Kada vidim ovu sliku ne mogu a da se nesetim derbija igranog na -10 stepeni. Dobro se secam bila je to 1993. godina i meni jedan od najhladnijih dana, cak hladniji i od onog cuvenog meca koji smo igrali sa Realom. Nakupio sam zime tog dana tako dasam naredne dve nedelje prelezao zbog visoke temperature.
Secam se da smo se cele nedelje pred utakmicu dogovarali kako cemo putovati. Svake noci u Aleksincu bi se okuplajali u nekom kafeu i dogovarali. Bilo je zajebano ona inflacija mnogi nisu bili pod kintom, i posli smo samo nas cetvorica.
Ovo je bilo porazavajuce za nas jer smo navikli da na derbijima ide minimum 20 navijaca, a po nekad i pun autobus. Vece pred derbi sedimo u poslasticarnici ciji je vlasnik Makedonac inace veliki partizanovac. Krece zajebancija, opklada prepricavanje ranijih derbija i u pola razgovora ulazi M..a V…e, klinac tada osmi razred osnovne skole, danas redovan na vecini Zvezdinih utakmica . Prilazi nasem stolu i moli nas kako bi ga sutra poveli na derbi. R..e ga upita dali tvoji znaju gde ides. On odgovara: ma neznaju rekao sam da cu kod druga iz skole da prespavam kako bi vezbali za pismeni. Smejali smo se i R..e ga je glatko odbio. B..i je bio istog misljenja, ali ja sam mu obecao da cu srediti ujutru sa njima pa ce poci sa nama. Bio je najsrecniji covek te veceri i u onoj krizi i nemastini cascavao sve redeom. Uvece smo se rastali i dogovorili da se nadjemo ujutru u 4h na stajgi jer smo u 4 i 20 imali voz za Beograd.
Ujutru pored mene R….a, B….a i F…e pojavio se i M..a V…e. sa rancem. Pitamo ga sta ti je u rancu, on odgovara domaca sljivova rakija i malo cvaraka i susenog mesa. U svom zivotu nisam pojeo tako dobrih cvaraka, a i rakija nam je dobro dosla. Celo putovanje do Beograda je uglavnom proslo mirno sto je nemoguce za derbi meceve. Da li zbog strahovite zime ali u vozu su pretezno bili navijaci Zvezde i to u veoma malom broju. Ona sljivovica nam je dobro dosla pa smo vidno raspolozeni zagospodarili vozom. Od pesme i pica zabolelo me je grlo. Po dolasku u Beograd odmah smo se uputili na Slaviju gde smo redovno svracali u jednoj od najvecih beogradskih rupa pivnicu Podrum Aleksinac. Tamo nas je docekivao T..a Crnogorac i redovno nas oslovljavao: de ste bre seljaci jel ste dosli u prestonicu, usledilo je ono: ma jedi g…a i toci pivo. Zajebancija, a mi posaljemo ovog naseg klinca kome je ovo bio prvi derbi po pljuge. U pivnici uletese neki momci iz Banja Luke zvezdasi ali pijani do daske. Posluzili smo ih preostalom sljivovicom, a ja sam se zajebo sto sam umesto dobre rakije okrenuo na pivo. Krenemo ka stadionu, a naseg klinca nema. Pogledam sa strane vidim neku guzvu neka bezanija ali ni dans nisam skontao o cemu se radi mada su kruzni tok pretrcavali Grobari njih oko pedesetak i otisli u suprotnom pravcu. Ubrzo se cula i policija. I tu na uglu vidim ja policija startovala M..u V….a. Pridjem i kazem da je on samnom. Oni ga legitimisali, a on maloletan. Pita ga pandur sta ti je u rancu. Njega sramota da kaze. Pandur dreknu: otvori. M…a V…e otvara, a pandur ce, vidi Lazare jebote cvarci. Mi smo popadali od smeha. Probase oni svidja im se, a M…a im odgovara ma uzmite sve samo me pustite da gledam utakmicu. Braca iz Banjaluke pocese sa pesmom. Pusti nas pandur, a meni kaze pazi na malog i pripazi na ove ortake iz Banjaluke. Ne secam se das mo imali ikakvih problema ni pre ni posle utakmice. Osim sitnih carki kod autokomande i par razbijenih flasa ali od panduracije nije moglo doci do bliskog susreta. Na stadionu oko 30 000 gledalaca, Delije su popunile vise od pola severa, a pred sami pocetak izbacili smo konfete, a T..a se svojski trudio da svih 90 min. ne stanemo sa pesmom. Grobara jako malo ali su navijali svih 90 min. Ipak je gospodin celzijus kako to Zvonko Mihajlovski kaze uticao na malu posecenost utakmice. Grobari su u 30 min. poveli golom Brnovica i ispalili par baklji i par dimnih. Na pocetku drugog dela bakljada na nasem severu. Uspeli smo par minuta pred kraj meca da izjednacimo golom Ramba Petkovica i dilirijum na severu. Od radosti i one hladnoce ostao sam bez glasa. Posle tekme smo zurili na stajgu jer smo hvatali voz za nazad. Promrzli i bez glasa nismo bili za nikakvu akciju. U kupeu nismo oka sklopili od M..e V….a koji je prepricavao svaki detalj. Tada su na severu izneti i oteti transparent Rangers Belgrade, Erotika, klub Dragan Mance, Tutanj Citi … neke od ovih transparenata su transportovali za BG moji ortaci iz Nisa.

 


Secam se izvestaja sa te utakmice u sutrasnjim novinama: Na potpuno zaledjenom terenu, na minus deset stepeni, sudije, akteri i 30 000 navijaca zasluzili su cestitke. Pravi navijaci, a to su Delije i Grobari ni u takvim okolnostima (i dalje blokada I ekonomska kriza) ne ostavljaju svoje ljubimce koji nastavljaju da upisuju nove stranice istorije vecitog derbija.

PODIJELI