Putovanje na finale kupa Hajduk-Dinamo u sred rata 1993. godine

Split,19.5.1993 Finale kupa,Hajduk – Dinamo 4:1

Rat,besparica,situacija u klubu,oko njega i samoj skupini ono,napeta…Hrvatski jug nakon akcije Maslenica napokon nije odvojen od ostatka HR,ali promet pontonskim mostom svakodnevno ugrožen četničkim granatiranjem.

Kak god,finale je kupa,treba se ić…Nesjećam se više zašto i kako je propal pokušaj grupnog odlaska,međutim 15ak ljudi (nezaobilazni petrinjci,trio M.G.M sa savice,moja malenkost sa frendom iz kvarta,B.iz Gajnica/Lučkog,jedan dečko sa Jaruna,jedan Srednjaci…laganini noćni vlak za Rijeku,naravno švercanje pa put prolazi bez sna.

U Rijeci trio savica ima spektakl u murji pri čemu M,uzvrača šamar panduru,navlačenje s murjom po peronu i ajd nekek se stišalo,krećemo ka “Žabici” uvalit se u kakav bus prema jugu.

Nalećemo na Pupavca iz Armade,frajer bi kao s nama pa da mu damo koju paru za kartu,hi,hi,kako prozirno,a para ionak nemamo,uboli karte do Senja,paga kako tko pa dok ne izletimo van.Nekak smo se svi dočepali trajekta za Pag,E sad,neke su provalili da smo bez karte pa smo prisiljeni nać neko prjev.sredstvo,neki nastavili busom do Zadra pa dalje stop.

Mene i još 2 frenda pokupil frajer sa furgonom u kojem je vozil milijun kokoši(da,živih kokoši,hi,hi),a motor urla da moramo galamit si na uho da se čujemo.No,Bogu fala idemo ka odredištu.Kak je frajer išo do Šibenika iskrcava nas kod TLM -a i opet stop.

Prolazi nas auto u kojem snimamo 2 naša koji su ustopali auto.nakon pun k staje nam frajer sa kamionom,pa krečemo dalje.Bez lipe,gladni šutimo,a vrhunac je kad frajer staje i ukrcava 7,8 gardista iz 4 gbr koji s terena idu na tekmu.Sve ok,korektno i nekek eto na su Solinu gdje izlazimo i čekamo gradski bus linije 42 iz Trogira.

Naravno,bus pun ko šipak,svi u bjelim majcama,zastave…jbg,kaj sad,ulazimo i kaj bude ak nas provale.ogromne količine alkohola valda su napravile svoje pa bez beda dolazimo na terminal odakle pehaka prema istoku.Utopljeni u masu ljudi koja ide na stadion,lagano se gegamo ka stadionu.E sad,treba još s platoa istoka prema jugu al prvo karte kupit.Kod kioska grupice tovara,žicaju da skupe za kartu i tak…

Uzimam 3 karte,treba malo u šoku,al ovi nas ne provaljuju.lagano odvajanje prema jugu i izlazak na totalno pust plato iza semafora.E tad tek iza ledje psovke i sl,pokoja kamenica kad smo odmakli,nije baš ugodno al nema trčanja,sve pomalo i eto nas pred jugom.

Tam naletili na Bosnu i još neke starije iz Torcide,nikakvih problema i koliko god danas to mnogima izgledalo čudno,ljudi nam dali pljuga,čevape i tak,pitali za starije BBB,ugodno popričali i svak na svoju stranu…

Na tribini svi koji smo krenuli,plus Metkovčani,par čapljinaca i splićana,sve skupa 50ak ljudi.Tovari otvaraju tekmu dotad fakat rijetko viđenim dekorom sa bakljama,konfatama itd.Kaj je da je,jako lijepo je izgledalo uživo.Ha,tekma ko tekma,ubili nas 4:1,Novakovićeva bomba sa 40ak m i tak.

Posle tekme zadržavanje pol h i lagano van.Nesjećam se više kak al znam da smo svi iz Zg završili na magistrali u Solinu i nijedan bus nas nije želio primit.Žderemo trešnje i tad T.iz petrinje veli ajmo pješke..ajmo,i krenemo oko 1 ujutro prema šibeniku,kakva scena,mrkla noć,policijski punktovi i kontejner a mi pehaka k Šibeniku.

Nakon par km murja valda vidla da se ne šalimo pa poslali patrolu po nas,vratili nas i zaustavili bus iz Dubrovnika,zadnji koji je išao do slijedečeg dana za Rijeku i potrpali nas tranu.

Ujutro dolazak u Rijeku,sitne nepodopštine po trgovinama,naponok neki komad hrane u usta i rasipanje,svak na svoj način ka Zg.Bez para,sa slabim vezama u prometu slijedeći dan,dan i pol nakon tekme dolazimo u Zg nakon silnih putešesvija,šveranja,jednog izbacivanja iz vlaka,pa višesatnog stopiranja sa malo uspjeha,pa opet šveranja po vlaku i tak…

Lijepa uspomena danas,hi,hi,ponekad žalim za tim danima,kak je sve bilo jednostavno…odlučiš,kreneš i dodješ!