Nepoznata operacija ‘Stadion’: Udba je uhodila 243 Torcidaša. U travnju 1989., u zagrebačkom središtu Službe državne sigurnosti Socijalističke Republike Hrvatske, šefovi su odlučili pokrenuti tzv. operativno istraživanje ‘Stadion’. Vodeći se načelom ‘brini se za svoje navijače, a Srbima ostavi njihove’, Služba je u odluci upućenoj nižim operativnim razinama u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci napisala: ‘Obavještavamo vas da je u SDS RSUP-a SRH zavedeno operativno istraživanje ‘Stadion’ u vezi s najavom javnih nacionalističkih i kleronacionalističkih istupanja i sukobljavanja pojedinaca i grupa na sportskim manifestacijama’. Nije to prvi put da se prikupljaju takvi podaci. Služba državne sigurnosti u Hrvatskoj, s tadašnjim tijelima javne sigurnosti (milicijom), već je raspolagala znatnim količinama operativnih informacija. Navijačke skupine u Hrvatskoj, pokazuju dokumenti, bile su od sredine 80-ih pomno praćene i obrađene. Ali operacija ‘Stadion’ bila je vrhunac napora SDS-a i javne sigurnosti da se objasni njihov raison d’etre i da ih se stavi pod kontrolu. Vidljivi su i pokušaji SDS-a da se navijačke skupine u tadašnjoj SRH povežu s djelovanjem Katoličke crkve. Služba ističe da osobito 1988. i 1989. godine započinje transformacija Torcide iz, kako piše, nacionalne u nacionalističku skupinu navijača. Torcida svoje navijanje skoro na svakoj utakmici Hajduka ističe kroz nacionalnu pripadnost, to potvrđuje posljednja učestala skandiranja ‘Mi Hrvati…’. Osim toga, sve su brojnija isticanja republičkih zastava…Tvrdi se da jezgro Torcide, ono koje nosi politički naboj navijačke skupine, nema visoki stupanj obrazovanja. Najekstremniji oni upravo s prekinutim srednjoškolskim obrazovanjem, gdje su osobito prilagodljivi da bez puno razmišljanja eskaliraju iz nacionalnog u nacionalističko, pa većinu svojih pripremljenih refrena serviraju u ‘paketu’, radeći to tako da takvo ponašanje prihvate i ostali gledatelji. Najveći dio članova Torcide su teisti, vjernici s jasnim klerikalnim ili kleronacionalističkim ideološkim opredjeljenjem i jasni protivnici tadašnjeg SKH (Saveza komunista Hrvatske) i dominantne komunističke ideologije. Posebno intenzivno razdoblje u obradi pripadnika Torcide zbilo se nakon poznatog napada na trojicu pitomaca, polaznika vojnopomorske akademije tadašnje JRM u Splitu. Događaj se zbio u travnju 1988. Petorica lokalnih tipova, a poslije se utvrdilo pripadnika Torcide, temeljito je, uglavnom rukama, nogama i ponekom razbijenom čašom, natuklo pitomce. Torcida i njoj bliska navijačka populacija u plitkoj i sasvim pogrešnoj analizi identificirani su kao ishodište problema. A bili su posljedica. Stoga su sigurnosne službe u ožujku 1989. sastavile popis 243 osobe, za koje su tvrdili da su pripadnici ‘prave’ Torcide. Operativnim uvidom u djelovanje Torcide otkriveno je da postoji nekoliko frakcija. One imaju različita razmišljanja oko ustrojstva i djelovanja. Heterogene su po dobnoj strukturi i svjetonazoru. Jedna je od važnijih sastavljena uglavnom od starijih, zaposlenih članova Torcide koji se deklariraju kao Hrvati – katolici. Iz Udbinih dokumenata u Torcidi se nekoliko osoba pojavljivalo u različitim razdobljima kao lideri. Najčešće su bili inaugurirani uz lobiranje spomenute navijačke frakcije Hrvati – katolici. Oni su, spominje se u dokumentu Službe državne sigurnosti SRH, uspjeli dovesti na čelo Torcide Dražena Armandu i Hasani Rasima. U nekim slučajevima Prlac Tonči i Sovulj Oliver, članovi frakcije Hrvata – katolika, vodili su navijanja i tako formalno preuzimali ulogu šefova Drugu jaku frakciju Služba opisuje ističući da je izrazito neprijateljske orijentacije. Drugi pripadnici Torcide nazivaju ih ustašama zbog u više navrata javno izražavanih militantnih šovinističkih i klero-nacionalističkih stremljenja. Treću, najbrojniju grupaciju uglavnom starijih maloljetnika Služba sigurnosti jednostavno naziva huliganima. Oni su specijalizirani za nabavu i unošenje pirotehničkih sredstava na utakmice. Pripadnici te grupacije, najviše oni sa Skalica, Kmana, Bačvica i Brda, kako piše Služba, gaje određena infantilna nacionalistička stremljenja kroz specifična tumačenja određenih pojava u zemlji i svijetu (kao npr. katolicizam u svijetu, simpatije prema rasističkim i ultra-desničarskim organizacijama u SAD i Zapadnoj Europi, averzija prema pripadnicima JNA) te shodno tome stvaranje određene idolatrije koja se očituje kroz uzvikivanje ‘Mi, Hrvati’, pjevanje hrvatske himne, uzvikivanje ‘IRA – Belfast’, crtanje simbola ‘Kju Kluks Klana’, slušanje rok grupa U2 i Azra čije tekstove dovode u vezu sa svojim idejama.

PODIJELI