Škotska-Hrvatska 01.09.2001 (0:0) i San Marino-Hrvatska 04.09.2001 (0:3)

Za ovo gostovanje sam se počeo pripremati nekoliko mjeseci unaprijed, skupljajući lovu na sve moguće načine. Zbog nekakvog kolokvija iz matematike nisam otišao s dečkima u Tallin u Estoniju na utakmicu Flora-Dinamo, ali mi je zato ostalo više love za Škotsku.

Krenuo sam autostopom kako sam i planirao (tada još nije bilo jeftinih avio kompanija) tjedan dana prije utakmice, u subotu 25.08. Htio sam proći Škotsku, pa mi je plan bio obići Edinburgh i Glasgow. Oo što sam naumio to sam i ostvario, krenuo sam autostopom od Zagreba.

Ubrzo mi je stao neki čovjek iz Tuzle koji je išao na posao u Njemačku, točnije u Zweibrücken prije Saarbbrückena u Njemačkoj, na granici prema Francuskoj. Tamo sam stigao oko 19, 19:30 isti dan s namjerom stopirati dalje do Callaisa u Francuskoj. Dalje mi staje neki crnac koji ide u Sarbrücken, ali za dva sata ide dalje prema Bruxellesu i da će me povest ako želim na što sam pristao.

Vozili smo kroz Njemačku, Luxemburg i Belgiju. Na kraju je rekao da ide do Antwerpena, pa me ostavio ispred Bruxellesa. Od vode koju sam pio kroz Njemačku me uhvatio proljev, ali to sam nekako riješio u šumi punoj kopriva uz cestu…gadno iskustvo za moje noge.
Nastavio sam dalje prema Gentu, te me kroz 30ak minuta neki čovjek odveo na cestu prema obali, tj. Za Calais. Ubrzo mi staje neka francuska obitelj i voze me do Calaisa. Oko 1:30 sam došao u Calais, no neiskusan nisam znao da je luka izvan grada. Cijelu noć sam proveo na želj. stanici misleći da je to luka. Ujuro sam skužio gdje sam, te neki mali papirić na engleskom na kojem piše da bus za luku stoji na željezničkoj stanici i da je „free“. U luci sam kupio kartu za trajekt (175 franaka) i ukrcao se.

Došavši u Dover na sebe sam obukao Hrvatski dres i nastavio stopirati prema Londonu, nadajući se da će mi netko ubrzo stati. Tek za tri sata mi staje kamion austrijskih registracija i unutra naravno Hrvat, te me vozi ispred Londona na obilaznicu. Kako sam ušao u kamion počinje kiša, ali nisam htio obući tenisice već sam nastavio dalje u sandalama, jer su mi noge bile potpuno prljave.

Iskrcao sam se ispred Londona po najvećem pljusku i ubrzo sam bio skroz mokar.
Stopirao sam ispod nekakvog mosta, tunela, na autocesti sa pet traka gdje nitko ne vozi ispod 120 km/h, no nisam gubio nadu niti živce. Na sreću za 30ak minuta mi staje kamiondžija, protestant iz Belfasta, ok tip. Kada sam mu ispričao od kuda sam i kuda idem, te zašto idem dao mi je 20 funti da imam za hranu i cugu.

Oko samog Londona smo se vozili 2-3 sata. Nastavio sam na auocesti M8 prema sjeveru, promjenivši nekoliko automobila. Imao sam 2-3 sata do mraka, te mi staje murija i provjerivši podatkei vizu voze me dalje do nekakve benziske pumpe da ne poginem na sred ceste. Dalje sam stopirao na brzoj traci (nisam uopće primjetio), te mi staju neki baka i deda u Peugeotu, te idu skroz prema Newcastleu na sjeveru. Odlično!!!
Kupili su na idućoj benziskoj pumpi klopu, sok i sendviče, te sam nakon toga zaspao u autu.
Pri kraju puta su mi ponudili akko hoću prespavati kod njih kaj što sam bez dvoumljenja prihvatio. Trabao mi je tuš i dobar san.
Ujutro nakon doručka gospodin James (tako se zvao deda) me je odveo na autocestu, te sam nastavio prema Edinburghu.

Nakon 10 minuta mi staje kamion i za 2-3 sata sam bio u Edinburghu.
Uzeo sam sobu u Youth hostelu i krenuo nu obilazak grada.
Edinburgh nije velik grad, bez problema ga se mož pješice proći. Najveća znamenitost je dvorac u samom centru grada, te park iza njega.

Cijeli grad sam uspio obići kroz 2 i pol dana koliko sam tamo proveo. Pokupovao sam neke suvenire i krenuo prema Glasgowu, naravno stopom. Ubrzo sam stigao u Glasgow, pronašao hostel i platio si sobu. Još nie bilo nikoga od navijača iz Hrvatske.
Kasnije sam pronašao Brzen Head pub u kvartu Gorbals, okupljalište Celticovih navijača.
Upoznao sam dosta ljudi tamo, a briju samo na Celtic i Irsku, a Škotska ih apsolutno ne zanima.

Kada sam spomenuo da sam iz Hrvatske i da sam došao na utakmicu bili su jako gostoljubivi, iako su u početku mislili da sam Njemac!!!
Neki tip mi je čak dao broj telefona da se nađemo drugi dan, pa da će plaćati runde.
Unutrašnjost puba je prepuna šalova klubova iz cijelog svijeta, pa su dobili još jedan-Dinamov.

Vrijeme je bilo promjenjivo, neki su hodali u jaknama, neki u kratkim rukavima, bilo je čisto ugodno u majici sa dugim rukavima.
Drugi dan sam sreo dvojicu poznanika iz Zagreba koji su spavali na klupicama na putu prema Celtic parku, također su došli na utakmicu.
Dečki su došli avionom, ali spavaju u parku. Trebali su se kasnije naći sa nekim gastarbajterima iz Njemačke. Tipovi su bili totalni idioti, ali smo ih iskoristili za bresplatno spavanje barem jednu noć.
Noć prije je stigla i Armada u dva kombija i autu. Prva scena koju sam vidio kada sam izašao ujutro iz hostela su pijani Riječani koji spavaju u autu i pored njih nekoliko demižona crnog Lovranskog…

Otišli smo do Pertha (malo mjestašce na putu prema Aberdeenu) gdje je igrala mlada repka.
I to sam išao stopom. Stavri sam spremio kod tih gastića u auto dok ne dođu dečki sa busevima iz Zagreba.
Kada sam išao po stvari malo sam isprobao onako pijan Fabiju sa volanom na desnoj strani po parkingu, sve je prošlo ok iako sam bio blizu da otkinem nekoliko retrovizora. Stvari sam prebacio u prvi od dva busa koji us došli u Škotsku. Na mladima su još bili i Vinkovčani koji su došli kombijem. Tekma je završila 1:1, a mi smo busem otišli do Glasgowa. Tu večer prije utakmice sam se skrpao zajedno sa F….m iz Rijeke kod neke ekipe u sobu.
Ujutro na besplatan doručak. To jutro sam i sreo ostatak ekipe s kojima ću provesti idućih tjedan dana.
Tu su bili J…ć, Ž…a i P..a iz Torcide Zg, J..o iz Brodarice, Novaljci, B..i i još puno drugih.
Već ujutro je ekipa bila mortus pijana.
Ostavio sam stvari u drugom busu gdje je bila ta cijela ekipa i otišli smo do grada.
U prvom dućanu smo kupili hrpu piva i viskija. U centru smo otišli u Iron Horse pub gdje se zagrijavao Tartan Army.

Većina Tartan Army ekipe dolazi iz drugih gradova Škotske, u Glasgowu ih skoro pa uopće nema. Odmah je stvorena prijateljska atmosfera, a i pozvani smo na party nakon utakmice.
U pubu sam sreo V…eka i raširili smo zastavu preko zida.
Stadion Hampden, Škotski hram nogometa park je dosta udaljen od centra grada, pa smo krenuli oko pola 2 do stadiona, tekma je bila u 3 popodne.
Sve oko nas je bilo puno Škota, a u jednoj maloj ulici smo imali svoj show. Tu sam sreo M…ta, pa smo popili još pokoju pintu Tennentsa, te se uputili prema stadionu.
Tekma kao tekma nije bila ništa posebno, niti je naša atmosfera bila nešto jer uz standardnu navijačku ekipu je bilo puno turista i gastarbajtera.
Nakon utakmice smo se vrtaili u Iron Horse pub na party, tamo je bilo baš pravo navijačko ludilo koje je trajalo dugo u noć.

U pubu bi bili do jutra da se nismo dogovorili sa šoferom busa da u 23 sata krećemo prema Hrvatskoj.
Na putu prema Hrvatskoj se u busu formirala ekipa koja će otići u San Marino na iduću utakmicu koja je za 4-5 dana.
Bilo nas je 11 iz busa, mješano BBB i Torcida.
Išli su K..i, J…ć, B…t Š., Novaljci, Žv..a iz T ZG, J..o iz Brodarice, Mali Čazmanac, V…r iz Zaprešića, P…lov iz T Zg i ja.
Kada smo došli do Villacha u Austriji izašli smo, te smo krenuli stopom do Udina i nakon 1,5 sata nam je stao neki talijan koji nas odveo do Udina. Sreli smo se sa ostalima kod kolodvora u Udinama minutu prije nego je stigao vlak. Švercali smo se u vlakovima skroz o Riminija na Jadranskoj obali koji je blizu San Marina. Oko 8 navečer smo stigli tamo izmjenivši između 5 i 10 vlakova putem. Za ono malo novaca koje smo imali kupili smo cugu (viski i pive), te smo računali da nam nešto sitno ostane za idućih par dana. Čim smo došli do plaže uletili smo u more, te nakon toga zaspali na ležaljkama.
Po noći je bilo jako hladno, a smješteni smo bili na 11 km dugoj pješčanoj plaži.
Cijela plaža su u stvari privatni posjedi koji se iznajmljuju kupačima preko dana. Ujutro smo primjetili da nam je netko maznuo dva ruksaka (J…ćev i moj). U mojoj torbi ije bilo nekih vrijednosti osim par novih majica koje sam kupio u Škotskoj, ali J..a je imao dokumente i fotić. Kada su išli dečki ujutro prijaviti krađu na muriju u povratku su našli torbe na početku plaže i sve je bilo na mjestu, nedostajao je samo fotić i neke stare hlače.
Tri dana smo klošarili na toj plaži, a uopće nismo primjetili da su igrači u hotelu iza nas. Zadnja noć je bila najgora, kiša nas je prala cijelu noć, ali smo pokrali suncobrane i cerade itako se barem malo zaštitili. Igrači nam nisu baš izašli u susret kada smo ih tražili za pomoć. Bili smo mokri, gladni, žedni i ludi od cijelog puta. Sva sreća razvedrilo se i mi smo krenuli prema San Marinu. To jutro smo sreli J…ta iz Šibenika te još neke Funcute i Torcidaše iz Splita. Nas već sada 15ak se vozilo sa 4 karte u busu prema San Marinu.
U San Marinu smo degustirali likere na „tašte“, te smo za 20 DEM kupili dva viskija i litru vina, zadnji mesni narezak smo podjelili na 9 dijelova i to pojeli bez kruha. Navijačka solidarnost!!!

Normalno, od alkohola na gotovo prazan želudac smo se razbili kao avioni.
Na utakmici je bila ludnica, puno bolja ekipa nego u Škotskoj, pjesma je bila cijalo vrijeme i rezultat 0:3 za nas.
Za doma sam se ubacio Vinkovčanima u kombi, te nakon gotovo dva tjedna sam došao doma, ujutro 06.09.2001.

PODIJELI