Newcastle – Croatia 1997, par crtica….

– Dan prije utakmice “blejimo” pred nekim ducanom kad dolazi neka žena s vrecicom piva i drugom vrecicom sa sendvičima i daje je nama. Ispalo da je Hrvatica iz Vukovara, udana dole. Normalno, navratili kasni do nje doma, na opci užas supruga koji ne podnosi dim cigareta, a nama je bilo napeto puhat mu u glavu…
– Kasnije pred istim ducanom “blejimo” kad nas napadne neki ogromni Englez sa svojim obožavateljima, normalno, rekli smo mu da ne sere nego da popije s nama, Ribara još nije pio, a ni neće pit bolje vino ikad u životu. Svidjeli smo mu se


– Kod engleskinja prolazi spika “ajmo se poljubit za rastanak, pokaži sise”
– Moramo otic iz birtije, neke cure plaču, to mi se u Zagrebu nikad nije dogodilo
– Eto nas kod onog prethodnog Engleza doma, dovukao nas i svojih 5 obožavatelja koji su nam cijelu večer morali nosit pive i motat “cigarete”
– Oko ponoći nas nagovorio da pjevamo hrvatsku himnu tamo u nekom radničkom kvartu
– Drugo jutro ispada da je on neki njihov Cass Pennant i policija ga otima jer on ne smije bit na dan utakmice u gradu
– Cijeli stadion nam iz cista mira jebe mater, u prvi mah se cini bez razloga, al onda vidim razvijenu zastavu “MUFC Petrinja”
– Cekamo bus, pritom zainteresiranima objasnjavam da ne idu u Zagreb, da je kod nas tenk osobno vozilo bla bla bla, okolo neki engleski bratovi gongaju (to odavno nisam vidio)…. Neki frik nam prilazi da voli Hrvatsku, da je ratovo zbog nas (Ispostavilo se da je ratovao, ali za RSK) hahaha, pjevao nam je usput imitator Elvisa, ma show
– U Zagrebu je bio jedan jedini priveden englez. Ovaj naš
– O utakmici necu, jer je to doživotna trauma svakog poštenog dinamovca

PODIJELI