Jedan od članova administracije popularnog navijačke stranice Ultras-Tifo, dao je intervju za portugalski navijački časopis ‘Cultura de Bancada’.

Kako i kada je započeo projekt Ultras-Tifo? Koji su bili inicijalni ciljevi projekta? Da li su oni ostali isti ili ste tokom vremena dodali još nešto? Ko čini vaš tim i kako je tim sastavljen? Da li ste svi iz iste zemlje?

Dozvolite da se predstavim. Ja sam iz Bugarske i jedan od tri pojedinca koji stoje iza ULTRAS-TIFO.net (UT). Pridružio sam se timu 2010. godine, iako sam učestvovao na forumu nekoliko godina pre toga. Ultras-Tifo je prvobitno osnovan u decembru 2004. godine kao forum sa glavnim ciljem povezivanja ljudi iz ultras zajednice širom sveta i olakšavanja deljenja slika i informacija među njima.
Osnivanje UT-a bilo je zajednički napor dvojice braće, navijača Sporting CP, čije su boje uticale na naš identitet, i jednog Norvežanina. Ubrzo nakon toga, braća su napustila projekat jer su obojica otišla u vojsku, pa je naš norveški administrator nastavio da vodi stvari samostalno. Kasnije se pridružio drugi pojedinac, Hrvat. Kao što sam pomenuo, ja sam postao deo UT-a 2010. godine.

Do tada (2010.) naša veb stranica je već nekoliko godina radila, a naša Facebook stranica je bila uspostavljena. UT se razvijao u neku vrstu ‘medijskog’ sajta, što je coincidiralo sa postepenim opadanjem popularnosti foruma. Danas ljudi imaju pristup društvenim mrežama poput Instagrama, Twittera i drugih, ali UT i dalje privlači veliki broj posetilaca svakog meseca koji uživaju u našim člancima, foto izveštajima i drugim vrstama publikacija.

Da li smatrate da biti ultras ima značajnu ulogu u vašim životima i ličnom razvoju? Kako je projekat uticao na vaš lični razvoj, pa čak i kao ultras?

Apsolutno, biti ultras i odlazak na utakmice svih ovih godina definitivno je bio koristan. Imao je pozitivan uticaj na sajt kao projekat i na nas kao pojedince koji njime upravljaju. Za razliku od tradicionalnih medijskih mreža, imamo duboku povezanost sa onim što radimo jer to doživljavamo kao pravu emociju svake nedelje.

Koji su najveći problemi sa kojima se Ultras-Tifo susreće? S obzirom na to da upravljate sajtom, prisutni ste na različitim platformama i redovno objavljujete, da li veličina projekta otežava vašu zadatost?

Naš najveći izazov je pronalaženje ravnoteže između porodice, stvarnog života i Ultras-Tifo.
UT je projekat koji ponekad zahteva puno pažnje, ali to je nešto što ne možemo da se odrekemo jer iskreno volimo to što radimo. Uživamo u tome što pomažemo i pružamo informacije ljudima, ali najnagrađujući aspekt je snažna povezanost koju smo izgradili sa drugima tokom godina. Sa sigurnošću možemo reći da se ne bismo sreli ili povezali sa mnogim od tih ljudi da nije bilo sajta.

Nove platforme su se pojavile koje su transformisale širenje informacija među organizovanim navijačima. Da li verujete da potraga za instant proslavom može biti štetna za pokret, ili mislite da donosi nešto pozitivno? Da li je potrebno imati diskreciju u tome šta se objavljuje?

Kao i sa svime, postoje i pozitivni i negativni aspekti, zavisno od toga kako se koristi. Ono što lično ostavlja negativan utisak na mene je huliganski deo tih ‘izveštaja.’ Danas često vidite mlade grupe koje postavljaju stvari poput ‘tu smo, tražimo X, ali nema šou-a,’ kao da pokušavaju da zabeleže svaki trenutak da izgrade sliku o sebi. Međutim, ovaj pristup ne funkcioniše. Na sreću, još uvek postoji mnogo ozbiljnih grupa koje se drže ‘starog načina’ diskretnijih akcija, otkrivajući ih tek nakon što su se dogodile – to je romantični aspekt.
Sa pozitivne strane, jedna od dobrih stvari je što danas možete gotovo u realnom vremenu da vidite slike sa određene utakmice. Sećam se vremena kada sam morao da čekam da neko podeli sliku sa utakmice, ponekad čekajući danima.

Da li smatrate da je vaš rad pravilno prepoznat od strane drugih navijača?

Pogledajte, koliko god da smo vezani za to što radimo, da nije bilo interesa i povratnih informacija naših pratilaca, verovatno bismo prestali. Naravno, ima onih koji nas vide kao još jedan veb portal, ali imamo i veoma lojalnu jezgru pratilaca koji su sa nama već godinama. Iskreno im zahvaljujemo na poverenju i što veruju da im pružamo tačne i iskrene informacije i multimediju.

Da li smatrate da različiti sportski akteri, vlade i bezbednosne vlasti imaju stvarno razumevanje kulturnog fenomena, navijača generalno i ultras-a posebno?

Ne, ti ljudi nas vide kao problem. Ne zanima ih naša ljubav prema određenom klubu, njima je najvažniji biznis. Sve što vide je neko ko može da ometa njihov plan. Iskoristiće svaku priliku da zabrane pojedince ili čak čitave grupe sa stadiona. To smo videli sa Ultras Sur (Real Madrid), a nažalost, to je obrazac sa mnogim drugim grupama.

Koji su ključni razlozi za koje je od esencijalne važnosti boriti se u narednoj deceniji u ultras pokretu?

Koliko god to tužno ili običajno zvučalo, naša borba se u suštini svodi na pravo da budemo na stadionima. Mnogi klubovi, posebno veći koji privlače mnogo ‘turističkog’ interesa, sve više pokazuju indiferentnost prema ultrasima. Ne smeta im ako niko ne peva jer i dalje mogu da prodaju karte i popune sedišta turistima i ‘pozorišnim posmatračima.’ Ne mogu da tvrdim da znam kako ćemo dobiti borbu za ‘biti ili ne biti,’ ali sam siguran da ćemo svi boriti svim potrebnim sredstvima da se izborimo za naše pravo da budemo prisutni. Moramo da priznamo da ultras donosi najčišći oblik ljubavi i strasti prema svojim klubovima.

Šta mislite o navijačkoj kulturi i ultra pokretu u Portugalu?

Dobra scena sa svojim karakteristikama, kao mnoge druge u Evropi. Posebno u prošlosti, kada je sve bilo opuštenije i dostupnije. Danas postoji mnogo represije protiv ultrasa, kao što sam pomenuo ranije. Nažalost, to je slučaj svuda, ali još uvek svedočimo velikim akcijama, kako na, tako i van stadiona.

Koje puteve smatrate da treba pratiti kako bi se ojačala navijačka kultura i sami ultras?

Potpuno podržavam nastavak tradicija iz prošlosti. Stariji ljudi bi trebalo da se povežu sa mlađim generacijama koje su nove na ultras sceni. Trebalo bi im objasniti da biti ultras nije samo podržavanje svog tima 90 minuta ili ulazak u sukobe sa drugim navijačima. To je poseban način života koji prevazilazi samo fudbal. Kada pokažete svoju posvećenost i ozbiljnost, prestajete biti samo jedan od mnogih navijača i postajete deo porodice koja pomaže jedni drugima u različitim aspektima života. Takođe, ponosno stojite kao štit za svoj klub, njegove boje, svoj grad i braću.

Šta mislite o fanzinima kao sredstvu komunikacije? Smatrate li ih važnim za razvoj ove kulture kod ljudi?

Volim ih. Ranije sam kupovao mnoge brojeve italijanskog Supertifo-a i Fan's Magazine-a, iako lično ne govorim italijanski. Radio sam to iz čistog poštovanja prema toj sceni. Sada imam stotine ovih magazina sa hiljadama slika, od kojih većina nije dostupna na internetu. Zbog toga mi je gledanje današnjeg fanzina pravo vraćanje u prošlost. Potpuno podržavam grupe i ljude koji nastavljaju da ih stvaraju.

Poslednja poruka za naše čitaoce, molim vas.

Ostanite verni svojoj porodici, prijateljima i principima, jer u ovom ludom svetu, to je sve što imamo.

PODIJELI