JOINT UNION – “Prava raja iz Doline ćupova”
Kraj osamdesetih godina u Sarajevu je obilježio stvaranje legendarne navijačke grupe, skupine Željinih navijaca prozvanih JOINT UNION. U legendarnoj rupetini, popularnom Lovcu, u Junu 1989. godine, okupili su se Arsen, Ćonta, Dado, Emir, Sandi i redajući sarajevske klipače uz girice i kuhani krompir, odlučiše osnovati JOINT UNION, što je u historiju grada ušlo kao najbitniji događaj u razdoblju od pojave New Primitivsa do četnickih napada, pa i do dan danas.
Nakon nekoliko sedmica, uz pomoć Kanine sestre sašiven je i prvi transparent sa natpisom “JOINT UNION THRASH CREW SA HC”, a znamo li da posljednja skraćenica označava hard core, vidi se, kao i iz imena skupine, da među Jointima nije bilo mjesta za papke, pogotovo u sarajevskom smislu te riječi.
Jointi nisu slušali seljakluke niti su euforiju pred Željinu utakmicu pojačavali domaćom prepečenicom. Rade se majice, šalovi i vremenom se članstvo penje na četrdesetak pripadnika, što nije ni malo obzirom na brojne kriterije – uz ne presudno bitnu muziku i ignorisanje mladjih od 16-17 godina u skupinu su primani samo Bosnjaci , Hrvati, i Srbi koji nisu slijedili propalu četnicku ideologiju o stvaranju velike Srbije. Svjedoci smo da su se neki ultra-nacionalisti bili odvojili i okrenuli ledja Želji, ovom gradu i nasoj državi. Ali pored svega toga ostali su multietnička navijačka skupina.
ANTI-ČETNICKA koalicija
Stalno se ide na gostovanja, a nakon utakmice Partizan – Sarajevo u Beogradu, Zemir – Zema (Željovac za čiji se tadašnji akt pušu pitari), kasniji višegodišnji ratnik Armije BiH ušao je u navijačku historiju nakon što je pred stadionom “JNA” dva Grobara privremeno ohladio hladnim oružjem. Ostalo je zapamćeno i gostovanje kod beogradskog Rada, kada je skupina od desetak Jointa rastjerala četrdesetak negostoljubivih domaćina “United Force”.
U tom periodu su se počele dešavati i stvari koje smo najmanje željeli. Nacionalizam je bio na prvom mjestu. Očajnicki se nešto pokušavalo uraditi da bi se sačuvalo nekakvo zajedništvo. Na utakmici Željo – Partizan, 1991. godine spojile su se muslimanska i hrvatska zastava, što je beogradski tisak propratio prigodnim naslovima o stvaranju anti-srpske koalicije. Medjutim, to nije bila anti-srpska već anti-četnicka koalicija, koja se na sve moguće načine protivila nacionalističkim furkama podjele Yuge i Bosne, jer zna se da su do pocčetka tih previranja, Jointi bili Yu- nastrojeni, što su pokazali i transparentom YU-Odred.
To se pokazalo opravdanim iste godine, kada na Grbavicu dolazi Crvena Zvezda, a Jointi uz 40-ak baklji pale i veliku četničku zastavu – rat je bio na pomolu. Prije utakmice stotinjak gostiju je odmjerilo snagu sa podjednakom brojem domaćina, nakon čega je 5 cigana završilo na jednomjesečnom oporavku na koševskoj traumatologiji.
RUŠENJE ZIDOVA
Jointi daju svoj doprinos i na posljednjoj utakmici Dinamo – Crvena Zvezda u Zagrebu, potvrdjujući relativno dobre odnose sa hrvatskim navijačima i netrpeljivosti prema Delijama i Grobarima i ostalima koji su propagirali četničku politiku koja je rasturala tadašnju državu, a imala tendenciju da rasturi i BiH. Željini navijači rado su odlazili pripomoći Pitarima kada su igrali protiv klubova “velike četvorke”. Prije neodigrane utakmice Željo – Hajduk, Jointi ugošćuju splitsku Torcidu, napijaju ih do sitnih sati i zbrinjavaju po svojim stanovima. Najsretniji su se smjestili kod legendarnog Bože, dobrog domaćina u čijem stanu se za vrijeme gledanja nekih utakmica i zidove znalo ružiti. Osim Želje, dio Jointa je volio i Everton, tako da je Božo dan prije odgodjene utakmice bio utučen jer je, kao i svake subote, nazvao britanske informacije i sazanao da je Everton poražen na vlastitom terenu.
JOINTI U ODBRANI BOSNE
Posljednjih šest mjeseci sarajevskog mira, ekipa se okuplja u Ćontinom kafiću Celtic, smještenom na Željinom stadionu. Budući da je kafić nazvan po katoličkom škotskom klubu , velikosrpski nacionalisti iz Sarajeva su ga nazvali ustaškim leglom, a vlasnik se svakog jutra nanovo radovao vidjevši da Celtic još uvijek nije miniran. Na žalost, početkom rata četnici osvajaju cijelu Grbavicu pa tako i “Dolinu ćupova” i što Ćonta reče, “čekali smo da caffe odleti u zrak, medjutim odleti stadion u zrak i sa njim jedan život, jedna ekipa, jedno ludilo i najljepši grad koji je postojao na ovoj planeti”. Rat su dočekali spremni – svi uzimaju puške u ruke negledajući nacionalnu pripadnost i uključuju se u TO, Jukinu ekipu, HOS itd, a kasnije u Armiju BiH. Iako angažovani u odbrani grada i države, većina Jointa je preživjela sve nedaće a vremenom vidjevši da osim odbrane više ništa nemogu postići, napuštaju grad. Danas ih ima po cijeloj evropi, ali neki su ipak ostali i čekaju njihov povratak.
GRADSKA RAJA
Jointi su bili i ostali gradska raja što ih je mnogo koštalo: primitivizmu u vlastitom gradu mogli su se oduprijeti, ali pred naoružanim opančarima sa slikovitih brežuljaka oko Sarajeva ostali su nemoćni.
Eto i rat se zavrsio, neki se Jointi vraćaju, neki su stasali i ponovo vraćaju onaj stari sjaj Grbavici i gradu. Jer Jointi su ekipa koja je voljela baklave, ali i sarajevsko pivo kao i Američki Hard core. Voljeli su New primitivse, a gnušali se papaka.
Jointi spokoja neće imati, jer kako reče Ćonta “rasuli smo se po cijeloj kugli zemaljskoj i u njenu unutrašnjost, ali miris juga i Doline ćupova još uvijek nam steže srca”.
Kraća historija F.C.J.U.-Hrasno
Sve je počelo 1987. nastankom prve organizovane ŽELJINE navijačke skupine THE MANIACS. Nedugo zatim na jugu se pojavljuje transparent koji je pobudio interesovanje svih navijačkih skupina na području bivše Yu, pa i onih iz tadašnje “velike četvorke”. Dovoljno je reći samo JOINT UNION. Ime originalno, a likovi… nepotrebno opisivati. Furala se furka imena i Hard core-a. I nije nimalo čudno zašto smo postali jedna od najcjenjenijih navijačkih grupa u tadašnjoj državi. Sve u svemu, nimalo subjektivno, bili smo najbolji. Možda ne po brojnosti, ali po svemu ostalom neprevazidjeni.
I danas , kada su došle neke nove generacije koje se furaju na to ime, a koje veze nemaju sa tim, mi čvrsto stojimo iza svog imena i svog najdražeg kluba Želje. Možda se više ne ponašamo “manijački” kao prije, ali smo tu i čekamo svoje nasljednike. Naša ekipa iz Hrasnog, koja je redovno sa svojim klubom, i kad vodi i kad gubi, broji 15-20 ljudi (Fudo, Maki, Vanja, Fedja, Baska, Baska Jr, Cober, Jaro, Davor, Pile, Burazeri, Mate itd). Vidni smo na svakoj Željinoj utakmici, bilo kući ili na strani, sa svojim transparentima: JOINT UNION-Hrasno, I MRTVI ZIVE ZA ZELJU.
MI smo multietnička navijačka skupina, i zato smo najludji, jer ono što nema Bosnjo imaju Ujaci ili Vlasi. Ono sto nemaju Ujaci ili Vlasi ima Bošnjo. Ma čovječe mi smo ti evropa.
WE ARE THE BEST FUCK THE REST !!!
JOINT UNION THRASH CREW SA HC
“Tekst u cijelosti preuzet sa stranice Joint Union”
I za kraj još samo jedna stvar, a to je poruka koju nam je davno jednom, nakon prvog objavljivanja ovog članka, poslao Dado, jedan od osnivača JOINT UNIONA:
“Jednog ljeta na mjestu kao što je LOVAC rodila se ideja o osnivanju JOINT UNION'a , a sve ostalo je legenda . Sjećam se te noći uz girice i pivu, ja Rogi i Cuba (tog ljeta istomišljenici, pošto će rat promjeniti mišjenje mnogih) sjedili smo u LOVCU i uredno remetili red i mir kafane ŽELJINIM pjesmama. To ljeto je bilo 89'te . Ovom prilikom bi ako ovo ikad pročita ROGI da mu postavim jedno pitanje. Kako je pucat na rodni grad (MORA DA JE JE ODVRATNO, ustvari mozda tebi i nije bilo baš tako). Čitaj ove stranice i gledaj DOLINU ĆUPOVA na malim ekranima ,SAM SI IZABRAO STRANU. Momci stranica je odlična samo nastavite.
I KRV SVOJU ZA PLAVU BOJU. DADO – JOINT UNION”
(preuzeto sa themaniacs.org)
