U poslednjoj deceniji keltska kultura postala je popularna u celoj Evropi. Tradicionalna irska muzika i ples omiljeni su u mnogim zemljama. Najvecu zaslugu što je to i kod nas tako treba pripisati beogradskom bendu Orthodox Celts, koji je za svojih desetak godina postojanja stekao pravu armiju fanova. Prosto je neverovatno koliko se samo mladih ljudi ”navuklo” na taj irski fazon. Koncerti srpskih Kelta proticu u sjajnoj atmosferi, a publika kao po direktivi obavezno dolazi obucena u Celticov dres, ili neki drugi zeleni odevni predmet. Ipak sumnjamo da je medu fanovima Orthodox Celtsa mnogo onih koji zaista prate škotski fudbal i rezultate Celtica. Sa druge starne i Rangers ima svoje simpatizere u Srbiji, a najbolji primer je registrovan klub navijaca Glasgow Rangersa ”Serbian Loyal RSC” (www.serbianloyalrsc.com) sa sedištem u Novom Sadu ciji je osnivac Marko, koji je imao tu srecu da 7.marta prisustvuje ”The Old Firm” derbiju.

 

”Nekoliko puta sam pokušavao da dodem do karte za utakmicu Rangers-Celtic, ali bezuspešno. Nikada pre nisam bio u Škotskoj, pošto je samo putovanje daleko i skupo, pa sam cekao da odem prvom prilikom kada uspem da nabavim kartu za derbi sa Celticom. Rangerse sam gledao nekoliko puta u evropskim kupovima. Poslednji put je to bilo u novembru prošle godine u mecu lige šampiona na gostovanju u Štutgartu. Imam mnoge prijatelje medu Rangersovim navijacima širom ostrva, ali i oni teškom mukom uspevaju da dodu do karata za derbi. Posebno je teško dobiti ulaznicu za gosotvanje na Celtic Parku, pošto prvenstvo pri kupovini imaju vlasnici pretplatnih karata kojih je skoro cetrdeset hiljada, pa potom clanovi kluba, pa tek onda ostali navijaci.”
* Kako ti je pošlo za rukom da se dokopaš dragocenog papirica ovaj put?
”Obratio sam se zvanicnim dopisom fudbalskom klubu Rangers. Pre toga sam izvadio vizu, pošto sam svakako rešio da idem. Bojao sam se da, u slucaju da dobijem kartu, necu imati vremena za vadenje vize, pa sam se osigurao na vreme. Kada mi je mejlom stigla potvrda iz kluba da je moj zahtev prihvacen, nisam mogao da verujem. Bio sam presretan. Cetvorodnevni boravak u Britaniji isplanirao sam u istom momentu. Beograd-London-Liverpool-Glasgow i obrnuto. Malo toga sam uspeo da vidim, ali sam gledao ”The Old Firm” derbi i stigao da posetim stadion Rangersa.”
* Kakav je osecaj prisustvovati utakmici Celtic-Rangers?
”Bez obzira što smo izgubili utakmicu, celo putovanje i dogadaj pamticu za ceo život. To se jednostavno ne može opisati recima i fotografijama. Ni kamera nije dovoljno. To stvarno treba doživeti.

 

 


*Može li se atmosfera sa stadiona porediti sa našim vecitim derbijem?
”Mislim da takav rivalitet ne postoji nigde u svetu. Stadion je bio krcat. Vecinu su naravno cinili domacini, navijaci Celtica. Bilo ih je više od pedeset hiljada. Rangers je dobio svega sedam hiljada karata za ”Southwest Stand” i ”Lisbon Lions” tribinu, iako je imao pravo na dvadeset posto od kapaciteta stadiona, koliko se obicno daje gostujucim navijacima u kup utakmicama. Ipak moram da napomenem da su Rangersovi navijaci ocitali Keltima lekciju iz navijanja. I pored poraza na završetku utakmice stadionom se orilo: ”I am Rangers til I die!” Na ostrvu uglavnom bolju atmosferu prave gostujuci navijaci.
*Da li se Rangers i Celtic stvarno toliko mrze kao što price kažu?
”Mržnja izmedu navijaca dva kluba je veca nego što sam uopšte imao predstavu. Iako je stadion Celtica izlepljen uputstvima i pravilima ponašanja, u kojima se izricito zabranjuje pevanje i skandiranje uvredljivih parola i onih koji imaju versku sadržinu, devedest posto pesama navijaca Rangersa bile su baš takve, mada ni Kelti tu ne zaostaju puno.”
*Da li je bilo incidenata, i kako policija reaguje na sve te pesme i prozivke?
”Do tuce na stadionu gotovo da ne može da dode zbog velikog prisustva redara i policije. Ceo dan, na svakom cošku u gradu prisutne su policijske patrole. Policija je organizovana do savršenstva. Helikopteri kruže non stop, tako da do tuce može eventualno da dode negde daleko od stadiona. Navijaci Rangersa tacno znaju kojim putem mogu da se krecu kada se utakmica igra na stadionu Celtica, i obrnuto. Protivnicke navijace smo prvi put videli na stadionu. Iznenadio sam se ipak da policija nije reagovala ni na jednu provokativnu pesmu, a jedini put su intervenisali kada su jednom navijacu oduzeli zastavu UVF-a (Ulster Volonteer Force – blaži protestantski odgovor na irsku teroristicku organizaciju IRA). Rangersov sektor bio je ukrašen svim mogucim ”zabranjenim” zastavama. Svi nose ”britanke” ili zastave Ulstera, odnosno Severne Irske, dok je suprotna strana ukrašena iskljucivo irskim trobojkama. Navijaci Celtica, koji su bili do nas u jednom momentu okrenuli su se ka nama i odgovorili na sve provokacije tako što su se u tišini prekrstili. To je bio signal za Unioniste da odlepe i pocnu da lome stolice. Policija ni tada nije reagovala. Njima je bitno da ne dode do fizickog obracuna i u tome su vrlo uspešni.”

 

 

 


*Da li je u poslednje vreme bilo nereda na utakmicama glasgowskih rivala?
Poslednji ozbiljniji incident na samom stadionu dogodio se pre pet godina kad je Rangers baš u derbiju proslavljao titulu. Utakmica je obilovala neredima. Sudija Hugh Douglas pogoden je tvrdim predmetom u glavu, a tokom svih devedeset minuta policija je hapsila izgrednike. Mnogo ucestaliji ali i brutalniji incidenti dešavaju se nevezano za dan kada se igra derbi. U maju 1995. godine maloletni navijac Celtica vracao se sa utakmice svoga tima protiv Partick Thistlea. Napadnut je dok je prolazio kroz Bridgeton, kraj nedaleko od Celticovog stadiona, ali poznat kao jako uporište navijaca Rangersa. Mladic je preminuo od uboda nožem, a policija je uhapsila ubicu, istaknutog aktivistu protestanskog UVF-a. U martu 1999. godine još jedan navijac Celtica izgubio je život, pošto su mu navijaci Rangersa prerezali grkljan. Momak nije uspeo da nabavi kartu za finale kupa Celtic-Rangers, pa je odlucio da utakmicu odgleda u pabu. Kada je krenuo kuci dvojica Unionista su ga napali i isekli nožem. Umro je na putu za bolnicu pevajuci republikansku himnu ”Fields Of Athenry”. Poslednje ubistvo desilo se pre šest meseci kada se jedan navijac Rangersa vracao kuci preko East Enda, gde je napadnut i izboden nožem na smrt.
*Iz tvoje price zakljucujemo da u Galsgowu postoje kvartovi kroz koje je vrlo opasno prolaziti ako si odeven u klupske boje?
”Park Head je veliki kraj u kojem se nalazi Celticov stadion, ali na svega pet minuta hoda od njega je Duke Street, u kojoj su smešteni lokali i pabovi. Izmedu ostalih tu su Calvay club, Bristol pub i Louden tavern (zvanicno jedan od najboljih klubova u Britaniji) pored kojih ne smeš ni da prodeš ako imaš nešto zeleno na sebi. Celticovi navijaci izbegavaju Duke Street kako znaju i umeju. Nešto slicno je u Belfastu Falls Road, koji se ne preporucuje za šetnju ako si protestant. U Glasgowu postoji i cela ulica sa Celticovim pabovima, ali je ona u samom centru grada, mnogo je prometnija i nije toliko opasna kao Duke Street, koja se nalazi u mracnom i ozloglašenom kvartu.
*Ko ima više navijaca Celtic ili Rangers?
”To je teško odrediti. Celticov stadion je veci za deset hiljada, samim tim oni imaju i deset hiljada pretplatnika više. Ni situacija u Glasgowu više nije kao krajem devetnaestog veka kada su katolici bili u manjini. Tada su se oni naselili u istocni kraj grada, koji je ruku na srce pun neradnika i toliko je prljav i oronuo da izgleda kao grad za sebe. Glasgow je nekada imao preko milion stanovnika, a danas ih je oko sedamsto hiljada. Protestanata je nešto više. Zamislite recimo da u Zagrebu živi cetristo hiljada Hrvata i trista hiljada Srba. U Glasgowu su deca podeljena od momenta kada krecu u školu, jer su katolici još pre osamdeset godina izdejstvovali da se školuju ikljucivo u katolickim školama. Mislim da Celtic ima više navijaca u Evropi jer njih simpatišu svi katolici. U poslednjih nekoliko godina imaju brojnu podršku i u Skandinaviji zbog Švedanina Larsona koji im je najbolji igrac. Ipak pred utakmicu lige šampiona u Minhenu protiv Bayerna Celtic je trebovao deset hiljada karata, od cega je vratio skoro pola. Slicno se nikada ne bi desilo Rangersu, za cija se evropska gostovanja uvek može prodati bar duplo više karata nego što im sleduje. Rangers takode ima klubove navijaca po celom svetu, ali su najorganizovaniji i najbrojniji oni iz Nemacke i Holandije. Znam da i u Srbiji Celtic ima navijace, ali nisam siguran koliko njih baš zanima fudbal. Mislim da su to vecinom samo fanovi Orthodox Celtsa, koji iz fazona nose Celticove šalove i bedževe teroristicke organizacije IRA. Verovatno nemaju pojam o cemu je rec. Nisam baš siguran koliko ih je bilo na utakmici koju je Celtic igrao letos u Budimpešti. Takode bih dodao da se na Celtic lože i hrvatski navijaci, posebno Bad Blue Boys.”
Utakmicu koju je naš sagovornik gledao dobio je Celtic 1-0 golom Larssona i tako se plasirao u polufinale škotskog kupa.

 

 

 


Navijaci Celtica su dakle uglavnom katolici ili ”Tims” kako ih podrugljivo zovu. Rangers su ”Prods” -protestanti, Unionisti, lojalisti… Što je interesantno ni jedni ni drugi navijaci nisu huligani i retko izazivaju incidente osim u medusobnim duelima, ali se oni zasnivaju iskljucivo na verskoj osnovi. ”Celtic nema Casulas (huligansku) ekipu. Svi su obuceni u prugaste zeleno bele dresove i trenerke i retko izazivaju nerede. Rangers je vec druga prica, ali i oni dosta zaostaju za huliganima Aberdeena, Motherwella ili Heartsa. Ipak Rangers imaju Casualse, odevene po uzoru na južne komšije. Zovu se Inter City Firm (poput West Hamovih, mada su jedni pokušali da skracenicu ICF proguraju kao Ibrox Casual Firm). Dosta njih nose ”Hackett” odecu i to prvenstevno kolekciju sa St. George krstom (engleska zastava) na grudima.” dodaje naš sagovornik.

Celticovi navijaci svake godine polovinom marta slave St. Patricka, dok Rangersovi proslavljaju 12. jul 1690, dan kada je William, Prince of Orange (holandskog porekla) u bici na reci Bojn potukao kralja James Stuarta i njegovu tiransku vlast. Tada je uspostavljena monarhija i parlamentarna vlada. Svakog 12. jula u cast ”slavne revolucije” organizuju se festivali i tradicionalni marševi oranžista (The Orange Order je irsko protestantsko društvo osnovano 1795.) po gradovima Velike Britanije kao i u mnogim mestima u Evropi.

”Pesme navijaca Celtica su uglavnom irski tradicionali i tek po neka peva o uspesima kluba (osvajanju evropske titule 1967.) ili igracima. Skandira se Celtic, Celtic, pozdravlja se Henrick Larsson, a cesto ceo stadion zapeva i prisvojenu Liverpoolovu himnu ”You'll Never Walk Alone” ili klupsku ”Heil, Heil The Celts Are Here!”. Kada Kelti skandiraju ”f**k the Queen!”, sa suprotne strane stiže odgovor ” f**k the Pope!” Rangersove pesme su uglavnom ”sectarian” ( da ne kažemo sektaške kako bi bilo u bukvalnom prevodu, vec pre religiozne ali ”bolesne” sadržine i pune mržnje s’ osvrtom na prošlost), i osim u par navrata kada se skandira klubu sve ostalo se svodi na prozivanje katolika.”Your moms are stealers, your dads are dealers!” (vaše majke su lopovi, a vaši ocevi dileri) pevalo je svih sedam hiljada navijaca Rangersa aludirajuci pri tom na prljave poslove kojima su Irci tradicionalno vicni. U nekoliko navrata grmelo je i ”Hello, Hello We Are Billy Boys!” (Billy Fullerton je bio lokalni mangup, sitni krimos, protestant i naravno navijac Rangersa, cija je banda ”Razor Gang” žarila i palila Glasgowom tokom dvadesetih godina prošlog veka, mada se na pojedinim mestima srece i verzija po kojoj je Billy asocijacija na nadimak princa Williama). Pesme ”The Sash” (platnena lenta koju oranžisti nose tokom marševa preko ramena) i ”Derry's Walls” se pevaju u celosti sa nekoliko strofa. Iz ove druge je cuveni slogan ”No Surrender” (…and the cry was no surrender; surrender or yell die, die, die; with heart and hand and sword and shield; we'll guard old Derry's walls…). Jedni klicu IRA-i dok ih drugi pljuju i pevaju o UDF-u…sve u svemu preterano i teško razumljivo.” završava svoju pricu Marko.

PODIJELI