Intervju: Green Monsters Budimpesta

Prošlog vikenda, nakon 3 godine u bojkotu, Ferencvaros ultras se vratio na svoj stadion. Nekoliko dana prije povratka i utakmice protiv Debrecena, jedan od vodja Ferenvaros ultras dao je  veliki intervju za portal 24.hu objašnjavajući razloge za povratak i još mnogo toga.

Kada ste posljednji put posjetili utakmicu ​​Ferencvarosi u NB1 (mađarska liga)?

– Oko 3  i po godine, na stadionu Puskas (stari stadion).

Što se poslije toga dogodilo?

– Kad je novi stadion završen, napravili su obvezni sistem skeniranja . Imali smo osjećaj da smo iz ove odluke izostavljeni, u međuvremenu smo razgovarali o svim drugim temama. Ostalo je istorija.

Dakle, niste imali problema posebno sa sustavom skeniranja, ali vam se nije svidjelo da je klub odbacio navijace iz ove rasprave?

– To je posljednja kapljica u casi. Nismo se složili s mnogim odlukama kluba, ali mislili smo da bi se ova pitanja mogla riješiti diskusijom. Međutim, sustav skeniranja nije bio takva kategorija.

Što je trajalo 3 i po godine?

– Obje strane su morale vidjeti da trebamo zajedničke stvari prihvatiti za klub i navijače. Razmišljao sam da ce trajati pet godina pa se završilo prije nego što sam očekivao.

Koji je bio najgori period / trenutak?

– Proslava titule , kada smo dominirali ligom. Trebalo je mnogo godina da ponovno osvojimo prvenstvo, a mi zajedno s timom ne možemo slaviti. Doista me ozlijedio. Osjećao sam se kao da je dio moga srca izgubljen.

Propušteno je jedno prvenstvo, jedno drugo, jedno treće mjesto i tri pobjeda u Kupu.

– Nije dobar osjećaj da to čujem, nadam se da ćemo vrlo brzo zaboraviti to vrijeme.

Koliko bi vam se svidjelo prvenstveno osvajanje tima?

– Nikada nismo voljeli Ferencvaros zbog igrača, volimo klub ,a  igrači su samo dio njega.

Koja je to prekretnica koja vam omogućuje da se vratite na stadion?

-Bilo je ožujka ili travnja kada je započela posljednja faza rasprave. Nisam mogao ni spomenuti trenutak. 3 i pol godine učinili su to.

Moglo bi se spomenuti barem jedan trenutak.

– Bilo je važno da razgovaramo s predsjednikom FTC-a, gospodinom Kubatovom, a ne s glumcima, gospodinom Nyírom.

Tko je prvi otvorio za drugu stranku?

– Nakon nekog vremena obje su strane pronašle drugu. Nije bilo tako da jedna strana nije htjela razgovarati, dok je drugi uvijek tražio raspravu.
Skeniranje nije obavezno u ultras sektoru (nazvanom “sektor B” u Mađarskoj), samo za 500 ljudi.
Postoje dvije vrste kartica. Normalna kartica s skeniranjem i B Category Card za ultras sektore. Za B kategorije kartice vaša slika i podaci zahtijevaju samo skeniranje po izboru.
Svaki sukob, osvetu ili nasilje prema korisnicima normalnih kartica zabranjeno je.
Obje strane su protiv nasilja na stadionu.
Prema dogovoru, pravila stadiona su izmijenjena preporukama ultrasa!
Nova pravila uključuju novu vrstu kategorije i kazne za postupke protiv pravila.
Ultras je zastupljen u vijeću koji nadgleda zabrane i ima pravo žalbe protiv odluka.
Uprava je prihvatila da mogu odabrati vlastitu maskotu za sektor B (bilo je ogroman skandal kad je menadžer promijenio maskotu kluba).
Čelnici ultrasa i celnici upravljanja klubom sastaju se najmanje 4 puta godišnje.

Vaš položaj nikada nije bio u opasnosti zbog dugog bojkota?

– Nikada se nisam osjećao ovako.

Tko je morao skenirati u ultras sektoru?

– Prema dogovoru, 500 ljudi je trebalo skenirati. Također, bilo je obvezno za vođe koji su bili predstavljeni na pregovorima.

Tko su ostali (druga 500)?

– Ne znam, nitko nije bio prisiljen.

Jeste li imali 500?

– Da.

Ima li netko tko je zabranjen s stadiona?

– Ako zabranimo nekoga …. Žao mi je, ako neko dobije zabranui, ja neću zabraniti nikoga. Dakle, ako je netko dobio zabranu i njegova zabrana je istekla, može se vratiti na stadion, ali sa svojim skeniranjem. Ali on se može vratiti u ultras sektor.

Sve ulaznice prodane su ultras sektoru prije 10 dana. Ako je netko kasnije podigao Supporterov karton, nije mogao ući na stadion? (Postoje dvije vrste kartica sada, jedna za obične obožavatelje i jedna za B-sektor ili ultras sektor, nisam siguran je li skeniranje obavezno za obične navijače ili ne. Mislim da je to izborno u ultras sektoru )

Za prvu utakmicu sve karte su preuzete za korisnike B-Sektor kartice. Bilo je neophodno, jer ako bismo se vratili javnosti, ljudi koji su imali normalne karte mogli su kupiti sve ulaznice u ultras sektor i imali bi rizik da nemamo mjesta za povratak.

Dakle, ako netko koristi zadnje 3 godine ultras sektor ima nedostatak?

– Ne mislim tako. Mogao je kupiti ulaznicu do javne izjave.

Svatko se vraća?

– Vjerojatno ne. Bilo je uvijek navijača koji nisu voljeli ništa. Za mnoge navijače čak i fan kartica nije prihvatljiva.

Prihvatljivo za vas?

– Također mislimo da je nepotrebno za identifikaciju navijača, ovo nije glavno pitanje u mađarskom nogometu. Ali već smo ga prihvatili , pa nismo mogli reći da se ne vraćamo dok se sve ne isključi. Ali postoje neki ljudi koji imaju više radikalnog mišljenja o tome. Ne zato što su kriminalci, već njihova načela / mentalitet ne mogu zadovoljiti činjenicu da morate dati svoje osobne podatke. Zapadna Europa je mnogo puta spomenuta kao primjer, ali u mnogim zapadnim zemljama nema fan kartice.

Nije li se toliko osjećalo da se se mnogi žele vratiti u tribinu, ali ste bili glavna prepreka povratku?

– Čuli ste radikalna mišljenja. Jedna strana je rekla da se već trebamo vratiti, zašto pregovaramo? Druga, radikalnija strana rekla nam je da ne bismo trebali pregovarati s Kubatovom i ultras se ne bi trebali vratiti sve dok ne bude predsjednik.

Koliko je takvih mišljenja?

– Ne mnogo. Radikalno mišljenje može biti glasnije, ali nije bilo značajno.

Koliko ljudi ne idu na igre zbog vaše borbe s klubom?

– Teško je reći. Na početku su mnogi odlazili na igre, ali zahvaljujući dosadnoj atmosferi bez ultrasa sve više i više ljudi nije išlo. Na našim događajima bilo je zastupljeno 3 do 10 tisuća ljudi. Kao iu posljednjem protiv Csepela.

Moglo bi postojati neki ljudi koji idu na igre …

– Moguće. Vjerojatno postoje ljudi koji nisu otišli u igre, ali su se umorili od njega i prihvatili sustav skeniranja. Nije važno reći broj, kada ćemo se vratiti vidjet ćemo kako će se prosječni broj posjeta povećati. Naravno da neće biti važne prve igre, jer će biti puna kuća, no na duljem vremenu ćemo vidjeti promjenu.

Koja je bila najvažnija koju nisi odustala?

– Jedna je bila pravila stadiona koja nam omogućava da podržimo naš tim kao i na starom stadionu. Pravila ne smiju biti pretjerana.

Slažete li se da ima ljudi koji ne bi trebali ući na stadion?

– Ne kažemo da neki ljudi  trebaju biti pusteni na stadionu. Trebao bi biti red unutar stadiona, ne bi trebao biti problema ili incidenata. Ne bi se trebalo tuci, napustati tribunu ili ući u polje. Ali mislimo da su mađarska pravila pretjerana.

Možete pročitati mnoga mjesta na kojima dolaze glasanja i dobro je za vladu imati dobar odnos s navijačima Ferencvora. Što mislite o tome?

– Nismo imali političke ciljeve s bojkotom ili povratkom. Rečeno nam je da se zbog Jobbika ne vraćamo. Rečeno nam je da se sada vratimo zbog Fideza. Kažu da imam novac od Jobbika, Georgea Sorosa i Fidesa. Zvuči dobro, ali nismo primili novac. Mislim da nitko neće glasati na Fideszu jer smo se vratili Tribini.

Ultras će se vratiti u subotu protiv Debrecena. Natrag na ultras sektor, gdje su se predstavile druge skupine u proteklim godinama. Možete li to riješiti bez sukoba? Što se događa ako netko kaže: “Žao mi dečki, ovdje sam godinama, ne želim se preseliti”?

– Mislim da neće biti nikakvih problema. Valjda su ostali tamo jer su imali dobar pogled na teren.

Ne mislim da je to razlog.

– Ne znam što su mislili. Nešto je jasno, stari uvjeti će se vratiti. Podupiranje će voditi Green Monsters i vodja cu biti ja.

Smatrate li one ljude kao svoje koji su u međuvremenu bili zastupljeni u ultrasu bojkot?

– Nisam se složio s njima, ali nisam ljut na njih. Imaju drugačiji mentalitet. Obje strane bit će na stadionu, imamo iste ciljeve.

Znate li kapo koji su bili na ogradi u protekle tri godine?

– Da, znam ga.

Tko je on?

– Postavljen je kao navijač.

Jeste li razgovarali o tome tko će biti na ogradi?

– Ne mislim da moramo previše razgovarati o tome. Ultras su se vratili, vodja se vratio.

Misli li isto?

– Počet će nogometna igra i bit ću na ogradi.

Postoje neke glasine da je nekoliko vas išlo u Ujpest da gleda, a nova ultrasna skupina nije ih dobro pozdravila. Jeste li čuli za to?

– Čuo sam za to. Moglo bi spominjati mnoge priče kada je jedna strana uvrijedila drugu, ali ako razmišljamo o tome, cijelo vrijeme nismo mogli razmišljati jedan o drugome kao ravnopravni pristaše. Moramo napraviti liniju i pogledati u budućnost.

Koji je bio vaš problem sa sigurnošću? Kakvu suglasnost imate u skladu s tim?

– Najvažnije, da Fradi Security mora raditi po mađarskim zakonima. svaki od njih mora imati potvrdu prema zakonu.

Mogli bismo čitati o tome da kriminalci rade na sigurnosti, ponekad se pojavljuju u političkim događajima.

Gospodin Kubatov kaže da se ultras kultura mora promijeniti. Što to znači? Što je bilo dopušteno prije i sada?

– Ne mislim da je “promjena” dobra riječ za to. Rekao bih da mora “odrasti”. Ne pomaže ako netko previše pije i učini nešto što bi se kasnije pokajao. Ne kažemo da nitko ne bi trebao piti, ali moraju to učiniti odgovornim.

Pokazat će se rasistička, antisemitska ili politička mišljenja?

– S klubom smo se dogovorili da će radikalne manifestacije nestati. Međutim, mislim da u prošlosti nije bilo mnogo primjera takvih akcija.

Pa, bilo je nekih: Csatary-banner (u čast bivšeg SS vojnika, svastike, antisemitske fraze.

– To će nestati ds  tribina Ferencvarosa.

Imate li što protiv? Je li to također dio fanatizma?

– Nemam ništa protiv, jer ne mora biti prikazan unutar stadiona.

Treba li biti predstavljen negdje drugdje?

– Poštujem osobne ideje, čak i ako su takve radikalne ideje. Barem se ne slažem s njima, ali na tribina takve stvari neće biti organizirane.

Ako će započeti takve pjesme (antisemitski, rasistički), hoćete li je zaustaviti?

– Da, moramo se pobrinuti za to.

Dakle, ultra skupine će preuzeti odgovornost za akcije u ultras sektoru?

– Ne, ali ćemo pokušati spriječiti i voditi brigu o takvim postupcima. Postoji tisuće ljudi u ultras sektoru, ali ako 20 ljudi radi takve stvari ne možemo dopustiti da se brine za to besmisleno.

Ultras će se vratiti protiv Debrecena. Protiv Debrecena pjevanje “cigana” (rasistički pjev zajednički u Mađarskoj) vrlo su česte. Čak i kad ultras nisu bili na stadionu, taj je pjev se mogao čuti. Jeste li razgovarali o tome?

– Prema dogovoru pokušavamo je spriječiti. Smetnje jedni drugima dio su kulture navijača. Ne želimo da nestane, ali mora imati umjeren oblik. Ne kažem da više nikad više nećete slušati, ali neće dominirati našom podrškom.

Jeste li sklopili sporazum o pirou?

– Ne želim sada govoriti o tome. Govorili smo o tome, ali nakon igre vidjet ćete ga.

Što mislite o klubu? Je li to bolje?

– Ne želim govoriti o profesionalnim pitanjima, moj dio je podrška.

Sigurno ste gledali igre?

– Uglavnom da. Neke igre su propustile, što se nikada prije nije dogodilo. Ispadajne iz Kup ne može se spomenuti kao razvoj. Kad se vratimo, nadam se da možemo pomoći timu u kritičnim trenucima (uz podršku).

Thomas Doll je kritiziran danas, čak i klub je na drugom mjestu. Jeste li se složili oko kritika stajališta navijača?

– Ne, nismo se složili s takvim stvarima. Tražili smo da bi mišljenje pristalica trebalo biti slobodno. Ako je naše mišljenje da Doll mora otići onda to možemo reći. To je isto za igrače i menadžment. Gospodin Kubatov također je to rekao medijima: politika nije dopuštena na tribinama, ali možemo govoriti protiv njega. Naravno, to nije naš glavni cilj.

Pretpostavljamo da će se dobro poznata pesma pevati kad se vratite: “Ovdje smo, Kubatov, mi smo ovdje” ili “Ovdje su Ultras, Kubatov, Ultras su ovdje”.

– Ne želim govoriti o tome, nakon igre vidjet ćete.

Kada ste igrali u kupu, a skeniranje nije bilo obavezno, pratili ste i klub, a nakon utakmice se žalili da se igrači nisu pojavili pred ultrasima. Jesi li to oprostio?

Moramo početi s čistim plahtama. Imamo nekih problema, ali moramo krenuti dalje.

Možete li spomenuti nekoga tko je uvrijedio (ozlijedio) ultras?

– Ne bih rekao da nas povrijedimo. Boljelo je više da nismo imali nikakvih aktivnih igrača koji bi stajali za nas i kažu da nedostaju ultrasi sa stadiona.

Što je iza toga?

– Ako tražim razloge, morat ćemo ponovno razgovarati o pitanjima s upravom. Moramo se preseliti na ovo pitanje.

Kako se pripremate za povratak?

Ne mogu govoriti o pojedinostima, ali mogu vam reći da će to biti ogromno. Dostojan za Ferencvaros ultras!

Upoznajte grupu: HeadHunters Obrenovac

Grupa koja vec 30 godina prati utakmice Partizana, dolazi iz jednog od retkih gradova u Srbiji koji je u potpunosti obojen crno belim bojama. Pored Niskih Grobara i Padinjaka verovatno najjaca grobarska ekipa iz unutrasnjosti poznata po gomili incidenata i tuca sa suparnickim navijackim grupama. Ime su preuzeli od zloglasne Celzijeve ekipe koja je u prethodnom veku harala ostrvom.

Ekipa koja je uz Partizan obisla Srbiju i Evropu uzduz i popreko, grupa koja se nikad nije libila da krene na duplo brojnijeg protivnika. Nekoliko puta su ulazili u sukob sa Delijama od kojih se najvise pamte oni ispred Pionira, zeleznicke stanice i u lokalu Stefan Braun kad je vise poznatijih pripadnika Delija pretuceno. Obrenovcani su bas zbog toga postovani i cenjeni kod svih navijackih grupa i zbog toga su verovatno i napadnuti pred veciti derbi 2013. godine kada im je oduzeta zastava i barjak. Oni su tada naseli na odlicno osmisljenu akciju mnogobrojnijih Delija

-;Sam sukob u Umci dogodio se oko 15 časova, tri sata pre početka večitog derbija, a pripreme su trajale od ranog jutra. Oko 100 pripadnika “delija”, koji su “izakcijali” navijače iz Obrenovca, došlo je nešto nakon podneva do autobuske stanice u Umci, gde su se rasporedili u njenoj okolini. Na sam peron stanice došlo je nekoliko navijača u vidljivim obeležjima navijačke grupe sa severne tribine “Marakane”, koji je trebalo da isprovociraju Obrenovčane kako bi se zaustavili i krenuli u razračunavanje sa njima.Kada je kolona sa automobilima i kombijem iz Obrenovca došla do Umke, a navijači Crvene Zvezde koji su bili na peronu počeli su da viču i da ih provociraju, dok je velika većina ostala sakrivena okolo. Obrenovčani, su se “upecali”, zastali, počeli da izlaze iz vozila i krenuli su da jure zvezdaše. U tom trenutku se pojavljuju sakrivene “delije” naoružane štanglama, bakljama, kuvanim motkama i kreću u juriš na Obrenovčane. Kreće haos, vriska, i tuča u kojoj za trenutak iznenadjeni  Grobari gube zastavu i barjak ali brzo dolaze sebi i pruzaju jak otpor brojnijem protivniku, pa je cak i nekoliko Delija zadobilo teze povrede.

Dosta vozila je polupano, zastava i barjak su oteti, a nekoliko navijaca ostaje da leži na zemlji sve do dolaska hitne pomoci. “Delije” kreću da beže sa svojim “plenom”, koji je nekoliko sati kasnije završio na “Marakani”, kao jedan od najvrednijih od početka rivaliteta dve navijačke grupe – kaže naš izvor, i dodaje da su “delije” imale tačne informacije o polasku i ruti kojoj se kreću navijači Partizana.

Od tad Head Huntersi vise nisu pravili zastave ali su i dalje ostali jedna od okosnica ekipe sa juga i strah i trepet za sve navijacke grupe, utakmice i dalje prate redovno možda ne u punom sastavu kao nekad, ali grad i dalje drže pod kontrolom i sigurno čekaju pravi trenutak za osvetu…

To se upravo i dogodilo nakon plasmana Crvene Zvezde u grupnu fazu Lige sampiona i otvaranje famoznog autoputa Milos Veliki kada su Obrenovcani napravili sacekusu navijacima Crvene Zvezde iz unutrasnjosti  razjurili ih i ostetili nekoliko automobila pristalica crveno belih. Navijaci Partizana iz Obrenovca su se u poslednje vreme pojavljivali pod imenom Grobari Obrenovac, mozda je naziv drugaciji ali je EKIPA ISTA!

INTERVIEW WITH CAPO OF GREEN MONSTERS, FERENCVAROS

Last weekend, after 3 years in boycott, Ferencvaros ultras returned to their stadium. Few days before the return match vs Debrecen, one of the Ferenvaros ultras capos gave big interview to portal 24.hu explaining reasons for return and much more. We translated it to English:

When was the last time you’ve visited a Ferencvaros game int he NB1 (Hungarian League)?

– About 3 years and a half year ago, in the Puskas Stadium (old stadium).

What did happen after that?

– When the new stadium was finished, they made mandatory the vein scanner system. We had the feeling we’ve been left out from this decision meanwhile we had discussion about every other topics. The rest is history.

So you did not have problem especially with the scanning system but you did not like that the club left out ultras from this discussion?

– That was the last drop in the glass. We did not agree with many decisions of the club but we were thinking these issues could be solved by discussion. However the scanning system was not that category.

What did take 3 and half years long?

– Both sides had to see we need common things which are acceptable for the club and fans too. I’ve been thinking in a 5 years period so it ended before I expected.

What was the worst period/moment?

– Celebration of the Championship winning, when we dominated the league. It took many years to win the championship again but we couldn’t celebrate with the team together. It really hurt me I’ve felt like a piece of my heart was lost.

One Championship title, one second, one third place and three Cup winning was missed.

– Not a good feeling to hear that, I hope we can forget that time very soon.

How much could you like the championship winning team?

– We never loved Ferencvaros because of the players, we love the club and the players are part of it.

What was the turning point which let you come back to the stadium?

– It was March or April when the last phase of discussion started. I couldn’t mention one moment. 3 and half years made this happen.

At least one moment could be mentioned.

– It was important that we could discuss with the president of FTC, Mr. Kubatov and not the acting director, Mr. Nyíri.

Who did open first for the other party?

– After a while both sides found the other one. It wasn’t like that one side did not want to discuss meanwhile the other one always were looking for discussion.

Parts of the return agreement:

Scanning is not mandatory in ultras’ sector (called ’Sector B’ in Hungary), only for 500 people.
There are two type of cards. Normal card with scanning and B Category Card for ultras sectors. For B Category Cards your picture and datas are required only scanning optional.
Any conflict, revenge or violence against normal card users forbidden.
Both sides against any violence inside the stadium.
According the agreement the stadium rules has been modified by the recommendations of ultras!
New rules include the new type of category and penalties for actions against the rules.
Ultras are represented in the council which oversee the bans and has the right to appeal against decisions.
Management accepted that they can choose an own mascot for Sector B (there was a huge scandal when management changed the mascot of the club).
Leaders of ultras and management of the club meets at least 4 times a year.

Your position was never in danger because of the long boycott?

– Never felt like this.

Didn’t you feel like that many would like to return to the Tribune but you were the major obstacle to return?

– You could hear radical opinions. One side said we already should have return, why are we negotiate? The other, more radical, side said we shouldn’t negotiate with Kubatov and ultras should not return until he is the president.

How much opinions were like that?

– Not much. Radical opinion can be louder but they were not significant.

How much people were NOT going to games because of your fight with the club?

– Hard to tell. At the start many people went to the games but thanks to the boring atmosphere without ultras more and more people did not go. On our events 3 to 10 thousand people were represented. Like in the last one against Csepel.

There could be some people who were going the games…

– Possible. Probably there are people who did not go to games but got tired of it and accepted the scanning system. Not important to say a number, when we will get back we will see how the average attendances will grow. Of course not the first few games will be important, because there will be full house but on a longer period we will see the change.

What was the most important you did not relent?

– One was the stadium rules which allows us to support our team as we did in the old stadium. Rules shouldn’t be exaggerated.

What does it mean?

– It means fanaticism should be forced out of the tribune. If the new stadium rules would not happen or the joint council would not be made – where ultras are part of the council and can oversee the bans – an agreement would never happen. We thought it is important that supporters should be considered as a part of the club. If these would not happen then the optional scanning system wouldn’t be enough to our return. I think we have smaller or bigger success on every field.

Who had to scan in the ultras sector?

– According to the agreement, 500 people had to scan. Also it was mandatory for leaders who were represented on the negotiation.

Who are the others (the other 500)?

– I don’t know, no one was forced.

Did you have the 500?

– Yes.

Is there anybody who is banned from the stadium?

– If we ban someone…. Sorry, if they ban, I won’t ban anybody. So if someone banned and his ban is expired he can return to the stadium but with scanning himself. But he can come back to the ultras sector.

All tickets were sold to the ultras sector 10 days ago. If someone made the Supporter’s card later he couldn’t enter the stadium? (There is two type of cards now, one for normal fans and one for B-Sector or ultras sector, I’m not sure if scanning mandatory for normal fans or not. I think it is only optional in ultras sector – translator)

For the first game all the tickets were taken for the B –Sector Card users. It was necessary because if we would make our return public, people who had normal cards could buy all the tickets into ultras’ sector and we would have the risk to not have a place to return.

So if someone was using the ultras’ sector for the last 3 years he has a disadvantage?

– I don’t think so. He could buy his ticket until the public statement.

Everyone returns?

– Probably not. There were always supporters who did not like anything. For many supporters even the fan card not acceptable.

Acceptable for you?

– We also think it is unnecessary for identification of supporters, this is not a major issue in Hungarian football. But we already accepted it and we went to games. so we couldn’t say that we are not returning until everything ruled out. But there are some people who has more radical opinion about it. Not because they are criminals, but their principles/mentality can not meet the fact that you have to give your personal datas. Western Europe mentioned many times as an example but in many western countries there is no fan card.

Do you agree that there are people who shouldn’t enter the stadium?

– We don’t say that troublemakers should be allowed to the stadium. Should be order inside the stadium, it shouldn’t be about troubles or incidents. There shouldn’t be fight, dropping i non the tribune or enter the field. But we think Hungarian rules are exaggerated.

You can read many places that voting is coming and it is good for the government to have a good relationship with Ferencvaros supporters. What do you think about it?

– We didn’t have political goals with the boycott or the return. We’ve been told that we don’t return because of Jobbik. We are told that we return because of Fidesz now. They say I’ve got money from Jobbik, George Soros and Fidesz. Sounds good, even we did not receive any money. I don’t think that anybody will vote on Fidesz because we returned to the Tribunes.

Ultras will return on Saturday against Debrecen. Back to the ultras’ sector, where other groups were presented in the past years. Can you solve this without conflict? What happens if someone says „sorry guys, i’ve been here for years, don’t want to move”?

– I don’t think there will be any problem. I guess they’ve stayed there because they had a good sight on the field.

I don’t think this is the reason.

– I don’t know what they used to think. Something is clear, the old conditions will be back. Supporting will be lead by Green Monsters and the capo will be me.

Do you consider those people as your own who were represented in ultras’ sector meanwhile the boycott?

– I didn’t agree with them but I’m not angry of them. They have different mentality. Both sides will be inside the stadium, we have the same goals.

Do you know the capo who were on the fence in the past three years?

– Yes, I know him.

Who is he?

– Used to be a supporter.

Did you speak about who will be on the fence?

– I don’t think we have to talk about it too much. Ultras are back, the capo is back.

Does he think the same?

– The football game is going to start and I’m going to be on the fence.

There are some rumors that a couple of you went inside against Ujpest to take a look and the new ultras group didn’t welcome them nicely. Did you hear about that?

– I heard about it. We could mention many stories when one side was insulting the other, but if we are thinking about that all the time we could not think about each other as equal supporters. We have to make a line and look into the future.

What was your problem with the security? What kind of agreement do you have according that?

– Most important, that Fradi Security has to work by Hungarian laws. each of them must have certificate according the law.

We could read about that criminals are working for the security, sometimes showing up in political events. We think that also hurt the image of Ferencvaros not just the incidents by supporters.

You and Mr. Kubatov said that the ultras’ culture must change. What does it mean? What was allowed before and now?

– I don’t think that ’change’ is a good word for it. I would say it must „grow up”. It does not help if anybody drinks too much and do something he would repent later. We don’t say that nobody should drink but they have to do it responsible.

Racist, antisemitic or political opinion will be shown?

– We agreed with the club that radical manifestations will disappear. However I think there was not much examples of such actions in the past.

Well, there was some: Csatary-banner (in honor of ex-SS soldier, swastikas. antisemitic phrases.

– These will disappear from the tribunes of Ferencvaros.

Do you mind it? Does it also part of fanaticism?

– I don’t mind it, because it does not have to be presented inside the stadium.

Should be presented somewhere else?

– I respect personal ideas, even if they are such radical ideas. At least I don’t agree with them, but ont he tribune such things will not be organized.

If such songs (antisemitic, racist) will start, will you stop it?

– Yes, we have to take care of it.

So ultra groups will take the responsibility for actions in ultras’ sector?

– No, but we will try to prevent and take care of such actions. There are thousands of people in ultras’ sector but if 20 people do such things we can not grant to take care of it immadietly.

Ultras will come back against Debrecen. Against Debrecen chanting „gypsies” (racist chant common in Hungary) are very common. Even when ultras were not inside the stadium this chant could be heard. Did you speak about it?

– According the agreement we try to prevent it. Insulting each other is part of supporters culture. We do not want it to disappear but it must have a moderate form. I don’t say that you will never listen to it again, but it will not dominate our supporting.

Did you make an agreement about pyro?

– I don’t want to speak about it right now. We spoke about it, but after the game you will see it.

What do you think about the club? Is it getting better?

– I don’t want to speak about professional questions, my part is the supporting.

You must have watched the games?

– Mostly yes. Some games were missed, which would never happen before. Dropping out of the Cup could not be mentioned as a development. When we return I hope we can help the team int he critical moments (with support).

Thomas Doll has been criticized nowadays even the club is on the second place. Did you agree about criticism on the stand by supporters?

– No, we did not agree on such things. We asked for that opinion of supporters should be free. If our opinion is that Doll must leave then we can say it. It is the same for players and the management. Mr. Kubatov also told this to the media: politics is not allowed ont he tribunes but we can speak against him. Of course this is not our main goal.

We assume that the well known chant will appear when you return: „We are here, Kubatov, we are here” or „Ultras are here, Kubatov, Ultras are here”.

– I don’t want to speak about it, after the game you will see it.

When you played in the Cup and scanning was not mandatory you also followed the club and after the game you complained that players did not show up in front of the ultras. Did you forgive it?

We have to start with a clean sheet. We have some issues but have to move on.

Can you mention anybody who insulted(hurt?) the ultras?

– I wouldn’t say hurt us. It hurt more that we did not have any active players who would stand for us and would say that ultras are missing from the stadium.

What is behind that?

– If I would looking for reasons we would have to speak about issues with the management again. We have to move on this issue.

How do you prepare for the return?

– I can not speak about details but I can tell you it will be huge. Worthy for Ferencvaros ultras!

(ultras-tifo.net)

Grobari i pank, zašto i kako?

Nama je pank, navijanje i uopšte ta vrsta britanske supkulture bila prozor u slobodu

Krajem sedamdesetih, Beogradom počinje da se širi novi supkulturni pokret – pank, najviše zahvaljujući časopisu ”Džuboks” i radiju Studio B, Petru Lukoviću i Slobi Konjoviću. U Velikoj Britaniji, pank je iznikao iz revolta mladih i imao je jasnu socijalnu crtu – mladi su muzikom pokušali da se domognu “slobode”. Motiv za razvoj panka u Beogradu bio je malo drugačiji. Nosioci pank supkulture na ovim prostorima dolazili su iz srednje i višesrednje klase, i razvijali su se isključivo u muzičkom pravcu, bez socijalnih i političkih motiva. Svirke su bile na svakom koraku i skoro svaki kraj u Beogradu imao je bar jedan bend. Počele su da se probijaju i prve ozbiljne grupe – Urbana gerila, Defektno efektni, Radnička kontrola, Šarlo akrobata, Hipnotisano pile…

Ne slažu se, međutim, svi sa ovakvim prikazom začetka panka kod nas. Jedan od prvih beogradskih pankera, koji je želeo da ostane anoniman, tvrdi da je i kod nas od starta postojala socijalna i politička crta.

– Kad je Tito bio bolestan, pred smrt, tri meseca se na TV- u slušala samo klasična muzika. Svi su živeli u strahu i iščekivanju. Ja to nisam mogao da shvatim, a ni da prihvatim. Tada sam počeo da pravim fanzin posvećen panku i profesorka marksizma mi je, kada sam pokazao prvi broj,rekla:”Super je to, ali nemoj da se mnogo petljaš i eksponiraš” – priča mi on.

Ovaj stari panker mi otkriva i još jednu vezu – panka i navijanja. Kaže da je još krajem sedamdesetih počeo da sluša pank i da odlazi na utakmice.

– Nama su pank, navijanje i uopšte ta vrsta britanske supkulture bili prozor u slobodu. Upijali smo sve do čega smo mogli da dođemo. Kada sam ponavljao razred u srednjoj školi, ucenio sam kevu da neću nastaviti školovanje ako ne odem prvo u London. I ona, šta će, skupi pare i ja zapalim za London. Sećam se da sam u jednom danu bio na utakmici Čelzija, a uveče na pank koncertu. Nisam mogao da verujem da mi se to dešava – kaže on.

O načinu na koji su povezani navijači i pank razgovaram sa Stefanom Slavkovićem, novinarom NIN-a, bubnjarem u bendu Young Husbands i navijačem Zvezde, koji kaže da “navijačka supkultura i pank dele dimenziju sposobnosti kolektivnog samoorganizovanja, što se ni pre ni posle toga nije pojavilo u kontrakulturi, makar ne istovremeno, kako je to bilo osamdesetih u Britaniji.”

– Pank je vrlo širok pojam, razuđen, ali ga je od starta, makar i samo nominalno, karakterisala DIY (do it yourself) etika. Svirka ima smisla samo ako si je ti organizovao, majica ima dušu samo ako si je ti dizajnirao, ištampao i prodao. Isto tako, transparent ima smisla ako ste ga ortaci i ti iscrtali i razvili na stadionu, pesma ima dušu samo ako je peva vas stotinu – kaže Stefan.

Pored svirki u SKC-u, Pivnici u Skadarskoj, Akademiji, Domu omladine i čuvenom parkiću iza hotela Moskva, najveći broj pankera na jednom mestu mogao je da se vidi i na južnoj tribini stadiona Partizana. Jedan od prvih pankera na Jugu, i jedan od najzaslužnijih za vezu navijača Partizana i panka, koja je ostala i do danas, kaže da su bili redovni na utakmicama.

– Želeli smo da Jug bude u engleskom fazonu. Da ne bude klasično siledžijstvo, već da ubacimo zezanje na tribinu. Da spojimo i pank i huliganizam i ljubav prema klubu. Mogu reći da smo okupili dosta mladih ljudi oko nas. Ali da se ne lažemo i ne pravimo mitove – nikada na Jugu pank nije bio većina. Jeste, bilo nas je dosta, više nego na drugim tribinama, ali na samom Jugu smo bili u manjini – kaže on.

Postoji dosta priča koje povezuju Grobare i pank osamdesetih. Treba razlikovati prave pank navijačke ekipe – kao što su Grobari sa Banovog Brda, ekipa sa Novog Beograda i Zemuna, a nešto kasnije i Front sa Fontane – od većinskog dela južne tribine.

Većinski deo Juga osamdesetih predvodili su Pampi i Bata Trlaja. Ubrzo pošto su se pojavili na Jugu, uspeli su da mobilišu dosta momaka iz raznih beogradskih krajeva, pa odlazak na utakmice više nije bio stihijski, već je poprimio obrise organizovanosti. Ne treba idealizovati Pampija i Batu Trlaju, niti momke okupljene oko njih. Oni su, u suštini, bili željni tuče i pravljenja sranja.

U navijačkom smislu bili su značajni jer su prvi usvojili engleski stil navijanja, ali nikada nisu bili pankeri, kao ni većina ljudi na Jugu u tom periodu. Važnost ovih momaka je što su dozvolili da se na Jugu slobodno okupljaju razne supkulturne ekipe. Na Jug je dolazila i ekipa šminkera, sa maramama na glavi, koja je nosila zastavu Marines. Jedna ekipa iz Novog Sada uvek je dolazila u mantilima identičnim onima koje su nosili likovi iz filma Paklena pomorandža.

U toj razlikosti, anarhiji i mešavini supkulturnih pravaca na Jugu, pankeri su ipak bili najvidljiviji. Pola ograde Juga prekrivale su zastave sa britanskim i pank motivima – britanska zastava na kojoj je pisalo Liverpul, škotski kraljevski steg, zastave sa natpisima Disorder – Partizan, Sunday Bloody Sunday, Commando, samo su neke od mnogih.

Šole iz benda Uzbuna malo drugačije gleda na to doba.

-Nama je bilo važnije da se razlikujemo muzički nego navijački. Nije mi bilo mnogo bitno ko za koga navija. Jeste, mi smo išli na Partizan; Stoja, prvi skins u gradu, takođe je veliki grobar, ali važnija nam je bila muzika – kaže on.

Ljudi iz benda su hteli da urade par tematskih stvari – “da napravimo pesmu o politici, zatim jednu o pošasti droge, jednu o navijačima i klubu za koji navijamo”, priča mi.

-Tako je i nastala stvar Chelsea, koju smo snimili 1988. godine – kaže Šole.

U drugoj polovini osamdesetih, na Jugu se pojavljuje ozbiljna ekipa Grobara iz Novog Sada. Zgro iz Novog Sada priča mi kako je počeo rano da prati engleski fudbal, ”uz ćaleta.”

-Čekali smo kraj “Sportskog pregleda” da čujemo kako su igrali Borota, Antić, Golac. Tada je bila navala fudbalera sa ovih prostora na ostrvo – Avramović iz Rijeke branio je u Notsu, Hadžiabdić iz Veleža igrao u Svonsiju, Miročević iz Budućnosti u Venzdeju – priča mi on.

Zgro se seća da je na tribinama uvek bila “gomila ćelavih glava u majicama sa muzičkim motivima”, na primer, “lik u majici benda GBH.”

-Imena Grobara koji su u to vreme vodili tribinu izgovarala su se sa posebnim respektom širom Jugoslavije. Ludilo na Romi i navijanje na finalu Kupa s Veležom ozbiljan su domaći zadatak za sva vremena. Kad pogledaš bilo koji stariji snimak južne tribine vidiš haos, anarhiju, ludilo – čist pank! Ili recimo izgled ograde Juga krajem 1980-ih, fotke zastava iz Mehengladbaha ili sa Koševa – seća se on.

Ali zašto baš Englezi, pank i Partizan? Kako se to ukomponovalo, pitam.

-Mislim da je svakom ko misli svojom glavom po prirodi da bude opozicija. Da nisi isfabrikovan, da imaš svoj stav, mišljenje, da se razlikuješ od većine – kaže mi.

Objašnjava mi da su “grobari uvek srljali u prve redove, često bezglavo”, za razliku od “onih od prekoputa koji su gotovo uvek koristili momenat da se pojave kad na red dođe slikanje, uručivanje nagrada.” Čak i onima koji prate sport samo po novinskim naslovima će biti jasno ko su “oni od prekoputa”.

Možda je i razlog za sklonost ka “pobuni” i izdvajanju od većine koja je, kako kažu, bila uz Zvezdu, to što su Partizanovi navijači bili u manjini – “bukvalno su svi navijali za njih, nas nekoliko za Partizan, čak mislim da nas je bilo manje ili u najbolju ruku isto kao Hajdukovaca ili Dinamovaca”, kaže.

-Od svih tih bajnih Zvezdaša, njih troje je videlo stadion uživo, a nas trojica Partizanovaca idemo redovno i danas. I oni koji nisu navijali ni za koga, govorili su da su za njih kad ih pitaju za koga su, da ne bude da nisu ni za koga – kaže.

Početkom 1990-ih, Zgro je upoznao “ekipu okupljenu oko momaka iz GBB-a, koja je slušala pank i štrčala iz gomile.”

-Tada su počele da se ozbiljnije ,kuvaju’ stvari na Jugu. Krenuli smo da radimo male zastave sa natpisima koji su imali veze s pankom, prepeve pank pesama – kaže mi.

Sa raspadom Jugoslavije, mnoge stvari se menjaju. Nacionalizam postaje dominantan na skoro svim tribinama širom SFRJ. Sve se uniformiše, pa tako i navijači. Supkultura na tribinama postaje skrajnuta. Ali pank ipak uspeva da preživi na Jugu, isključivo zahvaljujući pojedincima koji nisu želeli da prihvate uniformisanje. Prvi znak da pank i dalje živi na Jugu je fanzin “Daj gol”, koji se pojavio u novembru 1995. Bio je ovo prvi navijački fanzin na ovim prostorima, osmišljen po uzoru na engleske pank fanzine.

– Osim mene, na prvom broju radio je i Vlada Sibinović Sibin. On mi je mnogo pomogao jer je imao novinarskog iskustva i znao ljude koji se profesionalno bave prelomom časopisa. Želeo sam da fanzin bude andergraund, da ne bude oficijelno izdanje nego u pank fazonu – priča mi on.

Danas skoro da i nije bitno da li su priče o Grobarima osamdesetih ”prenaduvana” istina ili ne, da li su bili avangarda ili ne, da li su se razlikovali ili ne, da li su bili pank ili ne. Bitno je da je osamdesetih na Jugu posejano zrno slobode, anarhizma i različitosti. Jer da nije tako, danas ne bi postojala navijačko-supkulturna umetnička grupa Grobarski trash romantizam, ne bi se na stadionu Partizana puštale pesme Grupe JNA, ne bi Beograd krasili murali poznatih Partizanovaca.

I zato, kao navijač Partizana, kažem veliko „hvala” momcima koji su uspeli da guraju pank priču na tribini оd osamdesetih do danas. Zahvaljujući njima, klinci koji tek dolaze mogu da vide i drugu stranu navijačke supkulture, ne samo huliganstvo i siledžijstvo. Da parafraziram Duška Radovića i poručim svim klincima koji tek počinju da dolaze na stadion – imate koga da volite, volite Partizan, imate na koga da se ugledate, ugledajte se na Grobare osamdesetih.

Sve slike lična arhiva – Igor Todorović

(izvor VICE SRBIJA | www.vice.com/rs)

Navijaci napali igraca Hajduka

Kamerunski internacionalac Franck Ohandza  napadnut je ispred svog stana, njega je izvredjala grupa huligana, a zatim pokusala uci u njegov stan…

U pratnji dva policijska vozila i deset pripadnika interventne policije igrači Hajduka danas su se u 12.45 zaputili autobusom prema Tučepima, gdje će u 14.30 odigrati prijateljski susret povodom 50. rođendana lokalnog četvrtoligaša Jadrana. Policijska pratnja epilog je serije incidenata koji su se dogodili u gradu nakon utakmice Hajduka i Rudeša, a u kojima su maskirani napadači verbalno, ali i fizički napali više igrača Hajduka. Policiji je prijavljen samo jedan incident.

– U utorak 7. studenoga oko 21.15 sati ispred ulaznih vrata stana stambene zgrade u Splitu, kojeg koristi 26-godišnji državljanin Kameruna, nekoliko osoba narušavalo je javni red i mir. Nakon toga su na spuštene balkonske roletne istoga stana bacali predmete, uslijed čega nisu nastupila oštećenja. Policijski službenici su odmah po zaprimljenojh dojavi o događaju izašli na mjesto događaja – stoji u policijskom biltenu.

Policija je jučer privela 23-godišnjaka kojeg dovodi u vezu sa spomenutim događajem, nad kojim je provedeno kriminalističko istraživanje te je doveden pred Prekršajni sud, no doznajemo kako je odmah pušten da se brani sa slobode.

Cijeli slučaj je policiji, neslužbeno saznajemo, prijavio igrač Hajduka Franck Ohandza, koji koristi stan ispred kojeg se dogodio incident, i to zbog pokušaja ulaska u stan, vrijeđanja, lupanja po automobilu, vratima i roletnama…

Osim Ohandze, verbalne napade i oštećenja vozila doživjelo još nekoliko igrača, no u želji da se situacija što prije smiri, nisu nikome prijavljivali incidente, za koje se u klubu zna. Navodno je riječ o Šehiću, Savvasu, Kožulju

Nitko od navedenih igrača ne ide na utakmicu u Tučepima.

Očekujemo reakciju Hajduka…

Republikanci Zabjelo

Zabjelo je četvrt u južnom dijelu Podgorice, glavnog grada Crne Gore. Nalazi se južno od brda Ljubović, Ulice Bracana Bracanovića i zapadno od Ulice 4. jula. Zabjelo je najjužnija četvrt Podgorice, i najveća po površini. Ima oko 40.000 stanovnika. Manja naselja Pobrežje i Zelenika se ponekad smatraju dijelom Zabjela.

Zabjelo se sastoji uglavnom od stambenih višespratnih zgrada poredjanih u stambene blokove, ali ima i većih urbanih djelova kojima dominiraju nižespratne zgrade i kuće.

 

Zabjelo je prvobitno bilo pregrađe naseljeno pripadnicima radničke klase,ali poslije 90-ih i građevinskog buma u Podgorici,Zabjelo je dozivjelo urbani razvoj.Sada dominiraju stambene zgrade naseljene porodicama srednjih primanja. Međutim, za razliku od drugih podgoričkih naselja Zabjelo ima urbane džepove nižih stambenih područja.Po istom principu i način života se promijenio,od primitivno,grubog i neprijateljski nastrojenog naselja pretvara se u relativno miran i ležeran dio grada. Istovremeno, stvara se specifična omladinska sub-kultura sa jakim obiljezjima pragmatizma, realizama i kriticizma (posebno stanja u drustvu) cesto ispoljena kroz grafite, murale i navijacke pjesme. Njegovanje humora kroz ironiju i apsurd posebno je vidljivo kod navijaca FK Zabjelo i kroz ideju ” nezavisnog Zabjela”.

 

 

 

 

 

 

Zabjelcani su specificni po izrazitoj vrsti humora koji po potrebi brzo moze preci u agresiju pa su skloni da zbog nekih ideala cesto dolaze u sukobe sa neistomisljenicima ili pripadnicima organa reda. Navijacka grupa Republikanci su nastali 1991. godine i od kad se fura fazon nezavisnog Zabjela, nesto na foru Zemunaca sto hoce da se odvoje od Beograda i da budu grad, tako i Zabjelo hoce da dobije veci stepen “autonomije” i da bude REPUBLIKA. Najveci rivalitet imaju sa ostlim delovima gradskih cetvrti, a u dobrim odnosima su sa Visom Silom(Ultras Brodarac) iz Beograda.

Od kad znam za sebe Zabjelo je igralo u nizim ligama sto nije sprecavalo navijace da isprate svaku njihovu utakmicu u velikom broju i da na jedinstven nacin izraze njihovu sabkulturu…

Prosle godine odrzan je veliki protest zbog mogucnosti da se FK Zabjelo ugasi…

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

https://www.youtube.com/watch?v=l4Lt4QMxyuA

Kaznjena navijacica Hajduka zbog objava na fb-u

22-GODIŠNJA navijačica Hajduka iz Splita na splitskom je Prekršajnom sudu osuđena na novčanu kaznu zbog vrijeđanja policije. Kazna iznosi 1378 kuna i okrivljena je novac dužna uplatiti u državni proračun u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Mlada navijačica osuđena je zbog toga što je u prosincu prošle godine na naročito drzak i nepristojan način narušila javni red i mir tako da je na svom profilu na Facebooku objavila fotografiju s natpisom ACAB, što su prva slova akronima koji preveden na hrvatski znači “svi su policajci kopilad”. Napisala je i brojeve “1,3,1,2”, što je notorna uvredljiva numerička varijacija spornog akronima. Objavila je fotografiju na kojoj je istaknut crni transparent s natpisom bijelim slovima “mrzim pandure”. U veljači je na profilu objavila i status s natpisom “CopACAbana”, što je notorna uvredljiva varijacija spornog akronima, navodi se u presudi.

“Dobar pandur, mrtav pandur”


Osuđena je i što je nešto kasnije objavila status sa sadržajem “policija smrdi kao veliki kontejner” te “zašto ste tako glupi da vas pitam, molim vas odgovorite mr. policeman” te je postavila fotografiju na kojoj na tlu leži policajac odjeven u službenu policijsku odoru, ispod koje je napisala “dobar pandur, mrtav pandur.”

Za prvi prekršaj kažnjena je s 378 kuna, a za drugi s 1000 kuna. Optužni prijedlog podigla je splitska policija.

Okrivljena je izjavila da se osjeća kriva. Priznala je sve što su joj stavili na teret. Objasnila da je navijačica Hajduka i da je ogorčena situacijom koja vlada u Hrvatskoj te je zbog toga i pisala što je pisala. Konkretno nema ništa ni protiv koga pa ni protiv policije. Nije shvatila ozbiljnost situacije. Izrazila je iskreno kajanje te zamolila da se priznanje i teška materijalna situacija uzmu u obzir kod donošenja odluke o sankciji.

Prvi poslijeratni derbi na Grbavici

Datum: 02.05.1996.

2. maja 1996. godine odigrana je prva fudbalska utakmica na stadionu Grbavica, nakon reintegracije (19. mart), i to između dva najpopularnija fudbalska kluba u državi.

Željezničar i Sarajevo odigrali su neriješeno, bilo je 1:1, no rezultat je u ovoj utakmici bio u drugom planu. Izuzetno radosni i ponosni građani, bili su veoma zadovoljni što nakon toliko vremena imaju priliku ponovo pogledati fudbalsku utakmicu – značilo je to nastavak rivalstva pomenutih klubova.

Tom prilikom se na Grbavici okupilo 20 hiljada gledalaca. Ratni ožiljci opominjali su na sve ono što se u proteklim godina ovdje dešavalo. Zapadna drvena tribina bila je potpuno izgorena. No, zadovoljstvo da ponovo igraju derbi na Grbavici motivisalo je igrače oba tima da daju više od maksimuma. Zadovoljstvo, radost, prkos i ponos osjetili su se u zraku.

Utakmica je završena rezultatom 1:1. Željezničar je došao u vodstvo, u 33. minuti, kada je slobodan udarac izveo Admir Adžem. Loptu je kratko odbio Mirsad Dedić, a Bulent Biščević je glavom pospremio u mrežu. Prvo poluvrijeme okončano je vodstvom tima sa Grbavice.

Nastavak je donio nešto bolju igru tima sa Koševa. Poravnali su u 57. minuti iz sjajno izvedenog kontranapada. Dobro su kombinovali Ćenan i Granov, da bi ovaj posljednji asistirao za Dženana Ušćuplića, koji preciznim udarcem sa vrha šesnaesterca fantastično matira Gušu i donosi radost za pristalice bordo boje.

Nakon izjednačujućeg pogotka Sarajeva, porasle su tenzije na terenu, ali i na tribinama. Ipak, rezultat se do kraja meča nije mijenjao.

Željezničar – Sarajevo 1:1
Stadion: Grbavica
Gledalaca: 20.000
Strijelci: Biščević, Uščuplić
Sudije: Marko Mrkić (Tuzle), Mijo Maričević (Živinice) i Izet Čejvanović (Tuzla).

Željezničar: Gušo, Biščević, Adžem, Fatić, Memić, Kurt, Jahić, Muharemović, Kunić, Žerić i Pehlivanović.

Sarajevo: Dedić, Elkaz, Uščuplić (Selimović), Hošić, Dalipagić, Mujkić, Gogalić, Džaviti (Granov), Ćenan (Ferhatović), Hrvat i Herco.

Najbolje posete ovog kola

I pored prijatnog i suncanog vikenda na utakmicama ovog kola fudbalskih liga drzava bivse SFRJ belezi se izuzetno mala poseta. Najposecenija utakmica ovog kola bila je ona u Nisu gde je domaci Radnicki docekao C.Zvezdu pred vise od 7000 ljudi, zatim sledi utakmica u Splitu gde je Hajduk neocekivano kiksnuo protiv poslednje plasiranog Rudesa pred 6355 navijaca koji su svoj gnev izrazili za vreme i posle zavrsetka utakmcice. Treca najposecenija utakmica bila je ona u Sapcu gde je najprijatnije iznanadjenje ove godine po posecenosti Macva docekala beogradski Partizan u vise nego praznicnoj atmosferi pred 4500 ljudi. Zanimljivo je da je utakmica Radnickog i C.Zvezde bila gledanija od svih utakmica Premijer lige BIH zajedno, dok su tri najgledanije utakmice ovog kola bile posecenije od svih utakmica prvih liga drzave bivse SFRJ zajedno.

Radnicki Nis-C.Zvezda       7000

Hajduk-Rudes                       6355

Parizan-Macva                      4500

Slaven-Dinamo                      2313

Krsko-Maribor                       1400

OFK Backa-Spartak               1200

“Stadion djeluje kao dvorana, travnjak kao tepih, navijači djeluju kao turisti.”

Od stanice Manchester aerodrom do stanice Liverpool Lime street vlak vozi nešto više od sata. Uz desetak zaustavljanja ustrajno se probija kroz predvidiv engleski krajolik i naselja koja se sastoje od jednog jedinog tipa kuće koji je kapitalizam izgradio pacificiranom i pasiviziranom srednjem sloju.

Vlak je pun pa tako i “moj” vagon u kojem uz sva popunjena sjedeća mjesta više nema slobodnog prostora ni na “tribini stajanje”. I u toj gužvi, pristojno strpljivoj, ali opet i glasnoj, ne možete čuti ni riječi engleskog. Odzvanjaju njemački, arapski, španjolski, švedski, japanski, poljski, a Niko, Željko i ja se dodajemo na hrvatskom, zapletenom iza ritmički usklađenih kotača što brzo pritisnu tračnice i odbace se do sljedećeg spoja. Sve do Liverpoola Lime street stanice koja se nalazi desetak minuta hoda od samog gradskog središta. Od nje do Albertova doka pubovi, trgovine, hoteli i gužva koja najavljuje vikend. Albertov dok, nekad najveći brodogradilišni koncept u svijetu, danas je kompleks pretvoren u splet kulture i ugostiteljstva, temeljito osmišljenih prostora industrijske arhitekture gdje možete vidjeti, među ostalim, i muzej The Beatlesa. Tamo gdje su nekad odzvanjali teški alati, radnički glasovi, škripa i sirene, danas se “gugla” globalna turistička psihoza. Ovoga puta u zraku čak ima i engleskog, ali sve se ponovno vraća na atmosferu iz vagona kad uđete u fan shop nogometnog kluba Liverpool.

Gužva je gotovo nesnosna, ali nema nervoze pa kao da doista postoji razumijevanje u svjesnosti o istoj navijačkoj religiji kluba kojem se posvećuje do kraja i bezrezervno. Promatram sve pomalo sa strane, i fizički i emocionalno, jer nisam pretjerano vezan uz taj klub, osim što se nadam da ću biti prisutan pravoj navijačkoj misi, da ću svjedočiti iskrenoj engleskoj nogometnoj euharistiji, uzvišenoj atmosferi sporta koji barem na 90 minuta od društvenih autsajdera čini one koji pokreću i ritmom srca određuju ritam događanja. I sve je sugeriralo na svečanost, grad je bio pun navijača sa šalovima, kapama i drugim “bespaličnim” obilježjima. Te je subote došao Huddersfield, Anfield je, naravno, opet bio pun. Do njega stižemo taksijem. Taksist zanimljiv i razgovorljiv, govori kako će nam najprije pokazati pakao, mjesto gdje završavaju dečki bez budućnosti i poštovanja.

“Pogledajte lijevo”, kaže oštro, a između krovova nakostriješi se Goodison park, dom “mrskog” Evertona. “A sada pazite, evo nas u raju”, kaže taksist raznježeno dok se penjemo i zaustavljamo pred Anfieldom. Dva sata prije utakmice nogometni strojevi su ufvelike zalaufani. Koncert na velikoj bini već traje, izvođači se izmjenjuju, štandovi sa suvenirima, hranom i pivom, redovi na blagajnama nisu predugi, ali su stalni, iz okolnih ulica sve je više šalova i kapa koje pristižu na stadion. Obilazimo oko Anfielda i vraćamo se na početnu točku pred Main standom. Ulazimo na stadion. Imamo mjesta na gornjoj tribini, pod nebom. Stadion djeluje kao dvorana, travnjak kao tepih, „ispod tribina“ kao predvorje hotela, a navijači… pa, brate mili, navijači djeluju kao turisti. Mislio sam da će misno slavlje početi s „You never walk alone“, ali ispalo je da je s time završilo.

Kao i veliki kršćani dolaze u svetište, ali ne vjeruju u spas. Na prve taktove svi ustaju, pjesma se razliježe preko krovova, ali s krajem himne ispada da je navijanje završilo. Tek skok kod postignutih golova i povratak u pozu neutralnog promatrača. Svjedočim kako je turizam pobijedio nogomet, kako engleski nogometni huliganizam, tako tijesno povezan sa socijalnom predestinacijom i skladištenjem društveno niželigaškog revolucionarnog nukleusa, ne samo da ne postoji, nego je nepovratno izgubljen u proizvodnji novca u kojoj je nogometna igra još neko vrijeme tek izlika da se potroše i funte i vikend. Utakmica se ne gleda nego razgledava, poput galerije skupocjenih izložaka, distancirano, bez euforije ili eksplozije.

Potezi i golovi se konstatiraju, ne i proživljavaju, i jedine bitke koje možete vidjeti su one nakon utakmice kada se pokušava doći do taksija. Draž nogometne igre pretvorena je u imperativ igara oko nogometa i, ma koliko god vam se činilo isprazno i bljutavo, ispuni vas strahopoštovanjem svaki detalj planski osmišljen da se dosegne profit. Ništa se ne prepušta slučaju, niti se vas prepušta vlastitoj volji. Navijačko pleme postalo je turističkom grupom, navijački rekviziti pretvoreni su u suvenire, navijački bunt postao je numerirana kontrola i jedino što je odudaralo od te otimačine nogometa i novca bio je već spomenuti taksist i njegov žestoki sarkazam prema protivničkom plavom taboru. I dok tako s najvišeg kata Anfielda gledam panoramu Liverpoola, doslovno uživam u simbolici ispod nas. Goodison park je u susjedstvu.

Između Anfielda i njega i svuda uokolo poput DNK linija vijugaju naselja koja čini već spominjana jedna te ista kuća; depresivan, jednokatni dvojni objekt. Sve izgleda kao da spava i u tom snu teško, zlovoljno diše, a dva stadiona usred njih djeluju kao grotla ugaslih vulkana. Stanuje li tko u tim kućama, ne znam. Nisam vidio nikoga da izlazi ili ulazi, tek zavjese na prozorima i automobili na parkiralištima govore kako to ipak nije mjesto duhova. Kako razlikuju svoju od susjedove kuće, kako razlikuju subotu ili nedjelju od ponedjeljka? Napuštamo Anfield. Liverpool je pobijedio, pola grada je blokirano zbog turista koji su sišli s tribina. Krećemo se u velikoj gužvi, masi koja šuti i iz koje se tu i tamo energično prolomi: „Taksi!“ I koliko god da nas je u koloni, obuzima me nezaustavljiv osjećaj tjeskobe da ćemo svi mi na kraju, uključujući i nogomet, u budućnost uvijek koračati sami.

(Autor: Goran Gerovac, večernji.hr)