Navijacka mapa Poljske

Poljska je trenutno  mozda i najpoznatija drzava po pitanju navijackog pokreta, drzava koju karakterise mnostvo klubova i mnostvo navijackih grupa. Nijedna grupa nema apsolutnu vecinu po pitanju navijaca i svaka regija i grad su podeljeni po pitanju navijacke opredeljenosti.

LODZ

Lodz je podeljen na dva tabora jedan su navijaci Widzew-a , dok drugi deo grada navija za LKS. Zapadni deo grada je opredeljen za cetvoroligasa LKS dok je istocni deo navija za treceligasa Widzew.

RTS Vidzev Łodz (poljski izgovor: [ɛr tɛ ɛs vʲidzɛf vutɕ)]) je poljski fudbalski klub sa sedištem u Lodžu. Klub je osnovan 1910. godine i inicijalno se zvao TMRF Vidzev, pozivajući se na Vidzevski okrug u Lođu. Njene zvanične boje su crveno-bele, pa su njihovi nadimci Czervona Armia (Crvena armija) i Czervono-biało-czervoni (crveno-bela-crvena).

ŁKS Łodz (Łodzki Klub Sportovi, poljski izgovor: [ˌɛvkaɛs vutɕ)]) je poljski sportski klub koji je u vlasništvu gradskog vijeća Łodz. Oni su najpoznatiji po svom fudbalskom klubu, ali su zastupljeni u mnogim sportovima kao što su košarka, odbojka, tenis, atletika i prošli hokej. Klub je baziran na stadionu LKS, u Al. Unii Lubelskiej 2 na zapadu Łodz. Klub je osnovan 1908. godine. Fudbalski deo je od tada prodat privatnim investitorima, jer grad više nije mogao priuštiti da to podrži. [1] Nakon godina finansijskih poteškoća, klub je objavio stečaj u maju 2013. [2] i ponovo je osnovan partnerstvom navijača i lokalnih investitora u petom nivou piramide lige.

Njihov nadimak “Ricerze Viosni” dobio im je zbog svoje obično snažne performanse u drugom kolu lige, posle zimske pauze. Inace navijaci LKS-a su u prijateljskim odnosima sa navijacima Vozdovca.

Krakov

Grad u kojem vlada najvece rivalstvo u Poljskoj, koje cesto prelazi granice zdravog razuma pa se cesto moze cuti o okrutnim obracunima navijaca Crakovie i Wisle. Ovi sukobi odneli su nekoliko ljudskih zivota , a desetine ljudi su izasli sa tezim telesnim povredama u vidu posekotina od sekire,macete,noza…

KS Krakovija, obično poznata kao Cracovia (poljski izgovor: [krakɔvʲa]), je poljski sportski klub sa sedištem u Krakovu. Krakovija je najstariji poljski fudbalski klub koji još uvek postoji (timovi iz Lvov-a bili su nekoliko godina stariji, ali grad Lvov je bio okupiran i kasnije aneksiran od strane Sovjetskog Saveza u septembru 1939. i sada je deo Ukrajine) i stalno učestvuje u konkurencija od osnivanja 13. juna 1906. godine

Visła Krakov (poljski izgovor: [visva krakuf]) je poljski fudbalski klub sa sedištem u Krakovu. Visła tvrdi u Ekstraklasi, najvišem nivou poljskog fudbalskog liga sistema. Visła je jedan od najstarijih i najuspešnijih poljskih fudbalskih klubova. Na trećem mestu je broj osvojenih nacionalnih titula (13), iza Gornika Zabrzea i Ruch Chorzov-a (14), a drugo u pobjedama svih vremena. Visła je osnovana 1906. godine pod imenom TS Visła (Poljski Tovarzistvo Sportove Visła).

Grb kluba je bela zvezda na crvenoj pozadini prešla plavom trakom.

KS Hutnik Nova Huta, poljski izgovor: [kutnik nɔva kuta]; takođe poznat kao Hutnik Krakov je poljski fudbalski klub iz okruga grada Nova Huta u Krakovu. Klub je osnovan 1950. godine. Hutnik je odigrao sedam sezona u poljskoj ekstraklasi (poljska prva divizija). Najveći uspeh tima je treće mesto u sezoni 1995/96, zbog čega su se kvalifikovali za Kup UEFA.

Regija Slask

Ova regija je sigurno jezgro navijackih grupa jer u okrugu deluje vise od 10 ozbiljnih klubova i navijackih grupa. Od kojih najvise pristalica imaju Gornik Zabrze, Ruch Choroz, Zagalebie, GKS Katovice… Od ostalih klubova tu su i navijaci Wisle, Piast G, Polonia,Victoria J, Ruch R, GKS T, Szczakowianka…

Varsava i Poznan su jedni od retkih gradova gde navijaci Legije i Leha imaju apsolutnu dominaciju…

Grcka – BIH, gostovanje u Atini

Danas je godišnjica od utakme Grčka-Bosna u Atini, evo izvještaj Manijaka sa forumu TheManiacs org i par slika. Atina, primamljivo i atraktivno navijačko gostovanje za svaku grupu, bilo da se radi o reprezentaciji ili klubu. Zbog toga vjerujem da je većina sa nestrpljenjem čekala datum tekme, kako bi posložili privatne obaveze. Neki od nas su i imali sreće u tome.
U Atinu krećemo u petak veče preko “boljeg” puta kroz evropsku silu Albaniju 😀 . Na putu kroz Albaniju imali smo priliku vidjeti ljude kako jašu magarce 😀 kako kroz urbane tako i kroz seoske sredine, ali i mnoge druge čudne pojave svojstvene samo ovoj naciji 😀 .Ono što nas je iznenadilo bio je ubrzan razvoj Tirane i veliko odudaranje u odnosu na ostatak Albanije koji smo vidjeli, a prošli smo je igrom slučaja skoro pa čitavu. Tokom čitavog putovanja do Atine nismo imali nikakavih problem. Znak da smo ipak krenuli gorim putem bio je taj da od Sarajeva do Atine na ovoj ruti nismo sreli niti jednog našeg navijača, kao i mnogobrojni loši putevi bez skoro pa kilometra autoputa, ali šta je tu je nakon 19 sati vožnje nas petorica stižemo u hostel u centru Atine gdje su nekoliko sati ranije stigli naši drugovi, koji su nešto prije nas preko Srbije krenuli za Atinu.

“>
>

“_aok”>
Nakon kraćeg odmora u hostelu zaputili smo se prema centru grada gdje smo se dugo zadržali, grad definitivno ima šta za ponuditi iako se vidi da je kriza na njih ostavila ogromne posljedice. U gradu je puno droge, ljudi spucani ko zombiji hodaju podjednako i momci i djevojke, u strogom centru se osjeti anarhija, a murije gotovo i da nema. Nakon šetnje gradom pridružili smo se našim ostalim navijačima koji su bili u hotelu “Sokratis”, tj. obližnjem baru, kao i na dan utakmice.Nakon prespavane noći, ujutru nam se pridružilo još naše braće koja su došla na dan utakmice sa različitih kontinenata. 😀

“>

 

Napokon krećemo na utakmicu, svi zajedno, a na mjestu okupljanja bili su još Red Army, Robijaši, Gerila i naravno BHF. Svi zajedno krenuli smo metroom bez pratenje za Pirej, gdje smo stigli 3 sata prije utakmice. Treba istaknuti to da smo svi mi koji smo došli u Atinu, a bili smo ili smo još uvijek ozbiljni i aktivni navijači bili prvenstveno navijači Bosne i Hercegovine taj dan, a tek onda sve ostalo što je bilo vidljivo tokom čitavog dana. Od metroa do stadiona smo se prošetali također bez pratenje, a dio naše braće je u blizini stadiona srela grupicu G7 koja se i nije baš dobro provela, o čemu će već sigurno neko više napisati.

Na stadionu navijanje je bilo fenomenalo, kao i bakljada kod postignutog gola. Što se tiče manje grupice mlađih če.tnika i G7 nisu se baš pokazali ni na tribini kod frke, ali ni van nje. Ako misle da je uspijeh napasti simpatizera od 50 godina, a bježati pred sebi sličnim onda im skidam kapu.

Sve u svemu ovo gostovanje je pokazalo da se sve razlike mogu prevazići kada se stave lični hirovi po strani, a rezultat bude jedno kompletno navijačko izdanje kao što je sasvim sigurno bilo ovo u Atini.

Inter City Firm – West Ham

The Inter City Firm (‘ICF’) je huliganska grupa navijača Vest Hema koja je bila najaktivnija 1970-ih i 1980-ih. Ime grupe dolazi od InterCity mreže vozova kojom su putovali na gostujuće utakmice. Jedan od članova ICF bio je Kas Penant koji je napisao nekoliko knjiga o fudbalskim huliganima koje su objavljene 1990-ih i početkom 2000-ih. U svojoj knjizi “Čestitamo, upravo ste upoznali ICF” Penant pokušava da objasni da ICF nije bio ni rasistička ni desničarska grupa i da su uvek bili spremni da se pridruže ostalim navijačkim grupama dok su navijali za englesku fudbalsku reprezentaciju. Među svim britanskim huliganskim grupama kojih je mnogo bilo sedamdesetih i osamdesetih ICF je brzo postao najpoznatija. To su postigli tokom “ere fudbalskih huligana” kada su huligani zauzimali mnogo mesta u britanskim medijima.

 

Godine 1982. u neposrednoj blizini Arsenalovog stadiona Hajberi član Arsenalove huliganske grupe “the Gooners” je izboden na smrt od strane ICF. Tokom utakmice između Arsenala i Vest Hema, nekoliko članova ICF-a su uspeli da upadnu na deo severne tribine Hajberija i da ga kontrolišu tokom jednog dela utakmice. Ovim potezom ICF je privukao na sebe veliku pažnju i zaradio poštovanje huliganskih grupa širom Britanije. ICF je bio poznat i po “vizit karti” koju su ostavljali pobeđenim rivalima. Na karti je pisalo “Čestitamo, upravo ste upoznali ICF”. Ova poruka je promenjena u “Čestitamo, upravo ste upoznali slavni ICF” kada su postali tema serije dokumentarnih emisija pod nazivom “Hooligan”. U ovim emisijama su učestvovali članovi ICF-a kao što su Karlton Lič i Kas Penant. Veliko interesovanje medija za huliganizam u Britaniji donelo je slavu ICF-u čije ime je i danas posebno za sve koje zanima ono što se u Britaniji naziva “Terrace culture”. Samo jedan od mnogobrojnih naslova u novinama RIVALITET West Ham ima jak rivalitet sa nekoliko klubova. Većina su iz Londona, najveći rivali su susedi Totenham Hotspur, Arenal i Chelsea koje karakteriše višegodišnje istočno-zapadno Londonsko rivalstvo. Ipak najstarije i najveće rivalstvo je naravno sa Millwall-om, uprkos činjenici da je Millwall obično bio jednu ili dve divizije ipod West Ham-a. Jedna priča kaže da je rivalstvo počelo čak pre nego što su klubovi osnovani, u danima koje su Themes Iron Works i Millwall Iron Works kompanije bilie rivali za iste ugovore.

 

 

Priča se nastavlja kako je to rivalstvo poraslo kada je kompanija koja je bila stacionirana u East End-u (West Ham) stupila u štrajk, a oni koji su radili u južnom Londonu (Millwall) su odbili da stupe u štrajk i nastavili da rade. Ne postoje dokazi da je ova priča tačna, Millwall je oduvek bio veliki deo u srcu istočnog Londona i fudbalski klub se premestio u južni London tek 1910. godine. Tokom 1970-80-ih “firme” su nastavile sa tučama, West Ham je postao ozloglašen zbog huliganstva. Inter City Firm je bila rivalska banda. Tokom 1990-tih i do danas zahvaljujući sistemima za praćenje i povećanjem policijskih snaga na utakmicama nasilje se smanjilo iako se veliko rivalstvo sa Millwall-om nastavilo, pogotovo posle gorkog poraza od Millwall-a sa 4-1

BBB u Njukaslu 1997

Newcastle – Croatia 1997, par crtica….

– Dan prije utakmice “blejimo” pred nekim ducanom kad dolazi neka žena s vrecicom piva i drugom vrecicom sa sendvičima i daje je nama. Ispalo da je Hrvatica iz Vukovara, udana dole. Normalno, navratili kasni do nje doma, na opci užas supruga koji ne podnosi dim cigareta, a nama je bilo napeto puhat mu u glavu…
– Kasnije pred istim ducanom “blejimo” kad nas napadne neki ogromni Englez sa svojim obožavateljima, normalno, rekli smo mu da ne sere nego da popije s nama, Ribara još nije pio, a ni neće pit bolje vino ikad u životu. Svidjeli smo mu se


– Kod engleskinja prolazi spika “ajmo se poljubit za rastanak, pokaži sise”
– Moramo otic iz birtije, neke cure plaču, to mi se u Zagrebu nikad nije dogodilo
– Eto nas kod onog prethodnog Engleza doma, dovukao nas i svojih 5 obožavatelja koji su nam cijelu večer morali nosit pive i motat “cigarete”
– Oko ponoći nas nagovorio da pjevamo hrvatsku himnu tamo u nekom radničkom kvartu
– Drugo jutro ispada da je on neki njihov Cass Pennant i policija ga otima jer on ne smije bit na dan utakmice u gradu
– Cijeli stadion nam iz cista mira jebe mater, u prvi mah se cini bez razloga, al onda vidim razvijenu zastavu “MUFC Petrinja”
– Cekamo bus, pritom zainteresiranima objasnjavam da ne idu u Zagreb, da je kod nas tenk osobno vozilo bla bla bla, okolo neki engleski bratovi gongaju (to odavno nisam vidio)…. Neki frik nam prilazi da voli Hrvatsku, da je ratovo zbog nas (Ispostavilo se da je ratovao, ali za RSK) hahaha, pjevao nam je usput imitator Elvisa, ma show
– U Zagrebu je bio jedan jedini priveden englez. Ovaj naš
– O utakmici necu, jer je to doživotna trauma svakog poštenog dinamovca

Ultras Mostar u Banja Luci

BANJA LUKA BORAC- HŠK ZRINJSKI (19.9.2015)

Svanula subota pola pijano opaljeno noc prije neki se zagrijavaju uz izlazak sunca,7-8 kombija par auta i autobus koji su bili parkirani pred stadionom BB,kao i uvijek 150 spremnih ljudi ce da se zaputi u RS,u mislima da cemo naic na neku navijacku grupu(poslije i jesmo al su pobjegli brzinom svijetlosti) Vec gori po gradu na Neretvi,kombijima i autima idu prve ekipe sa rekvizitima,a u autobus idu najmladji koje smo cuvali ja i 3 momka (ono tipa stariji smo pa da pazimo na njih).Lagano se vec okupilo raje bacili koju turu pive koju tricu u krug,malo pjevalo i tako kroz dan do prije polaska,nista standardno odlazimo prema stadionu pregled policije i lagano ukrcavanje i polazak,vec pocetak kolone se gubi kombiji i auta odmicu pol.pratnji i gube se ostaje samo mi u autobusu i dva patrolna kola,u autobusu kaos slatko slano alkohol sokovi voda vuve svega nista nije falilo,ako zafali hvala Bogu ima nas puno ima i pumpa 😀 nista citav put prema RS i Banja Luci se odvija uredno krecemo kroz Tomislavgrad ulazimo u Bosnu i dolazimo pred “granicu” RS-a tu se zaustavljamo i cekamo nekih 45min dok dodju kombiji i auta tu se loce pjeva jede frsti punim,dolazi ostatak ekipe i lagano putujemo prema Banja Luci,dolazimo u grad prolazimo nigdje nikog kao da je nedjelja vecer,nas hvata jos veca euforija,dolazimo pred stadion svakakvi drze nas u busu 30min jer pregledavaju jedno po jedno,tu se vec dizu tenzije steka se sta se moze steknut i izlazi.

 

 


Prolazi pregled idemo na tribinu za goste,prosjek ljudi nako (uvijek moze bolje mozda nekih 2000-3000 ljudi) Lesinari na spram prijasnjih godina jako losem stanju,al prolazi bez ikakvih nacio. vrijedjanja, tu primamo dva gola nema veze jace se navija bodri,koja baklja koja zastava i hodalica plus dobra brojka,tekma zavrsava polazimo prema autobusu kad vozac Pajdo(negdje oko Sirokog zivi) govori murija nasla nekom travu u torbi,meni frend koji je “glavni” u busu brz otrci do svoje torbe ona otvorena sirom sve izvadjeno,mi gledamo svaka torba i pederusa otvorena pretrazena(dok smo mi bili na tribini navijali oni usli ujutra i sve nam pretresli cak je momak ostao bez 20KM ) mi ono sjebali sta je u pitanju nekom malcu nasli tri cetri dzointa napisali mu 500KM i vratili u bus) E TU TEK SCENE POCINJU,izlazimo iz Banja Luke kombiji bjeze pratnji i pratnja za njima punim putem srecu kombiji Gerile tranvik koji nestaju brzinom svjetlosti ( mi smo taman izasli iz RS-a kad busu puce guma prednja nigdje nikog ni murije ni nikog,stajemo u nekom mjestu gdje mala kucica i nema metar betona nigdje krugu od 20km…izlazimo vadimo rezervu uzmamo kljuc da skinemo vijke sa tocka skidamo ih 7,osmi nikako da se skine skidaj skidaj nikako(tu smo tali tocno u 23h) zovi druge buseve niko nece da se javi cak ni gazda (kao u smislu jebe se mene za navijace snadji te se) i tu smo izasli prohladno jbg Bosna,izlazimo vani hodamo okolo nemamo vode nista nemamo saprani od alkh voznje navijanja,dolazi murija nakon SAT vremena sta je kako je, mi vec sipke drvene i buljke stavili kraj busa u slucaju ako neko naidej nas 60-ak bilo,znaci umiremo od zedji drotovi govore tek prva kuca ima 40min voznje odavde nismo dobri nismo jeli nista od 16h od kad smo posli,tu nam izlaze u susret i dva momka odlaze sa bocama i bidonima sto su bili ostali od vina i sokova i dolaze tek nakon sat ipo sa vodom 10 kruhova i 10 pastete,vec 4 sata cekamo nekog il nesto da dodje po nas,tu stupa zajebancija vec nasli smo neku tablu i nas 40 gadjamo je buljcima jedno 30min drotovima nista nije jasno kontaju da cemo njih zasut,u 05:30 dolazi autobus drugi prijevoz,(znaci 6 sati smo cekali prijevoz u vukojebini) a tu noc smo trebali doc u MOstar u 02h ujutro i ic na party,a mi smo dosli u 10ujutro u mostar sa raspadajucim autobusom koji je pustao kisu bili smo tolko izmoreni mokri i prljavi od mjenjanja guma,dosli smo u mostar u 10h,dolazimo sjedamo na kavu nikakvi i govorimo jebo ti to nikad vise busom !

Tifo map of London

“Football isn’t a matter of life and death, it’s much more important than that,” is a quote often attributed (1) to Bill Shankly, the legendary manager of Liverpool FC. As exaggerations go, this one gets pretty close to the truth. Millions of fans identify intensely with the highs and lows of their favourite sports team, perhaps a modern substitute for the tribal loyalties of bygone days.

Fandom is a bit more complicated than mere tribalism, though. Which team you support is the result of an intricate compound of ancestral, regional, social, and sometimes even religious loyalties. And, of course, personal choice. However, this map of London seems to indicate that geography is a major factor in fan loyalty.

 

It shows the clear geographical slant of football (2) fandom in the British capital: the centres of gravity for each ‘fanland’ tend to be around the home grounds of each team.

As with other fan loyalty maps (3), this one has a decidedly feudal feel to it. None of the clear, straight delineations of modern borders, but lots of fuzzy boundaries, transitional zones, and enclaves in ‘enemy’ territory.

Some teams command great swathes of territory, for example West Ham United FC. This Premier League club dominates the east of London, in particular the boroughs of Havering [Ha], Barking and Dagenham [BD], Redbridge [Rb], Newham [Nh] and Tower Hamlets [TH].

Barking and Dagenham, West Ham heartland, contains an enclave where loyalty is shared with Dagenham and Redbridge FC, recently promoted from Football League Two to One. However, the Daggers are – literally – not in West Ham’s league; loyalties for both teams therefore probably are complementary rather than conflictual.

Other fanlands are more compact than West Ham's, like that of Fulham FC. From Craven Cottage, its grounds on the banks of the Thames, this club commands an undisputed, but relatively small territory in the boroughs of Hammersmith and Fulham [HF] (north of the river), most of Wandsworth [Ww] and part of Richmond upon Thames [RT] (both south of the river).

Nearby rival Chelsea, based at Stamford Bridge (also in Hammersmith and Fulham rather than the neighbouring borough of Kensington and Chelsea [KC]), is master of a much more fragmented, but also much larger domain, extending from its core in Kensington and Chelsea all the way north to the northeastern corner of Barnet [Ba], taking in most of Brent [Br], south to Kingston upon Thames [KT], west to Lambeth [La] (a grey zone shared with Millwall) and east to Hillingdon [Hi], an area disputed with Queens Park Rangers that extends back into Ealing [Ea], the western part of which is QPR-only territory.

Arsenal is big in its home borough of Islington [Is], and in Camden [Ca] and Barnet. It commands a similar archipelago of loyalty throughout London (4), but has to share north London with Tottenham Hotspur, which rules over most of Enfield [En], Haringey [Hr] and Hackney [Hc]. Loyalty to the Spurs seems to be confined to that area, however, except for two small patches in Westminster [W].

The whole of London thus constitutes a wildly patterned patchwork of fanlands, the demarcation and location of which will probably be hotly debatable to any local football fans. The white patches in between the coloured bits possibly are football-free zones, self-selected sanctuaries for dissenters from England’s secular religion of footie. Or they just might be the parks of London.

Priča: Manijaci u Stokholmu

Preuzeto sa zvanične stranice Manijaka (facebook.com/TM1987)

Nemiri u Švedskoj…

Nakon izvučenih parova I i II predkola Lige Evrope, sa tihom nadom postojala je mogućnost odlaska u Stockholm na utakmicu II predkola LE. I dok nije završila utakmica sa Zetom, jedan broj Manijaka je već kupio aviokarte za Stockholm.

I tako i bi, Manijaci su dobili Away Days u Stockholmu. Iako AIK koalicija ( Firman boys i Firman youth, Nord Squad I Ultras AIK) nisu dosli u Sarajevo u najavljenom broju ( a kasnije ćemo saznati i zasto) nekih navijačkih tenzija nije bilo. A bilo ih je u Stockholmu, i to kakvih.

U Stokholm se dolazilo sa pet strana svijeta, avionima, kombijima, autima, brodovima, busevima, vozovima. Dolazilo se u srijedu, četvrtak, dolazilo se pred samu utakmicu.

Dolazili smo iz Sarajeva, iz BiH, Njemačke, Austrije, Norveške, Danske i same Švedske. A bio je i jedan broj Manijaka iz samog Stockholma.

Zaista dobra brojka Manijaka koji se znaju sa tribine u nekom totalu od 60 ljudi. Na tribini puno više.

Eh sad…
U srijedu je stiglo 20 Manijaka smještenih u 3 hostela. Naravno, prva šetnja gradom, ibretis se cijenama, u glavi matematika krune u km, sve je tu. I tako tražimo pub za pivu, kad nam u susret skoči mladić predstavlja se ko Firman Boys, želi dobrodošlicu i traži fight u šumi.

Odgovaramo mu da smo u njihovom gradu, nađite nas, jer vi niste došli u Sarajevo. Jednostavan odgovor je bio da se spremaju za III predkolo. Jos isti taj Firman govori da imaju naše brojeve telefona. To smo već znali. I tako nas 10 se nalazi sa ostalima, ukupno 20 u očekivanju nekog kontakta.

Nista. Ipak primjetimo 2 auta koja kruže oko našeg puba, preofirno a i tim istim trenucima dolazi sms od Firmana:”Gdje ste”? Odgovor jednostavan i konkretan- Lion Bar. Pub se zatvara i nas 8 odlazi u hostel. Auto kruži li kruži. Ispred hostela nas 8 sjedi nešto gledamo u nebo, jos uvijek neki sumrak a već 1.00 ujutru. Kad s’ vrha ulice Ai Ai Ai.

Evo ga. Bez ikakvih razmišljanja nas 8 krene na njih a dok 9ti skače sa prozora hostela. Gledaš preko puta sebe, nisam matematičar da brojim ali 25-40 AIKovih nam formira crtu. Zapalimo 2 baklje i pajdo moj juriš. Nas 9. Oni čekaju, mi trčimo na njih, dodjemo na 5m i manje a oni neočekivano se počeli povlačiti. Mi za njima, oni još dalje nazad. 2 ulice uzbrdo smo ih ganjali. Mirnu noć Stokholmskih ulica je probudila dernjava Ai Ai Ai, Željezničar ale, picke, AIK pussy i sirena policije. Dolaze još 3 momka koji su bili u obližnjem hostelu.

Sad će dužebriznici reci gdje je snimak. Eto ponjeli smo 3 gopro kamere, selfy stick, da snimamo. Javimo ostalima sta se desilo, i ranom zorom kombi iz Malme dolazi da imamo veći broj, jer je bilo za očekivati dodatne napade poslje poraza noć prije.

Po dogovoru, odlazimo u pub na mjesto okupljanja u 14.00h ali nam vlasnik neda ući pa smo opet hodali po gradu, taj famozni broj od 50 ljudi i sa dodatnim individualcima na grupu od 60. Treba reći da je Lion bar, bar u kojem se okupljaju AIK navijači.

Poslije lutanja po gradu krecemo prema željezničkoj stanici, i na velikoj raskrsnici opet sa sigurne distance Ai Ai Ai. Sad smo mi bili ti sa većim brojem, njih 30. I tu plane 1 baklja, mi trčimo na njih, kako ne stajemo došlo je do fizičkog kontakta, oni padaju ostali bježe.

Pisi 0-2. Policija opet dolazi i ostavi nas na trgu pored stanice. U 17.00 krecemo na voz prema stadionu. 70ak navijača FK Željezničar u grupi bez razdvajanja dolazi pred Friends Arenu te nas 10 policije sprovodi ispod stadiona na nas ulaz.

Prolazimo kod tek ocrtanog grafita Fuck Željo. Najednom sirene da svih strana i za vidjeti 80-100 svih grupa AIK koalicije probija neku ogradu i bacaju arsenal kamenja baklji i stangli na nas. Opet ista priča. Stajemo, okrećemo se i na njih. policija sa kombijima gazi i nas i njih, ali mi na njih. Kako smo ubacili u brzinu više, oni bježe uz neke stepenice i tu su napali naše simpatizere svim i svacim ,a i tu im 7 ljudi uzvraća svaku stolicu. Sad kad se sve sabere, ili 1-3 ili 0-4, ali možemo komotno reći ‘nemiri u sveCkoj zdravo’. Autor izvještaja je bio u 3 incidenta, i kako AIK širi priču da smo bili naoružani do zuba,a jedino oružje koje smo imali jeste drugarstvo, brat do brata i 6 baklji od kojih smo ostavili 2 na aeredromu u kanti…

Da stvar bude jasnija i možda zvuci naučna fantastika da su Manijaci tjerali na bjeg AIK ( sve su im grupe bile uključene od malih do starih, od Ultrasa do huligana) po cijelom Stockholmu, govore i poruke samih njih da će nas napadati.

Jednom mi, jednom oni, tako to bude. Bila su to naša 2 dana. To što su nas podcijenili, imali lose izvidnice i brzinu objave na portalima, njima na čast

.

Navijačke priče: Škripari u Podgorici

Podgorica, Kolovoz (August) 2005

Mislim da je nakon utakmice u Podgorici lagano počelo naše sazrjevanje u pravom smislu. Pojavilo se par mlađih ekipa koje su nakon toga nastavile redovito ići. Albanija je bila “egzotični izlet” ali već je u Podgorici postalo jasno što znače prave utakmice, što znači putovati na njih, kako se ponašati, biti spremni za sve na što možemo naići. Razvijati jednu priču, prijateljstvo i sve što ovakva putovanja čini. Ova priča je po meni malo prejednostavna jer gostovanje nije ni malo bilo jednostavno ali vjerujem da će ljudima koji su bili dolje osvježiti lijepe uspomene. U nastavku pročitatjte priču, Podgorica, kolovoz 2005

Nakon Albanije , voljom žrijeba put nas je opet odveo na istok, sada nešto bliže u toliko priželjkivanu Crnu Goru. Ponovno prva skupina iz BiH posjetili smo susjednu Crnu Goru i to za nas u jako dobrom izdanju. Krenimo redom na izvlačenju za drugo pretkolo uglavnom se priželjkivala Zeta i želje su nam se ispunile. I to prva utakmica dole, odmah je krenulo planiranje oko puta, prvobitna namjera da se ide kombijima i manjim busom je odpala i nismo pogrješili što smo uzeli veći bus.

Po prijavama se vidilo da ide kvalitetna ekipa, na nekim sastancima dogovarane su stvari oko svega. Dan prije polaska sve je bilo spremno, plaćen autobus isključivo našom lovom bez ičije pomoći , ovo sam morao istaći jer nakon Albanije opet smo sve sami platili što me jako raduje, radni dan al’ opet smo uspjeli okupiti zavidnu ekipu. Skupilo se momaka iz svih ekipa i baš se osjetila neka „zajednička atmosfera“. Bus odličan i nadam se da ćemo i u buduće dobro surađivati sa ovim prijevoznikom. Lagano se kreće , masa alkohola i pjesma je počela već u Širokom, kroz Mostar, Stolac , Trebinje, Nikšić ,uz put par zaustavljanja. Granice prolazimo bez većih problema u Crnoj Gori dobivamo pratnju od 2 policajaca. Na jednom stajanju policija nas pušta da idemo na benzinsku i vidjevši cijene kada je čovjek koji je radio pitao koliko želimo dobio je jednostavan odgovr sve što imate. Tako je i bilo, svi zadovoljni nastavljamo dalje.

Nismo znali što nas dole čeka ali mi smo bili dosta spremni a znali smo da je Podgorica lijep grad ali smo se iskreno oduševili kada smo došli. Zeta nije imala navijače ali znali smo da Varvari neće propustiti prigodu nas dočekaju na „navijački način“, a i mi smo razbili standardni ritam grada našom pjesmom. Naišli smo na odobravanja ali i na negodovanja ali što se može nismo se previše obazirali na to. Autobus staje dosta daleko od ulaza u krug stadiona i uz „laganu“ pratnji policije uz pjesmu nastavljamo ka našoj tribini. U biti svi su ulazili na istu. Dio naših je krenuo odmah ulaziti a dio se stopio s domaćima. Prošli smo kroz špalir ljudi, momci su bili oprezni jer smo bili spremni za neki napad ali sve dok većina ekipe nije ušla od toga nije bilo ništa.

I onda odjednom par momaka se kao nesto zaljeće ka nama ali s pristojne udaljenosti od većine baca prema ulazu par predmeta, a da uopće ne kuže da smo mi kraj njih i uz našu reakciju se počinju povlačiti naša reakcija diže policije prema nama a oni se bez problema udaljava na pristojnu udaljenost. Mi iziritirani činjenicom da je jedan naš momak pogođen, probamo provaliti ogradu i prisutne častimo sa par prigodnih pjesmica tipa „Ante Gotovina“. Policija u prvi trenutak zbunjena jer valjda to nisu očekivali ali se nabrzaka konsolidiraju i na dosta grub način nas tjeraju ka ulazu “đe si došaa, crni mazlume kakav Gotovina” na pretres pa i na tribinu. Do tada a i kasnije je s njima bilo sve ok.

Stavlja se par zastava Široki Guards,Škripari, Škripari Široki Brig,Mostar. Ulazimo na tribinu i nastavljamo sa prozivkama i onda započinjemo navijanje samo za naš klub. Odavno nismo ovako dobro zvučali, pjevalo se odlično dobre pjesme a najvažnije svi su navijali. Išli smo sa vama, ooo Široki volimo, Oj Široki mi te volimo, kakva su vremena bila to, Široki volimo, ale forza Široki, igraj Široki ti si najbolji, …..samo za te živimo mi, ajmo Široki pobijedi ti za nas, ako ne osvojiš Kup Uefa, i ostale. Igrači na terenu stoje odlično tako da naša pjesma ne prestaje ni sekunde. Ja sam inače samokritičan ali ovaj put razloga za kritike nema. Momci su odigrali do kraja i zabili i taj gol koji smo znali proslaviti. Nisu nam dopuštene zastave na dva koplja a vjerujem da bi s njima još puno bolje to izgledalo. Nakon utakmice policija nas vodi u policijsku stanicu radi samo njima znanih razloga, par momaka je bilo i na razgovorima, u vezi napada, sugerirali su da nasumično odaberemo od uhićenih momaka nekoga ali naravno da se to odbilo, tako da smo više od 2 sata čekali, ali na kraju je njihovo postupanje prema nama bilo korektno.


U međuvremenu netko napada naše igrače (vjerovatno su mislili da smo mi) ali na njihovu sreću su ipak bili igrači jer mi smo za taj napad bili spremni i uzvratili bi sa već spremnim arsenalom dok su igrači bili nemoćni. U busu je ozljeđen oružar kluba te jedna igrač, krajnje glupo i nepotrebno. Nakon nekog vremena i mi polazimo i do Širokog se vraćamo bez ikakvih problema, sretni,zadovoljni al’ ipak malo umorni, svrativši samo na onu istu benzinksu na kojoj su radnici u međuvremenu napravili popunu, pa smo ih opet razveselili. Put je protekao kao i svaki drugi, svakome različito do nekog drugog puta

(izvor: skripari.org)

INTERVIEW WITH ULTRAS DYNAMO (MOSCOW, RUSSIA)

– Hello mate, introduce yourself & tell us a little bit about your movement.

– Hi there, my name is Sergey, I represent «Ultras Dynamo». Our organization was created in 2009 and was named at first as «Ultras Dynastia» («Ultras Dynasty»), but for some reasons we changed our name to what you can see now. At this moment we are the main group that is involved in active support during football and ice hockey matches.

These are two main and foreground activity directions for us. However, this year we didn`t make a qualitative leap during football matches, but we look forward to make some changes. Everything is good during ice hockey matches, but ice hockey public is rather specific, so it`s hard to draw conclusions.

In Russia we are clearly the leaders and if more ultras/casuals/hools will attend ice hockey matches – we`ll compete with European ice hockey ultras scene, despite some differences between our and European styles of support. We were told that there are some guys in Helsinki that show a good level in support. We`ll check it, when we`ll go to an away game there soon.

– Do you have any allies

– If we are talking about our movement – we are a «Project» of Patriots (hooligans group). They are our main mentors and elder comrades. Also we have good relations with Patriots youngsters – «Molodci», they were also a part of «Ultras Dynamo», but now it`s an independent group.

Also we have good relations with Red-Blue (CSKA Moscow) and young groups. So, generally, all right and good lads try to stick together no matter what. Traditionally all Dynamo fans have good relations with CSKA Moscow fans, but I can`t say that our relations are too close.

– What about your enemies?

– Everyone knows it`s – Spartak & Zenit. From my point of view, for those who had ever heard about Russian Ultras scene – it`s not a surprise. I won`t mark anyone from the other side of the fence – they are all similar. But it`s another story.

– Tell us about your stadium performances.

– We try to use as much stuff as possible, no matter what rank of opponents we have. Because, as we all know, Russian proverb says «Stability is a sign of Skill/Mastery»(«Practice doesn't make perfect, practice makes permanent»). We try to teach guys to use stuff during matches, because we bring on our terraces much more stuff that our fans use. Off course on derby days and other top matches we make a performance. But because of some financial troubles it`s not always looks like as good as we plan. Also we don`t ask our Football Club and it`s official structures for any financial support, so everything we make – we do ourselves.

It`s hard to accumulate enough money for us, as CSKA, Spartak and Zenit can do, because of lazy and not active public in our movement. First part of the season 14/15 was disastrous for us, I hope we`ll correct the situation. During Ice Hockey matches everything is easier! There exists a good fan club with which we have very close cooperation. They don`t depend on the club support, have some kind of financial independence and very interested in our common progress. So, during football matches situation is worse, but we`ll bring discipline.

– Can you rank your movement comparing with other movements in Russia?

– If we are talking about Dynamo movement in common and objective – the fact is that we close the list of our main Moscow rivals. Here are some reasons:

– Our home stadium is in Khimki city (Moscow «satellite» city,), so it kills attendance.

– Small increase of new active guys on fan sector.

– Some internal misunderstandings…

– What are your thoughts about the scene in Europe? Who`s number one?

– If we talk specifically about the clubs, then in terms of choreography I was always surprised by Rapid Vienna, 7-10 performances during one match is unreal. And if we talk more broadly, at the moment I can mark Italy and Germany, maybe Dresden, Dortmund…

– Which teams would you like Dynamo Moscow to meet in the future? With whom you never played before?

– Due to the fact that we are not frequent visitors in Europe i`m not ready to name someone. Every city/FC is interesting on it`s own. Off course it will be a pleasure to meet our brothers-serbs from OFK Beograd, I hope it will happen one day. If talking about Russian clubs, here I can`t mark anyone and some of them I prefer not to see under no circumstances. (Russian guys know who I mean =).

TOP7 dangerous hooligans crews in England

They’re as British as Page 3 girls or fish and chips – but they’re far from tasty, except when it comes to a brutal scrap. In fact, gangs of vicious soccer thugs leave a decidedly bad taste in the mouth. And if, while wearing the wrong colors, you chanced upon a troop of these yobbos after an English football match, you might soon be savoring the taste of blood and a gob full of smashed teeth. Football hooliganism may not be the problem it once was, but the names of some of its firms are enough to strike fear into the hearts of opposing supporters and bystanders alike. Here’s our list of seven of the most notorious.

Millwall Bushwackers

The hooligan firm of infamous English football club Millwall, the Bushwackers take their (misspelled) name from the American Civil War ambushers, and no one would want to be attacked by these nasty Brits. They even had an improvised weapon named in their honor – the Millwall Brick, made of a newspaper and used to bash up rival fans. At the height of their activity in the 1980s, the Bushwackers stirred up serious ultra-violence during matches, and were responsible for some of the worst rioting and missile-throwing in British football. Not that they wouldn’t be proud of this. Although the firm is not the force it once was, in 2001 they slashed two of Wolverhampton’s firm in the face with stanley knives, while 2002 saw more bloodshed on the night of a Birmingham City play-off described by veteran police officers as the worst violence they had ever experienced. An unmatched rep for disorder.

Birmingham Zulus

Back in the late ’70s, the chant of “Zulu, Zulu!” on the streets of Birmingham could only have meant one thing: the Zulu Warriors, Birmingham City F.C.’s finest, spoiling for a fight. Known for having members of various ethnic backgrounds, this mob was one of the most feared of the ’80s – and they remain the cause of major ructions. Violent clashes with supporters of rival club Aston Villa are common on derby day, and the Zulus are known for fiercely defending their territory from invading firms. Amongst the many incidents the Zulus have triggered was a series of riots in Cardiff in 2001 which saw a pub smashed up, one person assaulted and nine more taken to hospital. Then in 2006, some 200 Birmingham fans tore down fencing separating them from Stoke fans after an FA Cup match, after which fighting broke out, and police were attacked in what a senior officer described as “extreme violence”.

Aston Villa Hardcore

 

The other notorious Birmingham based firm, the Aston Villa Hardcore are affiliated with the club otherwise known as The Villains. Although, like other firms, they have found themselves marginalized today, the Hardcore have a fierce reputation built on a foundation of causing major carnage. The “Battle of Rocky Lane” in 2002 witnessed some serious disorder in the Aston area after a match between Villa and Birmingham City which led to 15 arrests. Then in 2005, firm member, Steven Fowler, who had already been jailed for six months in the 2002 fight, was sent down for a further twelve for his part in organized bit of aggro between the Villa Hardcore and Chelsea’s Headhunters at London’s King’s Cross in 2004. Also in 2004, several Villa firms were involved in a running battle with QPR fans outside Villa Park in which a steward died. Dangerous to know; even more dangerous to cross.

Inter City Firm

A gang of hooligans mainly active from the 1970s to the 1990s, the feared Inter City Firm was tied to well known London club West Ham United. Named after the trains they traveled on for away matches, the Inter City Firm became identified by their habit of leaving a card on the prone bodies of those they attacked, reading: “Congratulations, you’ve just met the ICF.” Despite such practices, Cass Pennant, a black Londoner and former general of the Inter City Firm, maintains that, unlike many other groups of its kind, the ICF was neither racist nor neo-Nazi. Still, nice folks they most certainly were not. Numerous instances of their extreme violent behavior have been documented, often against rival London firms such as Millwall’s Bushwackers, with tear ups and attacks on pubs being the disorder of the day. Vicious thugs not to be crossed by anyone unless they happen to like hospitals.

6.57 Crew

 

Linked with English Premier League team Portsmouth F.C., and named after the 6.57am train they would take to London’s Waterloo Station on a Saturday, the 6.57 Crew were one of the major firms during the 1980s, causing mayhem across the country. Spoiling for fights has remained high on the agenda for this squad of south coast louts. In 2001, they fought with Coventry City fans at an away game, ripping up seats and throwing missiles at their rivals. In 2004, 93 were arrested – including a 10-year-old boy who became the UK’s youngest-ever convicted football hooligan – for their part in mass riots before and after a match against rivals Southampton, where police were attacked and shops looted. Over one hundred Portsmouth hooligans were banned from traveling to the 2006 World Cup in Germany because of convictions for football-related crime. Firm but far from friendly.

Red Army

Just as Manchester United is one of the biggest football clubs in the beautiful game, so their fanatical firm, the Red Army, is said to have had the largest numbers at the height of Britain’s hooligan problem. While the name the Red Army is also used to refer to Man U’s fans in general, in the mid-’70s the name became synonymous with some of the defining incidents in British hooliganism, notoriously in 1974-75 when United had been relegated from the top flight of English football for one season and hordes of thugs wreaked havoc at stadiums up and down the country, sometimes outnumbering the home support. Their activities led to the introduction of crowd segregation and fencing at football grounds in England. Mass tear ups with other firms are well documented, with the 1985 documentary ‘Hooligan’ showing the Red Army clashing with West Ham’s Inter City Firm around Manchester. Mob rules.

Chelsea Headhunters

With a name like the Headhunters you know this gang of thugs mean business. Linked to famous London club Chelsea, these mean geezers are notorious for their racism, with links to far right groups like the National Front and the paramilitary Combat 18. In 1999 the Headhunters were infiltrated by an undercover BBC reporter who posed as a wannabe member but got the wrong lion tattoo – a risky mistake that raised eyebrows among the hardcore. Former firm dieharder Kevin Whitton was sentenced to life imprisonment in 1985 after an attack seen as one of England’s worst incidents of football hooliganism. After Chelsea had lost, Whitton and others stormed a pub chanting: “War, war, war.” When they left minutes later the American bar manager lay close to death, with one of the hooligans shouting: “You bloody Americans. Coming here taking our jobs.” Nuff said.

1...201202203...233Stranica 202 of 233
Facebook Instagram Youtube
© BALKANSKINAVIJACI.COM 2022 SVA PRAVA PRIDRŽANA | ALL RIGHTS RESERVED