Osijek, zadnja YU sezona 90/91, mi iz BBB fan cluba idemo sa dva busa a hrpa ostalih vlakom, autima ko zna kako…busevi nas iskrcali pred tribinom i otišli negdje, kao doći će iza tekme po nas…prije tekme nije bilo ništa zanimljivo, ono pravo tek slijedi nakon završetka…slažemo transparente, izlazimo iz kaveza i grupiramo se na na onoj livadi iza gostujuće tribine…ne kraju livade tamo prema gradu izbije neko sranje jer je hrpa naših išla prema kolodvoru i tamo se valjda sukobila sa domaćima…mlado ludo ne razmišlja previše i u trenu svi trčimo tamo a baš mene zapalo da nosim taj isprekidani bbb koji je bio rađen od nekog tvrdog krutog materijala, ogroman i težak za popizdit…do onog kvarta sa neboderima iza bazena je sve bilo OK jer smo koliko toliko bili u grupi kad odjednom pukne totalno sranje, preko ceste (tamo gdje je sada BILLA) je bio neki lunapark, pucaju neonke, lete biljarske kugle, šora na sve strane, ne zna se ko koga u mraku, murja, psi, hapšenja…svi se rastrče okolo i tako ja odjednom ostanem sam samcat sa ogromnim BBB transparentom u rukama kojeg već jedva nosim, usred Osijeka, pola sata iza tekme…i skužim da oko mene više nikog poznatog, sve osječani, uglavnom obični navijači ali bilo je i Kohorte…povici “gdje su Purgeri”, trčanje gore dolje, murja , rotirke i to…sreća živa je bila da imamo iste boje pa obzirom da je oko mene bilo i kohortaša sa transparentima u rukama valjda nikome nije palo na pamet da se pred njima šeće plijen samo takav, udarni BBB transp… Krenem ja lagano nazad prema stadionu kad evo ti ga odnekuda ispada K. iz Voltinog, i on solo i on u ruci nosi plavi transp (njegove Purgere, također legendarni BBB transp.)…skužimo se i bez riječi i sa zasranim facama do bola skrenemo u neki mrak na odogovor…par sekundi dogovora i odlučimo uzet transpove i nazad prema bazenu pa prema stadionu…nas dva a oko nas “u krivom smijeru” tisuće osiječana lagano idu od onih štandova kod stadiona prema gradu…većinu ekipe je bolio kurac kaj smo i ko smo ali mi smo dobro znali situaciju i što riskiramo jer smo u to vrijeme već naveliko bili u svakotjednim čekama svih i svega po Zagrebu (K. je isto bio ZGM), ganjali transparente i zastave…znali smo jako dobro kaj transparent za neku grupu znači…a naročito ta dva… Laganim hodom dođemo nazad pod gostujuću tribinu a tamo nigdje nikoga, ni buseva ni naših, nikoga!!! a mobitela ni bilo kakve druge veze naravno nema…a iz one ulice pod kohortinom tribinom se čuje krš i lom, opet neko trčanje u daljini, murja juri tamo i to… Vratimo se prema uglu zapada i srećom, sasvim slučajno sretnemo nekog dinamovca (slavonac sa dinamovim škrlakom na glavi i klincem koji je bio sav u dinamu) koji nam onak veselo veli da je ispod zapada skroz prema drugoj strani dinamov autobus i da igrači upravo ulaze unutra pa je uspio dobiti neke autograme i da požurimo ako i mi hoćemo autogram. Autogram, jebote autogram?!?!?! Nama obojici odjednom sunce svanulo, trčečim korakom ispod zapada do tamo, našli klupski bus, objasnili igračima situaciju, uvalili im transpove u gepek i to je bilo to…kakvo olakšanje, idemo negdje na pivu pa pronać naše… Onaj krš i lom sa druge strane je bio zato jer je cijela grupa naših također tražila buseve i naletila na Kohortu pod njihovom tribinom…rastjerali su ih tamo (naših je bilo barem 50 ovih ne više od 10) i kad smo konačno našli ovi su bezbrižno cugali u onoj birtiji pod istokom…jebali smo im sve po spisku da kak su nas mogli ostaviti a ovi nam supijani rikavali od smijeha i sprdali se s našom mukom, prilično nesvijesni katastrofe koja se taj dan cijelom BBB-u kao grupi mogla dogoditi…kasnije smo se čak i slikali na praznoj istočnoj tribini, šetali po terenu i tumarali okolo jer smo još satima čekali da puste naše iz murje (više od pola moga busa je bilo uhapšeno)… znam, iz današnje perspektive cijela priča zvuči prilično nevjerovatno odnosno graniči sa SF-om ali jebiga tako je bilo, takva su tada vremena bila…u svakom slučaju jaaako gusto…

PODIJELI