Upoznajte navijače Lech-a, grupu “Terrormachine”

Pripadnici ‘Terrormachinea’, navijača Lech-a iz Poznana, kotiraju kao jedni od najtvrđih oraha u tučnjavama bez ‘oružja’

Naziv ‘Terrormachine’ govori sve – ta jezgra od 200 uvježbanih huligana putuje isključivo s ciljem izazivanja obračuna i podizanja impresivnog rejtinga u huliganskom svijetu.
Već prilikom ždrijeba kvalifikacija za Ligu prvaka, koji je spojio Lech Poznan i Sarajevo, puno toga moglo se pretpostaviti. Da bh. prvake čeka težak ispit na terenu, a policiju i navijače prvorazredni sigurnosni izazov koji uvijek dolazi s najpopularnijim plavim klubom iz navijački lude i huliganski moćne poljske scene.

“Svi uvijek pričaju samo o huliganima, ali mogu vam posvjedočiti da nigdje nisam imao ovakvu potporu. Stadion je uvijek pun, svi navijaju kao ludi, atmosfera je doslovno užarena i pravi su nam 12. igrač”, govorio je u danima provedenima u redovima Lecha, danas na žalost pokojni, hrvatski vratar Ivan Turina.

I imao je pravo. Kasnije je oko 30.000 (!) Poljaka došlo na ogled Lecha kod Manchester Cityja. Na sjeveru Engleske, kažu svjedoci, jedva se mogao čuti engleski jezik, a onih 10.000 najsretnjih koji su ušli na tribine priredili su atmosferu kakvu Englezi nisu bili vidjeli više od 20 godina. Potpora im je briljantna (znaju organizirati pune tribine i kada igraju Lechova djeca), organizacija besprijekorna, razina fanatizma i lojalnosti apsolutna, ali sve to zajedno ima i naličje koje će večeras upoznati Sarajlije. Naziv najekstremnije grupe Lechovih “kibica” – “Terrormachine” govori sve i ne zahtijeva dodatno objašnjenje. Ta jezgra od dvjestotinjak dobro uvježbanih huligana putuje isključivo s ciljem izazivanja obračuna i podizanja svog ionako impresivnog rejtinga u huliganskom svijetu.

‘Slavensko bratstvo’

U navijačkim krugovima je prilično poznata njihova teorija “slavenskog bratstva”, koja ih ne sprječava da se mlate s ostaim slavenskim skupinama, ali im izvrsno posluži kao efikasna metoda izazivanja nereda s ostalima. Ako u Sarajevu, kako tvrde lokalni svjedoci, kreneš skandirati “Ovo je Srbija…”, problemi će uslijediti munjevitom brzinom. Lechovci su to jako dobro znali, ta grupa zbog tog je razloga i krenula na put.

Walter, iliti policija, nije pokazao pretjerani refleks i sve je eskaliralo krvavim obračunom u predgrađu. Navijači iz Poznana vole izbjegavati javne sukobe, koji dovode do veće mogućnosti privođenja, ali ako protivnici ne žele pronaći nekakvu usamljenu livadu za obračun – tučnjavu će preseliti i na asfalt.

Hrvatski navijači s klubovima u Poljskoj nisu bili od Hajdukovog gostovanja u Krakowu 2001. godine, kada su “Torcidaši” shvatili dvije stvari koje su danas dobro poznate. Huligani iz Krakowa povezani su s beogradskim “Delijama” i zaštititi se možeš samo ako grupa putuje kao kompaktna jedinica bez iskakanja. Svi koji su se izdvajali u Krakowu su našli uglavnom – probleme.

U međuvremenu je hrvatske navijače (i huligane) u Poljsku odveo Euro održan prije tri godine. Dvije od tri utakmice igrali su upravo u Poznanu, gdje je momke iz “Terrormachinea” počelo iritirati prisustvo zagrebačkih “Bad Blue Boysa”, kao hrvatske grupe s najvišim “huliganskim rejtingom”, na njihovom teritoriju. Grad im je bio pun navijača, ali oni su tražili obračun samo s huliganima Dinama i tu su pokazali visoku razinu samosvjesnosti grupe.

“Jednu večer pred kafić gdje smo pili došla su tri ogromna tipa i pitali jesu li ovo ‘Bad Blue Boysi’. Mirno su sjeli i započeli pregovore oko tučnjave na livadi, ili, kako ih oni zovu, ‘ustavke'”, priča Tomislav iz Zagreba, koji se našao na licu mjesta.

‘Huliganska MMA liga’

Kada je njihov prijedlog odbijen, kasnije te večeri su se vratili s brojem ljudi koji je odgovarao brojčanom stanju BBB-a u kafiću i odmah napali. Napad im je bio odbijen, ali sutra su se vratili s novim prijedlozima. Sve je završilo s još nekoliko individualnih obračuna i relativno mirnim završetkom posjeta jednom od gradova koji u huliganskom svijetu kotiraju kao europske metropole.

Pripadnici “Terrormachinea” kotiraju kao jedni od najtvrđih oraha u tučnjavama bez “oružja”. Svi treniraju nekakve borilačke vještine, iznimno paze na svoje fizičko stanje, masu povećavaju steroidima i dojam upotpunjuju tetovažama i uglavnom ćelavim glavama. Desničarskog su uvjerenja i ništa ne vole kao dobru tučnjavu. Poljaci su paralelno, s nogometnom ligom, pričalo se, održavali i huligansku MMA ligu. Domaćin osigura dvoranu, održavaju se borbe između rivala i upisuju se bodovi u tablicu. Za internu uporabu, njima je ionako važno što o njihovim postupcima i ponašanju misle drugi huligani, stavovi ostalih uglavnom ih zanimaju kao bauštelce ustavno pravo.

 

Kako ih zaustaviti? Iz pravne i policijske perspektive čini se – nikako. I dalje postoje, kao što vidimo- itekako su aktivni i svi pokušaji gašenja te opasne grupe evidentno su pali u vodu. Iz navijačke perspektive podjednako teško. U svojim omiljenim “ustavkama” su kraljevi scene i navijačkim gostima Poznana koje “Terrormachine” označe kao metu mogu pomoći samo apsolutno zajedništvo i tiha molitva u budnost poljske policije, koja je u vječnim driblinzima sa svojim sjajno organiziranim huliganima. Ili pristanak na “ustavku”, koja će vjerojatno zadovoljiti njihove huliganske apetite i priuštiti vam potencijalno lakši ostatak boravka u njihovom gnijezdu.