Prije tri dana NK Široki Brijeg je na domaćem terenu, pobjedio rezultatom 3:2 i izbacio iz kupa FK Sarajevo u okviru osmine finala takmičenja. Meč su ispratili incidenti koji su ponovo aktivirali amonzitet ova dva kluba, još se ovih dana navršava i 10 godina od smrti ubijenog navijača Sarajeva Vedrana Puljića.
Nakon saopštenja uprave NK Široki Brijeg (pročitaj) , jedan od navijača FK Sarajevo napisao je odgovor na navedeno saopštenje. Autor teksta je Semir Zilić a mi ga prenosimo u cjelosti:
Dana 4. oktobra 2019. godine, Nogometni klub Široki Brijeg se oglasio saopštenjem za javnost u kojem je po ko zna koji put pokušao prebaciti svu krivicu za nemile događaje na utakmicama ova dva kluba na Fudbalski klub Sarajevo, njegove navijače i kako oni navode “bošnjačke” i “sarajevske” medije koji režiraju i iskrivljuju sliku o njihovom klubu i gradu.
A da li je baš tako? Da li je FK Sarajevo krivac za dugogodišnju netrepeljivost ova kluba, koja datira malo duže od okruglo jedne decenije i te proklete oktobarske nedjelje iz 2009. godine. Da li su odnosi između ova dva kluba uvijek bili zategnuti i na ivici sukoba, te kako i kada su zapravo počeli prve razmirice između navijača, igrača i rukovodioca FK Sarajevo i NK Široki Brijeg?
Prvu međusobnu utakmicu ova dva tima odigrala su na mostarskom stadionu Bijeli brijeg u sklopu play-offa za prvaka Bosne i Hercegovine, 27. maja 1998. godine. Uzme li se u obzir da je ovaj susret odigran u prvim poslijeratnim godinama, može se reći da je sve prošlo u najboljem mogućem redu. Čak je i prije početka utakmice zabilježen bliski susret navijača oba tima koji je završen bez incidenata.
Sarajevo je u tom susretu slavilo rezultatom 1:0, nekoliko dana kasnije remiziralo sa Čelikom, a o putniku u finale play-offa odlučivao je posljednji meč u grupi između Širokog Brijega i Čelika. Široki Brijeg koji je već tada ostao bez teoretskih šansi za osvajanje prvog mjesta u grupi, apsolutno nije imao nikakav rezultatski motiv u ovom meču, dok je s druge strane aktuelnom prvaku BiH, zeničkom Čeliku bila dovoljna bilo kakva pobjeda od dva razlike da osvoji prvo mjesto u grupi i nađe se u finalu prvog play-offa.
Ipak, Širokobriježani su odigrali maksimalno fer i sportski, sa ubjedljivih 6:1 savladali Zeničane i tako direktno u finale poslali ekipu Sarajeva. Sportska javnost u glavnom gradu BiH bila je oduševljena potezom kluba iz Širokog Brijega, a kada je oficijelni spiker uoči finalne utakmice na Koševu najavio da na stadion ulaze fudbaleri Širokog Brijega, sa sjeverne i istočne tribine našeg najvećeg stadiona su se prolomili aplauzi i ovacije. “Široki, Široki” je grmilo na Koševu, što je bio potez kojim su navijači bordo tima željeli odati počast sportskom gestu hercegovačkog kluba.
Dvije godine kasnije Premijer liga BiH se počela igrati na teritoriji cijele Federacije BiH, te su Sarajevo i Široki Brijeg počeli redovno da se sastaju. Prve utakmice prolazile su uglavnom bez većih incidenata, a jedine sporne situacije dogodile su se u utakmicama odigranim 4. novembra 2001. godine na Pecari (0:0), te 25. septembra 2002. godine na Koševu (4:4), ali su se obje ticale nesportskog ponašanja domaće publike prema glavnim sudijama tih mečeva (Fikret Mečkić iz Zenice u meču na Pecari, odnosno Vladimir Dominković iz Orašja u meču na Koševu).
Prve prave varnice uslijedile su u maju 2005. godine, kada su se u razmaku od samo deset dana ova dva tima susrela čak tri puta. Dva puta u finalu Kupa, te jednom u prvenstvu. Svemu tome prethodili su zabilježeni incidenti na prijateljskoj utakmici mladih reprezentacija Bosne i Hercegovine i Hrvatske, odigranoj 2. marta 2005. godine na širokobriješkoj Pecari. Izljevi nacionalizma, zviždanje himni Bosne i Hercegovine, povici “Gazi balije”, skandiranje imena Ante Gotovine i povika “Mi smo ustaše, najjači smo najjači”, bili su samo jedan dio folklora na tribinama Pecare te martovske srijede.
Mladi reprezentativci Bosne i Hercegovine bili su ogorčeni atmosferom na tribinama, ističući da su se osjećali kao da igraju na gostujućem terenu, a ne u vlastitoj domovini.
A onda su 11. maja zabilježeni i prvi veći incidenti na utakmicama ova dva tima. Tog dana odigrana je prva utakmica finala Kupa Bosne i Hercegovine. Sarajevo je slavilo rezultatom 1:0, te tako steklo prednost uoči revanša na Koševu. Nemile scene krenule su u drugom poluvremenu kada su domaći navijači pogodili fudbalera Sarajeva, Albina Pelaka, u trenutku dok je pokušavao izvesti udarac iz ugla iza kojeg su smješteni najvatreniji domaći navijači. Ni ovog puta nije izostalo vrijeđanje državnih simbola, pa je himna Bosne i Hercegovine prije početka utakmice po drugi put u samo dva mjeseca izviždana od kompletnog stadiona.
Napeta atmosfera prenijela se i na revanš susret na Koševu 17. maja, s tim što su se nemili događaji ovog puta prenijeli sa tribina na teren. Nekoliko fizičkih obračuna fudbalera oba tima, rezultirali su sa čak pet crvenih kartona, a posljednji u nize nereda uslijedio je na prvenstvenoj utakmici odigranoj 21. maja na Koševu. Još jednom nisu izostale varnice na terenu, a ovog puta su se sukobili i sportski direktori ova dva tima, Mirza Varešanović i Ivica Barbarić, što je rezultiralo novom tučom fudbalera i članova stručnih štabova oba tima. Reagovali su i navijači sa istočne tribine koji su ubacivali predmete prema isključenom fudbaleru Širokog Brijega Stipi Režiću, koji im nije ostao dužan bacajući ih nazad prema navijačima Sarajeva što je izazvalo dodatni revolt koševskih tribina.
U narednih godinu FK Sarajevo je učinio nekoliko poteza kako bi izgladio zategnute odnose između dva kluba, pa je tako zabilježeno da je na utakmici pretposljednjeg kola Premijer lige BiH u sezoni 2005/06. uoči duela Sarajeva i Širokog Brijega na Koševu, odigranog 6. maja 2006. godine, kapiten bordo tima dodijelio cvijeće gostujućim fudbalerima, koji su kolo ranije i teoretski osigurali osvajanje šampionske titule za koju su se do tada borili upravo sa ekipom Sarajeva.
U cilju normalizovanja odnosa dva kluba organizovana je i prijateljska utakmica na Koševu između ova dva tima, a ista je odigrana u sklopu priprema za novu sezonu, 6. jula 2006. godine (1:1). Ostao je zabilježen i događaj iz maja 2008. godine, kada je Sarajevo u posljednjem kolu sezone 2007/08. na svom terenu savladalo zenički Čelik. Bila je to utakmica koja za fudbalere bordo tima nije imala nikakav rezultatski značaj, ali je itekako značila Širokom Brijegom koji je zahvaljujući pobjedi Sarajeva preskočio na tabeli tim Čelika i tako osigurao plasman u Evropu. Taj niz događaja doveo je do kratkotrajne stabilizacije odnosa između ova dva kluba, ali je sve otišlo u suprotnom smjeru tog kobnog 4. oktobra 2009. godine.
O toj prokletoj nedjelji je sve rečeno, ispred stadiona je hicem iz vatrenog oružja ubijen 24-godišnji navijač Sarajeva, Vedran Puljić, a od tog dana odnosi ova dva kluba više nikad nisu bili isti.
Od tada, više nego ikada ranije, utakmice sarajevskih klubova u Širokom Brijegu pretvorile su se u najžešće izljeve nacionalizma. Fašistički i neonacistički simboli, pjevanje nacionalističkih uzvika, veličanje presuđenih ratnih zločinaca, gađanje fudbalera i trenera, vrijeđanje himne i drugih državnih simbola Bosne i Hercegovine postali su svakodnevnica na Pecari kada tamo gostuju Sarajevo i Željezničar. Ipak, ono što najviše boli sve navijače FK Sarajevo, to je skandalozno navijanje domaćih navijača na svaki spomen Vedranovog imena.
Gnusni povici “Javi se”, upućeni mrtvom momku, zgražavaju svakog normalnog, ali ne i čelnike NK Široki Brijeg, koji u svom saopštenju za javnost tvrde da je sve to uzrokovano provokacijama “tzv. navijača Sarajeva”. Za njih je vjerovatno i sam pomen Vedranovog imena, te vapaj njegovih drugova za istinom o ubici, zapravo provokacija.
No sve bi to gospodo iz Širokog Brijega bilo još i podnošljivo, da se takvo ponašanje, ti uzvici, to vješanje spornih simbola događaju samo kada su tu gostujući navijači, možda bi neko i povjerovao u vašu priču. Svi smo svjedoci da je u proteklih deset godina u nekoliko navrata policija Zapadnohercegovačkog kantona zabranjivala dolazak gostujućih navijača iz Sarajeva, ali čak ni to nije bila smetnja domaćim navijačima da se sa njihovih tribina čuje “Gazi balije”. Ostaje da nam iz Širokog Brijega odgovore šta ih je recimo isprovociralo u finalnoj utakmici Kupa BiH odigranoj 17. maja 2017. godine između Širokog Brijega i Sarajeva, pa su tokom utakmice skandirali “Gazi balije” i “Za dom spremni”, kada navijači Sarajeva nisu ni bili prisutni na istoj? Možda boja dresova?
Bilo bi lijepo čuti i odgovor Uprave NK Široki Brijeg, kako mogu u svom saopštenju navesti kao sporno ponašanje osoba sa klupe FK Sarajevo, jer su predmete ubačene prema njima, vratili nazad na tribinu. Ne bi li prije toga prvo trebali osuditi one koji su bacili te predmete na teren, pa se tek onda baviti (neprimjerenom) reakcijom ljudi sa gostujuće klupe?
Interesantno bi bilo čuti i odgovor na pitanje zbog čega se Uprava NK Široki Brijeg bavi problematikom odnosa FK Sarajevo i njegovih navijača, a ne riješi iste probleme koje ima sa svojim navijačima? Zašto Uprava NK Široki Brijeg navijače Sarajeva naziva “tzv. navijačima”? Gospodo, ako ste već željeli za neku navijačku grupu u BiH upotrijebiti naziv “tzv. navijači”, onda ste otišli malo predaleko od svog mjesta. Navijači FK Sarajevo prate svoj klub u svakom gradu, selu i zaseoku u BiH i na svakoj utakmici, a ne samo kada na stadion dolazi neki od dva sarajevska kluba ili vječiti rival Zrinjski.
Navijači Sarajeva nikada na svojoj tribini nisu istakli neki fašistički/neonacistički simbol kao što je kukasti ili keltski krst, vaši “tzv. navijači” to rade nerijetko. Navijači Sarajeva nikada nisu dali podršku osuđenom ratnom zločincu ili udruženom zločinačkom poduhvatu, za razliku od vaših “tzv. navijača” (to što vi gospodo iz Uprave NK Široki Brijeg ne razlikujete ili ne želite da razlikujete pojmove “optužen” i “osuđen” kada se govori o ratnim zločinima, to je vaš problem). Sa tribine na kojoj su smješteni navijači FK Sarajevo nikada u posljednjih desetak godina niste mogli čuti horsko navijanje u kojem se poziva gaženje ili ubijanje cijelog jednog naroda koji živi u zajedničkoj nam Bosni i Hercegovini, što se ne može reći za tribine koje pohode vaši “tzv. navijači”.
Zapitajte se malo koji od ova dva kluba bodre navijači, a koji “tzv. navijači”.
Ako ne možete sami odgonetnuti, možete svakako pogledati u nastavku priloženi foto-video materijal, možda vam tada, gospodo iz Uprave NK Široki Brijeg, bude jasno zbog čega vaše “tzv. navijače”, ti zloglasni “sarajevski” i “bošnjački” mediji (nadam se da vas neće pretjerano iznenaditi kada vidite među screenshotovima i članke sa banjalučkih ili hrvatskih portala) dovode u vezu sa fašizmom. Ukoliko na fotografijama i video snimcima u prilogu vi ne vidite nikakve elemente fašizma, nacionalizma i drugih “izama”, onda gospodo, vi imate mnogo ozbiljniji problem.
Prema tome, gospodo iz Uprave NK Široki Brijeg, ukoliko ste zaista siti toga da vas i vaše navijače, sarajevski i drugi mediji proglašavaju fašistoidnim, onda budite ljudi, priznajte vlastite greške. Prestanite jeftinim spinovima prebacivati krivicu na druge.
Neko ko ima bar malo ljudskosti u sebi, ne bi sebi dozvolio da objavi saopštenje na desetu godišnjicu ubistva Vedrana Puljića, a da makar iz kurtoazije ne spomene da je sramotno što ni poslije punu deceniju nije riješen taj slučaj i barem reda radi pozove nadležne organe da obavljaju svoj posao.
Deset punih godina ste imali priliku da dođete na Vedranov grob, da položite cvijeću i pokažete barem minimum katarze, pokažete da vam je žao što je tog prokletog četvrtog oktobra jedan mladi život ugašen. Niko od vas ne traži da vi budete ti koji će se baviti poslovima istražnih organa, da privodite ubicu licu pravde ili nešto slično. Ali najmanje što možete jeste da se barem javno oglasite i pozovete odgovorne da urade svoj posao i otkriju istinu koja se krije. Pitanje je samo da li to smijete uraditi od svojih “tzv. navijača”, jer ako ne smijete, onda morate priznati sami sebi da niste ni po čemu kompetentni da se u svojim saopštenjima bavite odnosima FK Sarajevo i njegovih navijača.
A do tada, zapamtite jednu stvar. Fudbalski klub Sarajevo je bio i uvijek će ostati klub u kojem su širom otvorena vrata za fudbalere, trenere i uposlenike, bez obzira na to čiji pasoš nose, kako se zovu, te da li se i na koji način mole Bogu.
SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU !!!
