“Sve je pocelo daleke 1987 godine kada je grupa beogradskih momaka, mahom skinsa,odlucilo da osnuje navijacku grupu.Nisu zeleli da navijaju ni za jedan od dva rezimska kluba, odlucili su da navijaju za F.K.Rad koji je tada usao u prvu ligu ondasnje drzave.Vec tada su poceli da ispoljavaju beogradski urbani duh,pokusavajuci da izvuku Srbiju od cemernog razmisljanja da postoje samo dva kluba za koje Srbi mogu navijati. Za razliku od vecine navijackih grupa u tadasnjoj drzavi,U.F. se nisu priklonili ni jednoj politickoj partiji ili “nacionalnom lideru”. Daleko od toga da su bili apoliticni,uvek su gajili subkulturni srpski patriotizam,ali im je ,za razliku od vecine drugih,Rad uvek bio na prvom mestu.U svemu su bili ispred ostalih sem u brojnosti i to im je bila najveca prepreka u pohodu na evropski vrh u navijanju.Islo se na vecinu gostovanja (Zagreb,Mostar, Podgorica…) uvek sa pesmom i zastavom bez obzira na brojnost. Od pocetka su bili na udaru rezimske policije. U ratnim godinama dolazi do sveopste stagnacije
pa tako i U.F. ne napreduje mada su i u tim godinama bili prisutni na stadionu na Banjici.
Polako dolazi do smene generacija, nije se nista pravilo u tipu neke organizacije ili izradjivanja navijackog materijala.

Dosta starijih momaka se dobrovoljno prijavljuje u vojsku
Krajine ili Republike Srpske iz samo jednog razloga – pomoci srpskom narodu preko Drine. 1994 godine dolazi do
budjenja U.F. Pocinje se sa organizacijom gostovanja,uspostavljaju se odnosi sa upravom izradjuju se salovi,zastave… Pocinje ekspanzija U.F.Izbijaju incidenti skoro na svakoj utakmici gde igra F.K. Rad. Ucestali sukobi sa rezimskom policijom doveli su do toga da rezimski mediji stave nasu grupu na stub srama.
Zeleli su da nas ugase,ali nisu uspeli.Iz svega toga smo izasli jos jaci.U.F. su zasluzni za budjenje uspavane tifo scene
u Srbiji. Pocinju polako da se stvaraju nove grupe i da se obnavljaju stare.Vise
nije bilo dokazivanje ako se zaletis na grobare ili cigane,svi su zeleli da se
dokazu u tuci sa U.F.Doduse to su pokusavali samo na svojim stadionima. Od 1992 samo jedna grupa je dolazila redovno na Banjicu a to su cigani.
Odjednom su se svi ustremili na
Radovce,bili smo glavna meta svima, ali jos niko ne moze da se pohvali da su nas tukli. Mi smo jedina grupa kojoj nikad nije “pao” ni jedan transparent. Postali smo avangarda na nasim stadionima,uveli smo modu malih zastava (2×2),zastava na dve motke,originalne
pesme i melodije…Sto je najvaznije dokazali smo svima da postoje i drugi
timovi osim Zvezde i Partizana.Pokazali
smo svima kako se voli svoj klub,za nas nema vaznih i nevaznih utakmica
tri boda su svugde ista i nas Rad imace nasu podrsku svuda.”

KRATAK ISTORIJAT F.K. RAD – BEOGRAD

U drugoj polovini takmičarske 1957/58 u Mašinski pogon GP Rad na Banjici došla je grupa mladića koju je činila generacija talentovanih fudbalera rodom sa Banjice i predložila da ovo preduzeće preuzme registraciju i mesto na tabeli u III razredu malog kluba FK Razvitak . Tako moćno preduzeće kakvo je bilo GP Rad moglo je da preuzme i neki klub znatno višeg ranga takmičenja – ali počelo je to kao poduhvat grupe entuzijasta bez većih aspiracija. Tako je FK Rad startovao u najnižem rangu takmičenja, sa dva velika fudbalska rivaliteta: Banjice i Jainaca i GP Rad i Komgrap, koji je preuzeo FK Heroj iz Jainaca. FK RAD ih je razbijao.

Od opštine Voždovac dobijen je teren u centru Banjice, GP Rad je napravio igralište, postavljene su betonske tribine, izgrađene svlačionice i restoran. Ta prva generacija igrača bila je izuzetna jer su igrači školovani u prvoligaškim timovima: Živković, Slavković, Šušnjar, Avramović, Acević i drugi. Za četiri godine iz III razreda beogradskog podsaveza FK Rad je ušao u Beogradsku zonu jer je bio superioran u beogradskom nižerazrednom fudbalu takičarski, u organizaci-ji, u opremljenosti i primanjima. Svi igrači su bili u radnom odnosu u nekom od pogona Firme a samo igrali fudbal, primali plate i premije. Pobeđivalo se čes-to i dvocifrenim rezultatima. Prvi trener Kluba bio je Nikola Marjanović, predratni reprezentativac.

FK Rad je vezao za sebe Banjicu i okolinu i na svojim utakmicama imao uvek dve do tri hiljade gledalaca. Navijalo se žestoko i kod kuće i u gostima,ponekad su to bili kontakti bliske vrste slični onima koji imaju danas United Force. Klub je po-stao značajan segment poslovne politike, tako da je delio sudbinu firme, organi-zovao rekreaciju zaposlenih, prvak Srbije i Jugoslavije građevinara više puta.

Kada je u Firmi sazrelo uverenje da treba ići u savezni rang takmičenja jer je to velika referenca Firme, na čelo kluba dolaze Antić, Alavantić i Živković i vrše radikalne promene u Klubu.u svim segmentima. Za tri godine FK Rad se doslovno prošetao kroz Beogradsku zonu i Srpsku ligu, iskorišćena je reorga-nizacija takmičenja pa je FK Rad je izbacio u dva susreta Voždovački (današnji FK Voždovac) i 1972. ušao u Drugu saveznu ligu. Klub je bio stabilan drugoli-gaš, u više godina bez problema mogao da uđe u Prvu saveznu ligu – ali u Firmi još nije bilo spremnosti. Takmičenje u Drugoj saveznoj ligi je bilo kalitetno ali u Klubu je bila stalna želja da se krene napred.

U SFRJ Prva savezna liga bila veoma jaka i prvoligaš je morao imati jaku mate-rijalnu podršku Republike, nekog grada, JNA ili MUP-a poput Zvezde, Partizana, Hajduka, Dinama, Sarajeva, Veleža i drugih. FK RAD je imao samo GP RAD, a Fir-ma nije želela antireklamu sa brzim ulaskom ali i ispadanjem, kako se događalo mnogim klubovima. Da se krene u akciju ẑa Prvu ligu odlučila je spremnost gene-ralnog direktora Firme inž Aleksandra Jojića, velikog zaljubljenika u fudbal i kasnije osnivača Nesalomivih, udruženja veterana FK Rad i danas aktivnog. Do-bija se Kraljeva tribinu i teren, obezbeđena je materijalna podrška, dovedeni igrači, dat akcenat na sopstvenu školu – i rezultat je bio ulazak u Prvu saveznu ligu. Tako je počeo uspešan prvoligaški život Kluba koji je počeo od III razreda, koga je sponzorisalo samo jedno građevinsko preduzeće i koji nikada nije ispadao iz lige u koju bi ušao, Klub koji je izborio takmičenje u Evropi. FK Rad je čudo od istrajnosti, upornosti i uspeha.

Klub se profesionalizovao, stvarao reprezentativce ( Radača, Mirković, Drulo-vić, Đukić, Milinković, Bunjevčević i dr.) Sa igračima se gaji poseban odnos po-verenja. Kroz Klub je za 47 godina postojanja prošlo više stotina prvotimaca i više hiljada igrača ostalih kategorija, više desetina igrača je otišlo u inostra-nstvo i većina njih se uvek vraćala u Klub, kao svoj matični, do novog transfera. Kao svi veliki klubovi FK Rad ima i svoje organizovane navijače UNITED FORCE, specifične i prepoznatljive,odane do kraja.

Kada je Firma , kao društveno preduzeće došla u veliku krizu, to se odrazilo na Klub i jedan jedini put u svojoj istoriji Klub je ispao iz Prve lige. Shvatilo se šta valja činiti, nađen je pokrovitelj koji značajno investira i pokriva troš-kove Kluba. Klub je superioran u jakoj jedinstvenoj srpskoj Drugoj ligi i predsto-ji povratak u Prvu saveznu ligu. Istovremeno u praksi je počeo i proces privati-zacije, ulaže se u nove terene, u nove igrače, u jedan novi, evropski imidž Kluba, u organizaciju – i u novim uslovima to treba podržati, pozdraviti i uključiti se.

PODIJELI