Meet the firms in England: Millwall Bushwhackers

19 Juna, 2018

The original firm associated with Millwall was known as F-Troop.

The hooligan firm still exists today. However, the firm is not as large as it was at its height in the 1980s. This is due in part to ex-Millwall chairman Theo Paphitis’ introduction of a membership scheme following the events outside The New Den on the evening of the Birmingham City play off semi-final in May 2002. Sergeant Russell Lamb of the Metropolitan Police Service, a veteran of the May Day and Poll Tax riots, described this as the worst violence he had ever experienced.

In January 1988, when Millwall were knocked out of the FA Cup by Arsenal in a third round match at Highbury, 41 Millwall hooligans were arrested after clashing with Arsenal’s firm The Herd.

In August 1993, Millwall relocated to the New Den and ended that season third in Division One, entering the playoffs to try and win a place in the FA Premier League. However, they were eliminated in the playoff semi-finals by Derby County, and the game at the New Den had to be halted twice due to pitch invasions by Millwall hooligans. There was also widespread fighting in the stands.

On 2 May 2002, after the Division One playoffs brought another semi-final exit for Millwall, almost 100 police officers were injured when Millwall hooligans attacked them with missiles in the stadium and in the streets surrounding it. This was one of several major incidents involving Millwall hooligans during the 2001-02 season. On 4 August 2001, just before the season began, Millwall hooligans clashed with those of Tottenham Hotspur outside the Caulkers public house in Bermondsey, in which there were dozens of injuries; the casualties included 30 police officers, three horses and a man who needed treatment for stab wounds. 17 days later, also in London, Millwall fans ran riot in the streets surrounding The Den and caused damage to buildings and vehicles, as well as throwing missiles at police officers after a Football League Cup tie with Cardiff City. Four days afterwards, some 250 Millwall hooligans attacked Burnley fans as they arrived at Bermondsey railway station for a league game.

On 31 October, a similar number of Millwall hooligans rampaged in Wolverhampton before a league clash with Wolverhampton Wanderers, which resulted in two Wolves fans suffering facial stab wounds. On 13 December, some 100 Millwall and Portsmouth hooligans clashed at the Windmill public house near Waterloo railway station. Every window in the building was smashed and most of the fixtures and fittings were damaged or destroyed, but all of the hooligans escaped before police could arrest them. On 16 March, Millwall hooligans pelted visiting Sheffield Wednesday fans with bricks and bottles during a league match at The Den; two police officers were hospitalised as a result of the incident.

In February 2011, Millwall fans threw missiles onto the pitch during a Football League Championship fixture against Middlesbrough at the New Den, which almost led to the game being called off. A club spokesman warned in a statement released to the national press that anyone found guilty of involvement in the missile-throwing will be banned from the New Den for life.In October 2004, during a Football League Cup tie at home to Liverpool, Millwall fans taunted their Liverpool counterparts with songs making fun of the Hillsborough disaster which had claimed the lives of 96 Liverpool fans in 1989. This escalated into violent clashes between fans of the two teams. Seven months later, three Liverpool fans received three-month prison sentences and a further two avoided prison sentences but received banning orders. Three Millwall fans received three-month prison sentences and six-year banning orders.

source: hooliganstv.com

Futsal Dinamo se uz suze i bakljadu oprostio od poginulih suigrača

19 Juna, 2018

Na zagrebačkoj Šalati Futsal Dinamo odigrao je utakmicu posvećenu dvojici igrača toga kluba koji su nedavno poginuli u prometnoj nesreći.

Podsjetimo, iskusni hrvatski malonogometaš Matija Capar i mladi igrač Futsal Dinama Oskar Kadrnka poginuli su vraćajući se kući s turnira kojemu je domaćin bila šibenska Crnica.

Dinamovi malonogometaši i stotine navijača na Šalati su se u sjajnoj atmosferi još jednom oprostili od dvojice suigrača. Odigrali su i susret s MNK Šibenik 1983, a kadeti Futsal Dinama odmjerili su snage sa Školom futsala Crnica.

Futsal Dinamo je najavio da će sav prihod od ulaznica biti namijenjen obitelji preminulih.

(izvor: index.hr)
Foto: Luka Šangulin/INDEX

Ultras playing football

17 Juna, 2018

Ultras playing football – Paolo Di Canio
Perhaps he is not the best footballer ever to play in the blue sky, but Lazio, but Paolo Di Kanio is one of the biggest pets that the Olympic tribune has ever had. Many will dare say they are much bigger than Alexander Neste, who left Rome in 2002 and went to Milan. That's exactly what the Nazis have never forgiven, and only two years later, they welcomed the icon, a great pet whore of the late 80s Paolo Di Kanio, to return to the club. Many of them were skeptical about the fate of the famous Roman club, a team that had suffered a total collapse in the past season. Only fans knew that with the arrival of the born Roman, the new era of Lazio would start, and 3000 promoters of sky blue would be gathered at the promotion of the attackers in the training camp Formello. It was a very emotional moment for everyone, after Di Canio returned to the club after 14 years. Born in a small part of Rome, Quartikolu, Paolo Di Canio has decided from Lazio since the early days. Although nobody in football was interested in anyone in his family, Di Kanio went to the sky blue games and as many claimed, the boy was already at all his 12 years of age. It was at that time that one of the most respectable fan groups in Italy, Irriducibili, was created, with which Di Kanio was building his life course. I remember that one day, a huge flag of 30×30 meters was created across the whole tribune. It was written by Irriducibili and as soon as he saw with himself he said to himself: “Paolo you have to be a member of this group” – recalls his first fan days, Paolo Di Kanio.

Not long afterwards he started playing football in the younger categories of Lazio, and in 1988 he did what all the North Olimpic wanted for him all the time. In the city derby against Rome, Paolo scored a victorious goal, and what was the subject of persuasion in the eternal city was the departure of Di Canyon to the south of Olympique, where he led the fans of Rome who traditionally occupied this part of the stadium. It was this move that marked the eternal connection between Laci's ultras and Paolo Di Kani, who has not even interrupted even the embarrassing expulsion of veterans from the club in 2006.

The commitment of Paolo Di Canni to Laciale's hard-working lair came in 2002 at the time of the biggest crisis that hit the club. The then president, Sergio Kranjoti, invested in that 200 million KM, and the dearly paid stars of the blue sky experienced the biggest blunder in history as Roma rival Roma demolished them 5: 1! The frustrated games of their pets, the fans of Lazio, insulted them by calling them mercenaries, and by spreading the banner with Di Kanio, they tried to show them what kind of dedication they wanted and to see “Compra se Di Canio” (buy us Di Cania) lazara boss Kranjoti. Although he was then a member of London's West Ham, Paolo Di Kanio cautiously patted the fans claiming they were inexperienced when they asked for the maximum of the players. You must always be ready to die for the jersey you are wearing. I've always thought this way: You can have a bad day, miss a good chance or penalty, but you should never let the fans see you do not fight and you can easily quit each duo. Maybe the fans just saw it with one of the players and they bothered them and I think they have every right to be angry – Di Kanio claimed.

The second stay in Lazio in the period from 2004 to 2006 will be remembered as one of the furthest periods in the life of Paolo Di Kani. The crucial moment occurred on 19 January 2005 in the city derby against Rome, when, after the triumph in which he scored one of three goals for Lazio, Di Kanio relieved the lacemakers with a high-raised right hand, the so- Roman greeting. Many politicians criticized him at that time calling him a fascist and claiming that he was no better than the fans of the club for which he performed, and who delighted in accepting his pet's move.
Di Canio, who before that as well as most fans of Lazio fascinated by the character and part of Benito Mussolini, reacted calmly at that time, so he simply answered all charges: – I did not do anything I should be ashamed of. I'm a fascist but I'm not a racist. I saluted the fans with the traditional Roman greeting, because this is the way someone welcomes the other and was intended only for my people who fully understand. In addition to keeping the Guardian statue of Benito Mussolini in his house, Di Kanio, like most Lacijalas, has a stamped DVX inscription on his hand, which is a duke or ducis, the title that Mussolini wore during his reign.
When, immediately after the derby, a media hunt against Di Kanyi began, all the masks were burning. The experienced striker finally saw who his true friends are, and even to this day it's not clear why the club did not stop in the defense of his player Paolo Di Kani. Apart from a few intellectuals of the Roman, mostly right-wing political orientations, they were lackeyed to support their captain, telling the new president Claudius Lotus that the problem is not only in Roman greeting, but that he is much bigger and that Lazio could fall apart because of his selfishness.

The character and work of Paolo Di Canyi is a special story. His works, no matter how unusual, always caught admiration in every man, he was the admirer of the sky blue or not. When in 2004 he moved from Charlton to Lazio, Di Canio agreed to a drastic 80% pay cut to become a member of the Roman club! Paolo is also the man who watched the night before the derby with Roma. The Brave Heart was not prepared and motivated for a sword that was a matter of life for him. None of Lazio's players has ever been so dedicated to the club and fans as Di Kanio, who wears a t-shirt on every game under the jersey, “a real samurai is returning from battle in two ways: either with an enemy head in his hands or without his shoulders.”

Many wondered if that was the reason for the hook to him, because of the gesture that was sent to all the same thinkers, because he did it in a moment, brought with joy because of the great thiamph. He raised his hand in the air to celebrate victory with 40000 people. It is 40000 souls that were identical in the fact that they were in the skin of Paolo Di Cani, who everyone claims to represent the club. Simply Roman greeting and Di Kanio, this is your Lazio. They thus greet one another and so from ancient times. Another very important piece of information is covered in his autobiography. Although in the book he sees his fascination with Mussolini, Di Kanio in some segments and criticizes the soul, arguing that he was not always right. It is precisely this that may decrease his popularity among the ultras who are mostly fascist.
Again, it would not have been much worried because it was long known to fans in the north of Olympias who Paolo Di Kanio.
Perhaps the best answer to this question was provided by his autobiograph, Gabriele Markoti. He wrote in one of his columns in the Italian newspaper: – The reason for such Di Carni's behavior among Laci's ultrasam lies in the fact that Paolo was eating from them – he is ultras who professionally plays football!

Ultras medju fudbalerima

17 Juna, 2018

Ultras koji igra fudbal – Paolo Di Kanio
Možda nije najbolji fudbaler koji je ikada zaigrao u nebo plavom dredu Lacija ali je Paolo Di Kanio sigruno jedan od najvećih ljubimaca koje je severna tribina Olimpika ikada imala. Mnogi će se usuditi da kažu i mnogo veći od Aleksandra Neste koje 2002 godine napustio Rim i otišao u Milan. Upravo to je lacijali Nesti nikada nisu oprostili, a samo dve godine kasnije dočekali su da se u klub vrati ikona, veliki ljubimac kurve nord sa kraja 80-ih godina Paolo Di Kanio. Mnogi su tog leta bili skeptični po pitanju sudbine slavnog rimskog kluba, tima koji je prethodnih sezona doživeo totalni krah. Jedino su navijači znali da će dolaskom rođenog Rimljanina početi nova era Lacija pa se na promociji napadača u trening kampu Formelo skupilo 3000 simpatizera nebo plavih. Bio je to izuzetno emotivan trenutak za sve pošto se Di Kanio vratio u klub posle 14 godina. Rođen u malom delu Rima, Kvartikolu, Paolo Di Kanio se već od malih nogu odlučio Lacio. Iako nikoga u njegovoj porodici fudbal nije preterano zanimao, Di Kanio je krenuo na utakmice nebo plavih i kako mnogi tvrde, dečko je već sa svojih 12 godina išao na sva gostovanja. Upravo u to vreme, nastaje jedna od najrespektabilnijih navijačlih grupa u Italiji Irriducibili sa kojom je Di Kanio gradio svoj životni put. Sećam se da je jednog dana skoro preko cele tribine osvanula ogromna zastava 30h30 metara. Na njoj je pisalo Irriducibili i čim sa je video rekao sam sebi “Paolo moraš da budeš član ove grupe” – priseća se svojih prvih navijačkih dana Paolo Di Kanio.

Ne dugo zatim počeo je da igra fudbal u mlađim kategorijama Lacija, a 1988. godine uradio je ono zbog čega ga ceo sever Olimpika zavoleo za sva vremena. U gradskom derbiju protiv Rome, Paolo je postigao pobedonosni gol, a ono što je narednih dana bilo predmet prepričavanja u večnom gradu bio je odlazak Di Kanija na jug Olimpika gde je izvređao navijače Rome koji su tradicionalno zaposedali ovaj deo stadiona. Upravo taj potez označio je večitu vezu između Laciovih ultrasa i Paolo Di Kanija koju do dan danas nije prekinulo ni sramno proterivanje veterana iz kluba 2006. godine.

Privrženost Paolu Di Kaniju tvrdo jezro Lacijala iskazalo je 2002 godine u vreme najveće krize koja je pogodila klub. Tadašnji predsednik Serđo Kranjoti uložio je u tim 200 miliona maraka, a skupo plaćene zvezde nebo plavih doživele su najveću blamažu u istoriji pošto ih je gradski rival Roma demolirala 5:1 ! Razočarani igrama svojih ljubimaca navijači Lacija su ih vređali nazivajući ih plaćenicima, a širenjem transparenta sa natpisom Di Kanio pokušavali su da im pokažu kakvu dozu posvećenosti žele i kod njih da vide “Compra se Di Canio” (kupi nam Di Kanija), bila je poruka lacijala gazdi Kranjotiju. Iako je tada bio član londonskog Vest Hema, Paolo Di Kanio je zdušno podžao navijače tvrdeći da su potptuno u pravu kad traže maksimum od igrača. Morate uvek biti spremni da poginete za dres koji nosite. Ja sam uvek razmišljao na ovakav način: Možete da imate loš dan, promašite dobru šansu ili penal ali nikada ne smete dozvoliti da navijači vide da se ne borite i da lako odustajete od svakog duela. Možda su navijači upravo to videli kod nekog od igrača i to im je zasmetalo i mislim da imaju svako pravo da budu ljuti – tvrdio je tada Di Kanio.

Inače Paolo Di Kanio je uvek javno branio tvrdo jezgro navijača Lacija, čak i kad nije igrao u Italiji. Iako su ga mnogi optuživali da se privatno druži sa vođama lacijala i da je po političkom uverenju potpuno isti kao oni, Di Kanio je svaki put bio odmeren i staložen. – Naravno da poznajem te momke je je Rim moj grad, a Lacio moj klub. Nikad nisam morao da se upoznam sa vođom navijača, Fabricijom Tofolom na staromodan način. Dovoljno je bilo da se pogledamo u oči i tačno znamo na čemu smo, jer je on čovek kroz koga se reprezentuje tribina koja je deo mog života. To vam je kao u fudbalu. Kao što kapiten reprezentuje tim tako i vođa svojim ponašanjem predstavlja tribinu – smatra Di Kanio.
Drugi boravak u Laciju u periodu od 2004 do 2006 godine ostaće upamćen kao jedan od najburnijih perioda u životu Paola Di Kanija. Presudni trenutak dogodio se 19. januara 2005. godine na gradskom derbiju protiv Rome, kada je posle trijumfa u kome je postigao jedan od tri gola za Lacio, Di Kanio otpozdravio lacijale visoko podignutom desnom rukom , tzv. rimski pozdrav. Mnogi političari su ga tada kritikovali nazivajući ga fašistom i tvrdeći da nije ništa bolji od navijača kluba za koji nastupa, a koji su sa oduševljenjem prihvatili potez svog ljubimca.
Di Kanio koji je i pre toga kao i većina navijača Lacija fasciniran likom i delom Benita Musolinija, je i tad smireno odreagovao pa je na sve optužbe jednostavno odgovorio: – Nisam uradio ništa čega bi trebao da se stidim. Ja sam fašista ali nisam rasista. Pozdravio sam navijače tradicionalni rimskim pozdravom jer je to način na koji drug pozdravlja druga i bio je namenjen samo mojim ljudima koji u u potpunosti razumeju. Osim što u svojoj kući drži ogrmonu statuu Benita Musolinija, Di Kanio kao i većina Lacijala ima na ruci istetoviran natpis DVX što na latinskom značiks duks ili ducis – vođa, titula koju je Musolini nosio u periodu svoje vladavine.
Kada je odmah posle derbija počela medijska hajka protiv Di Kanija sve maske su spale. Iskusni napadač je konačno uvideo ko su mu pravi prijatelji, a i do dan danas nije jasno zašto klub nije stao u zaštitu svog igrača Paola Di Kanija. Osim nekoliko inteletualaca rimskih uglavnom desne političke orijentacije, jeduno su lacijali podržali svoj kapitena poručivši novom predsedniku Klaudiju Lotitu da problem nije samo u rimskom pozdravu, već da je on mnogo veći i da bi Lacio mogao propasti zbog njegove sebičnosti.
Lik i delo Paola Di Kanija su posebna priča. Njegova dela, ma koliko bila neobična uvek su izazivala divljenje u svakom čoveku bio on pristalica nebo plavih ili ne. Kada je 2004. godine prelazio iz Čarltona u Lacio, Di Kanio je pristao na drastično smanjenje plate od 80% kako bi postao član rimskog kluba ! Paolo je takođe čovek koji je noć pred derbi sa Romom gledao film Hrabro srce ne bili se pripremio i motivisao za meč koje je za njega pitanje života. Nijedan igrač Lacija nije nikada bio toliko posvećen klubu i navijačima kao Di Kanio koji je na svakoj utakmici ispod dresa nosio majicu sa natpisom “pravi samuraj se vraća iz bitrke na dva načina. Ili sa neprijateljskom glavom u rukama ili bez svoje na ramenima”.
Mnogi su se zapitali da li je to bio razlog hajke na njega, zbog gesta koji je bio upućen svim istomišljenicima, jer je to učinio u trenutku, ponešen radošću zbog velikog tijumfa. Podigao je ruku u vazduh da sa 40000 ljudi proslavi pobedu. To je 40000 duša koje bio istovetno odreagovale da su bili u koži Paola Di Kanija, za koga svi tvrde da predstavlja klub. Jednostavno rimski pozdrav i Di Kanio, to vam je Lacio. Oni na taj način pozdravljaju jedne druge i tako od davnina. Još jedan vrlo važan podatak krije se u njegovoj autobiografiji. Iako se u knjizi u vidi njegova fasciniranost Musolinijem, Di Kanio u nekim segmentima i kritikuje dučea tvrdeći da nije bio uvek u pravu. Upravo je to nešto što možda da mu umanji popularnost među ultrasima koji su mahom fašistički nastrojeni.
Opet, njega to ne bi mnogo brinulo jer je navijačima na severu Olimpika davno poznato ko je Paolo Di Kanio.

Možda je najbolji odgovor na ovo pitanje pružio njegov autobiograf, Gabrijele Markoti. On je u jednoj do svojih kolumni u italijanskim novinama napisao: – Razlog za takvo ponašanje Di Kanija među među Laciovim ultrasima leži u činjenici da je Paolo jedao od njih – on je ultras koje profesionalno igra fudbal !

TOP 10 Navijačkih filmova

17 Juna, 2018

Popis najboljih nogometnih navijačkih filmova.

U većini zemalja imamo dosadnu i dugu ljetnu pauzu, gleda se Svjetsko prventsvo a uz to bi dobrodošao i koji navijački film.

Ovde su svi ultra fazon sa navijačkim žarom u scenariju. Neki od ovih filmova imali su veliki utjecaj na navijače diljem svijeta. Da znamo, većina njih nije baš realna i pokazuju nogometne navijače u vrlo lošem svjetlu, ali još uvijek su dovoljno zanimljivi i interesantni da bi se pogledali.

1. Ultrà (1991)

“Brigata Veleno” je navijačka skupina nogometnog kluba “AS Roma”. Sljedeća utakmica je protiv “Juventusa Torina”, klasičnog prestižnog dvoboja. Principe, bivši vođa grupe, nekoliko dana prije bio je odbačen iz zatvora. Mora shvatiti da njegov najbolji prijatelj Red nije samo preuzeo kontrolu nad grupom, već je započeo i vezu sa svojom djevojkom. Rivalstvo između vruće krvi Principe i razuman crveno uzrokuje uznemireno raspoloženje unutar grupe. Kada Smilzo, član grupe, umre tijekom ulične borbe s drugom grupom za navijače, Crveni zna da je Principe kriv za tu katastrofu.

2. I.D. (1995)

Četvorica policajaca upadaju u tajnu i upropastili bande nogometnih huligana koji se nadaju da će ukloniti svoje vođe. Za jednu od četiri, linija između “posla” i “yoba” postaje nejasnija koliko vrijeme prolazi.

3. The Football Factory (2004)

The Football Factory je više nego samo istraživanje engleske opsjednutosti nogometnim nasiljem, o muškarcima koji traže vojske da se pridruže, ratovima za borbu i mjestima pripadanja. Zaboravljena kultura anglo-saksonskih muškaraca hranjena je s rekavši da nisu dovoljno dobri i koristeći svoje šake kao lijek koji opisuju kao moćniji od seksa i droga staviti zajedno. Snimljen u dokumentarnom stilu s energijom i živahom ručni, The Football Factory je zastrašujuće stvaran, a ipak pun bolnog humora, jer se četiri lica pojavljuju krajnje misli i akcije.

4. Green Street Hooligans (2005)

Pogrešno protjerani Harvard Undergrad preselio se u London, gdje je upoznat s nasilnim podzemljem nogometnog huliganizma. Ovaj film je mozda i najpopularniji navijački film na svijetu.

5. Cass (2008)

Siroče Jamajko dijete usvojilo je stariji bijelac i odrastao u sve bijelo područje u Londonu i postao jedan od najcjenjenijih i najcjenjenijih muškaraca u Britaniji, članu tvrtke Inter City. Temeljeno na istinitoj priči.

6. The Firm (2009)

Postavljen u osamdesetima, Dom je tinejdžer koji se nalazi u karizmatičnom svijetu nogometnih casualsa, pod utjecajem vrhunskog dječaka tvrtke Bex. Prihvaćeno od strane bande za brzo usta i smisao za humor, Dom uskoro postaje jedan od dječaka. No, kako se Bex i njegova banda sukobljavaju s konkurentskim tvrtkama širom zemlje i spiralnim spiralama izvan kontrole, Dom shvaća da želi – sve dok ne uči kako nije jednostavno odmaknuti se.

7. Awaydays (2009)

Na Wirralu u mračnim ranijim godinama Margaret Thatcherove premijere, mogućnosti za uzbuđenje koje traže mlade ljude koji žele pobjeći od 9 do 5 ljudi su ono što su oduvijek bili: seks, droga, rock n ‘roll, moda, nogomet i borba.

8. L'ultimo ultras (2013)

Talijanski film o ultrasima. Doista ništa posebno, ali u redu je gledati ako vam je dosadno.

9. The Hooligan Wars (2012)

Borba se prepušta i dolazi nogometašem Andyom ozlijeđenim i izvan igre. Trebajući dohodak da podrži sebe i svoju ženu, kupuje kombi sladoleda i postavi na posao. Međutim, uskoro se pronalazi da se bori sa zastrašivanjem poljskih bandi koji koriste sladolele na njihovim zakrpe za prodaju droge. Zaštitom, Andy se pridružuje bande britanskih gangstera koji ga upoznaju sa svijetom nogometnog huliganizma. Ubrzo se Andy nađe kako se bavi zastrašujućim nasiljem i prisiljen prodati lijekove iz vlastitog kombija. Očajan, traži izlazak prije nego što svijet uđe i uništi ga.

10. Okolofutbola (2013)

Novi ruski film o Spartak Moskovskim huligansima. Nije loše, mnoge dobre scene. Vrijedi vidjeti.

Sve navijačke filmove možete gledati na sajtu www.BALKAN-STREAMS.com

Chelsea Headhunters

15 Juna, 2018

CHELSEA HEADHUNTERS
And it started in the shed..

The Chelsea Headhunters originally started as the ‘Chelsea Shed boys’. their roots can be traced to the late 1960s, when football hooliganism was in its infancy. Along with West Ham’s ‘Mile End Mob’ the headhunters were one of the original Football Firms in England. Led by Danny ‘Eccles’ Harkins it ran alongside with the Skinhead movement at the time which saw a new breed of youth on the terraces who were prepared to fight anybody and everybody. However the Skinhead connection to the Firm did not go hand in hand with the racism that would categorise the Chelsea Headhunters from the late 1970s onwards. The Shed boys had a number of Black Skinheads in their ranks including the infamous ‘One armed Babs’, however despite this it was always a predominantly white Hooligan Firm. In the 1970s the turning point came for the Firm in terms of race relations when the national front gained prominence.

Police footage of headhunters punch up
Since that point there was widespread racism amongst the gang and links to various white supremacist organisations, such as Combat 18 and the National Front, and to Northern Irish loyalist paramilitary organisations, such as the Ulster Defence Association and Ulster Volunteer Force.

I smell a rat..

Between 1997-99 The Chelsea Headhunters were infiltrated by investigative reporter Donal MacIntyre for a documentary screened on the BBC in which MacIntyre posed as a wannabe-member of the Chelsea Headhunters. He had a Chelsea tattoo applied to himself for authenticity, although the headhunters were surprised he chose the hated “Millwall lion” badge rather than the classic 1960s upright lion badge. He confirmed the right wing elements in the Headhunters and their links to Combat 18, including one top-ranking member who had been imprisoned on one occasion for possession of material related to the Ku Klux Klan. The program led to several convictions and multiple arrests. One Headhunter, Jason Marriner, who was convicted and sent to prison as a result of the show, has since written a book claiming to have been set up by MacIntyre and the BBC. He claims that footage was edited and manipulated, and ‘incidents’ were manufactured and they were convicted despite having no footage of them committing crimes.
Nick Love’s film The Football Factory presented the Headhunters in a fictionalized account. The film focuses mainly on the firm’s violent rivalry with the Millwall Bushwackers.
Famous moments..
Kevin Whitton, a high-profile member of the firm, was sentenced to life imprisonment on 8 November 1985 for violent assault after being found guilty of involvement in an attack on a pub on Kings Road, which was described as being some of the worst incidents of football hooliganism ever witnessed in England. After Chelsea lost a match, Whitton and other hooligans stormed into the pub, chanting “War! War! War!”. When they left a few minutes later, with one of them shouting, “You bloody Americans! Coming here taking our jobs”, the bar’s American manager, 29-year-old Neil Hansen, was lying on the floor, close to death. Whitton’s sentence was cut to three years on appeal on 19 May 1986. The fan responsible for the actual assault,Wandsworth man Terence Matthews (aged 25 at the time), was arrested shortly after Whitton’s conviction and remanded in custody await trial. He was found guilty of taking part in the violence on 13 October 1986 and sentenced to four years in prison.

A more recent incident involving the Headhunters occurred on 13 February 2010, when members of the firm clashed with the Cardiff City Soul Crew at the FA Cup fifth-round tie at Stamford Bridge. On 25 March 2011, 24 people were convicted of taking part in the violence, which resulted in several people being injured (including a police officer whose jaw was broken) at Isleworth Crown Court. All of those convicted received banning orders from all football grounds in England and Wales ranging from three years to eight years. Eighteen of them received prison sentences of up to two years.

Novosadski Grobari na vecitom derbiju

15 Juna, 2018

– GROBAR IZ N.SADA PRICA O 88. DERBIJU –
– 27. april 1991.
88. derbi, cz-pfc 3:1 na stadionu ne vise od 40.000, kisa i blato po obicaju
derbi odigran samo tri dana nako sto su gani izbacili bajern. mi jesmo bili drugi ali sa 9 bodova manje od njih (2 boda za pobedu) i sa istim brojem bodova kao proleter, jedan vise od dinama… par nedelja pre ostali smo bez tri standardna prvotimca jokanovica, djordjevica i petrica koji u paketu odose u jenea.
moram da priznam da sam ocekivao da se na stadionu pojavi duplo vise cigana, posto je za to vreme polupuna rupa bila neuspeh, pogotovo u vreme te njihove ekspanzije na svim (drzavnim) nivoima. dodjem na novosadsku stajgu a tamo vise nas nego njih. u to vreme se nismo ganjali izmedju sebe jer smo se manje vise svi poznavali iz grada. stizem sa ortacima, nas 6-7, pesaka picimo od stanice ka marakani… sa autokomande krenemo pored one hamburgerije “derbi” pa gore prema severu, ka blagajnama (uvek sam tamo kupovao karte, nikad na onim prozorcicima na istoku i nikada nisam imao frku od cigana)… dodjemo negde na 20tak metara do same revije (ne znam sta je to tada bilo), kad od gore stampedo… krene bezanija (ne samo mi vec gomila ljudi koja je isla ka gore, ka stadionu pocne da bezi – niko ne zna sta se desava) jer smo u prvi mah pomislili da se cigani zatrcavaju na nekoga dole… pretrcimo sa druge strane puta i tek onda provalimo da oni ustvari beze… vratimo se nazad i krenemo ka platou i blagajnama, kad grobari vec protutnjali, a tamo kod samog ulaza u sever gde je ona blaga padina prema onom drugom putu kuda nas obicno panduri sprovode, trojica sutiraju neku dvojicu na zemlji… vec su i panduri tu, a na svakom koraku leze gani, situacija kao kad na filmu neko baci bombu… stanemo pred blagajnu, kad neki cigan ispred prica drugom: “ma jebase nam kevu, niko ih nije primetio, sjurise se od gore (ne znam sta mu je to odgore znacilo) svi naoruzani motkama i odvalise nas”. pokupovasmo karte za jug i odosmo na tribinu… to je bilo nekih mozda sat pre tekme ako se dobro secam.
udjem s ortacima na jug kad tamo vise crveno-belih nego crno-belih obelezja (otetih zastava, transparenata, salova, kapa, dresova)… rasirismo to pre tekme, iscepasmo sve u haoticnom delirijumu… a kisa roka li roka.

po slobodnoj proceni na stadionu je njih bilo 35 soma (sever nije bio pun), nas ne vise od 5000 od cega 90 posto na jugu. oni su imali te nekakve svoje sletove po atletskoj stazi, rasporedjivanje ko gde stoji, ko sme da mrdne, ko ne sme, ko mase cime, ko sta podize… secam se da su onaj asteriks i jos neki lik sa balonima u rukama dosetali stazom do juga napravili krug i otisli nazad… ubrzo za njima krenuo je i onaj debil do centra sa vencom pa se zajebao i krenuo i ka jugu pa onda strci nekako i cegi i bam u glavu… cigani poludeli od besa… onda on krene da mu cupa taj venac, buket ili sta vec bi, pa ulete redari i murija i krece objasnjavanje… sidjose dole siki i pokoji backo… siki sa svapskom zastavom oko vrata… tada sam upamtio i vida, kao najveceg na tribini, kao i bursu koji je uvek bio u centru desavanja.
inace po stazi su ispod juga stajale kofe sa vodom koje su sluzile za gasenje baklji. backo je sve vreme, dok ga nisu uhapsili, proveo dole na stazi i dok su grobari gadjali muriju, on je punio te kofe kamenjem koje bi doletelo sa tribine i vracao ih na jug… tekma je uveliko trajala, sve vreme je gadjanje sa murijom, koja takodje uzvraca kamenicama… a backo i jos par grobara kao nesto pregovaraju sa njima (da sam samo mogao da cujem tu konverzaciju), dok projektili samo lete…
ortaka do mene, posto smo stajali dole na ogradi, puce kamen u sred cela, ali on nije hteo da sidje dole da ga siju jer je rizikovao hapsenje pa je samo pokrio ranu na celu brazilskom zastavom, koja je do poluvremena bila bas dobro natopljena krvlju. inace bar deset ljudi je pazarilo kamen u glavu od strane murije koja nas je sve vreme gadjala odole. cigani su imali nekakvu koreografiju sa crvenim i belim zastavama na drvenim motkicama, otprilike metar s metar. davali su nam golove na svakih deset minuta, prvo u 10. srbin najdovski, pa u 20. srbin prosinecki i na kraju u 30. jugovic… sve golove dadose na nas gol, na jug, jos im i jedan ponistise… krece njihova kontra u 40. minutu, pomislim evo ga i cetvrti… kad sa tribine ulece par ludaka i juri na teren… cigani stadose u toj kontri pustise loptu i bez nazad i tako grobari odbranise gol. cigani nisu mogli da izvedu ni korner u dva navrata tu izmedju zapada i juga od kamenica i drugih projektila koji su leteli ka njima i terenu. par minuta kasnije pred sam odlazak na odmor mijat dade gol iz slobodnjaka za nevidjenu radost na jugu. valjali smo se po mokrim i blatnjavim tribinama kao da nam je taj gol doneo titulu, upaljeno je i par baklji.
ubrzo dodje i poluvreme… pocinje drugo, na jugu krece uveliko zapoceta akcija rusenja drvene skele/toaleta, koja je ostala od bajerna… u drugih 45 minuta nije ni bilo fudbala uopste… naoruzasmo se motkama, tekma prekinuta, igraci na celu sa milosem dodjose da nas mole da se smirimo… jedna letva umalo i njemu da polupa glavu. tada se nakupilo murije jako puno oko te skele i bilo je pitanje vremena kada ce nasa prva linija puci. mislim da su cegi i backo uveliko vec tada bili sa lisicama na rukama (ovo nisam siguran)… uglavnom citav odred murije ulece na jug sa staze i pegla sve zivo… mi uzvracamo, ali nas panduri zaskoce i od gore, sa ledja… nastade cirkus, bezanija, ko god je pao bio je najbrutalnije ispeglan a potom priveden… ja nisam izbegao pendecenje po ledjima, ali sam uspeo da utrcim u masu i izvucem se da me ne uhapse… murija je krenula da nas potiskuje ka izlazu, pa je dobar deo ljudi izasao napolje, gde je opet nastalo novo peglanje od strane zandara koji su cekali ispred…
posto se u to vreme u pioniru igrao basket sa jugoplastikom, u svom tom haosu dobar broj grobara ode sa fudbala u pionir. sad mi je tek zao sto tada nisam imao aparat pa da slikam prizor… gomilu grobara koja je pohapsena, ali posto panduri nisu u tom momentu znali sta da rade sa nama, oni su stavljali lisicu jednom grobaru na jednu ruku pa je provlacili dole na zidicu/ogradi kroz tu sipku i vezivali drugog grobara onom slobodnom stranom istih tih lisca… tako su jednim lisicama bile vezivane dve osobe.
na jugu u tom momentu nije ostala ni trecina ljudi od kompletne brojke s pocetka, a velika vecina bitnih likova ili je popadala ili je zapalila na basket… ja sam se u svom tom metezu razdvojio od ekipe i ostao sam… panduri nam vise nisu dozvolili da se grupisemo i navijamo vec smo bili nabijeni pod krovom i podeljeni, jedni do istoka drugi do zapada… u nekom momentu, odjednom komesanje… na ulaz od semafora ka istoku, sto je tada bio mirniji deo jer je kop bio do zapada, ulece grupa cigana ( u prvi momenat niko nije ni provalio da su oni), nije ih bilo puno… da ne lupim brojku, uletese unutra sa nekakvim motkama, upalise baklju i tu se zadrzase vrlo kratko… ne secam se da su ikoga udarili, ali kao da sada gledam profesora koji je bio na pet metara od mene kako pegla jednog od njih kisobranom po glavi, pa jos jednog cigana koji se u tom njihovom strcavanju niz tribinu okliznuo i prosuo, a potom pao pod noge ljudima koji su ga lagano isutirali i jos jednog koji je kao mudonja sam uleteo u masu i popio nevidjene batine… svaka im cast za akciju, samo se pitam vec skoro 20 godina, sto ne uletese 15 minuta ranije? to je trajalo vrlo kratko, nepun minut, kada su reagovali panduri, njih izbacili i sve se smirilo. tekma se zavrsi bez ijedne sanse u drugom poluvremenu… ustvari nesto je savicevic izlazio sam pred omera ali ga ne dade koliko se secam. ostade 3-1 za njih.
krecem solo ka stajgi… crno-beli sal oko vrata i vijetnamka… sal mi je kao zavucen a kragna dignuta, ali se iz aviona vidi sta nosim na sebi… pognuo sam glavu i picim preko autokomande i pored parka ka slaviji… sve prolazi mirno, dok nisam izleteo na slaviju… dok se spustas od gore ne vidis sta se desava kod meka, zbog krivine, dok bas ne udjes u sam kruzni tok… kad tamo gomila cigana sa onim motkama od zastavi… blokiran saobracaj… jebi ga, ja ne mogu nazad, jer bih postao sumnjiv, nego jos vise zavucem glavu u ramena, pogled ka dole i pravo kroz njih… vec sam bio kod one tramvajske stanice koja vodi ka dole… pomsilh do jaja, nisu me izvalili, kad cujem nekoga iza mene kako vice drugima: “proveri onog u vijetnamci”… mislio sam da je sve gotovo i da ce mi jebati kevu… bukvalno sam ocekivao samo da me neko zvekne u glavu onom motkom s ledja… kad odjednom drugi glas pocne da se dere: “nemoj neko da bi ga pipunuo da vam ja ne bi svima jebao mamu”… i dalje nisam smeo da podignem glavu, kad lik mi pritrci sa strane, zagrli me i bukvalno trceci me odgura ka dole… bese to pokojni cigan iz ns-a, sava bosanac, zesci frik… tada klinac od 14 godina sa mudima do zemlje… prepoznao me je i spasao mi glavu. uzivao je autoritet na severu, volela ga je cela beogradska ekipa, jer mislim da u to vreme nije bilo toliko ludaka sa tako malo godina kod njih… a nas dvojica smo bili do jaja, znali se iz kraja, na dosta tekmi smo isli zajedno i gotovo svakodnevno se vidjali…
a marame oltre la morte… imao sam jednu do pre nekih desetak godina, sva izbledela, isprala se slova… kupio je na jugu od ne znam koga, i to ne za male pare, cini mi se da je to bilo par nedelja pre tog derbija kada smo dobili hajduk kuci sa 4-0. prvo sam pomislio da je dinamo, ali ne jer sa njima smo igrali u jesen 1990. definitivno sam je pazario na hajduku. s tim sto se uopste ne secam te marame kao necega po cemu bih trebao da upamtim taj derbi…

KALJINGRAD: Srbi, Hrvati, Albanci, Rusi i Englezi na istom mestu

15 Juna, 2018

Od momenta kad su određene grupe i kad je napravljen raspored za Svetsko prvenstvo, organizatorima je bilo jasno da će u ovom gradu na obali Baltika verovatno imati najviše problema.

Iako se Kalinjingrad može pohvaliti bogatom i zanimljivom istorijom, brojnim znamenitostima i turističkim atrakcijama, ovaj grad ima i svoju tamnu stranu… Na Zapadu ga često opisuju kao “pakao droge, kriminala i HIV pozitivnih prostitutki”.

Naime, procenjuje se da je u Kalinjingradu najveći procenat obolelih od AIDS-a u Evropi, da je stopa kriminala 20% veća nego u bilo kom drugom delu Rusije. Spominje se i podatak od čak 5.000 prostitutki, a pivo i vodka tri puta su jeftiniji nego u Moskvi.

U grad dolaze prvo hrvatski, pa srpski, engleski i švajcarski navijači (kako u selekciji Švajcarske ima dosta fudbalera albanskog porekla, procenjuje se da će na mečevima ove reprezentacije biti i navijača iz Albanije). Srećom, ne dolaze svi u isto vrijeme.

Hrvatska prvi meč protiv Nigerije igra u Kalinjingradu 16. juna, Srbija i Švajcarska se sastaju 22. jun. Kako je razmak između mečeva Hrvatske i Srbije. Hrvatski mediji ističu da su Srbi u bratskim odnosima sa ruskim klubovima i da će Srbija gde god bude igrala imati podršku ruskih navijača. Organizatori se nadaju da će se navijači mimoići, jer je razmak između mečeva šest dana.

Ruske vlasti se ozbiljno pripremaju za moguće problem s huliganima i za njih pripremaju ”posebne mere”. Izazivačima nereda prete zatvor, velike novčane kazne i deportacija. Jedan od glavnih aduta Rusa je uverenje koje vlada na Zapadu o surovim uslovima u ruskim policijskim stanicama i zatvorima.

Sam Putin kazao je kako će Mundijal u Rusiji biti najbolje organizovan ikada poručivši kako neće birati sredstva pri otklanjanju eventualnih prijetnji.

Srbi i Rusi već najavljuju akcije protiv omraženih Albanaca i Hrvata, za sada samo na društvenim mrežama

Najviše pažnje privlači dolazak Hrvata i Srba. S obzirom na to da će prve dvije utakmice u gradu igrati Hrvatska i Nigerija, a potom Srbija i Švicarska, policija je na posebnom oprezu. Srbi, koji su u gotovo bratskim odnosima s huliganima ruskih klubova, preko društvenih mreža već najavljuju akciju protiv “omraženih Hrvata i Albanaca”.
“Gdje Srbija bude igrala, osjećat ćete se ko kod kuće,” poručili su ruski ultrasi.

Pauza između te dvije utakmice je šest dana pa se naši i srpski navijači možda i mimoiđu, no problem je utakmica Srbija – Švicarska. Mnogi još uvijek pamte dron sa zastavom “Velike Albanije” iznad stadiona Partizana u Beogradu za vrijeme utakmice Srbija – Albanija, a nakon toga su Srbi prekinuli prijateljsku utakmicu između Kosova i Madagaskara u Parizu.

Domaće navijače, pak, najviše “pali” dolazak Engleza. Mnogi se još uvijek sjećaju njihovog obračuna na ulicama Marseillea za vrijeme posljednjeg Europskog prvenstva.

izvor:
(kurir.rs)(index.hr)

U Dublinu osvanula poruka protiv HNS-a i reprezentativaca

15 Juna, 2018

Jedinstvo već godinama ne caruje u hrvatskom nogometu. U hrvatskim gradovima i dalje periodično znaju osvanuti transparenti negativnih poruka.

Dan prije službenog početka Svjetskog prvenstva u Rusiji u mjestu Konjevrate izvješen je transparent protiv Hrvatskog nogometnog saveza.

Uz slogan “Kontra mraku, kontra sili” te poruku “Sve izgubili dabogda” crvenim su slovima prekrižena imena i prezimena Luke Modrića i Dejana Lovrena te pojedinih dužnosnika Hrvatskog nogometnog saveza.

Natpis slične poruke na razapetu platnu svanuo je i u dalekom Dublinu. Na jednom od gradskih mostova irske prijestolnice visio je transparent ispisan sadržajem ”Daleko od očiju ali srcu blizu ‘repki’ želimo sve poraze u nizu.”

Dublin, Irska:

A uz ovaj transparent je hrvatska nogometna reprezentacija ispraćena u Hrvatskoj uz cestu Šibenik-Drniš, u mjestu Konjevrate:

(izvor: index.hr)

Hrvatska reprezentacija stigla u Kalinjingrad, dočekali ih navijači

15 Juna, 2018

1557d3c079762d67affd — Foto: Tomislav Dasović

Jučer su Hrvatski nogometaši stigli u Kalinjingrad, u kojem igraju svoju prvu utakmicu na Svjetskom prvenstvu. Vatreni će u tom gradu u subotu odmjeriti snage s Nigerijom.

Dolazak Modrića i društva zaintrigirao je navijače koji su ih dočekali ispred hotela Radisson Blue, u kojem će biti smješteni do same utakmice. Oko hotela su velike mjere osiguranja, policajci sa psima i pirotehničari ‘pročešljali’ su svaki pedalj i uvjerili se da je sve u redu pa su hrvatski nogometaši mogli na odmor.

Hotel je smješten blizu središnjeg Trga pa se sutra očekuje i navala hrvatskih navijača koji će poželjeti vidjeti svoje idole uživo…

(izvor: vecernji.hr)