Sukob navijaca i policije u Novom Sadu (FOTO)

Pre i tokom danasnje utakmice izmedju Vojvodine i Zemuna doslo je do sukoba izmedju gostujucih navijaca popularnih Taurunum Boys-a i zandarmerije. U nekoliko odvojenih incidenata ispred i na tribinama Karadjordja vise osoba je lakse povredjeno, a desetak gostujucih navijaca i 3 domaca navijaca je privedeno. Kako nas portal saznaje nekoliko domacih navijaca upalo je na tribinu Zemunaca i izazvalo tucu u kojoj su pokusali da uzmu nekoliko salova gostujucih navijaca, medjutim brzom intervencijom organa reda firmasi su uhapseni…

Ovo je bio prvi susret Novosadjana i Zemunaca nakon nekoliko godina , a dobro se pamte sukobi Firme i Taurunum Boys-a iz 2006. i 2013. godina kada je vodjen pravi rat na ulicama Novog Sada. U prvom delu prvenstva uvertiru pred utakmicu su napravili navijaci Vojvodine koji su po Zemunu tokom noci odradili svoje grafite.Danasnja utakmica dvaju rivala zavrsena je pobedom gostujuce ekipe rezultatom 0:3.

“Ovakvu brutalnost nismo doživjeli nigdje, drug je skoro ostao bez oka” (VIDEO)

Igrači Chealseaja nisu se uspjeli plasirati u narednu fazu elitnog evropskog klupskog takjmičenja jer su izgubili u revanšu. Međutim, navijači Chelseaja su doživjeli nevjerovatnu policijsku brutalnost na gostovanju u Barceloni.

Prvi sukob je nastao pred sami početak utakmice kada su navijači Chealseaja napadnuti nedaleko od stadiona o nepoznatih huligana ali glavne batine su dobili poslije utakmice od zaštitara i policije.

Jedan navijač plavog londonskog kluba dobio je žestoke povrede na gavi nakon napada u blizini stadiona. Navijač po imenu Colin Twyman završio je u bolnici zajedno s još nekoliko navijača koji su prošli s malo lakšim povredama.

Pogledajte video zapis policijske brutalnosti poslije meča.

(VIDEO) POLICE BRUTALITY IN BARCELONA: Chelsea fans get a beating

Chelshea fans at Camp Nou were exposed to the violence and the violence at the stadium. Testimonies and recordings testify to this.

The Aggression of the Order's Force exacerbates them more than their 0: 3 defeat at the back of the eighth finals of the LP and dropping out of the competition.

Social networks are expanding the testimony of a Chelsea fan and the footage he has provided:

“It was terrible, the cops and security guards from the beginning were aggressive, they were more than in Baku or at Fenerbahce, they were aggressively searched and aggressively beat me three times for the ass during the search The armed guards all the time watched the aggressively provoking conflict , although there was no reason to do so.

After the match, like all Chelsea fans around me, I calmly left the forum and walked through the hallway of the stadium. Then the police officer and sheriff's guards ran along with the jammed sticks that were in no way banged in any way. They leaned us in a narrow corridor, and even when the fans, including the children, fell on the floor, they continued to beat us and push. We older we could choose whether to get a blow or scare the kids. I stood up and gestured to the child lying on the floor, begging the security guard to stop hitting, to which he fired with all his power on hand. At the same time security guards beat my dad. As he tried to protect his hands on the floor, he got a tread on his back. I saw a man with a bloody head and hitting a cheerleader after his leg was injured.

I'm upset because there was no occasion for such a brutal and organized attack. I'm going to play for seven years and I have never seen anything like this. ”

FRENCH HOOLIGANS IN BILBAO: Hit the girl by bill, security guard injured by the knife

DATE: 15.3.2018 | MATCH: ATH. BILBAO – MARSEILLE

In the Spanish city of Bilbao, three football fans were recorded in the stadium before and during the match between Athletic Bilbao and Marseille.

The first two security guards were admitted to the hospital after clashes with the French hooligans.

“A 57-year-old with an early neck was admitted to the hospital and another younger man with an early hand, both of which came from using a knife, but fortunately no one is in danger,” they reported from the hospital.

No Francuzi tu nisu stali. Naime, za vrijeme utakmice s gornje su tribine počeli bacati baklje na donju, a u toj avanturi ozlijedili su maloljetnu djevojčicu.

Nakon toga su zaštitari i policija krenuli prema tribini gdje su se nalazili gostujući navijači kako bi ih uklonili sa stadiona, a onda je došlo do novog sukoba.

Marseille je plasman u četvrtfinale Europa lige izborio pobjedom protiv Athletic Bilbaa, s ukupnih 5:2 iz dvije utakmice. U večerašnjoj utakmici francuski prvoligaš slavio je 2:1, golovima Ocamposa i Payeta, dok je za Bilbao zabio Williams.

Pokret BBB: Po cijeloj Hrvatskoj osvanule poruke: “Ne prodaje se Svetinja!”

Navijačka grupa Dinama iz Zagreba, popularni Bad Blue Boysi skoro je najavila kako će bojkotirati današnju prvenstvenu utakmicu u 17 sati, protiv Rudeša na domaćem terenu.

Ogranizovani protest je zamišljen kao prvi u nizu, sa samo jednim ciljem a to je oslobađanje iz okova sadašnjeg klupskog vrha.

“Bez obzira na neke kozmetičke ‘promjene’ kojima se navijačima baca pijesak u oči, vidljivo je kako i dalje sva upravljačka tijela u klubu poput Uprave ili Izvršnog odbora postoje samo kako bi se zadovoljila forma i stvorio nekakav privid sustava dok je, zapravo, sva vlast i moć u upravljanju klubom isključivo u rukama čovjeka optuženog za pronevjeru klupskog novca… Navijači Dinama moraju prepoznati važnost situacije. Isti interes koji je sebi priskrbio bogatstvo rasprodajući blago kluba, danas silom pokušava prodati klub tko zna kome, tko zna po kojoj cijeni, bez ikakvog smislenog objašnjenja osim da klubu treba – još novca… Dinamo vrijedi puno više od jedne utakmice, zato pozivamo SVE navijače Dinama da nam se, umjesto na utakmici protiv Rudeša, pridruže u prosvjednoj šetnji od Kvatrića do stadiona jer – NE PRODAJE SE SVETINJA!” dio je saopštenja na objavljenog na zvaničnoj stranici Bad Blue Boysa.

Pokušavajući da njihov protestni čin primi još snažnije konture, prekjuče i juče su po cijeloj Hrvatske osvanule brojne poruke koje pozivaju na kolektivan otpor Dinamovoj represiji. Podrška i pozivi objavljeni su i na službenoj Facebook stranici Bad Blue Boysa.

Cass, fcking Cass Pennant!

The legendary West Ham fan Cass Pennant, his wife and son with his girlfriend, had a day off the tea with milk. Cass once was – still – the top of the world of football hooliganism.

When I was a kid I traveled all over the country following West Ham and sometimes I saw Cassa in action – always in the first place and ready – with my notorious Inter City Firm. It was great comfort to know that this fearless hooligan on our side. ICF has traveled to a small number in the northern industrial cities of England. But they were modern, well-organized, skillfully guided and ultimately unbeatable.

Cass continues to go to West Ham, and the stadium has state authority as if it was a black pope. I know him recently, not through football, but through his newly-publicized interest. It was a little strange to see my teenage idol, now in the fifties, sitting down on my Victorian armchair that fired under his weight.

SOURCE: DAVID CORIO

You do not have a guest every day of the guy who was wounded three times, tossed with a sword and who was shot biographically, watching him drink tea from our best porcelain service.

Among the various topics we talked to came from the line and Turkish fans who were on several occasions dangerous to England. “They make fun of you and run away,” Cass said and took a sip of tea. “They're not on the line like we do. But it's not easy with them. Everyone is connected, attacked, so you see older people, children and women, all of you want to kill. That's something I've never seen. The only way to get out of the box is to make the police appear. ”

Cass continued: “We traveled from Turkey to Sicily. I remember, a few years ago, West Ham played in Palermo. The ICF, many of whom today are family people, decided to go to Italy to meet with old acquaintances. Italian ultras have always been fascinated by the English and they were delighted to have the ability to test our courage. ”

“I could not get a match ticket but it was not a factor deciding whether to go or not, I went.” How did that look like? “Well, it all depends on whether you're ready to fight or not. Those who were, say it was empty. The usual fans were terrified. ”

There were continuous street battles 24 hours before the match. In the midst of that, Cass had an agreement with their ultimate ultras regarding a book he wrote about international hooligans. The car was waiting by Massimo Theater and drove him to the old part of town. Waiting for him with a scroll, they looked like gangster characters. “But you know what they asked me first? Do I have an ICF souvenir, t-shirt, or shawl and how can I do that. They were fascinated by us. ”

SOURCE: TWITTER

“After the match, West Hama was sentenced and sent home. Those who did not have to pay fines were ordered to be publicly screened. Those who rejected the apologies remained in detention for several weeks. Several former ICF members later told me that Palermo was enough to understand they were too old for this. ”

Palermo beat West Ham and in the next round of the European league they came to Newcastle. Ultras were thrilled to have two legendary fan groups in just 14 days. Imagine their disappointment when Geordie Boysi did not appear, only 50 of them came. The Palerma's ultras approached them in a pub and sought a clash, and they said they wanted a friendly atmosphere. So for Christmas Cass's crib put half the photos of ICF from Palerma and half of Geordie Boy, that was a laugh.

As Cass and his family moved slowly after the interview, the bee walked through the window of my apartment, her husband screamed, and Cass wiped the bee between her two fingers saying, “She will certainly not renew her annual ticket for the next season.”

(Jeremy Clarke, a publicist)

Cass, jebeni Cass Pennant!

Legendarni navijač West Ham-a Cass Pennant, njegova supruga i sin sa svojom djevojkom svratili su neki dan na čaj s mlijekom. Cass je nekad bio – još uvijek je – top faca u svijetu fudbalskog huliganizma.

Kad sam bio klinac putovao sam po cijeloj zemlji prateći West Ham, a ponekad bi vidio Cassa u akciji – uvijek u prvom redu i spreman – sa svojim zloglasnim Inter City Firmom. Bila je velika utjeha znati da je taj neustrašivi huligan na našoj strani. ICF je posebno u sjevernim industrijskim gradovima Engleske putovao u manjem broju. Ali oni su bili moderna, dobro organizirana, vješto vođena i na kraju nepobjediva grupa.

Cass i dalje ide na West Hamove utakmice, a na stadionu ima državnički autoritet kao da je crni papa. Znam ga odnedavno, ne kroz fudbal, već kroz njegovo novootkriveno zanimanje publiciste. Bilo je pomalo čudno vidjeti kako moj tinejdžerski idol, sada u pedesetim godinama, suvereno sjeda na moju viktorijansku fotelju koja je pucala pod njegovom težinom.

IZVOR: DAVID CORIO

Nemate svaki dan u gostima tipa koji je bio ranjavan tri puta, proboden mačem i o kojem se snima biografski film, a gledate ga kako pije čaj iz našeg najboljeg porculanskog servisa.

Između raznih tema o kojima smo pričali došli su na red i turski navijači koji su u nekoliko navrata bili opasni po Engleze. „Oni vas zbodu i bježe“, rekao je Cass i otpio gutljaj čaja. „Oni ne stoje na crti kao mi. Ali nije lako s njima. Svi su povezani, napadaju oni, pa onda vidiš starije ljude, djecu i žene, svi te žele ubiti. To je nešto što nikada nisam vidio. Jedini način da izađete neporaženi je da se pojavi policija.“

Cass je nastavio: „Mi smo putovali od Turske do Sicilije. Sjećam se, prije nekoliko godina West Ham je igrao u Palermu. ICF, od kojih su mnogi danas porodični ljudi, odlučili su krenuti u Italiju da se sretnemo sa starim znancima. Italijanski ultrasi uvijek su bili fascinirani Englezima i bili su presretni što imaju mogućnost da testiraju našu hrabrost.“

„Nisam mogao doći do karte za utakmicu ali to nije bio faktor koji je odlučivao da li ću ići ili ne, išao sam.“ Kako je to izgledalo? „Pa, sve ovisi da li ste spremni za borbu ili ne. Oni koji su bili, kažu da je bilo praznično. Obični su navijači bili prestravljeni.“

Bile su kontinuirane ulične borbe 24 sata prije utakmice. Usred toga, Cass je imao dogovor sa njihovim glavnim ultrasom u vezi s knjigom koju je pisao o internacionalnim huliganima. Auto ga je čekao pored Teatra Massimo i odvezao ga u stari dio grada. Dočekao ga je sa svitom, ličili su na likove iz gangsterskih filmova. „Ali znate šta su me prvo pitali? Da li imam neki ICF suvenir,majicu ili šal i kako mogu doći do toga. Bili su fascinirani nama.“

IZVOR: TWITTER

„Nakon utakmice navjači West Hama su dobili kazne i poslani su kući. Oni koji nisu imali da plate kazne naređeno im je da se javno izvine. Oni koji su odbijali isprike ostali su u pritvoru nekoliko sedmica. Nekoliko bivših članova ICF su mi poslije kazali da im je Palermo bio dovoljan da shvate da su prestari za ovo.“

Palermo je pobjedio West Ham a u narednom kolu Evropa lige stigao im je Newcastle. Ultrasi su bili oduševljeni da im u samo 14 dana dolaze dvije legendarne navijačke grupe. Zamislite njihovo razočarenje kada se Geordie Boysi nisu pojavili, došlo ih je samo 50. Ultrasi iz Palerma su im prišli u jednom pubu i tražili sukob, a oni su kazali da žele prijateljsku atmosferu. Tako da je na čestitku za Božić Cass stavio pola fotografije ICF iz Palerma i pola Geordie Boysa, to je bila smijurija.

Dok su ustajali polako Cass i njegova porodica poslije završenog intervjua, pčela je uletjela kroz prozor moga stana, supruga je vrisnula, a Cass je pčelu zgnječio između svoja dva prsta rekavši: „Ona sigurno neće obnoviti svoju godišnju ulaznicu za narednu sezonu“.

(Jeremy Clarke, publicista)

Represija prema navijacima u Hrvatskoj se nastavlja…

Priča navijača Hajduka iz okolice Rijeke kojemu nije dopušten ulazak na stadion u Zagrebu:

“Došli smo pred stadion u 16.30, dakle sat vremena prije početka utakmice. Tada smo čuli da je samo 800 ulaznica za navijače Hajduka u prodaji, a bila je tolika gužva da je nismo uspjeli kupiti. U trenutku kada je cura s blagajne objavila da nema više karata čak se nešto malo i zagužvalo, no to se brzo smirilo.”

“Pomislili smo tada nas petorica da možemo otići na Zapad. Krenuli smo tamo, ali nas je zaustavio policajac i pitao za koga navijamo. Moj prijatelj je rekao: ‘Za Hajduk’. Odgovorio mu je da onda tamo ne možemo.”

 

 


“Došao sam pred stadion bez ikakvih navijačkih obilježja, u trapericama, majici i jakni. Policajci su okružili nas stotinjak koji smo cijelu utakmicu proveli ispred stadiona, a nismo smjeli ni na zahod. Stali smo tamo sve do 20.30 sati. Dakle, puna četiri sata su nas držali okružene ispred stadiona. Pitali smo ih više puta mogu li nas barem pustiti kući, a oni su odgovarali ‘strpite se, za pola sata’. Jedan nam je rekao da nisu oni krivi, da bi nas oni pustili, ali im je takvo naređenje. Katastrofa organizacija, a Zapad je bio poluprazan.”

“Nama je trebalo možda sat i nešto do stadiona, ali bilo je tamo momaka iz Splita i Dubrovnika koji su izgubili cijeli dan, pa i više. Neki od mojih prijatelja su uzeli slobodan dan na poslu, da bi na kraju četiri sata gledali u vrata stadiona. Na kraju mi je najviše bilo žao jedne djevojke koja je bila sama i očito studira u Zagrebu. Još im je rekla da sad tu živi i nisu je htjeli pustiti iz obruča jer navija za Hajduk.”

“Ja sam bio na puno gostovanja, čak i na onom neodigranom derbiju u Maksimiru, ali tada su nam na Lučkom rekli da se susret ne igra i vratili smo se doma. Ovo je sramota da na stadionu za 3. HNL idu organizirati polufinale Kupa i tako prema nama postupaju.”

Uzice je Titovo- Crveni Djavoli u Uzicu

Užice je Titovo” – Priča o gostovanju Crvenih Đavola u Užicu ‘90-ih

Za gostovanje u Boru odmah se pročulo, pa je za dve nedelje i odlazak u Užice vladalo veliko interesovanje. Iako za prvo gostovanje i Kikindu nije bilo ljudi, za Bor se jedva skupio bus. Sada je bila sasvim druga situacija, cela navijačka scena Kragujevca se sjatila na Čika Daču odakle je bio polazak jednog busa koga je uprava obezbedila. Od prilike na stadionu je bilo ljudi za tri. U tom procepu, Rade profesor je odigrao bitnu ulogu, skupio je lovu od svih (mada moram napomenuti da se krajem devedesetih lepo živelo i da se imalo love iako smo uvek kukali da nemamo i večito nešto zicali) i angažovao još jedan dupli autobus, tako da smo uz ludilo koje je vladalo svi srećno stigli do Užica. Ono što se tamo dešavalo je posebna priča.

 

Trista budala razmilelo se po Užicu koje u to vreme nije imalo više od 15 prodavnica, i pokralo manesve što se pokrasti može. Tokom cele tekme prepucavali smo se sa domacim navijačima, tj. mirim zapadom kojim je skandiranje “Užice je Titovo” tada u doba procvata nacionalizma zaista teško palo. Mi smo se samo zezali ali oni su baš bili frustrirani tim stvarima. Revoltirani skandiranjem «Užice je Titovo!», odlučiše “domaći navijači” da nam spreme papren ispraćaj tako da je od našeg izlaska sa stadiona počelo da leti kamenje na sve strane.

Prštalo je po autobusima, a i po našim ledjima. Panduri su ih pustili da nam kamenuju bus, a svaki naš izlazak iz istog rešavali pendrecima, baš prava makljaža, gomile matoraca, napaljenih klinaca i sličnih likova potpomognuti drugovima policajcima jurišali su na bus sve dok se pametni vozač nije smilovao, pokrenuo bus i izvukao nas iz ludila. Murija nas je zaustavila na izlasku iz Užica kod benzinske pumpe i, dok se većina ljudi raspravljala sa njima, navijači iz Užica su se ponovo grupisali i još jednom napali. Ovaj put su bili mladji likovi predpostavljam lokalni navijači Zvezde i Partizana. Tada sam prvi put video da stotinak ljudi beži od petorice.

 

 

 

Ne znam zbog čega je to tako u masovnim tučama, ali ključni momenat je onaj kada protivnički navijač vidi da neposustaješ. Onda gubi kompas i, ako grupacija nije homogena, brzo dolazi do rascepa, a dovoljno je da samo jedan počne da beži
i da povuče celu grupu. Ne da su ih ova petorica rasterala nego je bilo i previše smesno. Nekako smo izašli iz Užica i pod pratnjom milicije stigli do Čačka, a posle i do Kragujevca. Sudbinu drugog busa smo saznali tek sutradan. Njih niko nije kamenovao, ali je zato pokojni Stepa iznabadao žbira, pa se njihovo putešestvije produžilo narednih par sati. Posle te tekme Uprava više nije obezbedjivala autobuse, a u svim novinama mi smo stavljeni na stub srama dok su Užicani bili heroji koji su kamenicama odbranili svoj grad od razularene bande.
Stepa je otisao u legendu godinu dana kasnije kada je u tuči sa likom koji je isto tog dana bio u Užicu dobio nož u grlo… I tada nismo bili pametni a koliko vidim i do današnjih dana trend je nastavljen…

Tornado Zadar u Beogradu 03.04.2006.

TORNADO ZADAR
Tornado u Beogradu, 03.04.06.

U subotu ujutro smo krenuli vlakom iz Zagreba za Beograd. Par dana prije smo se dogovorili da idemo, pa “kud puklo..”.

Put do granice prolazi relativno mirno. Odmaramo, listamo novine i raspravljamo o onome što bi nas moglo dočekati.. Oko podne dolazimo do granice. Odmah se u Šidu počinje vagon puniti večinom delijama koji idu na beogradski derbi izmedju partizana i zvezde. Sljedećih 3 sata vlak se sve više punio navijačima, tako da u Beogradsku željezničku postaju stižemo puni. Koliko god bilo nezgodno, bio je zanimljiv osjećaj biti među njima, a da neznaju…

Odmah po izlasku iz vlaka, milicija nas bez pitanja zaustavlja i zadržava skupa sa delijama. Mi, nalazeći se u vrlo nezgodnoj situaciji, šutimo.. Oko nas cigani počinju navijati, koje je sve skupa trajalo par sekundi dok se pandur nije zaderao na njih da “ćute”, nakon čega nastaje grobna tišina. Tjeraju nas u dvored i vode kraj željezničke postaje. gdje nas odvajaju 15 po 15 i naređuju uza zid. Stavljamo ruke na zid i čekamo pretres, a u sebi razmišljamo što bi moglo biti ako nas skuže sa salovima, koje smo imali ispod majica. Kada su nam našli putovnice, nista im nije bilo jasno.. odvajaju nas ubrzo sa strane pa smo im uspjeli objasniti da nemamo veze sa derbijem i da smo samo došli u BG na “izlet”. Međutim, kod jednog našeg člana su pronašli nedozvoljeno sredstvo koje je slučajno imao uz sebe, te ga privode… Dobivamo samo adresu di će ga odvesti, a nas puštaju u grad..

Izlazimo na Beogradske ulice.. oko nas nadrealna situacija. helikopteri kruže zrakom. žandarmerija sa kalašnjikovima uokolo.. Izlazimo u grad i pokušavamo smisliti što ćemo napraviti i kud ćemo krenuti. Ubrzo zaustavljamo taksi i krećemo u prema dvorani. Dobivamo informaciju da nam prijatelj čeka saslusanje i da će nam se moč javiti tek nakon određivanja kazne. Oko pola sata prije utakmice ulazimo u dvoranu. Stajemo sa strane na tribinu, vadimo šalove, snimamo situaciju i čekamo pocetak.. Oko nas nigdje ni redara ni policije.. a ljudi nas zbunjeno gledaju. S početkom utakmice mi počinjemo navijati.. “Igraj Zadre volim te, Tornado je uz tebe”, prvu četvrtinu i drugu navijamo koliko možemo s obzirom na situaciju, sa drugim brigama na pameti… Osim povremenih provokacija, u dvorani je bilo poprilično mirno.. s tim da se određena ekipica polako skupljala, a mobiteli su stalno radili. Nakon nekih 10ak min. milicija šalje pripadnike reda do nas. U međuvremenu smo bili u kontaktu sa prijateljem u pritvoru. Saznajemo da mu je sud odredio novčanu kaznu ili određeno vrijeme u zatvoru. Preko privatnih kanala uspjevamo prikupiti novce i tijekom treće četvrtine odlazimo sa utakmice, uzimamo taksi i idemo do SUPa što prije ga izvuć iz pritvora.

 

Nakon jos par zavrzlama i poteškoća, uspjevamo platiti kaznu.. u međuvremenu nas zadržavaju u postaji i gledamo kako se policija naoružava i juri okolo rješavajući nerede oko derbija. Poslije nekog vremena nas maricom prebacuju u neki ured za strance, konačno uspjevamo prijatelja osloboditi i izlazimo u centar grada. Sljedećih par sati smo proveli po gradu.. malo po kvartovskim parkovima, parkiralištima, ali večinom u centru, šetajuci se među ekipom sa utakmice.. misleći si u glavi “što bi bilo kad bi znali…”

Dolazimo do željezničke stanice, koja je usput puna navijača koji se vraćaju sa utakmice (večina nije ni ušla na stadion zbog bojkota i jedne i druge strane). Nismo znali jel se tijekom dana uspjelo pročuti da smo tamo (bilo od cigana na kolodvoru dok su nas pretresali, bilo od pandura koji su nas ispitivali, bilo od ekipe u u i oko dvorane).

Prvo se držimo sa strane, ali nakon nekoliko znatiželjnih pogleda, shvačamo da to baš i nije najpametnija taktika pa, kako nebi bili sumnjivi, nalazimo mjesto i sjedamo među njih… praveći se umornim, “čitajuči” čirilične novine i čekajući vlak..

Oko 11 nam stiže vlak… sjedamo unutra i krećemo na zadnji dio puta.. U vlaku na trenutke navijanje cigana, par puta uspjevaju i zatresti vagon..

Nakon sto nas je adrenalin držao čitav dan, po prelasku granice padamo svi u dubok san i budimo se malo prije Zagreba..

Sve u svemu gostovanje koje će nam sigurno ostati u sjećanju. Neke stvari nisu napisane jer nije sve za javnost, a ovaj izvještaj smo pokušali napisati sto je moguce objektivnije.

1...174175176...233Stranica 175 of 233
Facebook Instagram Youtube
© BALKANSKINAVIJACI.COM 2022 SVA PRAVA PRIDRŽANA | ALL RIGHTS RESERVED