Banda Noantri (podgrupa navijaca Lacija)

Kako je nastala ideja da se formira grupa “Banda Noantri”?
U januaru 2000.godine nekolicina nasih pripadnika je odlucila da napravi ovu grupu i da se smesti na jednom preciznom delu “Curve Nord”, a to je. dole desno, gde je nekada bio okacen transparent “ULTRAS”. Nasa zamisao je da budemo uvek u prvom redu i nije bilo tesko dobiti saglasnost ostatka tribina.

 

Da li je grupa politicki aktivna?
Nebeskoplava tribina bez sumnje ima svoj politcki identitet, ali u nasoj grupi niko se aktivno ne bavi politikom.

Ajmo sad malo o istoriji Lacijeve tribine…vi ste mlada grupa, ali se verovatno secate kada su na vasoj tribini bili Eagles Supportersi i ako bi mogli uporedite nam njihov rad sa vasim…
Razlika je ogromna. Od 1987., godine nastanka IRRIDUCIBILI, do danas situacija je drasticno poboljsana. Stara tribina je vis bila folkloristicna, a danasnja ima svoj precizan stil i identitet.

Koje su akcije koje su vas okaralterisale i kojima se ponosite?
Nikako ne mozemo zaboraviti incidente sa navijacima Napolija prosle godine u Rimu.
Prema njima postoji velika mrznja i nemamo nimalo respekta posle onoga sto se desilo kad je preminuo Cupido, navijac Lacija koji je izgubio zivot prilikom pljacke jedne banke, kome su Napoletani posvetili parolu:”Ultras lazio…Ultima Banca”-“Ultras lacio…Poslednja Banka”.
Prosle godine u domacem okrsaju sa Napolijem mi iz BANDE smo ih napali u ulici kod Obeliska i potisnuli smo ih cak do mosta na reci Tevere.
Takodje rado se secamo napada na Atalantine ispod Severne tribine. Za razliku od Napoletana prema Atalantinima imamo veliko postovanje zato sto su oni izasli iz autobusa i mozemo reci da samo sa njima smo imali lealan i fer okrsaj.

Da nam ispricate desavanja u Milanu?
Sve je nastalo neodigranom utakmicom zbog magle. U nasem sektoru je ostalo desetak klinaca koji su kasnili sa izlazenjem, a Milanisti su iskoristili sansu i napali ih. Naravno, mi smo taj dogadjaj dobro upamtili i nekoliko dana kasnije, tacnije u cetvrtak, jedan od nas, sa zastavom u rukama, ubedio nas je da krenemo putem Milana. Bilo nas je ukupno 25, 11 iz BANDE, i ideja je bila da taksijem dodjemo do samog ulaza tribine Milanista. Medjutim, neko je obavestio organe rade i sve su nas pohapsili. Sad ocekujemo velike kazne (diffide)…

Po tvom opisu mogli bi vas definisati kao “Ekstremnu grupu”…
Necemo sebe definisati kao najjace ili najbrutalnije navijace, ali tvrdim da smo jedna od nekoliko preostalih grupa koja se jos uvek krece i ne obazire na zakon 377/01 (zakon o navijacima iz 2001.) Nemamo salove, jakne, ne pravimo materijal i ne zanima nas merchandising iako imamo maksimalan respekt prema momcima koji to rade na nasoj tribini, jer su tako obezbdili zaposlenje mnogima i smakli ih sa ulice…

Kakva je bliza buducnost grupe?
Ako sve nas kazne zabranom ulaska na stadion, ni nas transparent se nece pojavljivati, ali ne nameravamo da rasformiramo grupu, jer kada nam budu istekle kazne opet cemo se svi vratiti na tribinu.

Na netu se je pojavila vest o ukradenoj zastavi od strane navijaca Piacenze…
Ukradena zastava? Slika govori vise od hiljadu reci, zastava je u sigurnim rukama…ali pozivamo sve da pokusaju ponovo…

Fedayn(podgrupa navijaca Napolija)

Fedayn E.A.M.

Napolitanci okupljeni u grupi Fedayn imaju bitno drugacije karakteristike: srcani su, neposlusni i nasilni, ali i duboko osjetljivi na jedinstvo tribine B. Iako navijacku energiju crpe iz kaosa nastalog u masi plavo-bijelih navijaca, postuju suradnju s drugim navijackim grupama na tribini B.
Nastali su 1979.godine istupanjem iz CUCB, poslije neslaganja s navijackom politikom dojucerasnjih kolega. Cetiri godine kasnije se sele na tribinu A, da bi se uvjerili da li mogu narasti kao grupa sami i da li imaju snage okupiti nove mladice slicnog nacina razmisljanja koje smatraju izvornim navijackim stilom tribine B.



Kada su uspjeli u tome, 1986.godine se vracaju na svoju ‘rodnu’ tribinu s jasnom namjerom da stalnim prisustvom promjene sliku o Napolitancima kao pretezno folklornim navijacima. Svoj ,pomalo, elitisticki pristup brane tvrdenjem, kako nije rijec o snobizmu, vec o zelji da se kvalitativno unaprijedi navijanje…
Ocigledna suprotnost u pristupu navijanju, u odnosu na Ultras Napoli, se ogleda i u suprotstavljanju financijskoj pomoci kluba, kao i protivljenju pretjeranoj bliskosti s igracima.
U skladu s tim su napravili transparent- ‘Tu smo zbog ljubavi prema dresu, a ne prema onome ko ga nosi’.

Insistiraju na samofinanciranju i potpunoj nezavisnosti prema bilo kome, nemjau srediste grupe, niti ga namjeravaju imati, kao sto nemaju ni cvrsto vodstvo grupe. Uvjereni su da svaki pripadnik mora biti svjestan svoje odgovornosti, te da su krizni trenuci njihovog kluba posljednjih sezona pokazali ispravnost njihovog navijackog mentaliteta.
Dok su se drugi poceli kolebati, Fedayn su postali cak i uporniji

Intervju sa navijacima Leha iz Poznana

Reci nam nešto i istoriji navijača Leha iz Poznanja.

Ovo je pitanje koga sam se plašio, jer stvarno ne znam odakle da počnem. Posle 1989. grupa je počela da se razvija, da bi se oko 93. pridružila vrhu poljskih navijačkih grupa, gde smo i danas. za ovih 16 godina bih mogao knjigu da napišem, tako da ćemo to preskočiti, i pričaćemo o današnjim danima.

Reci nam nešto o organizaciji grupe.

Veoma dobro smo organizovani. Ovde u Poljskoj, najbitnije da se klub isprati na gostovanjima, tako da smo obavezno na svakom gostovanju, u Poljskoj ili evropi. ove sezone smo bilu u Lenkoranu iz azerbejdžana, st. Galenu, beču, Udinezeu, Roterdamu i Moskvi, a najviše nas je bilo u Roterdamu oko 3000. Putujemo u velikom broju i uzduž i popreko Poljske, vozovima, autobusima i kolima. Na finale Kupa u Čorćov nas je otišlo oko 9000, sa 5 vozova i mnogo kola. to nam je bilo najbrojnije gostovanje u poslednje vreme. organizacija putovanja uglavnom pripada organizaciji „Wiara Lecha“ (Lehov narod), koji predstavlja oficijelno udruženje zaduženo za organizaciju putovanja, finansija, navijački fond, distribuciju karata, marketing, humanitarene i memorijalne akcije i odnose sa javnošću. za koreografije su uglavnom zadužene dve grupe „Ultras Lech“ i „e-Lech“, koje u principu često rade zajedno. takođe dosta ljudi učestvuje i pomaže na ovaj ili onaj način u raznim aktivnostima a da nisu deo ovih grupacija. Postoji preko 40 oficijelnih fan klubova Leha, većinom u regiji velika Poljska, ali takođe i širom Poljske i inostranstva. Najveći i najjači klubovi su gostin, Pila i Gnjiezno. U Poznanju postoji 10 sekcija. Na čelu svakog fan kluba je jedan čovek koji dobija informacije i prenosi ostalima, što veoma pomaže kada su gostovanja u pitanju a i još neke druge stvari.

Navedi nam glavne grupe.

Kao što rekoh, oficijelna udruženje je „Wiara Lecha“, za koreografije su „Ultras Lech“ i „e-Lech“. Postoje dve grupe za „gimanastiku“ – „Young Freaks’9“ i „Brygada Banici“, koje se zajedno predstavljaju kao „LPH“. Najjače sekcije su „Szwadron Gostyn“ i „Legion Pila“.

Da li ultras i huliganske grupe odvojeno deluju?

Da, odvojeno rade, mada ultrasi ne rade ništa bez odobrenja ovih drugih. LPH je glavna grupa i ona predvodi tribinu.

Prijatelji/neprijatelji?

Specifičnost poljske scene je da svi imaju prijatelje. Mislim da je razlog tome to što u Poljskoj ima zaista mnogo huliganskih grupa, i veoma je teško kada si sam. Drudi razlog je „slovenski mentalitet“, tj. kada imaš prijatelje- imaš s kim da piješ i da se družiš. Nadamo se da nas vi Srbi razumete šta mislimo pod tim, jer ste isto Sloveni. Naši prijatelji u Poljskoj su Krakovija, Arka Gdanja (tzv. Trijada Leh-Arka-Krakovija), KSZO Ostrovec i Zaglebje Lubin. Od stranih smo imali prijateljstvo sa Spartakom iz Moskve, ali su oni odlučili da prekinu to prijateljstvo tokom naše posete Moskvi kada smo igrali protiv CSKA. Ostatak Poljske su nam neprijatelji, a najveći su Legija Varšava, Ruh Čorćov, Visla Krakov, Lehija Gdanjsk, Slask Vroclav, Zaglebje Sosnovec, Pogon Šćećin, itd, itd…

Znamo za postojanje dve velike „trijade“ u Poljskoj. Reci nam nešto o tome.

Jedna je Leh-Krakovija-Arka Gdanjsk a druga LehijaGdanjsk-Visla Krakov-Slask Vroclav. Većina incidenata se dešavala tokom devedesetih uglavnom prilikom tekmi reprezentacije, ali nakon pakta o nenapadanju na tekmama reprezentacije, trijade se nisu srele u punom sastavu već dugo vremena, iako je naravno bilo okršaja između ovih ekipa.

Opiši nam o čemu se radi i šta je dogovoreno na sastanku navijačkih grupa u Poznanju pre par godina.

Sastanku su prisustvovale skoro sve najbitnije grupe iz zemlje, i raspravljalo se o korišćenju oružja u tučama. Sklopljen je tzv. „Poznanjski pakt“, da se u dogovorenim tučama ne koristi nikakvo oružje, kao i da se u eventualnim susretima ne lome autobusi i automobili. Ukoliko se zbog navale adrenalina i desi ponekad da se ošteti neki bus ili auto, šteta mora da se nadoknadi. Na utakmicama reprezentacije moće doći do sukoba samo ukoliko su obe strane zainteresovane za to, i to isključivo van stadiona. To je to u principu…

Da li sve grupe poštuju dogovor?

Krakovija i Visla ne, takođe i par nekih manjih grupa. Neke grupe poštuju, osim kada je neki lokalni baš omraženi rival ali to se zna…

Da li je istina da Lehova firma dobila svaku dogovorenu fer tuču?

Da.

Svi znaju da ste pre nekog vremena imali „susret“ sa navijačima C. Zvezde. Reci nam nešto o tome iz „vašeg“ ugla.

Pa…to za nas nije bio kontakt. Na žalost, došlo je do nerazumevanja u komunikaciji, jer nismo želeli tuču sa pomagalima, već čisto na ruke. Kada su zaustavili autobuse, izašli su naoružani svim i svačim. Mi nismo imali ništa, i morali smo da se povučemo. Prvi naš utisak je bio da to nije bilo časno od Delija, ali su posle oni rekli da su mislili da mogu da koriste sve osim hladnog oružja, kako je to uobičajeno kod njih, i da se ne biju čisto na ruke. Sve u svemu, šteta što je došlo do problema u komunikaciji i odmeravanja snaga.

Reci nam nešto o poljskoj sceni. Najboljih pet grupa, koga najviše poštujete?

Posebnost za poljsku scenu su tuče po šumama, na koje smo primorani zbog policije. Ona prati grupe, i snima bukvalno sve. Ukoliko se nešto desi i ukoliko su snimili, hapse ljude ljude i posle nekoliko meseci, gde specijalne snage policije upadaju u kuće u 6 ujutro. Naravno, ima dešavanja i akcije i na stadionima i putevima, ali su ljudi veoma oprezni i moraju biti zbog murije, pogotovu je zakon danas veoma surov, i glup u isto vreme zbog predstojećeg Evropskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine. Karakteristike za poljsku navijačku scenu su sigurno dobre tuče, mnogo pirotehnike i dobre koreografije. Veoma je teško odrediti pet najboljih grupa u Poljskoj, jer postoji mnogo aspekata koje moramo da uzmemo u obzir. Neću spominjati Vislu i Krakoviju jer ne poštuju dogovor o upotrebi oružja, i njihov rat je odneo mnogo života do sada. Takođe ću preskočiti nas, jer je nepristojno da nas stavim na prvo mesto, tako da ću navesti Ruh Čorćov, Legija Varšava, LKS Lođ, Viđev Lođ, i Lehija Gdanjsk. Mi imamo respekt prema svim poljskim grupama manje ili više, osim za Ruh koji se ne osećaju Poljacima, ne pevaju poljsku himnu i zalažu se za odvajanje Gornje Silesije od Poljske.

Neke uspomene iz najboljih tuča?

Dosta tuča se desilo ovde. Najbolje su bile protiv „Legije i drugara“( Pogon Šćećin, Zaglebije Sosnovic i Olimpija Elblag- 200 ljudi) na ulicama Varšave, mislim ’2003. Nas je bilo 120 , i žitelji Varšave koji su nas gledali sa prozora su nas nagradili aplauzom posle naše pobede. Iste godine je Arka igrala protiv Slaska, kada su se poslednji put srele Trijade. Koliko se sećam, bilo je 180 ljudi sa obe strane. Mi nismo bili naoružani, oni jesu. Jedan „naš“, navijač Arke je ubijen, i skoro svi smo završili u zatvoru. Relativno skoro smo imali još jednu peglu sa „Legijom i drugarima“, na našem povratku iz Bijalistoka, i tu smo dobili na njihovom terenu. U našoj regiji, Velika Poljska, i nismo imali nekih velikih gimnastičkih susreta, u uvek moramo to da jurimo na gostovanjima. Najveći sukob je bio sa Ruhom, njih oko 250 i nas oko 200. Pred utakmicu su Ruhovi huligani pričali svima kako će to biti kraj Leha, i kako nam batine ne ginu. Ipak, to nisu uspeli da sprovedu svoje reči u dela, i dobili su veoma bolnu lekciju. Bilo je i mnogo sukoba u brojkama od 10 do 50ak ljudi. Od inostranih huliganskih grupacija sreli smo se sa „kremom“ nemačke ekipe, 50 na 50, i njih smo dobili. Nažalost, na poslednjem gostovanju u Moskvi, nismo uspeli da se sretnemo sa ekipom CSKA. Prilikom gostovanja u Roterdamu, odbili su da se nađemo, ali su isekli dosta guma na našim automobilima…

Jel’ trenirate nešto?

Treniramo boks, brazilski džiu-džicu, i ostale vrste borilačkih sportova sa kontaktom. Neki od nas se aktivno bore i u profesionalnim ringovima i kavezima, mada se najviše trudimo da svake nedelje istreniramo kroz jurnjavu za protivničkim firmama.

Policijska brutalnost u Poljskoj?

Kao i svugde, panduri u Poljskoj su takođe govnari. Koriste suzavce, gumene metke, i prebijaju ljude kad god mogu. Mogu da te uhapse i ako nisi ništa uradio i uvale te u nevolje. U poslednje vreme su zgotivili da ti upadnu na gajbu u 6 ujutru, sa sačmaricama uperenim u facu i to. Uglavnom, možeš da zaglaviš tvorza na dugo godina ako te optuše za napad na njih, tako da je dosta teško da lepo izakcijaš kada su u blizini…tako da…baš ih ne volimo, ali baš!

Jel Lehova ekipa prati reprezentaciju? Kakav je odnos sa ostalim ekipama na tekmama?

Pa u principu ne pratimo reprezentaciju. Gomila „normalnih“ navijača je tu, pa eto. Postoji pakt o nenapadanju na reprezentaciji, tako da…ni ostale velike ekipe nisu aktivne tada, naročito na tekmama kada smo domaćini. Ako i odemo, odemo u manjim ekipama, čisto da pogledamo šta se dešava, ili da vidimo goste. E sad, ako je neko „zanimljivo“ gostovanje, tu već dosta „dobrih momaka“ može da se pojavi, kao npr. kada smo igrali u Beogradu. Takođe prilikom velikih takmičenja poput Mondijala ili Eura, panduri smaraju registrovane ljude i prave probleme. Za naredni Euro koji se održava u Poljskoj, bićemo tu 😉

Da li pratite navijačku scenu u Srbiji?

Da naravno, mnogo ljudi prati dešavanja u Srbiji. Svi znaju za Delije i Grobare i za odličan derbi koji imate, ali i ostale grupe se prate. Svi cene nekoliko najboljih ekipa iz Srbije, koje su i u vrhu evropske scene, i koje su zajedno sa poljskim i ruskim ekipama najjače na kontinentu.
Još jedna bitna stvar…
Ne obraćajte pažnju na našu vladu, koje ne predstavlja nas, i ono što mi mislimo. Oko jedne stvari se svi poljski navijaci slažu, i svi pravi Poljaci govore:“KOSOVO JE SRBIJA!“

Navijacko prijateljstvo Hordi Zla i Ultrasa iz Drezdena

Priču o upoznavanju i početkom kontakta sa Ultras Dynamo manje-više svi hordaši znaju, a već ranije je ispričana forumu hz.ba. Nakon upoznavanja i posjeta Ultras Dynamo našim utakmicama i privatnim druženjima, došao je red na nas da uzvratimo posjetu.

Zbog poznatog problema s vizama bilo je jako teško odrediti datum i broj ljudi koji će otići u prvu zvaničnu posjetu. Naš prijedlog je bio da Dresden zakači transparent u Trnavi ili na gostovnju Cluju, međutim oni su insistirali da ih posjetimo, te da prijateljstvo ozvaničimo na njihovom stadionu, što je za nas bilo sasvim u redu, jer ljudi su dolazili nekoliko puta na domaće prvenstvene utakmice Sarajeva, domaće evropske, gostavanje u Banja Luci i sva evropska gostovanja gdje smo bili prisutni, čak i na proslavu nove godine.

Jedan kuriozitet je vezan za zadnju Banja Luku, a to je da su 7 momaka autom došlo iz Drezdena na utakmicu, da bi poslije utakmice otišli pravo kući jer nisu imali vremena da dođu u Sarajevo. Kad se uzme u obzir da im je za tu egzibiciju trebalo najmanje 16 sati vožnje u jednom pravcu, a da je nekim našim daleko otići u BL, svaki komentar na ovo je višak. Dakle, zaista je bio red na nas da uzvratimo.

Posjeta je dogovorena krajem prošle godine, okvirno je to bio februar. Za one koji nemaju strane pasoše stiglo je pozivno pismo iz Dresdena i rezervacija hostela za sve koji doputuju. Uprkos tome 3 zahtjeva za vizu su odbijena.

U Drezden su se zaputila 2 kombija. Kako funkcioniše policija u njemačkoj vidjeli smo na primjeru telefonskog poziva gazdarice hostela, koja je kontaktirala naše domaćine i rekla da ju je zvala policija i upozorila je da u njen hostel stižu huligani iz Sarajeva, ali da se ne brine da će policija u civilu obilaziti hostel s vremena na vrijeme. Ne znamo odakle je došla takva informacija do policije, ali niti je bilo problema u hostelu niti smo mi imali problema ni susreta sa policijom u Dresdenu. Domaćini su nam objasnili da to nije ništa čudno jer oni imaju sekciju policije koja se bavi samo navijačima (posebno Ultras Dynamo) i prate sve što se dešava u gradu, a naša posjeta i namjere su bila enigma za policiju.

U petak poslijepodne stižemo u grad gdje nas dočekuju predstavnici Ultras Dynamo. Na samom dočeku srdačna dobrodošlica uz nekoliko gajbi pive i sokova. Kratak odmor i priča u hostelu, a onda odlazak na organizovano druženje. Za ovu priliku su zakupili jedan pub u kojem smo se uz hranu i piće družili do ranih jutarnjih sati. Teško je ispričati kako smo dočekani. Ljudi su bili toliko srdačni da je jednostavno nemoguće riječima zahvaliti za sve što su nam priredili. Ovakvu gostoljubivost nigdje nisam doživio. Još jednom svaka im čast!

U subotu ujutro kreće se u obilazak grada, a pridružuje nam se još jedan naš koji je u ranim jutarnjim satima stigao iz Nirnberga. Jedan mali korteo sastavljen od Ultras Dynamo i Hz je krenuo od novog grada, preko starog grada, sve do mjesta okupljanja. Moram reći da smo očekivali jednu sasvim drugačiju sliku od onoga što smo vidjeli. S obzirom da je 90% grada uništeno u bombardovanju u drugom svjetskom ratu, a nakon toga Drezden završio u istočnom bloku, mislili smo da ćemo zateći sive oronule zgrade svojstvene svakom drugom gradu koji je bio pod komunizmom, međutim vidjeli smo nešto sasvim drugo. Stari dio grada je prelijep.

Kad pređete rijeku Elbu imate osjećaj da se nalazite u nekom srednjovijekovnom gradu. Dvorci, spomenici saxonskim kraljevima, pozorišta, crkve, trgovi… nešto stvarno prelijepo. Iako je većina toga srušeno u drugom svjetskom ratu, svi ti spomenici kulture su obnovljeni kao naš stari most korištenjem orginalnog kamenja iz ruševina. Kratko rečeno preporučujem svima koji imaju priliku da posjete Drezden.

U starom gradu nalazi se i mjesto okupljanja navijača. Međutim, zaobilazimo glavno mjesto okupljanja jer se tamo nalazi 20 marica koje čekaju okupljanje navijača. Malo dalje u zraku se vidi policijski helikopter koji lebdi između željezničke stanice i mjesta okupljanja nadzirući prilazne puteve stanici jer Erfurt dolazi specijalnim vozom. Samo iz daljine gledamo trg ispred crkve, a onda nastavljamo u drugom pravcu i dolazimo do same rijeke Elbe gdje nas čekaju mladi Ultras Dynamo. Na samom susretu se vidjela vojnička disciplina i poštovanje prema starijim ultrasima.

Klinci stvarno djeluju moćno i organizovano. Nova generacija Ultras Dynamo ima veliku perspektivu, biće to jedna jaka i kompaktna ekipa ako se nastave ovako držati zajedno, a nema razloga da prestanu. Već sada izgledaju dobro. Rukujemo se i upoznajemo sa mladim ultrasima, a onda svi zajedno krećemo na trg na koji dolazimo u većoj grupi uz skandiranje Dynamo, Dynamo… Na okupljanju nas ponovo čeka piva i srdačna priča sa svima. U civilizovanim zemljama se može piti na svakom javnom mjestu sve dok ne narušavate javni red i mir, pa tako smo se napokon ponovo osjećali slobodnim i uživali u pravom navijačkom ambijentu.

Pred sami polazak kortea održan je mali govor vezan za utakmicu, za našu posjetu i put kojim ćemo se kretati. Pozdravljeni smo aplauzom od svih navijača, a onda smo pozvani u prvi red kortea i krećemo prema stadionu. Na putu do stadiona policijska pratnja pored i iza kortea. Kažu da je veliki broj policije dijelom i zbog nas, a već sam gore spominjao da nikome osim Ultras Dynamo naša posjeta nije bila jasna. Uz pjesmu i poneku petardu stižemo do platoa stadiona gdje se upoznajemo sa navijačima Zwikau koji su prijatelji Drezdena. Na utakmici su bili prisutni i navijači Gere.

Neke od njih smo upoznali na partiju nakon utakmice. Slikamo se još jednom svi zajedno ispred stadiona, a onda dajemo naš transparent da se unese i polako ulazimo na stadion. Nevjerovatna informacija je da je cijena ulaznice bila 11,50 eura za naš sektor.

To nije spriječilo da na stadionu bude oko 20 000 ljudi. Radi se o trećoj ligi, a cijena je prevelika čak i za neke prvoligaške klubove. Na žalost ispred stadiona smo se morali rastati sa nekim od naših domaćina jer imaju zabranu. Gorak okus u ustima ali mi tu ne možemo ništa. Pretres kao i svaki drugi, a na platou ispred ulaza na tribine štandovi sa rekvizitima Ultras Dynamo. Odlazimo do štandova da kupimo nešto od rekvizita, međutim nijedan rekvizit nismo platili. Sve što smo uzeli sa štanda dobili smo na poklon.

Novi stadion je stvarno moderno i lijepo izgrađen. Jednostavno milina za gledati utakmicu. Da ga nebi previše opisivao pogledajte slike. Sam doživljaj terena je nešto posebno. U sklopu stadiona se nalazi i veliki klupski fan shop. Navijačima Dynama se ne sviđa njihova tribina zbog velikih ulaza koji smetaju kod pravljenja koreofije jer ostavljaju veliku rupu. Mi smo bili oduševljeni sa onim što smo vidjeli. Meni lično je stadion prelijep.

Na našoj tribini stoji postolje za vođu navijanja i ozvučenje po cijeloj tribini okrenutno prema navijačima + megafon za još jednog momka. Nadam se da će ovo pročitati neko od naših vlasti, iako smo im 1000 puta ponovili da nigdje u svijetu nije zabranjeno imati razglas na tribini sve dok ne ometa tok utakmice i nije jače od stadionskog ozvučenja. Prvi red je bio ograničen najlonskom trakom koju niko nije prelazio, a naše mjesto je bilo odmah ispod trake pored postolja.

Gostujući sektor je pola sata prije utakmice već bio popunjen. Teško mi je procjeniti, ali mislim da sam čuo informaciju da prima oko 1200 ljudi. Moguće da je bilo čak i više. Osim par skandiranja prije utakmice i manjih incidenata koje su pravili ubacivanjem predmeta u teren kod izvođenja kornera nije se primjetilo da su tu. Možda je razlog u tome što se bore za ulazak u drugu ligu pa je sa ultrasima doputovao i veliki broj običnih navijača, ali po meni nema opravdanja za njih. U onako velikom broju svaka grupa na gostovanju mora biti više nego glasna. Od njih nula bodova. Imali su koreografiju na početku utakmice.

K – Block je bio pun (ovo je sektor gdje se nalaze domaći navijači). Ultras Dynamo je pripremio koreografiju sa motivom tijela koje napada virus. Virus je imao oznaku Dynamo Dresden uz parolu. Za više detalja pogledajte slike, ovo je samo objašnjenje motiva na koreografiji ako neko nije shvatio o čemu se radi.

Krenulo je navijanje u kojem smo učestvovali koliko smo mogli. Ograničeno znanje njemačkog jezika nam nije ostavilo prostora pomognemo 100%, ali smo dali sve od sebe kad god smo mogli. U prvom poluvremenu je navijanje bilo slabije nego drugom. Razlog je bio u navijačima koji dolaze u k-block zbog jeftinije karte, mada se ne može reći da je bilo slabo. Naprotiv bilo je sasvim ok. U drugom poluvremenu jedan momak sa megafonom se pomjera malo više prema sredini kopa dok drugi ostaje na postolju i to značajno popravlja navijanje. Drugo poluvrijeme je bilo dosta bolje od prvog.

SG Dynamo ima puno finansijskih problema, pa samim tim je i ekipa loša. Nalaze se na samom dnu 3 lige. Bili smo svjedoci dosta loše igre pa smo mislili da će i ova utakmica završiti loše za Dynamo. Ipak, u 87 minuti prelijep go i veliko slavlje na stadionu. Nadajmo se da smo im mi donijeli sreću, a klub kao što je Dynamo i njegovi navijači zaslužuju da igraju evropska takmičenja kao nekad, a ne da se muče u trećoj ligi. Nadajmo se da će i za njih doći bolji dani. Odlazimo sa stadiona sretni zbog dobre koreografije, navijanja, druženja i pobjede Dynama. Na stadionu smo prije, tokom i poslije utakmice razmjenjivali rekvizite.
Poslije utakmice odlazimo u klupski shop i uzimamo neke suvenire, a onda pravac hostel gdje imamo jako malo vremena za odmor jer u 7 sati počinje party koji je organizovan za naše druženje. U hostelu vrijeme do polaska kratimo pivom i pričom o utakmici sa našim domaćinima, a onda svi zajedno autima krećemo u blizinu stare željezničke stanice gdje su iznajmili klub. Usput odlazimo da vidimo veliki grafit FK Sarajevo – Ultras Dynamo koji su uradili kod nove željezničke stanice.

Na partiju koji je bio organizovan za nas je ulaz i sve ostalo bilo besplatno. Nevjerovatno je koliko su se ljudi potrudili oko nas da nas je bilo i pomalo sramota. Na partiju je održan pozdravni govor, ponovo su podijeljeni pokloni koje ćemo ponijeti u Sarajevo sa sobom da podijelimo našim navijačima (majice, marame, naljepnice, salovi….). Uz pomoć naših momaka koji znaju njemački i mi smo održali kraći govor, zahvalili se na svemu, pozvali sve Ultras Dynamo koji imaju želju i mogu da dođu u Sarajevo da budu naši gosti. I ovom prilikom još jednom hvala na gostoprimstvu mi to znamo da cijenimo i sigurno im u Sarajevu neće faliti ništa. Njihovo je da dođu, a ostalo je naša briga.

Nakon pozdravnog govora, gledali smo na velikom platnu dvd navijača Dynama. U pitanju je bio rezime polusezone. Bilo je jako zanimljivo pregledati sve uz objašnjenje domaćina za svaku pojedinu utakmicu.

Nakon toga i naš dvd sa rezimeom 2009 godine je doživio premijeru. Ovaj dvd su uradili momci sa fksinfa i još uvijek nije krenuo u distribuciju. I nama je bio prvi put da ga gledamo, tako da je ovo stvarno bila premijera.

Družimo se do ranih jutarnjih sati u klubu, a onda totalno pijani i iscrpljeni taksijem krećemo prema hostelu. Ispred hostela se rastajemo privremeno od domaćina koji će ujutro pred polazak ponovo doći da nas isprate.

Oko 11 sati ustajemo i polako se spremamo za put. Naši domaćini su već stigli i ponovo nam pripremili pive i sokove za put. Rastajemo se uz zezanje i pjesmu. Još jednom se zahvaljujemo na svemu i pozivamo ih da dođu kad god mogu i ko god može. Svaki pripadnik Ultras Dynamo je dobrodošao u Sarajevo! Što se tiče naših navijača, kad god neko želi i ima mogućnost da ode u posjetu vrata Dresdena su širom otvorena za Hz. Mi želimo i nadamo se da će ovo prijateljstvo postati tradicija, jer momci iz Dresdena su stvarno prava raja.

Na povratku daleko od Dresdena srećemo na jednoj pumpi navijača sa obilježjima Leipziga koji je pobjego glavom bez obzira kad nas je vidio. Mogu zamisliti strah i iznenađenje kad se usred ničega vidio dva kombija ljudi sa obilježjima Dynama i koji uz to čudno pričaju. Par minuta poslije toga pojavljuje se policija u civilu koja nas legitimiše, radi alko test i pušta dalje bez ikakvih problema jer nismo ništa napravili, a vozač je napuho 0. Pretpostavljamo da je neko s benzinske zvao policiju. Put nazad je protekao kao i dva dana u Dresdenu. Sa puno zezanja i još više alkohola. Još jedno zaustavljanje slovenske policije negdje oko šentilja, pa još jedno od naše kad smo ušli u BiH i to je bilo to. Stižemo kući u ranim jutarnjim satima prilično slomljeni i zadovoljni. Vrlo brzo očekujemo veću posjetu naših prijatelja i radujemo se ponovnom susretu.

ULTRAS DYNAMO – HORDE ZLA

Dan kada je “Morača” gorjela, čuveno finale Budućnost – Budvanska Rivijera!

Nekada je “Morača” bila mala da primi sve ljubitelje odbojke, koji su htjeli da gledaju čuvenu majstoricu finala odbojkaškog prvenstva Jugoslavije.

Prošlo je više od 15 godina od nevjerovatnog duela Budućnost Podgoričke banke i Budvanske Rivijere za titulu prvaka.

Ne pune, već krcate tribine, govori se da je tog 16.aprila 2002.godine bilo i 7.000 ljudi u dvorani SC Morača… Budućnost i Budvanska Rivijera igrali su majstoricu u “Morači”, vodili su Budvani 0:2, ali onda su Ivan Ilić, Dalibor Radić, Vladimir Racković, Igor Čajić, Dragan Kobiljski i ostali preokrenuli za delirijum podgoričkih navijača…

I dalje se prepričava nestanak struje, kada su navijači podgoričkog kluba, popularni “Varvari” upalili baklju, što je bilo nezabilježeno u dvoranama…

Pogledajte makar dio atmosfere:

https://www.youtube.com/watch?v=5h4Kr5hzZYo

https://www.youtube.com/watch?v=X7Jb-6wfJJA

( Fan kolumna. Šaljite vaše kolumne na e-mail: [email protected] )

10 Godina Red Dragonsa Gradačac

Prođe tako 10 godina od kad smo se skupil , neki nisu tu , neki jesu , neki su otišli , neki došli. Za cijelu tu priču oko Ultra pokreta u Gradačcu se veže jedno ime. Majstor borilačkih vještina , pravi pedagog , čovjek koji je sve nas na tribini usmjerio prema pravoj stvari , drugarstvu , Zvijezdi i ljubavi prema gradu. Na navijačkoj sceni BiH svima poznat. To je Fatmir Okanović. On je najzaslužniji zašto danas Zvijezda ima navijače. Možda ćete reći da pretjerujem , ali cijeli grad , kanton država to zna. Ja mogu cijeli dan da vam pišem o vrlinama tog čovjeka. Ponosni smo svi što smo mogli da budemo zajedno sa njim na tribini. Čak sam ponosan i na šamar koji sam dobio od njega jer sam nekom našem igraču opsovao “srpsku majku”.

Red Dragonsi su nastali kao navijačko udruženje koje bodri NK Zvijezda Gradačac . Od početka smo bili specifični i unikatni u državi. Nikada se RD nije nametao kao skupina huligana , baš suprotno. RD je težio uvijek da ima što više prijatelja , naročito među Bošnjačkim grupama , a u svoje zlatno vrijeme imali smo i mi itekako grupu koja je spremna za tuču , ali je Fatko uvijek to izbalansirao i kontrolisao . Tako i dan danas imamo dobre odnose sa momcima iz Zenice , Tuzle , a sasvim korektne odnose sa skoro svim grupama u državi. Mi smo rijetka grupa u BiH kojoj su momci iz Tuzle , Zenice , BHF pružali podršku i dolazili u Gradačac kada smo imali problema sa upravom.

I tako od 2007 godine skupa sa Zvijezdom kroz pobjede , poraze , gostovanja mnoga , uvijek grčevita borba za opstanak. Nikada ih nismo ostavili na cijedilu.

Nekoliko gostovanja i utisaka :

Sjećam se gostovanja na Kosevu (2009 mislim) , tada HZ u punom sastavu , sjever pun a nas 20 ak. Utakmica kreće kad zagrmi sjever , bukvalno smo svi bili zatečeni pjesmom (tog huka se i danas sjećam , nigdje nisam doživio više nešto tako). Fatko kroz šalu kaže , momci ajmo kuci i mi se puknemo smijati i krenemo pjevat.

Gostovanje na Grbavici , Manijaci isto dobri , jug drobi , ono sto nas je pozitivno iznenadilo i obradovalo to je da ekipa s juga poslje utakmice nam donese hrane i soka i fino se pozdraviše sa nama.

Gostovanja u Zenici i Tuzli su bila posebna , tu je baš bilo bratski , roštilji , alkohola tone , drugarski ambijent i fin ispraćaj.

Sretna nam 10. godišnjica i pripremite se momci iz PL uskoro vam dolazi mala ali odabrana raja.

Ono što nisam dodao je to da se mi od 2007 zovemo Red Dragonsi. Inače grupa se prije Red Dragnsa nazivala Čokadija , po imenu nesretno nastradalog brata Mahira Sivića Čoketa. Tako da datiramo i prije. Da ne bude zabune.

(Fan kolumna. Šaljite vaše kolumne na e-mail [email protected])

 

Hrvatski nogometni klubovi u Australiji

Klub su osnovali hrvatski iseljenici, a prvu utakmicu klub je odigrao 10. travnja 1953., pod imenom SC Croatia.Odlukom Austalskog nogometnog saveza iz 1992. godine, svi klubovi su iz svojih naziva morali izbaciti nacinalna obilježja, tako da je tadašnja Croatia Melbourne FC promijenila ime u ime u ‘Melbourne Knights’.

Klub je tijekom povijesti igrao na različitim igralištima, a krajem 1980-ih izgrađen je sadašnji Mansion Stadium, kapaciteta 15 000 mjesta. Rekordni posjet stadionu bio je 1990. kada je odigrana prijateljska utakmica protiv splitskog Hajduka.

 

Na njihovom grbu je vitez sa štitom u bojama hrvatskog grba. U ovom je klubu svoju profesionalnu karijeru započeo jedan legendarni hrvatski reprezentativac. Ovaj klub igra tisuće kilometara daleko od Hrvatske. Znate li o kome pričamo?

Naravno, riječ je o ‘Vitezovima’ iz Melbournea.

Melbourne Knights je klub hrvatskih iseljenika. Osnovan je 1953. kada je grupica Hrvata odlučila registrirati klub i rekreativni nogomet pretvoriti u nešto malo ozbiljnije. No, novoosnovani SC Croatia nije bio samo nogometni nego i društveni klub. U njihovim su se prostorijama okupljali i hrvatski iseljenici koji su 1950-ih stizali iz ratom izranjavane Hrvatske.

Skauti ‘kaparili’ igrače po silasku s brodova

‘Odakle si?’ ‘Znaš li igrati nogomet?’, bila su dva pitanja koja su ‘skauti’ kluba postavljali doseljenicima koji su tek silazili s prekooceanskih brodova. Neki od njih postali su navijači kluba, drugi igrači. I ne samo to; članovi kluba potrpali bi njihove stvari u automobile i odvezli ih u prostorije u kojima su mogli živjeti. Kad su se smjestili, prostorije kluba bile su mjesto okupljanja gdje su mogli biti među svojim ljudima, osjećati se dobrodošlo u novu, nepoznatu zemlju.


U ‘Vitezovima’ je tako svoju karijeru započeo Josip Šimunić, bivši hrvatski reprezentativac, a trenutno član stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije. On je već u prvoj sezoni igranja za klub proglašen najboljim mladim igračem lige, nakon čega je prodan u Hamburg.

U Melbourne Knightsima svoj nogometni put započeo je još jedan poznati australski Hrvat; sjajni, robusni napadač Mark Viduka. Osim zavidne međunarodne karijere u Hrvatskoj, Škotskoj i Engleskoj, Viduka je za Australiju nastupio 43 puta i zabio 11 golova. U karijeri je u više od 400 utakmica zabio više od 200 golova, od čega četiri u Ligi prvaka, po čemu drži rekord među australskim igračima.

Knightsi su toliko voljeli Viduku da su 1995. godine, nakon njegovog transfera u zagrebački Dinamo, preimenovali glavnu tribinu u Mark Viduka Stand.

Klub je nekoliko puta kroz povijest mijenjao ime. Prvi put 1974., kada je klub, nakon što je dvije godine prije izbačen iz lige zbog političkih razloga, doživljavaju rekonstrukciju. Spojili su se s klubom iz Essendona te promijenili ime u Essendon Croatia. Osam godina kasnije ime je izmijenjeno u Melbourne Croatia. 1991. ime kluba moralo je biti skraćeno u Melbourne CSC jer je Australski nogometni savez vršio ‘etničko čišćenje’ imena klubova. Ni to savezu nije bilo dovoljno pa su 1993. morali promijeniti ime u Melbourne Knights, koje nose i danas.

Prvi naslov australskog prvaka klub je osvojio 1995. godine. Najbolji su bili i iduće godine. Devet godina kasnije ispadaju u drugi rang australskog nogometa gdje igraju i danas.

Klub i danas vode Hrvati. Predsjednik je Tony Karlušić, potpredsjednici Šimun Samardžić i Krešimir Maslac. Tajnik je Marjan Šprajc, a blagajnica Ivana Pajić. Osim seniorske muške momčadi, Melbourne Knights ima i žensku momčad te muške i ženske podmlatke. Igra se na Knights stadionu kapaciteta 15.000 ljudi, od čega je 3000 sjedećih mjesta. Najposjećenija utakmica u povijesti kluba bila je 1990. kada je u goste došao splitski Hajduk, a na tribine tada nedovršenog sportskog centra naguralo se 12.500 ljudi.

Melbourne Knights nikad nisu bili samo nogometni klub. Tijekom agresije na Hrvatsku, klub je okupljao hrvatsku zajednicu koja je kroz podršku klubu izražavala podršku i hrvatskoj borbi za nezavisnost. Svoju privrženost Hrvatskoj izražavaju i danas, gdje god to mogu i umiju.

Sydney United 58 je hrvatski nogometni klub iz Sydneya, Australija, koji je zajedno s Melbourne Knightsima stvorio najviše nogometnog podmladka, internacionalinih igrača te reprezentativaca.

Odlukom Austalskog nogometnog saveza iz 1992. godine, svi klubovi su iz svojih naziva morali izbaciti nacionalna obilježja, tako da je tadašnja Croatia Sydney FC promijenila ime u ime u “Sydney United“.

Croatia Sydney FC, proistekao je iz športskog kluba Croatia Sydney koji je nastao 1957. Klub su osnovali Hrvati koji su došli u Sydney poslije 2. svjetskog rata, u nastojanju da održe svoj nacionalni identitet te kao platforma za političko djelovanje u Australiji. Ubrzo nakon uključivanja u Nogometni savez Novog Južnog Walesa (NSWSFA), Croatia Sydney FC izbio je na čelo ljestvice i ubrzo se prebacuje u novoosnovanu buntovničku nogometnu ligu “NSW Soccer Federation” (NSWSF). Ovu buntovničku ligu stvorili su etnički klubovi nezadovoljni svojim položajem u NSWSFA-u, jer strukture unutar federacije nisu tolerirale nove nebritanske migrante. Prelaskom novih etničkih klubova u NSWSF, pro-anglosaski NSWSFA ubrzo propada. Trenutno NSWSF postaje dominantna i najbogatija nogometna federacija u Australiji.

U ranim 1990-im godinama, dolazi do mnogo promjena u Australskoj nogometnoj federaciji koje su pokrenute pojačanom potražnjom za dobrim igračima te visokim isplatama koje su lokalni klubovi dobivali od velikih europskih nogometnih klubova. Ova nogometna “zlatna groznica” dovela je do toga da se na čelo federacije preko raznih lobističkih grupa dovede David Hill inače karijerni državni poslovni menadžer. Plan David Hilla bio je istjerati sve etničke klubove, pod parolom da se nogomet približi “cijelom australskom puku”. Inače u Australiji postoje tri popularna športa što se tiče medija i financiranja: ragbi, australski nogomet, te kriket. Ova tri športa ukupno godišnje (2005.) dobivaju preko 250 milijuna dolara samo od medijskih prava, dok nogomet nije dobivao ni 5% te svote. Nogomet je najpopularniji amaterski šport, no ova popularnost nije pretvorena u profesionalnoj sferi jer je popularnost ragbija i kriketa uvriježena u anglosaksonkoj većini u Australiji.

Mišljenje koje je uvriježeno u medijima, te kroz niza lobističkih grupa da nogomet nije popularan u Australiji zbog etničke obojenosti sporta te da je uzrok tome zajednice te etnički klubovi koče razvoj nogometa u Australiji. David Hill je za svog mandata vrši pritiskao sve etničke klubove preko nogometnog saveza i raznih medijskih kuća. Među prvim potezima bilo je mijenjanje imena klubova. Bilo je mnogih prosvjeda od strane klubova, no one nisu urodile nikakvim plodom, a mediji su imali izgovora pojačati svoj pritisak na neposlušne došljake. Croatia Sydney je prvo promijenila ime u “Sydney Croatian Soccer Club” (skraćeno Sydney CSC) 1992., pri tome zadržavajući hrvatski grb na dresovima. Godinu dana poslije, David Hill je naredio skidanje svih etničkih simbola tako da je Sydney CSC promijenila ime u “Sydney United” 1993. te su se riješili hrvatskog grba i inih hrvatskih oznaka s dresa.

Ohrabreni ovim uspjesima, nogometna federacije Australije nameće nova pravila i odredbe koja financijski sve više počinju pritiskati klub i zajednicu. Klub je prisiljen na građenje većeg stadiona, a nakon završetka novog stadiona i tribina, zbog izgreda navijača na jednoj od utakmica slijedi zabrana igranja na domaćem terenu u sezoni 1996./97. i prisila igranja na ragbi stadionu u Parramatti (12 km od Edensor parka). U idućoj sezoni Sydney United vraća se na domaći stadion u Edensor Parku. Klub i dalje nastavlja rad bez obzira na pritiske medija i federacije. Svaki mali ispad navijača napuhuje se preko svih medija, isto tako zbog medijskih pritisaka mnogi navijači gube volju dolaziti na domaće utakmice, gubitku mnogih igrača te nezavidnoj financijskoj situaciji Sydney United ulazi u silaznu putanju.

Velika promjena dolazi 2004. kada se raspušta nogometna federacija NSL ispod tereta duga, loših ugovora koje je sklopio bivši čelnih David Hill. Stvara se nova A-liga pod okriljem australskog multimilijardera Franka Lowyja. Ovim potezom Sydney United je izbačena zauvijek iz prve lige jer nova A-liga je uređena po sustavu franšize koja ima određena pravila; a jedno od pravila “da klubovi nisu u zdrugu s etničkim klubom“. Australija i Kanada su jedine dvije zemlje na svijetu koje imaju franšizni sustav natjecanja, timovi koji se plasiraju zadnji ne ispadaju, postoje mnoge regulacije koje klubovi moraju ispunjati prema Savezu. Novi timovi se mogu dodati u natjecanju uz plaćanje franšizne licence. “Sydney United 58” se nalazi u NPL NSW ligi, odakle je i započela svoj put daleke 1958. godine.

Balkanski navijaci

Navijaci Zeljeznicara izazvali zastoj saobracaja u centru Sarajeva

Večeras su fanovi Želje priredili pravu navijačku atmosferu u centru Sarajeva.

Popularni Manijaci su se provozali u City busu, koji inače služi za turističke obilaske glavnog grada BiH.

Izvor fotografija portal N1

Navijači su nakratko zaustavili saobraćaj u Ulici Mula Mustafe Bašeskije, kod Vječne vatre, i uz baklje i navijačke pjesme priredili nezaboravnu atmosferu za prolaznike.

Nogometni klub Željezničar će u subotu odmjeriti snage sa ekipom Mladosti u okviru 13. BH Telecom Premijer lige BiH. Susret je zakazan za 16:30 sati.
Zeljeznicar se ozbiljno ukljucio u borbu za titulu, trenutno je treci na tabeli i zaostaje za vodecim Zrinjskim 3 boda…

Hrvatski klubovi u Srbiji i srpski u Hrvatskoj

Regionalna liga sastavljena od timova iz bivše Jugoslavije postoji u košarci, rukometu i vaterpolu, ali ne i u fudbalu.

Mnogi smatraju da je za takvo takmičenje u najpopularnijem sportu još rano zbog velikih tenzija među navijačima. Prvenstveno Crvene zvezde, Partizana, Dinamo Zagreba i Hajduk Splita.

Zanimljivo je, međutim, da upravo srpski i hrvatski klubovi već dugo igraju jedni protiv drugih i to bez ikakvih problema.

“Čak sa nekim hrvatskim klubovima imamo bolje odnose nego sa srpskim”, kaže za , predsednik FK Bršadin, kluba koji se takmiči u Drugoj županijskoj ligi zajedno sa još pet srpskih i šest hrvatskih timova.

Bršadin je selo u blizini Vukovara, lokalni fudbalski klub osnovan je davne 1932. godine pod imenom BSK (Bršadinski sportski klub), a od 1950. nosi današnji naziv – FK Bršadin. Kroz istoriju se takmičio u nižim ligama, što je i danas slučaj.

““Ne vredi biti prvi na tabeli kada nemaš finansije za viši rang. Nije nam bitna titula, nego da pobedimo Trpinju i Bobotu”,u šali kaže jedan od momaka zaduženih za funkcionisanje kluba.

Dueli sa pomenuta dva kluba iz obližnjih sela su derbi mečevi, koji privlače i više publike na igralište odlično prekriveno travom, ali upropašćeno u vreme rata jer su na njemu stajali tenkovi.

“Na našu ‘Grbavicu’ svaku utakmicu dođe oko 50 navijača, koji nas prate i u gostima. Verovatno smo najsiromašniji klub u ligi, ali i najzdraviji. Kada izgubimo utakmicu nema kritikovanja i ‘prozivki’ kao u nekim drugim mestima, već se okupimo i uz čaj, neko i pivo ili rakiju, analiziramo gde smo grešili”, objašnjava jedan od starijih igrača u timu sa osmehom na licu moleći nas da ne navodimo njegovo ime zbog ove opaske o piću.
Trenutno imamo 16-17 igrača u seniorskom timu, zatim pionire i čak tri sekcije veterana. Pitanje je, međutim, šta će biti za koju godinu. Evo, ove sezone nismo mogli da prijavimo juniore, jer se skupilo samo devet igrača. Srpska deca sve više odlaze iz Hrvatske u Englesku, Irsku, Norvešku…”,požalio se Mirković i objasnio nam na koji način klub opstaje.
“Od opštine dobijamo oko 5.000 evra godišnje, a za ostalo se sami snalazimo. Na klupsku slavu – “Svetog Savu”, organizujemo donatorsku večeru, organizujemo i turnire u malom fudbalu, fišijadu, a povremeno nam i neko od onih koji su otišli iz Bršadina u inostranstvo pošalje opremu ili nešto novca… To što imamo, imamo. Najbitnije je da ne dugujemo ikome, ni igračima, ni za račune”, konstatovao je predsednik kluba.

“Igrao sam u mlađim kategorijama za Vuteks i stvarno smo ‘gazili’ sve redom… Igrao sam i protiv Marija Mandžukića i Domagoja Vide”, priseća se Goran prvotimac Brsadina, a jedan od njegovih prijatelja dobacuje mu da opiše kako je Vidi proturio loptu kroz noge u jednoj utakmici.

Od poznatijih srpskih fudbalera u Hrvatskoj su igrali Marjan Marković (Istra, 2009/10) i Dragan Žilić (Rijeka, 2005-2009. i Gorica, 2009/10).

Samo se, ipak, skromno nasmejao i nastavio:

“Mnogo je teže kada si Srbin u hrvatskom klubu, nego Hrvat u srpskom. Na primer, u jednom klubu nisam igrao kada smo bili domaćini, već samo u gostima. Još kao srednjoškolca etiketirali su me kao problem, pa sam više puta pominjan u hrvatskim novinama i na televiziji zbog nekih gluposti koje nemaju veze sa fudbalom. Kada sam shvatio da neću moći mnogo da napredujem, okrenuo sam se drugim stvarima… Ko zna šta bi bilo da sam rođen negde drugde”,zapitao se Goran.

Sukobi između Srba i Hrvata, koji su obeležili kraj 20. veka, ostavili su u odnosima dva naroda tragove vidljive i danas. To je možda najočiglednije u sportu, jer je najveći broj međusobnih sportskih odmeravanja snaga predstavljeno kao “utakmica visokog rizika”. U situaciji kada su sva gostovanja jednih kod drugih praćena izuzetno jakim policijskim snagama, zvuči neverovatno da jedan srpski klub uspešno opstaje u Hrvatskoj već nekoliko godina.

Kao i svi mladi koji vole fudbal imali smo želju da obnovimo klub sa dugom tradicijom, Petrovu goru, u čijem su osnivanju i izgradnji stadiona učestvovali naši dedovi i očevi – počinje priču igrač ove ekipe

Međutim, po povratku u rodni kraj i svoj klub, Srbi iz Korduna imali su problema sa lokalnim hrvatskim stanovništvom. Po završetku rata na stadionu Petrove gore, koji su Srbi iz ovih krajeva izgradili 1946. godine,Hrvati su osnovali fudbalski klub Vojnić 95.

– Samo ime kluba ima političku konotaciju i direktnu provokaciju ka srpskom stanovništvu. Svi fudbaleri Petrove Gore su Srbi koji su proterani u Oluji, pa je od našeg povratka bilo dosta problema na nacionalnoj osnovi –

– Kad odlazimo na gostovanja stadioni su puni. Okupi se celo selo, ali ljudi ne dolaze na utakmice da bi gledali fudbal, već da bi vređali. Kada bi u te krajeve došli Hajduk i Dinamo siguran sam da ne bi privukli pažnju kao Petrova Gora.

Sadašnji NK “Bačka 1901.” osnovan je 3. kolovoza 1901. godine, pod imenom “Bácska Szabadkai Athletikai Club“.

Oko ovog kluba su se okupljali bački Hrvati, što je vidljivo i po tome što je klupski grb bio tradicionalni hrvatski grb (šahovnica) u gornjem lijevom kutu. Po dijagonali je išla lenta sa tekstom “Bácska” (takvi grb je i danas).

“Bačka” je svoj prvi susret odigrala 18. kolovoza 1901. godine s nogometnim odjelom “Hrvatskog sokola” i Vukovarskim Football Club-om u Osijeku.

Od sezone 1908./09. sudjeluje u prvenstvu južnog područja Kraljevine Ugarske. Do tada je igrala samo prijateljske utakmice, a mađarsko prvenstvo je bilo centralizirano – igrali su ga isključivo budimpeštanski klubovi. Mađarsko prvenstvo se igralo tako što se prvo igralo za prvaka četiri područja: južnog, istočnog, karpatskog i zapadnog. Prvaci svih tih područja su međusobno igrali po kup-sustavu, a pobjednik je doigravao s prvakom budimpeštanskog područja za mađarskog prvaka. Bačka je sudjelovala u svim prvenstvima od 1908./09. do 1914. i 1919. godine. Četiri puta je pobijedila u prvenstvu južnog područja, 1908./09., 1911./12., 1912./13. i 1919. godine. Doprvak je postala 1910. godine, a 1911. godine je ukupno bila 3. u prvenstvuBačka“.

Od 1935. godine NK Bačka ima svoju nogometnu školu.

Godine 1939., Bačka sudjeluje u Hrvatsko-slovenskoj ligi pod imenom HŠD Bačka, a u sezoni 1940./41. igra u prvenstvu Hrvatskog nogometnog podsaveza. Godine 1941. ulaskom Horthyijevih trupa u Suboticu, Bačka vraća izvorno ime i natječe se u 3. mađarskoj ligi.

26. svibnja 1945. godine klub mijenja ime u Hrvatsko fizkulturno društvo “Građanski”, no to nije dugo potrajalo, jer ga se već u ožujku 1946. godine preimenovalo u “FD Sloboda”.

Gradske vlasti su 1949. godine ugasile klub, i to kao prvo od društava sa hrvatskim predznakom u Bačkoj. Uskoro su prestala postojati i ostala društva i ustanove s hrvatskim predznakom

Godine 1950. spajanjem “Bratstva” i “Tekstilca” nastaje FD “Zvezda” koja od 1969. nosi staro ime “Bačka”. Staro ime “Bačka” vraćeno je na izvanrednoj godišnjoj skupštini NK “Zvezda”, dne 4. lipnja 1969. godine u Velikoj vijećnici Gradske kuće kada je donesena je konačna odluka o promjeni imena kluba u “Bačka”.

2001. godine nakon proslave 100 godišnjice klub stavlja dodatak 1901., u naziv kluba.

Bačka je nekoliko puta bila prvak južne Mađarske, a treća u Jugoslaviji (1925.) i sudionik 1/8 završnie Jugo-kupa (1974.).

Bačka igra na igralištu kraj Somborske kapije koje postoji još od 1899. godine. Sadašnju tribinu se izgradilo 1926. godine i ima oko 1.000 mjesta za sjedenje, a igralište ima i oko 5.000 mjesta za stajanje.

“Bačka” je najstariji nogometni klub kojeg su osnovali Hrvati, a i najstariji je aktivni nogometni klub na području bivše Jugoslavije (1898. godine u Subotici je formirana nogometna sekcija Subotičko športskog društva koje rasformirano 1945.). Iako malih dosega u državnim prvenstvima, za svoje obljetnice je uspio uvijek dovesti velike europske momčadi.

  • Za 25. rođendan, “Bačkoj” su došli budimpeštanski “Ferencvaros” i praška “Viktorija Žiškov”, a od ondašnjih domaćih, zagrebački “HAŠK” i beogradski “BSK”.
    Za svoj 70. rođendan, “Bačka” je na Somborsku kapiju dovela zagrebački “Dinamo”, sarajevski “Željezničar” i budimpeštanski “Ferencvaros”.
    Za 75. rođendan, “Bačkoj” su na priređeni turnir došli splitski “Hajduk”, sarajevski “Željezničar” te budimpeštanski “Ferencvaros”.
    Za svoj 100. rođendan, početkom kolovoza 2001. godine klub je priredio turnir, koji je za razliku od prijašnjih obljetnica, od velikih imena uspio privući samo novosadsku “Vojvodinu”. Ipak, ovakvu časnu obljetnicu su svojim sudjelovanjem uveličala još dva “mala” bačka kluba: apatinska “Mladost” i kulski “Hajduk”.
    Jedna od vrijednosti ovog kluba je bila ta, kako je rekao njezin kapetan Bojan Ostrogonac: “Kada sam došao Bačku, doživeo sam jako dobar prijem. Nije se gledalo ko je odakle, koliko ima para, da li je sa sela ili je iz grada. Ovo je bilo neočekivano za mene i odmah mi je bilo žao što od prvog dana nisam trenirao u Bačkoj. Društvo je bilo fenomenalno, dolazili smo na teren sat vremena pre početka treninga i ostajali sat vremena kasnije.
    Klub danas sudjeluje u Vojvođanskoj ligi skupina Istok.

Naučnici: Uzbuđenje za vrijeme utakmica ugrožava srce

Istraživanje otkriva da strastveno praćenje utakmica ubrzava puls, kao i tjelovježba, te može otkriti skrivenu bolest srca. Najbolje je gledati utakmice i uživati, a ne se previše uzbuđivati.

Strastveno navijanje tokom praćenja utakmice na televiziji ubrzava puls i do 75 posto, dok će ga navijanje uživo ubrzati i do 110 posto, otkrilo je istraživanje provedeno na Royal West akademiji u Kanadi.

Istraživanje je provedeno na zdravim dobrovoljcima dok su pratili utakmice hokeja. Otkriveno je da je onima koji su pratili utakmicu na televiziji puls porastao kao da su radili neku blago zahtjevnu tjelovježbu, dok se onima koji su utakmicu pratili uživo puls ubrzao kao da su upravo odradili vrlo zahtjevan trening.

Otkrili su i da se puls ne ubrzava samo na kraju utakmice, nego da srce brže kuca kad god se pojavi prilika za zabijanjem gola ili koša te kad se igraju produžeci, što znači da napetost ne postoji samo oko toga kako će utakmica završiti.

No istraživači su na temelju dobivenih rezultata upozorili i navijače i liječnike na potencijalne opasnosti strastvenog navijanja za ljude koji boluju od nekih bolesti srca i krvnih žila.

Naime, dokazano je da su oni s koronarnom bolešću srca u većem riziku za razvoj komplikacija tokom navijanja..

Ne uzbuđujte se previše

– Jako uzbuđenje može biti okidač za različita akutna stanja za koja se ponekad i ne zna da ih osoba ima. Onaj ko uzima utakmice jako ‘k srcu’ iskusit će porast srčane frekvencije, porast pritiska, stisnut će mu se arterije zbog adrenalina te će se kontrakcije srca povećati, a sve to može dovesti do infarkta i akutnih komplikacija kod ljudi koji imaju neku srčanu bolest. Ako se toliko jako uzbuđuju tokom gledanja utakmice, onda je bolje da je ne gledaju – govori prof. dr. Davor Miličić..

Stres opterećuje srce

– Gledanje utakmice jedna je od aktivnosti koja utječe na razinu naših neurotransmitera u mozgu (dopamin, noradrenalin, serotonin i dr.), a utječe i na razinu hormona stresa, kao što su kortizol ili adrenalin. Sve ove supstance imaju utjecaj na psihičko stanje, raspoloženje, ali i na tjelesne funkcije – objašnjava psihijatrica Jasna Pjatakov-Radišić te dodaje da lučenje hormona stresa može biti pogubno i opterećujuće za kardiovaskularni sistem..

(avaz.ba/balkanskinavijaci.com)

1...204205206...233Stranica 205 of 233
Facebook Instagram Youtube
© BALKANSKINAVIJACI.COM 2022 SVA PRAVA PRIDRŽANA | ALL RIGHTS RESERVED