Zagreb city boys su kao ekipa, a ne podskupina, formirani/dogovoreni kako već, negdje oko 2003. Koliko me pamćenje služi, primarno smo to pokrenuli ZGV i ja osobno. ZGV je dao inicijalni impuls, a onda smo nekako zajedno raspravljali o imenu.
Makar će on uvijek tvrditi da je sve sam smislio 😛 Sjećam se da smo kod mene doma raspravljali kakvo bi mogli uzeti ime, ja sam bio više sklon domaćim opcijama tipa Fakini ili nešto slično, ali je na kraju prevladalo Zagreb city boys.
Ekipu je inicijalno činilo oko 20tak ljudi – dakle nas petero iz ekipe s malom zastavom grada Zagreba, zatim skoro cijela ekipa s Remize, par ljudi iz Sopota i Sigeta, Španskog, Maksimira, Kozari Boka itd.
Uvjet je bio da su svi rođeni u Zagrebu. Doduše, bila je jedna iznimka, ali to ulazi u dopuštenu statističku grešku. Međutim iako je to bila neka inicijalna postava, uz nas je bilo barem još toliko ljudi s kojima smo se od ranije družili i/ili išli na tekme, pa bi s njima broj ljudi koji su uz ime na ovaj ili onaj način vezani, bio sigurno preko 30tak.
Treba naglasiti da se često povezivalo neke ljude s nama, a koji nisu bili dio ekipe. Recimo, u jednom tekstu iz Nacionala ili nekog drugog tjednika, a na temelju pandurskih informacija navedeno je da su ZCB napustili stadion u Udinama jer se kao protive bacanju baklji, što naravno nije istina. Nismo mi nikuda otišli. S nama su stalno brijali, a i bili dio ekipe van tekmi, naši iz Đakova i Mostara.
Naravno sa svima ostalim smo bili u dobri, osobito s pojedincima iz Sepri. Od stranaca smo imali odlične odnose i s par dečki iz Glasgowa s kojima je R..a brijao na Celtic te osobito dobre odnose s E….m i dečkima iz Munchena. Mislim da E… ima desetke gostovanja s Dinamom.
Jednom smo bili kao predstavnici BBB na navijačkom turniru u Munchenu (mi i par Sepri). Razbili smo se putem poprilično, a dočekali su nas kao kraljeve. Ipak, pa jedno ni deset minuta od dolaska dvoje naših se iz nekog bezveznog razloga pošaketalo pred svima njima. Nijemci su ostali u totalnom šoku.
Naravno, minutu kasnije ova dvojica su normalna pričala i cugala, ali bio je to krasan prvi dojam. Još sam se sjetio da idemo u posjet, a da nismo ništa uzeli kao dar, pa smo nabrzaka našli jedan veliki paket Dinamovih šibica i dres od Goce koji sam uhvatio tjedan ranije u Varaždinu. I maznuli smo bačvu Paulanera i to smo poklonili iako je njima Paulaner sponzor i imali su doslovno stotine piva. Pravi gosti, nema kaj.
Sve su to bili pojedinci i ekipe stasale na gostovanjima do sredine 90ih nadalje. Prosjek 20-25 godina. Kraj 90tih je inače bio lud period u Zagrebu, kako na tekmama tako i van njih.
Subkulturna scena je bila strašno jaka, skinsi, pankeri, metalci, hardkoraši, skejteri, partijaneri, razne kvartovske barabe, sve se to u raznim kategorijama spajalo i sukobljavalo po gradskim ulicama i stariji će se recimo, sjećati medijske histerije nakon opetovani sukoba skinsa i pankera tih godina. Taj svijet poznavali smo iznutra i možda jednom nastane i kakva priča o tome.
Meni je uvijek bilo simpa kako su na gostovanja s nama spontano odlazili i razni tipovi koji bi se noću i predjutro okupljali u legendarnom Importaneu pa onako razvaljeni odlučili da eto idu i oni. Bilo je stvarno šaroliko društvo. Bude mi žao kad vidim kako se izgubio taj urbani karakter grada. Po tome su nas i drugi jako cijenili.
Nama je taj urbani aspekt bio jako bitan. Dio nas radio je u Jabuci, a preko tekmi smo radili i razne koncerte i festivale. Kset, Skuc, Tvornica, ranije Lap i Kulušić, pa i partijana razna, to je bila naša brija. Nismo svi zajedno izlazili toliko, ali dobar dio nas se intenzivno družio i van tekmi.
Dakle, ekipa je zapravo nastala okupljanjem ljudi koji su već godinama išli na tekme, a koji su bili generacijski bliski. Što se transparenta tiče neposrednu izradu je na sebe preuzeo B..i, i izvorno nije trebao imati žuta slova. Sjećam se da smo ostali zatečeni kad ga je donio, a tvrdio je da je kao slučajno ispalo tako, no onda nam se svidjelo pa smo ga zadržali. Kasnije smo napravili veliki i malu zastavu, koje se mogu vidjeti na gornjim fotkama.
Okupljali smo se na „saborima“ u parkiću na Tuškancu i tu su dogovorene razne akcije i mnoge druge stvari.
U slijedećim godinama sudjelovali smo u apsolutno svemu veznom uz grupu. Najčešće vodili navijanje, konstantno akcijali, ali prije svega dobro se zajebavali i nismo nikoga diskriminirali, ismijavali, šikanirali. Nismo bili isključivi. Družili smo se sa svima koji su bili u šprehi i čini mi se da su to ljudi cijenili. Tekme, grad, koncerti, zajebancija.
Što se prekida tiče, teško mi je egzaktno navesti datum. Ne znam da li smo iza 2010. još nosili transp. Ja sam konkretno ostao konsterniran i teško pogođen početkom međusobnog sukoba i činjenice da je manji dio ekipe otišao na drugu stranu.
Sav taj košmar je za me osobno bio previše. Danas vjerujem da je bila pogreška što netko iz ekipe nije preuzeo udrugu kada je to trebalo, a tražili su ljudi, pa bi možda nešto i drugačije ispalo. Svatko je imao neke privatne razloge zbog kojih se nije htio vezat. No to su naknadan pametovanja.
Dio ljudi je prestao ići, dio ljudi je nastavio ići, a neki se sada polako, nakon koje godine pauze, vraćaju na tekme.
Tekst preuzet sa foruma: ZonaDinamo
