Velika Jugoslavija, osim sjajne fudbalske lige, imala je nekoliko fenomalenih navijačkih grupa, a ako bi se i nakon ludila devedesetih mogli izabrati oni koji su koliko-toliko ostali iznad tog ludila onda su to navijači iz čuvene sarajevske mahale Grbavica.
Ovo je priča o Manijacima, navijačima Fudbalskog kluba Željezničar.
MARAKANA, 60.000 I KAKO JE SVE KRENULO
Bio je Željo šampion 1972, bilo je i tada sjajno navijanje, posebno na Partizanovom stadionu “JNA” kada je u posljednjem kolu ovjerena titula, ali nekako se kao presudan trenutak za navijanje u plavom dijelu Sarajeva izdvaja 1981. kada je Željezničar stigao do finala Kupa gdje je igrao protiv Veleža iz Mostara.
Utakmica je privukla oko 60.000 gledalaca na beogradskoj Marakani, što je bila najveća posjeta na jednoj finalnoj utakmici (izuzev onih koje su igrali klubovi iz Beograda). Željo je izgubio (2:3), ali su ta utakmica i sjajno navijanje sa istočne tribine Marakane bili povod za mnoge da se u odabiru kluba opredijele za Željezničar.
U drugoj polovini osamdesetih dolazi do veće organizacije najvatrenijih navijača i oni tada daju sebi ime “The Maniacs”. Zvaničan rođendan Manijaka je 1987. godina.
OD SRUŠENOG DOMA DO EVROPSKE GRBAVICE
A onda su ubrzo krenule lude godine i stadion Grbavica se preko noći našao na ničijoj zemlji, usred prve crte razdvajanja, a 1992. je zapaljen i potpuno uništen, postavši jedan od simbola otpora Sarajeva, ali i besmislenosti rata.
Željo se na njega nije vratio sve do reintegracije 1996. godine, a zanimljivo prvu utakmicu na gotovo uništenom stadionu, čije su ruševine danima čistili i navijači i igrači, odigrao je samo dva mjeseca kasnije protiv gradskog i najvećeg rivala Sarajeva. Za mnoge je to bilo ponovno rođenje – povratak u svoje kuće u zapaljenom i razrušenom naselju i povratak u drugi dom koji je dijelio njihovu sudbinu.
Manijaci su i dalje pjevali na istom mjestu i tribini koja je sagrađena ispod čuvenog brda (sa kojeg se nekada navijalo), godine su prolazile, ali Grbavica nikako nije dobila svoje ljepše ruho. Tačnije dovoljno lijepo i dobro da bi se na njoj igrale evropske utakmice, pa je Željo avanture u Uefinim takmičenjima igrao na Koševu.
A onda su njegovi navijači još jednom pokazali zašto su posebni na ovim prostorima! Akcijom “Kupi stolicu za evropsku Grbavicu” kultnom stadionu dali su novi šmek, pa je zanimljivo Željo prvi evropski meč poslije 13 godina na svom stadionu odigrao upravo protiv naše Zete prošlog ljeta.
DRUGAČIJI OD OSTALIH
Imali su i Manijaci ispada sa političkom pozadinom, izgleda da je to na ovim prostorima neminovno, ali najmanje od svih ostalih jačih grupa na prostrima bivpe Jugoslavije. Uostalom, baš na pomenutom meču protiv Zete u Podgorici mogli smo da se uvjermo u to. Nijedan nacionalistički povik ili vrijeđanje nisu se čili sa južne tribine stadiona pod Goricom (iako je bilo provokacija sa druge strane), samo pjesma svojoj najvećoj ljubavi – Želji.
Zanimljivo, jedna je od osnovnih baza komunikacije među navijačima je web sajt Manijaka, gdje vođe svoje pristalice prije svega pozivaju da se na stadionu uzdrže od nacionalizma i huliganstva. To rade svakodnevno i tvrde uspješno.
Samo je jedan, grijeha je vrijedan – jedan je od transparenata koji oslikavaju kakva je ljubav između navijača i Željezničara.
A kada želite da osjetite pravu atmosferu na Grbavici onda je tu i čuveni (nekada član Bijelog dugmeta) Tifa čije pjesme na Željinom stadionu se ne zaboravljaju.
(volcanoplus.me)
