Korteo je jedan od najizraženijih oblika vizuelnog i praktičnog delovanja navijačkog pokreta. Između ostalih buntovničkih i militantnih elemenata vamparlamentarnih grupa šezdesetih godina, navijači su nasedili i protestnu povorku kao vid poistovećivanja i razlikovanja od drugih.

U to vreme političkih sukoba i terorizma, gradske ulice i trgovi su bili glavno mesto događanja studentskih pobuna, vođenih željom za revolucijom. Korteo oduševljava, zavodi, podstiče jaka osećanja, osećanja zajedništva. Svi zajedno ka jednom opštem cilju. Korteo učvršćuje jedinstvo grupe, čini da se osetiš učesnikom zajedničkog podviga, učvršćuje osjećaj pripadnosti sopstvenom gradu i svojoj grupi. Ogromna kolona navijača, koja se kreće u ritmu pesama, viorenja, zastava i skandiranja.

Postoji složena klasifikacija kortea na: demonstriranje u povorci koje ima politička obeležja, ili je usmereno na zaštitu životne sredine, ili izražava neko neslaganje, ili može biti studentska protestna šetnja. Sedamdesetih godina su prve navijačke povorke bile obeležene jakim osećajem zajedništva, nisu bile previše vesele, i posedovale su izvestan studentski duh. Slika takvih kortea iz sedamdesetih više ne postoji, u prvom redu su bile vođe kao pokretačka snaga grupe, ispred njih ogroman transparent i borbene pesme koje najavljuju dolazak plotuna. Bilo je tu i stisnutih pesnica, rimskih pozdrava, crvenih zastava ili parola ispisanih runskim pismom. U mnogim gradovima je postojao običaj šetnje kroz grad od sedišta kluba ili glavnog trga pa sve do stadiona.

Oni najmlađi možda su samo na fotografijama videli povorke navijača Verone, Đenoe, Granate sa mrtvačkim krstovima kao znakom da će nekoga “sahraniti”. Običaj navijačkog kortea u sopstvenom gradu još uvijek se zadržao u mnogim zemljama.

Osamdesetih godina korteo postaje način da se napravi čitav jedan spektakl i tako zabavi i privuče što više ljudi na stadion. Povećava se broj zastava i barjaka koji se nose u toku šetnje, improvizuju se koreografije šalovima, pale se baklje i dimne bombe kako bi se isprovocirala i ometala policija. Ključni prekoret, koji će vidno izmeniti fizionomiju kortea predstavljalo je postavljanje sigurnosnih ograda na stadione i pooštravanje mera bezbednosti kao posledica neprestanog porasta
fudbalskog vandalizma. Ova radikalna promena potpuno će izbrisati korteo gostujujuće ekipe koji odgovara klišeima stvorenim sedamdesetih i osamdesetih godina. Sistematsko uvođenje policijske pratnje, specijalnih jedinica, dovođenje policijskih pasa, helikoptera, oduzima navijačkom korteu ovaj prvobitni smisao, i on postaje obična šetnja, povremeno isprekidana ironičnim ispadima tipičnim za navijačku kulturu.

Pojavljuju se navijači preobučeni u žene, sa perikama na glavi, iscrtanih lica, sa plastičnim naduvanim igračkama. Najnovija moda sa kraja osamdesetih i
početka devedesetih nalaže nošenje rudarskih šlemova, što zbog kolorita,
što zbog zajebancije, što kao zaštita od kiše kamenica. Navijačka povorka bez pratnje policije je danas povlastica koju imaju samo malobrojni, a i to se više može okarakterisati nesposobnošau i nepripremljenošau organa reda, neko ispadima samih navijačkih grupa. Sve je rasprostranjenija teorija po kojoj je izumiranje pravog kortea i gostovanja bez policijske pratnje označilo razgraničavanje između navijačkih grupa sa tradicijom i pojave navijanja kao prolazne mode.

Danas smo već svi navikli da viđamo kolonu navijača opkoljenu odredima policajaca u punoj ratnoj opremi, sa šlemovima, štitovima, pendrecima i automatskim puškama. Danas navijači
“uživaju” usluge prevoza i lekarske pomoći, sa dočekom na stanici, obezbjeđenjem same povorke, odvoženjem i smeštajem na stadion. Od ove pojave korteo se brani tako što svoje snage usmerava na pesmu, šalu i šarenilo zastava i šalova. Navijači Lacija u svom sedištu imaju mural koji predstavlja korteo u San Benedetu del Trontu, jedan
od poslednjih sa transparentom na početku kolone. Uspomena na jedno davno prošlo vreme.

PODIJELI