Kolumna: SKINHEADS KULTURA

O Skinheads kulturi ispričane su 1000 priča kao i o povezanosti te subkulture sa hooligans i ultra pokretom. Ovim putem bih se malo prisjetili osnovnih poveznica i bitnih činjenica koje spajaju taj svijet da mlađim generacijama navijača pokušamo dočarati sada već pomalo zaboravljene dane.

Skins nastaju u Engleskoj sredinom 60 godina prošloga stoljeća spajanjem nekoliko subkultura mladih to jest predstavnika bijele radničke klase MOODSA mladići koji su slušali najnoviju “modernu” glazbu, nosili besprijekorna odijela i vozili skutere.

Takozvani “hard modsi” ili “gang modsi” su odbacivali hipijevske zamisli slobodne ljubavi i uživanja droga, njihovu glazbu i političke poglede. Često su se oblačili u jednostavnu odjeću – traperice s naramenicama, teške čizme sa čeličnim “kapicama”, kratko ošišani… Slušali su ska, rocksteady i reggae. Iz te grupe razvili su se skinheadi, te su krajem šezdesetih godina činili samostalnu i prepoznatljivu supkulturu.

Za prvu medijsku pojavu skinheada uzima se listopad 1968. i “Great Vietnam Solidarity March” kada je dvjestotinjak mladića obrijanih glava u bojama Millwalla trčalo za hipijima uzvikujući “Enoch, Enoch

Sama riječ “skinhead” nije ušla u govor sve do 1969., ali obrijani mladići s čizmama su viđeni u mod krugovima već oko 1964. Kako su hipiji i njihovi načini razmišljanja došli tek nekoliko godina kasnije, skinheade se ne može jednostavno svesti na antitezu hipija. “Hard modsi” su ostavljali odijela za večernje izlaske, a po danu su nosili obične majice i traperice. Isto tako, skupe cipele su zamijenjene cipelama s čeličnim kapicama, a kosa je postajala sve kraća i kraća. Skinsi su počeli nicati po svim većim gradovima Velike Britanije – od Londona, Liverpoola, Birminghama, Newcastle-a pa sve do Glasgowa.

Godine 1972., u doba dotad neviđenog huliganizma, pojavili su se bootboys. Glazba i moda su igrali sporednu ulogu u životu bootboya, jer se sve vrtilo oko nasilja i bitke oko teritorija – bilo da je pub, kvart, selo, grad ili tribina nogometnog stadiona u pitanju. Ska i reggae su još uvijek bili popularni, ali se također slušala i glazba sa top lista. Nosili su jeans i teške cipele sa osam do deset rupa, koje su suedeheadi i smoothiesi napustili. Bili su to fanatični navijači kojima je svako nedjeljno popodne prolazilo u tučama na nogometnom igralištu.

Skinheadi su bili pod posebnom pažnjom Nacionalnog fronta: dok su svi ostali osuđivali nogometni huliganizam i većinu ostalih načina kojima su skinheadi kratili vrijeme, Youth National Front ih je pozdravljala ih je kao ratnike sa stadiona i objavljivala njima namijenjen redovni prilog u svom glasniku Bulldog. Bila je to stranka koja im nije “držala prodike”, već im se obraćala kao eliti britanske mladeži.

Iz Velike britanije skins kultura se raširila po cijelom svijetu i ušla na velika vrata na nogometne stadione gdje je radnička omladina tražila svoj identitet.

Jedna od prvih i najvećih  skin podružnica izvan otoka su zasigurno bile Španjolska koja je u to vrijeme bila pod diktaturom Francisca Franca koji je težio desnoj struji te Italija i Francuska koje su u to vrijeme vodile borbe sa gerilski nastrojenom lijevćarima. Samim time i prve ekipe skinsa se pojavljuju na kopovima tih najačih klubova, tako da PSG dobiva svoje čuvene Kop of boulogne, Real Madrid svoje Ultras sur, Inter  BOYS SAN I skins inter itd. Krajem 80. i ranim početkom 90. skin pokret dolazi i u našu bivšu državu tako da i naši kopovi se pune skinsima. Jedne od prvih ekipa nastaju u Novom sadu i Zagrebu. Skinsi imaju svoj procvat i zlatno vrijeme sredinom 90. i početkom 2000.tih što je i donekle jasno ako se uzme u obzir političko zbivanje na našim prostorima. DEFINITIVNO najaće grupe su su i bile zastupljene kod Bad blue boysa, Firme iz N.S., Rada United force a bilo ih je i u svim drugim grupama na balkanu. Krajem 2000.tih na naše tribine dolazi do uzleta casual stila a samim i do pada skin kulture. Skinsi su preživljavali uspone i padove kroz svoje postojanje ali su uvijek se dizali kao Fenix iz pepela pa ih i dan danas ima na našim kopovima, ali mora se priznati ne kao nekada.