Hajduk i Osijek kažnjeni zbog navijača

20 Marta, 2019

Disciplinski sudac Prve HNL Alen KLAKOČER, donio je odluke o kaznama po prijavama službenih osoba s utakmica 25. kola.

Pred početak i tijekom utakmice Hajduk – Rudeš pripadnici navijačke skupine Torcida upalili su ukupno 30 pirotehničkih naprava zbog čega je Hajduk kažnjen iznosom od 30 tisuća kuna.

Zbog upaljene četiri baklje u 70. minuti utakmice Gorica – Dinamo među pripadnicima navijačke skupine BBB, Dinamo je kažnjen s 8 tisuća kuna, a Gorica kao organizator utakmice s 5 tisuća kuna.

Nogometni klub Osijek je kažnjen s 20 tisuća kuna zbog neprimjerenog skandiranja navijačke skupine Kohorta na utakmici Rijeka -Osijek (prekršaj iz članka 88. DP HNS).

Navijac Crvene Zvezde na prekinutom grckom derbiju

19 Marta, 2019

ATINSKI DERBI – 17.03. Dan derbija. Vrijemo, idealno fudbalsko. Samim tim i navijacko. Medjutim, uprkos tome, dva sata pred utakmicu, na metro stanicama Atine, sve je redovno, ne stice se utisak da ce se istog dana odigrati utakmica izmedju dva najveca rivala na prostoru Grcke. Obzirom na cinjenicu da je Panatinaikos domacin, tu i tamo se uoce zeleni duksevi i majice. Ipak, sve je u granicama normale, prilikom dolaska na stadion, organa reda cak ni nema na vidiku. Izlazimo na posljednju metro stanicu i krecemo prema stadionu. I dalje je na repertoaru mrtva tisina, toliko da kroz glavu pocinju se vrzmaju misli o tome da je citav put bio uzaludan, te da se nista od ocekivanog adrenalina uzrokovanog atinskim derbijem nece desiti.

Crne misli prekida miris rostilja koji potom biva zasijenjen trenutnim hukom sa tribine na kojoj su stacionirane najvatrenije pristalice. Iskra nade se probudila u meni, te sa za nijansu boljim raspolozenjem nastavih prema dijelu stadiona na koji smo bili smjesteni. Neprijatno iznenadjenje za mene predstavljala je spoznaja cinjenice da su karte ostavljene za tribinu tacno preko puta zelenog kopa, misleci da na istoj vlada penzionersko raspolozenje. Usli smo na stadion.

Kao da su nas cekali, fanovi preko puta su zapoceli svoj navijacki performans, na koji im je adekvatno uzvratila tribina na kojoj smo bili. Atmosfera se naglo naelektrisala. Jako melodicne pjesme, uz zamjerku sto nijednu ne pjevaju duze od minut. Utakmica je pocela. Na samom startu je jasno da je Olimpijakos bolja ekipa, ali Panatinaikos na krilima publike pokusava da izvuce maksimum maksimuma.

Peti minut prvog poluvremena, prekid zbog pokusaja napada domacih navijaca na klupu igraca i strucnog staba gostujucih. Nakon deset minuta pauze, utakmica se nastavlja. Dakle, sam prekid je trajao duplo duze od utakmice do tog trenutka. Do kraja poluvremena, sanse su se smjenjivale, kop Gate 13 u odlicnom raspolozenju, potpomognut susjednim tribinama pokusava da lansira svoje ljubimce u orbitu. Prvo poluvrijeme privodi se kraju uz paljenje zaplijenjenih zastava i uz nepopularni fudbalski rezultat. Na samom pocetku drugog, sanse se smjenjuju kao na traci, da bi dvije stopostotne sanse domacih, prekinula kontra gostujucih koja biva krunisana golom. Semafor kaze 0:1 i kao po komandi pocinju neredi. Krece rafalna paljba izvan stadiona, koja se vidi i sa nasih sjedista. Molovtovljevi kokteli, topovski udari, sok bombe i baklje su sacinjavali repertoar, za koji nijesmo ustanovljavali ciji je.

Cak se u trenutku mislilo da su Gate 7 napravili diverziju ispred tribine navijaca PAO-a, da bi se ubrzo ustanovilo da je rijec o sukobu Gate 13 i policije. Policija preuzima stvar u svoje ruke tako sto baca suzavac na tribinu navijaca Panatinaikosa, koji izaziva opstu pometnju i evakuaciju sa stadiona. Utakmica odmah biva prekinuta. Kako suzavac u tom trenutku jos nije dosao do nas, zadrzali smo se na tribini. Nakon par trenutaka, dvadesetak ljudi iz kopa protrcava atletskom stazom duz citavog stadiona, kako bi izasli sa istog. U trenutku kada su prolazili ispod nase tribine, sa iste su poletjele pune boce vode, kamenice i sipke, koje su ka njima bacili simpatizeri, koji su na taj nacin iskazali revolt zbog prekida utakmice, za koji su ocigledno krivili upravo njih.

Taj potez ne nailazi na odobravanje jedne grupe momaka koja je bila na nasoj tribini, te za nekoliko sekundi dolazi do opste tuce izmedju onih koji su gadjali pojedince iz kopa i onih koji se protive tom potezu. Pitanje je kada bi se tuca zavrsila, da opsti metez izazvan suzavcem nije primorao sve pojedince da napuste stadion. Nakon toga su incidenti sporadicno nastavljeni ispred stadiona i bili su manifestovani kroz lomljenje i paljenje, da bi nakon toga maltene svi otisli sa stadiona, osim stotinak najupornijih, koji su uprkos suzavcu odlucili da ne napuste tribine. Kada se sve sabere i oduzme, atinski derbi je zaista jedno veliko iskustvo i derbi kao takav zavrjedjuje trud i organizaciju radi odlaska na isti.

Navijačke priče: Hajduk – Crvena zvezda 19.12.1990.

19 Marta, 2019

TORCIDA – SPLIT

Dvadeset je minuta pred početak utakmice.
Igrači Zvezde istrčavaju na teren pračeni zaglušnim zviždanjem i sloganima tipa Cigani, Cigani.
Na sjever konačno dolaze Bosna, Prle, Jela i Ušo.
Stojim kraj Stipe koji ih srdito pita: a di ste više?, te ih okuplja radi kratke konzultacije.

Dogovaraju se da organiziraju navijanje na sjeveroistoku, gdje je već okupljeno oko 4000 torcidaša, a još nekoliko tisuća je stacionirano na sjeverozapadu. Pokraj mene je Trte, koji na trenutak prestaje sa bjesomučnim udaranjem u bubanj i kaže mi, očito ljut: ništa nije organizirano, te koncentrirano nastavlja bubnjati u ritmu skandiranja.
Petnaest je minuta do početka utakmice. Sljedeči vođe, dolazim u dno sjeveroistoka.

Oni se penju na ogradu i počinju davati upute, Nalažu navijačima u blizini da oslobode prvih nekoliko stepenica, kako bi oni sami bili što uočljiviji. Predvođeni Velom, skupina torcidaša preko atletske staze donosi dvadesetak velikih zastava i nekoliko bubnjeva-osnovnu iopremu koja se inače drži u spremištu na stadionu. Ti rekviziti se prebacuju na tribinu, ali vođe još ne dopuštaju da se podijele. Na teren u tom trenutku istrčavaju igrači Hajduka: papirne trake lete u teren, maše se šalovima i zastavama, a sjever u transu pjeva JA TE VOLIM HAJDUČE.

Nakon što se euforija stišala, vođe naređuju torcidašima sa sjeveroistoka da sjednu i šute. Premda je do utakmice ostalo tek nešto više od deset minut, cijeli sjeveroistok sjeda. Bosna objašnjava: bolje je ovako. Triba skupit snagu za navijat cilu utakmicu. Promatram nakratko sjedeću navijačku masu i uočavam da su večinom tinejđeri, te da je više od polovice odjevena u narančaste spitfire jakne. Deset je minuta do početka utakmice. Sjeverozapad stalno pjeva, a Torcida na sjeveroistoku još uvijek sijedi i šuti.

Ponovo mi prilazi Trte i ljutito veli: šta mi ide na živce ova neorganiziranost. Na sjeverozapadu je puno naših ostalo; te predlaže vođama; idemo navijat. A vođe su zaokupljene organizacijom i dijeljenjem zastava i bubnjeva; barjake raspoređuju po cijelom sjeveroistoku, a bubnjeve šalju na vrh tribine da bolje odzvanjaju. Trte ponovno gunđa, blažena gostovanja malo nas ima, ali se lako organiziramo.Pet minuta do početka utamice. Vođe raspoređuju dio jezgre okupljene oko njih na nekoliko strana sjeveroistoka a onda naređuju Torcidi da se digne na noge i navija.

Odmah počinje pjesma uz ritmičko pljeskanje nekoliko tisuća ruku, te lepršanje šalova i zastava; O HAJDUČE PUBLIKA TVOJA VOLI TE. Prizor je zaista zadivljujući. Obračam se Trti: vidiš, ipak je sve dobro oraganizirano. On odgovara, Je ali uz koliko nerviranja. Stojeći na ogradi vođe naređuju da se podignu sve zastave, kako bi provjerili njihov raspored, pa viču da se neke premjeste. A onda Bosna poziva: A sad idemo gore.

Šta jače pivajte! Cilo vrime! On se prvi probija kroz masu prema sredini sjeveroistoka, za njim ostatak pripadnika jezgre a i ja među njima. Neki ipak ostaju na dnu, a Bosna se okreće i viče na njih: Idite gore! Koliko puta moran govoriti da se navijanje vodi iz sredine. Probijajući se iza mene, Ušo primjećuje: A jebi ga, kad neke budale uvik moraju bit u prvom redu. Dolazimo u sredinu sjeveroistoka, kod drugog ulaza. Drugi navijači nam oslobađaju stajaća mjesta. Vođe se raspoređuju unaokolo.

Stojim kraj Stipe, Uše, Bosne i Jele, a Šogun Prle i još neki su stacionirani petnaestak metara od nas. Bosna i Stipe penju se na štangu. Te dovikuju Prli i Šogunu koji malo dalje također balansiraju na štangi; Idemo – Ja te volim, Hajduče. Počinje bučno pjevanje, praćeno ritam-sekcijom.
Utakmica može početi.

Story about ultras life…

19 Marta, 2019

Here's a short article posted a few years back by a fellow Melbourne knights supporter(what used to be called Melbourne Croatia, a club that still exist under the name of Melbourne Knights here in Australia) this is the scenario he put together to try and explain his passion for HIS CLUB.

“You get dragged along to games as a child. Your father and his friends make you go, as if it were a ‘rite of passage’ in a social sense. They teach you that this club is more than just a football club. It is sort of like a way of life if you will, without sounding too philosophical. You are taken over by this. At school as a child that is all you talk about. No matter if the children in your school aren't of your same ‘ethnic backround’ they also go to the club on game day. As this club is only a few kms from your house and school, the players come there for clinics. The other wog kids, Maltese, Italians, Scots all go to see these players because thats all the papers talk about. In months following they all go to the games. They now also love your club. Though you love it something different. When you come home that's all people talk about. Pondeljak this, young Viduka that, Spiteri this, and that big Marth that.

Then in the 94 preliminaries against South Melbourne FC you notice an older brother of your classmate in the area where the most noisy and naughty fans stand. You're proud because you can tell your friends you know him. When your club plays them in the next years at Bob Jane stadium, you aren't allowed to go. So you listen to it on the radio. This is your club. You have its jersey, you wear its scarf, you take the bus to home games when your father cannot take you as a teen. Slowly you no longer sit with your parents in the grandstand, but you make your way over to the other end near the bar. You hear new words you havent heard before, see fights, see drugs, alchohol, older girls. You meet other guys there who over years of seeing them at the soccer you go out on weekends with them, and meet girls through them. You get the internet, which opens up a whole new world for you. You notice that the fans meet up during the week sometimes. So you go along with your new friends. Even though you're much younger than the older fans they look at you as if they know how you feel, because they were there too. They begin to take you in as your voice begins to break. They take you on away trips. You're no longer alone because there are other guys your age with them too. You now meet twice a week outside of game day. Sneak into bars to watch away games with them. You cannot wait for your next home game. Or away trip.

A few years down the track a new league springs up, and you, as well as thousands of others see your once mighty club getting pushed into the shadows. You notice kids, like you were one day going through the same thing you did, but you know that they wont have it exactly like you. You notice people who werent regular faces at games begin to go to these new Victory games, but you, and the die hard remnants of a once strong army are left, more than content with the club.. because they are the club. You think to yourself how can you actively support anything else?.. even in the off season.

In the off season you go to the last games of the leagues below. You and your group of friends go there to see prospect players. You're a regular face at your clubs games, so people a couple of generations older than you have a beer with you. Talk over the season just gone. Talk over new players, new rumours. You visit a few off season friendlies of the u21 team. You see some of those younger kids friends in that team. Kids coming up the ranks who love the club. You sit on the reserves bench for years, not caring. They cannot play for anybody else. You feel great pride when you hear a bloke a couple of years younger than you has made it into the first team after coming from a division below. You're happy, because you know he loves the club. You threaten over paid fat players from other clubs when they come to negotiate with the club. The president tries explaining to you that you need stars to win crowds. That doesnt interest you. You want commitment. You go to season launch galas. With your friends, you eat, drink, don't collect change, overbid at auctions, and have to go to the atm in the middle of the night because your table bought something out of your range. But you dont care, its money for a good cause. Players come and sit at your table during charity nights, because they recognise your faces from the pre-season players trip. It doubled for the pre-season fans trip.

You look back on your youth. The club has given you everything. You met your best friends there. Saw worst enemies there. Got drunk for the first time there. Your first kiss was there. You link your first sexual encounters there, and many after. Saw your first fight there. Had your first fights there. Cried over a loss there. Cried over a win there, or simply a game.. or the last game in the NSL there. All of your biggest and best memories are somehow traced back to the the surroundings of a green patch of grass and eleven men wearing the red, white and blue kits you hold close to your heart. So how can you actively support anything else?.. even in the off season.

This is 24/7 for some people.. So you ask yourself. How can you support anybody else.

It's simple. You cannot.”

Riots Panathinaikos-Olympiakos

18 Marta, 2019

For the weekend, another one in the series of the eternal football city derby of Athens was played between the two most successful sports clubs of Panathinaikos and Olympiacos. This is another one of the derby before, during and after which a number of incidents occurred, and the peak occurred in the 70th minute of the match when domestic fans clashed with the organs of the order. The match was soon interrupted as a large number of fans climbed into the court, the result of the interruption was 0: 1 for Olympiacos.

The decision of the Greek Football Association did not pass this derby without banning the presence of visiting fans. Panathinaikos fans were reversed by a poor result attacking the police, and in that conflict more people suffered minor injuries.

The match will probably be registered 0: 3 for the visiting team, while Panathinaikos is threatened with a scoring point.

This game was also attended by already legendary Panathinaikos football player Djibril Sisse, while Athenian Green in the stands had the support of friends from Rome and Vienna.

Novi neredi na derbiju Pao-Olimpijakos

18 Marta, 2019

Za vikend je odigran jos jedan u nizu vecitih fudbalskih gradskih derbija Atine izmedju dva najuspesnija sportska drustva Panatinaikosa i Olimpijakosa. Ovo je jos jedan od derbija pre,tokom i posle kojeg se desio veliki broj incidenata, a vrhunac se dogodio u 70. minutu utakmice kada su se domaci navijaci sukobili sa organima reda. Utakmica je ubrzo prekinuta jer se veliki broj navijaca uleteo u teren, rezultat pri prekidu utakmice bio je 0:1 za Olimpijakos.

Odlukom grckog fudbalskog saveza ni ovaj derbi nije prosao bez zabrane prisustva gostujucih navijaca. Navijaci Panatinaikosa su izrevoltirani losim rezultatom napali policiju i u tom sukobu vise lica je zadobile lakse povrede.

Utakmica ce verovatno biti registrovana 0:3 za gostujucu ekipu, dok se Panatinaikosu preti oduzimanjem bodova.

Ovoj utakmici prisustvovao je i sad vec legendarni fudbaler Panatinaikosa Djibril Sise,dok su atinski zeleni na tribinama imali podrsku prijatelja iz Rima i Beca.

Grobari Plovdiv

16 Marta, 2019

Verovatno ste i vi kao i vecina navijaca sa naseg prostora na utakmicama finala Kupa Koraca u Nisu videli zastavu navijaca Partizana sa natpisom Grobari Plovdiv. Zastava koja je svakako svakome zapala za oko i izazvala velike nedoumice odakle ta zastava koja nikad ranije nije vidjana na utakmicama beogradskog kluba.

Pocele su odmah raznorazne price da se vrte po navijackim krugovima kako je to zastava navijaca CSKA iz Plovdiva koji su odlucili da dodju i daju podrsku njihovoj bratskoj grupi Grobarima, zatim da je to zastava Srba iz Bugarske koji su iz Plovdiva i okoline.

Prava istina je da je zastava u vlasnistvu jednog velikog navijaca Partizana koji vec 20-ak godina zivi u Plovdivu i koji se iz Nisa vodjen velikom ljubavlju odselio u Bugarsku odakle je izabranica njegovog srca. Svoju ljubav prema crno-beloj boji nije mogao ni u Bugarsko da sakrije pa ga svakodnevno mozete videti u obelezjima beogradskog kluba kako seta ulicama drugog po velicini grada u Bugarskoj,a svaku utakmicu Partizana ne bitno u kojem sportu , a koja je u Bugarskoj ili okolini isprati. Kako i sam navodi u Bugarskoj do sad nikada nije imao problema zbog svoje navijacke opredeljenosti i ljudi su odusevljeni njegovom ljubavlju. Plovdiv je poznat kao grad koji ima verovatno najveci derbi po rivalstvu u Bugarskoj, jer mrznja izmedju navijaca Boteva i Lokomotivi prevazilazi rivalstvo izmedju CSKA i Levskog, medjutim nikada ga niko nije popreko pregledao iako se zna da su navijacke grupe iz Plovdiva u velikom rivalstvu sa navijacima CSKA koji su kako smo vec pomenuli bratska grupa Grobarima. Zastavu Grobari Plovdiv mogla je da se vidi na utakmici cetvrtfinala i polufinala dok je na finalu sklonjena jer se pojedinci vec raspitivali o njoj.

Navijaci Spartaka pokupili zastave navijacima iz Naljcika

15 Marta, 2019

Pred utakmicu na uvek neugodnom gostovanju u Dagestanu gde se sastaju sa imenjakom iz Naljcika na put je krenulo stotinak navijaca Spartaka iz Mokve. Oni najhrabriji stigli su dan ranije u Naljcik i planirali sa da posle bleje tokom dana u gradu iskoriste vreme kad padne mrak i sprejem isaraju stadion kluba i napisu nekoliko grafita njihove grupe.

Trojica najhrabrijih uspeli su nekako da se uvuku na stadion, a tamo ih je cekalo iznenadjenje kojem se nikada ne bi nadali. Na ogradi stadiona stajale su zastave domacih navijaca njih 11 sa udarnom zastavom grupe ‘Red White Djigits’ . Moskovljani su odlucili da dve zastave ponesu kao trofej , a ostalih devet spale na tribini. Opcija da se sve zastave ponesu nikako nije dolazila u obzir jer je postojala velika mogucnost da neko u gradu vidi tri nepoznata lica kako nose zastave domace grupe. Dve zastave su odnesene i prikazane kao trofej , a ostale spaljene na tribini. Naljcikovi navijaci priznali su da im je 11 od 15 zastava unisteno i oduzeto i ovo je poraz koji sigurno nikada nece preboleti.

Ovaj dogadjaj desio se 2008. godine, a jos uvek se prepricava po ruskim ultras krugovima kao najbizarniji poraz neke navijacke grupe.

Sunovrat grobarstva, kako je sve pocelo…

14 Marta, 2019

Kao neko ko je preko 10 godina išao na utakmice Partizana, kao klinac koji je popio pendrek od pandura posle jedne utakmice, kao neko ko je noćio u 29om posle pobede i plasmana na final four, kao neko ko je među prvima uleteo na teren u kruševcu za duplu krunu, kao neko ko je jedva čekao svaku utakmicu i bežao sa časova zbog iste, išao čak na hokej i ragbi. Kao zaluđeni i nenormalan grobar. Sve je ovo jako tužno.

A znam vidim i neka lica iz viđenja koja su na toj tribini i čuvali leđa jedni drugima došli smo do toga da ti ljudi danas jedne druge ne mogu očima da vide i mržnja je veća između njih nego između nas i cigana. A sve je počelo insajderom jer u teškim vremenima kada su počeli da nas pljuju sa svih strana u medijima umesto da se ostane složan neki ljudi su to iskoristili ali svako ko je preživeo neku hajku, rat ili nešto slično zna da u tim vremenima vrhunski šljam ispliva na površinu. Sve je to kulminiralo ivanovim ubistvom. Ivana sam pamtio samo po liku nisam ga lično poznavao, stajali smo blizu jedno drugog kod Ulaza L na jugu, moj omiljeni ulaz gde je blejala stara garda koju smo poštovali mi njih starije, a i oni nas kada smo shvatili da smo u underground fazonu. (pank, rok ili metal) Znaju li ljudi koji su na tribini koliko su oni pravih grobara zagrženih navijača i dobrih ljudi oterali sa juga, pa kasnije sa istoka? Iako sam živeo u ciganskom kraju tih godina broj grobara i delija koj su redovno išli na utakmice je bio podjednak iako smo mi bili dosta mlađi pa vi vidite. Zbog toga su oni i odustali od navijanja iako nisu odustali od Partizana. Većina njih je bila maloletna i mogu da shvatim zašto su odustali od toga kada su im matorci sve upijali sa TV-a. I ovim putem ih pozdravljam gde god bili.

Kada se desilo Ivanovo ubistvo prišao sam Zabranjenima. Prvenstveno zbog Ivana, neke kombinacije me nisu zanimale. Tu je već polako počela da se širi zla krv među nama i njima i sve je poprimalo drugačiji oblik. Iako su neki ljudi na njihovom forumu pokušavali da smire strasti nije išlo. I tako malo po malo, malo po malo došli smo do toga da nažalost imamo tri frakcije i bukvalno mi je muka kada odem na stadion, na zapad i vidim tri frakcije kako više prozivaju jedne druge nego da bodre Partizan ili oteraju upravu ovu nazadnjačku dok nam cigani pucaju u podmladak.

Nama grobarima treba totalni reset. Da se skupi svi ozbiljni ljudi koji nisu učestvovali u ovim sranjima sa sve tri strane da se dogovore i da se to završi više, ostalima neka odu na zapad da im se ne brani da dođu na stadion ali da se ništa ne pitaju više. Lako će se to dogovoriti. Ali da se više ovo reši i da kao što kaže pesma: Pa će Grobari starom stazom slave hodati….

20 najvrijednijih timova bivše Jugoslavije

14 Marta, 2019

Dosta klubova iz bivše Jugoslavije godinama igra zapaženu ulogu u kvalifikacijama evropskih takmičenja i nerijetko završe i u grupnim fazama.

Trenutno najvredniji tim u regionu ima beogradska Crvena Zvezda, a Crveno-beli su pažljivom kupovinom i prodajom u zimskom prijelaznom roku iskristalisali ekipu koja je spremna za ljetnje izazove u kvalfikacijama za Ligu prvaka.

Crvena Zvezda vrijedi 52,1 milion eura, ispred Dinama iz Zagreba s 49,05 miliona i gradskog rivala Partizana sa 25,55 miliona eura.

Podaci individualne vrijednosti igrača glase ovako: Richmond Boakye je sa 4 miliona najvredniji Zvezdin igrač pa slijede Marko Marin 3,5 miliona, Milan Borjan sa 3 miliona, koliko vrijede i Vujadin Savić i Filip Stojković.

Najvrednijih šest igrača Dinama su dosta skuplji od igrača Zvezde. Danijel Olmo vrijedi 6,5 miliona, Kevin Theophile-Catherine 4,5, koliko i Arijan Ademi, Marko Gavranović 3 miliona, kao i bh. reprezentativac Amer Gojak, dok Mislav Orsić vrijedi 2,5 miliona.

Pogledajte listu 20 najvrednijih timova bivše Jugoslavije:

1. Crvena zvezda Beograd – 52,10 miliona eura | 2. Dinamo Zagreb – 49,05 |