Italian ultras

The ultra movement in Italy came into being in the 1950s with the emergence of the first groups to cheer and follow their clubs. The first organized groups emerged during the 1960s.

The first club of fans was organized in Turin in 1951 under the name of Fedelissimi Granata, and he is a shame for all current groups that follow the football club Turin.
The oldest ultra-group is Fossa dei Leoni (Milan) founded in 1968, located in the “curve of the court” of the San Siro stadium, around the so-called. ramps 17. The name “ultras” is first used by Ultras Tito Cucchiaroni, a group founded in 1969 (Sampdoria). A little later, Boys Inter (Inter) was founded, followed by Brigata Giallobl Verona and Viola Club Vieusseux Fiorentina (1971), Ultras Napoli in 1972, Brigate Rossonere Milan, Fosa dei Grifoni Genoa and Ultra Granata Torino in 1973 , all the way to CUCS Roma and Eagles Lazia in 1977. The South was often late in organizing the naval groups for the north. The first groups were organized by the fans of Napolia, Baria, Caglaria and Catanzara, and in the 1980s there were organized clubs of fans of Palermo, Catania, Taranto, Foggie, Cosenza, Messina and others.

In organizational terms, this was a time when fans began to make their own requisites (salons, flags, banners), arrange visits to roaming, to create cheerful songs, choreographies and flares. Their models are from South America, especially Brazilians. The fans of Genoa, Fiorentina and Milan were the first to begin debriefing their stands by using papers, flags and other material for the production of choreography. This was inspiring for many fans outside Italy that they also started with similar activities. There are many things common to fans, and the main distinctive feature is club colors. The use of similar names (leoni, pantera, tigers, commandos, fedelissimi, fedayn, etc.), political markings (Che Guevara, Serbian and cekic, five-pointed star, Celtic cross, etc.) and characters from cartoon and feature films orange, etc.). Ultra cheerleaders have their own stand, which, as a rule, is behind the goal.

The occupation of the opponent's stand was considered to be the greatest success (similar to that in England), which caused many fanatic riots. The first major police use of force occurred in 1974 on the tour of Turin – Sampdoria and Roma – Lazio, when there was an upsurge of fans on the field and mutual account. From that period it is particularly significant on June 28, 1979, when Vicenza Paparelli, a Lazio fan, hit the head of the Roman Olympics with a rocket in her head. Raketu was fired by a fan of Rome – a member of the Fedayn group. This weekend there have been a few more clashing clashes (Ascoli – Bologna Seven injured, Milan – Inter eighteen injured and Bresia – Como several injured). These ragging clashes were condemned by the entire public and the beginning of the police persecution of the fans that continues to this day. The newspaper's headlines were full of fans, mostly in a negative light, but despite all that, the ultra movement was invoked among young Italians and further strengthened during the 1980s when almost every club and in a number of competitions had its own group.


Italian ultras did not follow the national team. The event was the World Cup in Spain in 1982, but this has never happened again because of hatred. Authenticity is one of the main movements of the movements of the movements, so that those years of the racing group of the competition will be more original. The Dorians made the biggest flag (90x32m), the Romanists distributed 10,000 cards in their colors to make the panel look more beautiful, the Napolitans threw hundreds of paper rolls, and so on. Sponsors are also involved in the development of navy props (Brigates Giallobl Verona have a flag of Canon, Boys Inter advertise Cattel borse, etc.). This practice is abandoned because it does not fit into the so-called. “mentalita ultra”.

During the 1980s, rioting does not erupt, and often have fatal consequences: in 1984, Trieste's striker, Stefano Furlan, was killed in Trieste and Udinese. That same year, at the duel of Milan and Cremonese, Marco Fonghessi, a young man named Giovanni Centrone, was killed. The ultra-motion is highly spun. For example. In 1988, Fosa dei Leoni had about 40,000 members. At the beginning of the 90s, ultra-movement became fashionable, and ultras after 30 years became equal participants in Calcia. They are often called the 12th player, and individuals, such as Palummel – the water of Napoli's fans, become celebrities throughout the country. Vicenzo Spagnolo, a Genoa fan, was killed in 1995 at the match of Milan and Genoa, which again triggers the avalanche of public condemnation, but also a larger part of the ultras. It raises the pressure against the police by the police. Italian naval groups united to fight the so-called “pay-television” and the way the Italian football championship is developing. The inevitability of the break-up of certain groups of fans (Brigata giallobl Verona, Fosa dei Grifoni Genoa, CUCS Roma and others) is inevitable. Modern Italian fan clubs are well-organized, have a large number of members, self-financed by selling props and paying fees. The main activity is the production of choreographies, flags, banners, flag on two sticks, organization of flags and others. In response to police persecution, the so-called “casual” fans who go on tour with no visible navy badges.


For the Italian navy scene, there are characteristic political divisions for left-wingers, right-wingers and non-politicians. The left-hand players include the following clubs: Albinoleffe, Ancona, Brescia, Campobasso, Carrarese, Casertana, Cosenza, Empoli, Livnorno, Milan, Modena, Paterno, Parma (part), Perugia, Pisa, Pistoiese, Teramo, Ternana, Venezia. The right-wingers are Ascoli, Avellino, Bologna, Mods, Cagliari (former Furios), Catania, Catanzaro, Chieti, Como, Fermana, Foggia, Frosinone, Inter, Lazio, Lecco, Licata (Gioventi Sconvolta), Lodigiani , Milazzo, Monopoli, Napoli (Curva A), Olbia, Padova, Palermo, Parma (some), Perugia (Brigata Ultra), Piacenza, Potenza, Pro Patria, Pro Sesto, Reggina, Roma, SalernoSiracusa, Terracina, Treviso Triestina, Udinese , Varese, Verona Hellas. Other fan groups, such as the fans of Sampdoria, Turin, Juventus, Genoa, are not politically defined.

Choreographies become more and more spectacular.There is also the dressing of the Ultras. The dresses are dressed in the military phase, now the files, t-shirts and duks are dominated by the group. Selling the material as well as halls are financed by the activities of the group. The most important thing in the whole story is that the end In the 1980s, the violence of the 1980s experienced an expansion in the Italian-style movement. On October 1988, Ascoli-Inter was killed by a cheerleader who died as a result of a beating. In May 1988, the Ultrasi Sampdoria and Genoa were beaten all the way until the police separated them using On that occasion, automatic weapons. The same year. one Romanist was murdered in Milan, and a week later, Ultras Fiorentine threw a Molotov cocktail on the train with fans of Bologna. One Bolognese was seriously injured. In the 1920s, many changes took place in Italian stadiums caused by the World Cup. In all stadiums, sectors for visiting fans who, in most cases, can receive between 1000-1500 views. This method proved to be ineffective because when a group traveled in more than the number of places in the police sectors, they let them go to the neighboring sectors where the domestic audience was located. Prices the cards ranged from 25-30 000l (twice more than the cinema or discotheque entrance) that made many fans stay home. In the meantime, special trains were abolished due to large losses. The trucks therefore started using the buses that created it the possibility of conflicts on highways, because every week thousands and thousands of ultras travel and often meet on highways. There are also choreographies that have begun to emerge from the fashion. Many groups have begun to prefer a different style of cheering that resembles English with many small banners, little flashes and smokes, and the use of multicolored halls instead of those with the name of the group. Some of the historical groups like Brigate Giallo Blu-verona and eagles Suporters-Lazio broke up due to police repression. The defense of the violence from many ultra-leaders were arrested and were banned from arriving at the stadium. In fact, they had to come to the police station every time their club played a game .

Among the Ultras groups in the mid-1980s, there was a sort of competition in the quality and originality of the navy props. For example, Napoli's fans in each game helped their team punctuate all their strength in 120 big drums. The Fiorentini were proud of the modest 60, who supported 40 car horns and countless trumpets and pistols. This was definitely the biggest gamers in Italian stadiums.
Interesting is the political coloration of the Ultras Group. The political orientation of the party has grown and ranged from the fascist, republican, to the ultimate leftist form.
Regardless of the fact that they do not play in the same ranking, there is a lot of hostility among the fans of Perudje and Ternane. The main reason is that these teams are from the same province
After the successful action of Perudjana when Freak Brothers stole several banners, the Terni guys came up with a hell of a plan. During the return of Perudjian from a single tour, Freak Brothers held them on the bridge over the highway and threw a few booms on them. to a traffic accident in which there were also the severely injured ones.
The very word ultras in translation means the ultimate – in this case it should mean “special” and unusual fans. In contrast, they are “ordinary” typhoids, calm, passive observers.
In essence, violence was reduced numerically, but the incidents that were happening had become more and more difficult.
In the season 94/95 before the game Djenova-Milan one Djenova's cheerleader succumbed to injuries because before the game stabbed a knife.

The fans of Genoa tried to get revenge, so the police had to give Milanista a 10 hours at the stadium. After this accident, a group of heads of all groups was made. The arrangement did not come as the situation remained unchanged.
It can be said that there are not many innovations lately between the Italian ultras. There were a lot of friendships with foreign groups and the overall cheerleading quality has dropped drastically. Currently, it is most interesting in C series matches where the groups have more freedom to play and perform more and more. ………

Years of establishment of fan groups in Italy:

FEDELISSIMI TORINO 1951
VIESSEUX FIORENTINA 1965
SETTEBELLO FIORENTINA 1965
BOYS SAN INTER 1969
ULTRAS TITO CUCHIARONI DORIA 1969
ULTRAS GRANATA TORINO 1969
COMMANDOS TIGRE MILAN 1969
CLUB OTTAVIO BARBIERI GENOA 1970
FEDAYN ROMA1972
BOYS ROMA 1972
BRIGATE GIALOBLU MODENA 1972
ULTRAS CATANAZARO 1973
FEDELISSIMI MESSINA 1973
FOREVER ULTRAS BOLOGNA 1974
SETTEMBRE BIANCONERO ASCOLI 1974
FREAK BROTHERS TERNANA 1974
ULTRAS SPEZIA 1974
BRIGATE ROSSONERE MILAN 1975
ULTRAS BARI CURVA NORD 1976
RANGERS PESCARA 1976
VIGILANTES VICENZA 1976
RANGERS EMPOLI 1976
ULTRAS TRIESTE 1976
BOYS PARMA 1977
GRANATA SOUTH FORCE SALERNITANA 1977
ONDA D'URTO SAMB 1977
COLLETTIVO AUTONOMO VIOLA FIORENTINA 1978
ARMATA ROSSA PERUGIA 1978
GREEN STARS AVELINO 1978
FEDAYN NAPOLI 1979
ULTRAS FIGHTERS SIENA 1979
FALANGE D'ASSALTO CATANIA1979
RANGERS PISA 1979
GIOVENTU GIALLOROSSO MESSINA 1980
BRIGATE ROSANERO PALERMO 1980
WARRIORS ULTRA PALERMO 1980
REGIME ROSSONERO FOGGIA 1980
WEISSCHARZ BRIGADEN CESSENA 1981
GRANATA KORPS TORINO 1981
TEDDY BOYS UDINESE 1981
CUCN REGINA 1982
FALANGE D'ASSALTO RIMINI 1982
NOCS MESSINA 1983
DESPERADOS EMPOLI 1983
SCONVOLTS PISA 1984
BOYS REGINA 1986
IRRIDUCIBILI LAZIO 1987
SECOND JUVENTUS 1987
SCONVOLTS CAGLIARI 1987
ULTRAS UNIONE VENEZIA 1987
VIRGILIANS KAOS MANTOVA 1987
CRUELS AVELINO 1988

Najzanimljiviji dogadjaji na ultra sceni Italije kroz istoriju

Ultra pokret u Italiji je nastao 50-ih godina 20-og veka pojavom prvih grupa koje navijaju i prate svoje klubove. Prve organizovane grupe pojavile su se tokom 60-ih godina.

Prvi klub navijaca organizovan je u Torinu 1951. godine pod imenom Fedelissimi Granata, a on je preteca svih danasnjih grupa koje prate fudbalskii klub Torino.
Najstarija ultra grupa je Fossa dei Leoni (Milan) osnovana 1968. godine, smestena na “curvi Sud” stadiona San Siro, oko tzv. rampe 17. Ime “ultras” prvi koriste Ultras Tito Cucchiaroni, grupa koja je osnovana 1969. godine (Sampdoria). Malo kasnije osnovani su Boys Inter (Inter), a nakon toga redom: Brigate Gialloblu Verona i Viola Club Vieusseux Fiorentina (1971. godine), Ultras Napoli 1972. godine, Brigate Rossonere Milan, Fosa dei Grifoni Genoa i Ultra Granata Torino 1973. godine, sve do CUCS Roma i Eagles Lazia 1977. godine. Jug je ponesto kasnio u organizovanju navijackih grupa za severom. Prve grupe su organizovali navijaci Napolia, Baria, Caglaria i Catanzara, a tek 80-tih godina se javljaju i organiziovani klubovi navijaca Palerma, Catanie, Taranta, Foggie, Cosenze, Messine i drugi.

U organizacijskom smislu, ovo je bilo doba kada navijaci pocinju da izradjuju svoje rekvizite (salove, zastave, transparente), organizovati odlaske na gostovanja, osmisljavati navijacke pesme, koreografije i bakljade. Uzori su im navijaci iz Juzne Amerike, poglavito Brazilci. Navijaci Genoe, Fiorentine i Milana su prvi poceli s ulepsavanjem svojih tribina koristeci papire, zastavice i drugi materijal za izradu koreografija. Ovo je bilo nadahnuce za mnoge navijacke grupe izvan Italije da i one krenu sa slicnim aktivnostima. Mnogo je toga zajednickog za navijacke grupe, a glavno razlikovno obelezje su klupske boje. Ucestala je upotreba slicnih imena (leoni, pantere, tigri, commandos, fedelissimi, fedayn i sl.), politickih obelezja (Che Guevara, srp i cekic, zvezda petokraka, keltski krst i sl.) i likova iz crtanih i igranih filmova (Paklena naranca i sl.) Ultra navijaci imaju svoju tribinu koja se, u pravilu, nalazi iza gola.

Zauzimanje protivnicke tribine se smatralo najvecim uspehom (slicno kao u Engleskoj) sto je izazvalo mnoge navijacke nerede. Prva veca policijska upotreba sile zbila se 1974. godine na ogledima Torino – Sampdoria i Roma – Lazio, kada dolazi do upada navijaca na teren i medjusobnog obracuna. Iz tog razdoblja posebno je znacajan 28. jun 1979. godine kada je na rimskom Olimpicu raketom u glavu pogodjen Vicenzo Paparelli, navijac Lazia. Raketu je ispalio navijac Rome – pripadnik grupe Fedayn. Tog vikenda dogodilo se još nekoliko navijackih sukoba (Ascoli – Bologna sedmoro povredjenih, Milan – Inter osamnaestero povredjenih i Bresia – Como nekoliko povredjenih). Ovi navijacki sukobi dobili su osudu celokupne javnosti i pocetak policijskog progona navijaca koji traje i do danasnjih dana. Naslovnice novina bile su prepune navijaca, uglavnom u negativnom svetlu, ali usprkos svemu ultra pokret je zazivio medju mladim Italijanima i dodatno osnazio tokom 80-ih godina kada gotovo svaki klub i u nizim takmicenjima ima svoju navijacku grupu.

Italijanski ultrasi ne prate reprezentaciju.Izuzetak je bilo svetsko fudbalsko prvenstvo u Spaniji 1982. godine, ali se zbog medjusobne mrznje to vise nikada nije ponovilo. Izvornost je jedna od osnovnih pokretackih snaga navijackog pokreta, tako da se tih godina navijacke grupe takmice koja ce biti originalnija. Doriani su izradili najvecu zastavu (90x32m), Romanisti su podelili 10.000 kartona u svojim bojama kako bi tribina izgledala lepse, Napolitanci su bacili stotine smotuljaka papira i sl. U izradu navijackih rekvizita ukljucuju se i sponzori (Brigate Gialloblu Verona imaju zastavu Canon, Boys Inter oglasavaju Cattel borse i sl.). Ova praksa je napustena jer se ne uklapa u tzv. “mentalita ultra”.

Tokom 80-ih neredi ne jenjavaju, a cesto imaju kobne posledice: 1984. godine na ogledu Triestine i Udinesea poginuo je navijac Triestine Stefano Furlan. Iste godine na duelu Milana i Cremonesea poginu je Marco Fonghessi, kojeg je izbo maloletni Giovanni Centrone. Ultra pokret je izrazito omasovljen. Npr. 1988. godine Fosa dei Leoni ima oko 40.000 clanova. Pocetkom 90-ih ultra pokret postaje moda, a ultrasi nakon 30 godina postaju ravnopravni ucesnici Calcia. Cesto se nazivaju 12-im igracem, a pojedinci, kao sto je Palummela – voda navijaca Napolija, postaju poznate osobe u celoj drzavi. Vicenzo Spagnolo, navijac Genove, ubijen je 1995. godine na mecu Milana i Genove sto iznova pokrece lavinu osuda javnosti, ali i veceg dela ultrasa. Raste pritisak naspram navijackih grupa od strane policije. Italijanske navijacke grupe ujedinjene zapocinju borbu protiv tzv. “pay- televizije” i nacina na koji se razvija italijansko fudbalsko prvenstvo. Kao neminovnost dogada se raspadanje pojedinih navijackih grupa (Brigate gialloblu Verona, Fosa dei Grifoni Genoa, CUCS Roma i drugi). Ultra pokret, usprkos svemu, ide dalje.

Savremene italijanske navijacke grupe su dobro organizovane, imaju veliki broj clanova, samofinansiraju se prodajom rekvizita i placanjem clanarine. I dalje je glavna navijacka delatnost izrada koreografija, zastava, transparenata, zastava na dva stapa, organizacija bakljada i drugo. Kao odgovor na policijski progon javljaju se tzv. “casual” navijaci koji na oglede idu bez vidljivih navijackih obelezja.

 

 

Za Italijansku navijacku scenu karakteristicne su politicke podele na levicare, desnicare i navijace koji nisu politicki opredeljeni. U levicare spadaju navijaci sledecih klubova: Albinoleffe, Ancona, Brescia, Campobasso, Carrarese, Casertana, Cosenza, Empoli, Livnorno, Milan, Modena, Paterno, Parma (deo), Perugia, Pisa, Pistoiese, Teramo, Ternana, Venezia. Desnicari su pak: Ascoli, Avellino (Eterni), Bologna, (Mods), Cagliari (bivsi Furiosi), Catania, Catanzaro, Chieti, Como, Fermana, Foggia, Frosinone, Inter, Lazio, Lecco, Licata (Gioventi Sconvolta), Lodigiani, Milazzo, Monopoli, Napoli (Curva A), Olbia, Padova, Palermo, Parma (neki), Perugia (Brigata ultra), Piacenza, Potenza, Pro Patria, Pro Sesto, Reggina, Roma, SalernoSiracusa, Terracina, Treviso Triestina, Udinese, Varese, Verona Hellas. Ostale navijacke grupe, kao sto su navijaci Sampdorije, Torina, Juventusa, Genove, nisu politicki opredeljeni.

Koreografije postaju sve vece i spektakularnije.Takodje se menja i oblacenje Ultrasa.Ranije se se oblacili u vojnickom fazonu,sada preovladavaju fajerke,majice i duksevi grupe.Prodajom tifo materijala kao i salova finansiraju se aktivnosti grupe.Najbitnija stvar u celoj prici je da krajem 80-tih nasilje dozivljava ekspanziju u italijijanskom tifo pokretu.Oktobra 1988.na utakmici Askoli-Inter poginuo je jedan navijac askolija koji je umro od posledica batina.Maja 1988. Ultrasi Sampdorie i Djenove tukli su se cele noci sve dok ih policija nije razdvojila koristeci tom prilikom automatsko oruzje.Juna iste god. u Milanu je bio ubijen jedan Romanista,a nedelju dana kasnije Ultrasi Fiorentine bacili su molotovljev koktel na voz sa navijacima Bolonje.Jedan Bolonjez je tesko povredjen.Dvadesete godine donose mnoge promene na italijanskim stadionima uzrokovane odigravanjem svetskog prvenstva u fudbalu.Na svim stadionima napravljeni su sektori za gostujuce navijace koji u najvecem broju slucajeva mogu da prime izmedju 1000-1500gledalaca.Ova metoda se pokazala neefikasnom jer kada je neka grupa putovala u vecem broju od broja mesta u sektorima policija ih je pustala i u obliznje sektore gde se nalazila domaca publika.Cene karata su se kretale od 25-30 000lira(duplo vise nego ulaz za bioskop ili diskoteku)sto je ucinilo da mnogi navijaci ostanu ko kuce.Vremenom i specijalni vozovi su ukinuti zbog velikih steta.Ultrasi su zbog toga poceli da koriste autobuse sto je stvorilo mogucnost sukoba na autoputevima,jer svake nedelje hiljade i hiljade ultrasa putuju i cesto se srecu na autoputevima.Minorizuju se takodje koreografije koje su pocele da izlaze iz mode.Mnoge grupe su pocele da preferiraju drugi stil navijanja koji podseca na engleski sa mnogo malih transparenata,malo baklji i dimova i sa upotrebom raznobojnih salova umesto onih sa imenom grupa.Neke istorijske grupe kao Brigate Giallo Blu-verona i eagles Suporters-lacio raspale su se zbog represije policije .Radi odbrane od nasilja mnoge ultra vodje su uhapsene i dobijale su zabranu dolaska na stadione.Naime,oni su morali da se jave u stanicu policije svaki put kad njihov klub igra utakmicu.

 

 

Izmedju Ultras grupa sredinom osamdesetih vladalo je svojevrsno takmicenje u kvalitetu i orginalnosti navijackih rekvizita.Na primer,navijaci Napolija na svakoj utakmici su pomagali svojoj ekipi lupajuci iz sve snage u 120 velikih bubnjeva .Fiorentini su se ponosili sa skromnih 60,kojima je podrsku davalo 40 automobilskih sirena i bezbroj truba i pistaljki.Ovo su svakako bile najvece galamdzije na italijanskim stadionima.
Interesanatna je politicka obojenost Ultras grupa.Sarenilo politicko opredeljenje je izraslo i krece se od fasistickih,republikanskih,do krajnje levicarskog oblika.
Bez obzira sto ne igraju u istom rangu takmicenja,izmedju navijaca Perudje i Ternane vlada veliko neprijateljstvo .Glavni razlog je sto su ti timovi iz iste pokrajine
Posle uspesne akcije Perudjana kada su Freak Brothers-ima ukrali nekoliko transparenata ,momci iz Ternija smislili su paklen plan.Prilikom povratka Perudjana sa jednog gostovanja ,Freak Brothers-i su ih sacekali na mostu iznad autoputa i bacili su nekoliko gromada na njih.Doslo je do saobracajne nesrece u kojoj je bilo i teze povrijedjenih.
Sama rec ultras u prevodu znaci krajnji -sto bi u ovom slucaju trebalo da oznacava “specijalne”a neobicne navijace.Nasuprot njima su “obicni” tifozi,mirni,pasivni posmatraci.
U sustini nasilje se smanjivalo brojcano,ali su incidenti koji su se desavali postajali sve tezi i tezi.
U sezoni 94/95 pre utakmice Djenova-Milan jedan Djenovin navijac je podlegao povredama jer je pre utakmice izboden nozem.Navijaci Djenove su pokusali da se osvete tako da je policija morala Milaniste da drzi 10 sati na stadionu.Posle ove nesrece napravljen je skup vodja svih grupa.Do dogovora nije doslo tako da je situacija ostala nepromenjena.
Moze se reci da u zadnje vreme nema mnogo noviteta medju Italijanskim ultrasima.Nastalo je dosta prijateljstava sa stranim grupama i generalno kvalitet navijanja je drasticno opao.Trenutno je najinteresantnije na utakmicama serije C gde grupe imaju vise slobode za akciju i gostovanja su mnogo zanimljivija………

Godine osnivanja navijačkih grupa u Italiji:

FEDELISSIMI TORINO 1951
VIESSEUX FIORENTINA 1965
SETTEBELLO FIORENTINA 1965
BOYS SAN INTER 1969
ULTRAS TITO CUCHIARONI DORIA 1969
ULTRAS GRANATA TORINO 1969
COMMANDOS TIGRE MILAN 1969
CLUB OTTAVIO BARBIERI GENOA 1970
FEDAYN ROMA1972
BOYS ROMA 1972
BRIGATE GIALOBLU MODENA 1972
ULTRAS CATANAZARO 1973
FEDELISSIMI MESSINA 1973
FOREVER ULTRAS BOLOGNA 1974
SETTEMBRE BIANCONERO ASCOLI 1974
FREAK BROTHERS TERNANA 1974
ULTRAS SPEZIA 1974
BRIGATE ROSSONERE MILAN 1975
ULTRAS BARI CURVA NORD 1976
RANGERS PESCARA 1976
VIGILANTES VICENZA 1976
RANGERS EMPOLI 1976
ULTRAS TRIESTE 1976
BOYS PARMA 1977
GRANATA SOUTH FORCE SALERNITANA 1977
ONDA D’URTO SAMB 1977
COLLETTIVO AUTONOMO VIOLA FIORENTINA 1978
ARMATA ROSSA PERUGIA 1978
GREEN STARS AVELINO 1978
FEDAYN NAPOLI 1979
ULTRAS FIGHTERS SIENA 1979
FALANGE D’ASSALTO CATANIA1979
RANGERS PISA 1979
GIOVENTU GIALLOROSSO MESSINA 1980
BRIGATE ROSANERO PALERMO 1980
WARRIORS ULTRA PALERMO 1980
REGIME ROSSONERO FOGGIA 1980
WEISSCHARZ BRIGADEN CESSENA 1981
GRANATA KORPS TORINO 1981
TEDDY BOYS UDINESE 1981
CUCN REGINA 1982
FALANGE D’ASSALTO RIMINI 1982
NOCS MESSINA 1983
DESPERADOS EMPOLI 1983
SCONVOLTS PISA 1984
BOYS REGINA 1986
IRRIDUCIBILI LAZIO 1987
DRUGHI JUVENTUS 1987
SCONVOLTS CAGLIARI 1987
ULTRAS UNIONE VENEZIA 1987
VIRGILIANS KAOS MANTOVA 1987
CRUELS AVELINO 1988

Rat na ulicama Mostara

Već tad primjećujem da polako kreće smjena generacije.

Naime, istočna tibina – stajanje se polako prepušta mladim snagama, ali na gostovanja i dalje ide i starija i mlađa ekipa.

Ja osobno polako “izlazim” iz tog direktnog navijačkog svijeta ponajviše zbog prirode posla, ali dalje aktivno odlazim na gostovanja, dok ove domaće utakmice najčešće pratim sa samog terena u svojstvu fotografa.

U ovom tekstu obuhvatit ću razdoblje od 2006. do 2008. godine, a napisat ću ga djelimično kao sudionik, ali i kao promatrač sa strane. Kao što sam već ranije napisao u tom periodu dolazi do blage smjene generacije. Na domaćim utakmicama vođenje same tribine prepušta se novim momcima. Gostovanja “odrađuje” i starija i mlađa ekipa.

Od važnih utakmica izdvojio bih ipak onu europsku sa beogradskim Partizanom. Nakon, što sam saznao da za protivnika imamo klub iz glavnog grada Srbije, beogradski Partizan, mobiteli su se doslovno užarili.

Navijači Partizana su u to vrijeme bili među najozloglašenijim navijačkim skupinama, a tribinu im je u to vrijeme vodila podgrupa Grobara zvana Alkatraz. Već tada je u njihovim redovima bilo dosta problema jer su se i druge njihove podgrupe željele pitati na toj južnoj tribini. Tih godina upravo su navijači Partizana i “koštali” svoj klub u Europi.

Veliki broj poziva sam dobio iz Hrvatske ponajviše radi ulaznica, a zanimljivo upravo radi te utakmice pozvao me je moj prijatelj sa Pala koji je vatreni Partizanovac i koji rijetko propušta utakmice Partizana bilo gdje da igra. Rekao je da dolazi sa prijateljem u Mostar na dan utakmice te bi volio da im malo objasnim gdje, što, kako…

Kaže Grobari idu preko istočne Hercegovine pa bi im bilo nezgodno da idu tuda, a voljeli bi malo i prošetati Mostarom.

 

Ja kao ljubazan domaćin sve dogovorim i na dan utakmice nađem se s njima par sati prije. Prošetamo gradom, popijemo piće i dopratim ih do ulaza na stadion namjenjen za navijače Partizana. Nakon toga nađem se ekipom iz Splita, Rijeke, Dubrovnika te im dajem ulaznice i odvedem ih u tadašnji Klub navijača koji se nalazio u mostarskom naselju Centar 2.

Ispred samog kluba ludnica. Satak vremena, možda i više, prije utakmice skupina od preko 1000 Ultras-a kreće prema stadionu kroz grad, a do stadiona se priključuju i drugi navijači. Na samom ulazu gužva. Na tribinu ulazim dosta ranije i primjećujem da će i navijači Partizana biti na istoj tribini, samo odvojeni nekakvom željeznom ogradom uz koju stoji par redara.

Već tada primjećujem i prve čarke redara i navijača Partizana. Sve u svemu stadion se polako puni, a i igrači uskoro izlaze na teren. Sam početak utakmice počinje u prepucanjanju, bacanju baklji sa jedne na drugi dio tribine. Grobari se nagurivaju sa redarima, dok dio tribine gdje su navijači Zrinjskog popunjava specijalna i interventna policija. Navijači Zrinjskog se gotovo cijelo vrijeme sukobljavaju sa policijom, dok zaštitari polako gube konce na dijelu prema Grobarima. Ipak, na sreću dio specijalne policije ulazi i među navijače Partizana i premješta ih na samo dno tribine.

U tom periodu utakmica se i prekida, a zbivanja na terenu zamjenjena su zbivanjima na tribinama. Nastavak utakmice na terenu donosi niz katastrofalnih grešaka nogometaša Zrinjskog što igrači Partizana koriste i dolaze do visoke pobjede. S druge strane na tribinama navijači Partizana manje više promatraju utakmicu jer nakon intervencije policije stanje se izuzetno smirilo, a slično je i na drugoj strani.

 

Do kraja utakmice na tribinama se ništa ne događa, a posljednjim sučevim zviždukom policija izbacuje navijače Partizana koji bježe prema autobusima. Na samim ulicama Mostara vlada opći kaos jer je masa navijača Zrinjskog krenula prema autobusima u kojima se nalaze navijači Partizana. Policija tek uz pomoć suzavca uspjeva koliko toliko održavati situaciju. Na ulicama Mostara mnoštvo prevrnutih kontejnera.

Nakon par sati autobusi sa Grobarima napuštaju Mostar. Ubrzo nakon toga primam poziv od kolega sa Pala koji nisu uspjeli napustiti grad i koji su se sakrili u obližnju šumu pored stadiona. Nekako ih ipak uspijevam navesti gdje da izađu da im pokažem kako da dođu do svoga vozila. U šoku jedva izlaze iz šume te zajedno sa mnom kreću prema Rondou. Na piće nismo uspjeli ni sjesti jer gotovo cijela ulica je bila pod nekakvim barikadama od kontejnera i puna dima od zapaljenih kontejnera i suzavca.

Dan poslije smo se ponovno čuli, a i sada kada se sretnemo često istaknu kako ni sami ne znaju kako su taj dan uspjeli ostati u “komadu”.

Nakon te utakmice Partizan je i izbačen iz Europe, a Zrinjski je nastavio svoju europsku turneju nažalost koja je završila odmah naredno kolo.

Otvoreno pismo Zdravku Mamiću: Šesnaest godina si nam uzeo…

Krajem 2002. ušao si u Dinamo. Već nekoliko puta ranije vrtio si se u i oko njega, poput mačka oko vruće kaše, ali tek se tada ostvario tvoj san. Tvoj san naravno nikad nije bio Dinamo u kojeg si se bezbroj puta kleo (pa i prekjučer), već isključivo novac, moć i utjecaj. U prvoj godini nakon što si ušao u klub, čak si bio relativno pitom. Naravno, igrači iz tvoje privatne agencije bili su dio prve momčadi Dinama (Balaban, Tomić, Zahora, Cesar, Leko…), a taj neprekidni sukob interesa (danas preko tvog sina) već tada je pokazao kako neograničena i nesebična ljubav prema Dinamu ima (prilično visoku) cijenu.

Svoje pravo lice pokazao si već sezonu nakon dolaska. Niz maksimirske štenge kao pse si gurnuo jedne od najvećih legendi, Velimira Zajeca i Marijana Vlaka. Idućih šesnaest godina svako malo gledali smo kako svakim tvojim djelom, postupkom i istupom umire jedan fragment Dinama i onoga što on znači nama navijačima.

U svom mandatu doveo si klub do najsramotnijeg rezultata u povijesti, umjesto da odeš, pukim slučajem (i igrom slučaja baš nakon likvidacije do tad najmoćnijeg ti oponenta Pokrovca) napokon su ti se karte posložile. Godinu dana ranije izbrisan je kompletan porezni dug kluba, politika te putem novca poreznih obveznika počela obilato financirati, a Pokrovčeve sluge kliznule su tebi te si napokon postao moćan i utjecajan koliko si valjda oduvijek želio biti. Realno, s takvim adutima i portir na kapiji kluba bi ostvario velike rezultate, no to te nije spriječilo da ih predstavljaš kao nešto nadnaravno, čudesno.

Sam uspjeh, naravno, nije ti bio dovoljan. Želio si biti veći od kluba. Nisi želio da se ti vežeš uz Dinamo, već da se Dinamo veže uz tebe. Na koncu konca, dobio si sve to. Postao si veći od kluba. Posljednjih trinaest godina Dinamo nikad nije bio manji nego što je danas. Nikad manje publike i navijača s jedne strane, a nikad tolike prostitucije imena, povijesti i ugleda s druge. Sve to u tvojoj eri i zahvaljujući isključivo tebi.

Klub je pretvoren u OPG u kojem pokazna maloljetna ergela potpisuje građanske, a kasnije antidatirane ugovore da bi na vrhuncu karijere bila sretna što su na sudovima svjedoci pokajnici, a ne optuženici, jer sve si ih držao u šaci; od kapetana reprezentacije pa do predsjednice države. Držao si ih novcem, a ustvari si bez toga nitko i ništa.

Koristio si maksimirsku pozornicu da liječiš vlastite komplekse, osobne neuspjehe i privatne obračune jer si limitiran. Mentalno, emotivno i poslovno. Da si stvarno sposoban ne bi prekjučer održao još jednu paničnu predstavu u kojoj se k’o pura dreku čudiš što te više nitko (od onih koji su ti omogućili i pustili te da glumiš gazdu nogometa u Hrvata) ne želi vidjeti ni čuti. Kao ni tvoj novac. Ali, to si ti. Nisi imao čak ni viteške manire; s neistomišljenicima si se borio crnim listama, koje su tvoje špije i uhode slagale, jer te smetala glasna oporba. U svom okruženju jedini galamdžija si mogao i morao biti jedino ti.

Sve si dobio zadnjih šesnaest godina, a iza sebe ostavljaš jedno veliko – ništa. Rezultati koje si zajedno s medijskim i inim plaćenicima predstavljao kao čudesa, čudesa će i ostati samo onima koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča, te da ti i tvoja klika niste vedrili i oblačili hrvatskim nogometom. Sve titule i pobjede bit će zasjenjene Lokomotivom, sudačkom protekcijom i monopoliziranom ligom punom klupskih klimavaca. Iste vrste ljudi pred kojima su se te tvoje titule i slavile, narod si otjerao sa stadiona, a klub pretvorio u prćiju koja više nikog ne zanima. Tvoja ostavština, ako te osude, bit će vezana isključivo uz pljačku i prevaru. Tako će te povijest pamtiti.

I to sve u ime Dinama kojem si toliko uzeo. Uzeo si mu bitak, smisao i ono najvažnije – ljude koji ga vole. Danas je Dinamo u našem društvu postao razgolićen sinonim za sve najgore samo zbog tebe Zdravko. Njegovi preostali navijači danas, ni krivi ni dužni, nose križ sramote zbog onog u što si pretvorio njihov klub. Nešto što, iz raznoraznih razloga, nije uspjelo Canjugi i ekipi, uspjelo je tebi. Ljude si doveo do zida na način da one koji se bore protiv tebe, više ne pokreće ljubav prema klubu, već mržnja i bijes zbog onog što si im uništio.

Zdravko, tko nam može vratiti propuštenu mladost, neostvarene lijepe i loše trenutke, nedoživljenu tugu, radost, suze i veselje? Ne samo nama navijačima Dianma, već svima koje zanima domaći nogomet, neovisno iz kojeg smo krda?

Je li zaista trebalo tako biti? Da samo jedan klub mora biti prvi, bez obzira na cijenu? Canjuge, Sanaderi, Grgići, Vidoševići, Ježići… sve si ih uspio ‘nadmašiti’.

Svima nama uzeo si šesnaest najboljih godina života. Šesnaest godina provedenih u gubljenju energije, vremena, živaca i novaca u borbi za poštenje i pravicu jer nisi bio sposoban ništa napraviti na legalan način.

Oko za oko, zub za zub. Šesnaest godina si nam uzeo, red bi bio da ti presude zbirno nakaleme šesnaest godina i da uživaš u tom osjećaju ‘slobode’ kojeg si priuštio svima nama kojima je klub više od zabave, novca, trenera, igrača… dio nas.

Mihael Polovanec
(nogometplus.net)

Mamić kulira u BiH i boli ga k

Danas se lagano u BiH odšetao Zdravko Mamić, nakon što je nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja novca iz Dinama, sa Županijskog suda u Osijeku za njim je raspisana potjernica kojom se traži hapšenje. Dakle, Hrvatska je raspisala potjernicu za Zdravkom Mamicem.

Mamic je danas sazvao konferenciju za medije u Međugorju ležerno i opušteno.

“Probat ću podijeliti dvije stvari. Jedna je pravna, a druga emotivna situacija. Nisam se ni u snu nadao da ću biti osuđen i jedan dan. Da ste me to pitali prije nekoliko dana rekao bih otkud vam to da je moguće osuditi mene ili bilo koga.” 

Gospodinu nije jasno zašto je uopšte uhapšen, on je osoba koja se nikad nije spominjala kao neko ko krši zakon ili ne daj Bože neko ko će bit uhapšen.

“Provodio sam vrijeme s majkom na moru i onda su mi počele stizati vijesti o tome da je sudsko vijeće izloženo pritisku i da mogu očekivati da se donese jedna isforsirana i lažna presuda. U uvjetima u kojima se nalazim osjećam se i više nego dobro. Ne skrivam da nisam zgrožen, ali se dobro osjećam. Presuda me iznenadila, ali ono što me emotivno čini nesretnim i tužnim je obrazloženje. Da su mi izrekli duplu kaznu, to za mene ništa ne bi značilo. Kada sam čuo obrazloženje miješaju mi se tuga i bijes te moram vidjeti kakav će biti moj odgovor. Moj odgovor će biti oružje koje zasad nikad nije zabilježeno na ovim prostorima. To nije oružje kojim se puca, nego civilizovano oružje. Ne bih htio biti u koži ljudima koji su sve ovo zapakovali. Vijeće je samo vrh sante i jedan krak te jedne duboke države koja razara tkivo naših građana, a ja imam snage i spoznaje te ću se pobrinuti u odbrani sebe i svoje porodice da ti ljudi nemirno spavaju, a na kraju i završe u zatvoru”

Ovde gospodin govori da se osjeća dobro, nevin čovjek u državi kriminala, teško mu je ali dobro se osjeća dok mu se mješaju tuga i bijes. Najavio nam je neko oružje iz kojeg se ne puca, što nas dovodi na neki početak rata sa hrvatskim pravosuđem, a Mamić ima dobro oružje.

Mamić ima i dobar početni potez odmah na početku, preselio se u BiH. Zdravko Mamić ima i državljanstvo BiH te po ustavu te države ne može biti uhapšen ukoliko je izrečena kazna manja od 10 godina.

Jasna je današnja izjava ministra sigurnosti BiH, Dragana Mektića:

“Ne može ga BiH izručiti, ako ima državljanstvo BiH, to je Ustavom propisano, kao što ni druge države ne isporučuju nama svoje državljane. Ali to ne znači da je tu kraj njegove odgovornosti. Ako, primjera radi, Mamić bude presuđen na deset godina, Hrvatska dostavlja tu presudu Bosni i Hercegovini i mi možemo izvršiti presudu”

Zvanično Županijski sud u Osijeku je braću Mamić, Vrbanovića i Milana Pernara iz Porezne uprave teretio za izvlačenje oko 117 milijuna kuna iz Dinama te nanošenje štete državnom proračunu od 12,2 miljuna kuna neobračunatog poreza i prireza. Veliki novac je izgubila država Hrvatska, članica EU.

Zdravko Mamić je ovu presudu rutinski komentirao na konferenciji za medije u Međugorju, gdje je, između ostalog, poručio da se ne misli vraćati u Hrvatsku prije pravomoćne presude.

Iz kluba stižu saopštenja da je nevin, od navijača podrške za hapšenje. Mi se nadamo da će što prije bolji dani za Dinamo, ali po svemu sudeći načekat ćemo se, Mamić je u BiH i boli ga k.

(balkanskinavijaci.com)

Zdravko Mamic, Dinamo boss who chased ultras, is sentenced to 6+ yeas in prison

NEWS: Dinamo boss, Zdravko Mamić, biggest football mafia boss on Balkan, is sentenced to 6 years and 6 months in prison for stealing money from Dinamo Zagreb! But yesterday, night before sentence was told, he escaped to Bosnia and Herzegovina.

Now the Accused Mamic has said that he will be staying in Bosnia and Herzegovina for the next period.

“It may be shameful, to all who in this process are guaranteed to pay for it, but I will not be silent. I lost the round, but I'll get a fight, I'm sure of that. This is my fight from my other homeland and God knows why he sent me here. I'm here for the task he has given me, he has a clear plan and I'll follow him. From here I will fight and I do not think to go back to Croatia before making a final verdict. I will use all possible rights to prove my innocence, “Mamic said

Mamić nakon presude: Ostajem u BiH, moj odgovor bit će oružje kakvo još nije viđeno

Nekadašnji predsjednik i sadašnji savjetnik NK Dinama Zdravko Mamić, njegov brat Zoran, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović i poreznik Milan Pernar danas su nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku proglašeni krivim za izvlačenju blizu 116 miliona kuna iz zagrebačkog kluba te nanesena šteta državnom budžetu od 12,2 miliona kuna.

Svi su osuđeni na zatvorske kazne, pri čemu je Zdravko Mamić dobio šest i po godina. Mamić je poslije izricanja presude pozvao konferenciju za medije u Međugorju, gdje je jučer pobjegao iz Hrvatske.

“Probat ću podijeliti dvije stvari. Jedna je pravna, a druga emotivna situacija. Nisam se ni u snu nadao da ću biti osuđen i jedan dan. Da ste me to pitali prije nekoliko dana rekao bih otkud vam to da je moguće osuditi mene ili bilo koga. Provodio sam vrijeme s majkom na moru i onda su mi počele stizati vijesti o tome da je sudsko vijeće izloženo pritisku i da mogu očekivati da se donese jedna isforsirana i lažna presuda. U uvjetima u kojima se nalazim osjećam se i više nego dobro. Ne skrivam da nisam zgrožen, ali se dobro osjećam. Presuda me iznenadila, ali ono što me emotivno čini nesretnim i tužnim je obrazloženje. Da su mi izrekli duplu kaznu, to za mene ništa ne bi značilo. Kada sam čuo obrazloženje miješaju mi se tuga i bijes te moram vidjeti kakav će biti moj odgovor. Moj odgovor će biti oružje koje zasad nikad nije zabilježeno na ovim prostorima. To nije oružje kojim se puca, nego civilizovano oružje. Ne bih htio biti u koži ljudima koji su sve ovo zapakovali. Vijeće je samo vrh sante i jedan krak te jedne duboke države koja razara tkivo naših građana, a ja imam snage i spoznaje te ću se pobrinuti u odbrani sebe i svoje porodice da ti ljudi nemirno spavaju, a na kraju i završe u zatvoru”, zaprijetio je Mamić.

Sada optuženi Mamić je poručio da će naredni period boraviti u Bosni i Hercegovini.

“Može ih biti sram, svima koji su u ovom procesu jamčim da će za to platiti cijenu, ali šutjeti neću. Izgubio sam rundu, ali ću dobiti bitku, u to sam siguran. Ovu moju borbu vodit ću iz svoje druge domovine i Bog zna zašto me ovdje poslao. Ovdje sam po zadatku koji mi je on namijenio, on ima jasan plan i ja ću ga slijediti. Odavde ću se boriti i ne mislim se vratiti u Hrvatsku prije izricanja pravomoćne presude. Iskoristit ću sva moguća prava da dokažem svoju nevinost”, istakao je Mamić.

Podsjećamo, prema ovoj presudi je Zdravko Mamić osuđen po svim tačkama optužnice, Milan Pernar i Zoran Mamić oslobođeni su prve tačke optužnice, ali su proglašeni krivima za umanjivanje Mamićevih poreznih obaveza i primanje mita, a Zoran i za davanje mita. Zdravko i Zoran Mamić te Vrbanović krivi su po trećoj tački optužnice, odnosno za djeljenje transfera za Dejana Lovrena, a Zdravko Mamić i za podjelu novca od transfera za Luku Modrića.

Na šest i po godina zatvora osuđen je Zdravko Mamić, Pernar na četiri godine i dva mjeseca, Zoran Mamić na četiri godine i 11 mjeseci, a Vrbanović na tri godine.

Od ove četvorke niko se nije se pojavio na objavi presude, a Zdravko Mamić još je jučer izjavio kako se nalazi u Međugorju u Bosni i Hercegovini, da nije u bijegu i da se neće uopšte pojaviti na izricanju presude.

Zdravko Mamić osuđen na šest i po godina zatvora

Bivši Dinamov čelnik Zdravko Mamić je na sudu u Osijeku nepravosnažno osuđen na šest i po godina zatvora za izvlačenje novca iz tog zagrebačkog nogometnog kluba.

Mamić nije bio na izricanju presude, jer je jučer, dan uoči izricanja presude, otišao u Bosnu i Hercegovinu, odnosno u Međugorje.

Kancelarija za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala (USKOK) tereti Mamića, njegovog brata Zorana, bivšeg Dinamovog direktora Damira Vrbanovića i poreznika Milana Pernara za izvlačenje blizu 116 miliona kuna iz Dinama i nanošenje štete budžetu od najmanje 12,2 miliona eura za neplaćen porez.

USKOK zahtijeva da se optuženi osude na zatvorske kazne, bez mogućnosti uslovnog puštanja na slobodu.

S druge strane, odbrana je tražila da optuženi budu oslobođeni svake odgovornosti i navode da USKOK nije dokazao nepravilnosti prilikom transfera nogometaša.

Inače, suđenje je trajalo tri godine i više puta bilo je prekidano, nastavljano, obilježeno sumnjivim svjedočenjima, zamjenom advokata i milionima eura kaucije.

(klix.ba)

ULTRAS TITO CUCCHIARONI-Sampdoria

ULTRAS TITO CUCCHIARONI-Sampdoria

simbol: mladic sa salom u bojama kluba

Istorija grupe “Ultras Tito Cucchiaroni” pocinje 1968/69 kada je jos ova grupa jos delovala pod starim nazivom ” Ultras Sant’ Alberto”. Ista grupa okupljala je momke iz kvarta Sestri Ponente koji dan danas pohode stadion, no uglavnom kao obicni navijaci. Tito Cucchiaroni bio je poznati argentinski fudbaler, koji je se 60’ godina afirmisao u redovima Sampdorie pri cemu je ovaj klub iz Genove osvojio 4. mesto u italijanskom prvenstvu. Danas opravdavaju takav naziv grupe, radi renomea, kojeg uzivaju u drustvu, posebno kada se govori o organizaciji gostovanja, sto im daje prednost kod npr. unajmljivanja autobusa. Ultras u svojem nazivu objasnjavaju kao termin koji su medju prvima poceli koristiti, pa tako napominju da je jos davno na Trgu Pobede neko potpisao Ultras ispod parole protiv svojih gradskih rivala navijaca Genoe; ” Ujedinjeni cemo do krvi prebiti crveno-plave!”.Pocetak njihovog navijanja cinio je grupu od stotinak momaka koji su bili naoruzani samo bubnjevima i zastavama, a u to vreme nisu jos koristili pirotehniku. Na gostovanja su uglavnom putovali autobusima, dok za nerede tvrde kako se je tada moglo “zdravo posibati” i kako su ondasnja vremena bila puno lezernija nego sto je to slucaj danas. UTC nam tumace kako je tada bilo puno lakse putovati, obzirom da su cene bile nize i kako je svako ko je hteo mogao priustiti pratiti Sampdoriju. Vremena su to bila kada je na prvome mestu bila Sampdoria, a tek posle ono sto zovemo Ultras. Tadasnji UTC bio je pod vodjstvom ekipe od 12 clanova, medju kojima 4 devojke sa sedistem u Sampierdareni ( kvart po kojem je i klub dobio ime ).Medju sobom nisu hteli dopustiti ulazak politike, a njihov klub navijaca bio je otvoren za sve koji su zeleli doprineti nedeljnom pracenju najdraze im ekipe. Za ostale ultra’ skupine nastale na njihovom jugu Hell’ Angles, The Mads, Bulldog .., po njihovom, reci ce da nikada nisu dosegnule njihovu navijacku slavu buduci su samo po njima, nosili transparente kao “podnaslove”! UTC su vrlo ponosni sto je Genova prvi grad gde je nastala zenska ultra grupa, poznatije jos kao Ultras Girls od 1979/80. godine. Te iste devojke pomogle su im napraviti sve vece zastave na tribini i to samo u sobi veličine 4X3 metara. Za te iste velike barjake tvrde da su njihova originalna ideja koju su danas vise manje svi kopirali, ukljucujuci i Genoane. Sve sto su sami napravili finansirali su iz svojih dzepova odlazeci u Como nabavljati materijal, zasto zameraju ostalima koji su svoje rekvizite proizvodili iz sponzorskih fondova.Odlicno su organizovani, npr. imaju osobu koja je zaduzena za obrtanje novca od clanarine. Godisnje zarade oko 8 000 000 lira.

UTC ne pripadaju Savezu klubova Blucerchiati ( slobodan prevod plavkastih )vec su samostalna grupa, kojoj svi podilaze .Ne zele biti finansirani od strane fudbalskog kluba, iako su im troskovi znatno veci od ostalih grupa. To opravdavaju cinjenicom, da sve sto rade moraju placati skuplje, buduci njihove cetiri boje ( plava, bela, crvena i crna ) uvijek kostaju vise nego drugima dve! Uvek nastoje biti jeftiniji pa cak i davati besplatno svoje suvenire, samo da povecaju brojnost svog clanstva i izvan pokrajine Ligurie,jer znaju da brojnost Juventina, Interista ili Milanista nikada nece biti dosegnuta. O nasilju imaju negativno misljenje, medjutim opravdavaju ga cinjenicom ukoliko putujes u Torino ili Milano, a oni te tamo razbiju, u Genovi je normalno da im vratis milo za drago. Posebno ukoliko Milanisti prolaze gradom i bacaju predmete na ljude, mora se delovati protiv istih. Zbog slicnih dogadjaja UTC objasnjavaju da je otici na gostovanje izgubilo onu staru draz, jer biti izmedju kordona policije, bojati se nozeva i kamena u glavu nije vise ono zbog cega su oni nekada navijaci putovali. Iz svojih redova tvrde da su izbacili delikvente i provokatore, koji su napadali i oceve koji su u rukama nosili sinove samo zato jer su oko vrata vezali salove Genoe ili Milana.
Dobre odnose gaje s Veronezima, sa grupom Brigate iz Atalante dok s grupom Wild Kaos (mada su se oni raspali nakon luzerskog fajta protiv Supportersa) stvari i nisu tako dobre. Kao prijatelje cene jos i momke iz Parme, Cagliaritane i iz La Spezie. U Udinama, Cremoni i Empoliju uvek su rado vidjeni isto kao i u Terniju. Nikakve odnose uopste ne zele gajiti samo s Juventinima. Isti se vole pohvaliti kako su medju prvima koji su uspotavili bratstvo sa stranim grupama medju kojima su Commadno Ultra’ 84 O.M.
Svojim najvecim grehom smatraju kako njihov klub ne igra vecu ulogu u Evropi, no svejedno njihov imidz daleko je poznat medju svim nacijama navijaca, posebno njihovi barjaci.
Takodje, zao im je sto od 1000 navijaca Sampdorije na gostovanjima samo njih 500 dolazi u njihovoj organizaciji…

ostale grupe: CLUB FEDELISSIMI SAMPDORIANI
Znacajna grupa navijaca Sampdorie, osnovana je jos 1961. godine. Pocetkom sedamdesetih grupa je nosila i imena Commandos Fedelissimi i Giovani Dei Fedelissimi. Deo njihovih clanova ucestvovao je u osnivanju Ultras Tito. Sama organizacija Fedelissimi zasnovana je na ideji navijackog kluba, a ne ultra’ grupe. Kako sami tvrde kod njih nema podela izmedju mladih i starih, crnih i belih, mada veliki broj njihovih clanova su ultra’ navijaci.Nakon povratka Sampdorie u seriju B Fedelissimi dolaze u sukob sa UTC koji za razliku od njih podrzavaju upravu kluba. Od sezone 2000/2001. UTC se pomeraju na gornji nivo juzne tribine, a Fedelissimi postaju vodeca grupa na juznoj tribini.

HELLS ANGELS
NUOVA GUARDIA
BULLDOG
GRUPPO NASCHE
GRUPPO VIA MOGA
NUCLEO SAMPIERDARENA
ASTE ARANCIONI
RUDE BOYS
FOSSA
ULTRAS FOCE
HAWKS

prijatelji: Parma, Verona, Cagliari, Ternana,Atalanta, Spezia, Livorno
Marseille – CU’ 84, Servette- Svajcarska, Barcelona- Grada Jove
rivali: Milan,Torino,Genoa,Lazio, Napoli, Fiorentina

https://www.youtube.com/watch?v=8H6HkL3J8V0

BURNLEY SUICIDE SQUAD

BURNLEY SUICIDE SQUAD
The Suicide Squad is a football hooligan firm linked to the English Premier League team, Burnley F.C. The self-imposed title is derived from previous behavior at away games where the single minded involvement in violence against overwhelming odds could be described as suicidal. The name became synonymous with the group during the early 1980s and many of the original members, now in their forties are well known to the police and have a string of convictions for violence.

History

Out of the terrace wars of the 1970s emerged a gang known as the Suicide Squad in a period which also saw Burnley’s fall from the old Division One to Division Four and the threat of non-league football. This meant that the calculated, disciplined, organised operation that struck fear into opposing fans clashed with just about every rival mob in the country and became world renowned as one of the fiercest and most dangerous in Britain.

Although partially disbanded a new, more menacing group began to emerge. This group, considerably younger, named themselves the Burnley Youth. They would remain associated with the older hooligan group known as the Suicide Squad, but refused to abide by the rules of the game. This group were more determined and less affected by the police tactics, than their older colleagues. The police began to receive intelligence reports from members of the Suicide Squad who were genuinely concerned that their younger brethren were “out of control” and were travelling to away matches with weapons. The level of violence and the circumstances surrounding these incidents strongly supported these concerns.

 

 

In November 2002, Burnley police and the football club jointly established Operation Fixture, a scheme aimed at tackling football hooliganism in and around the club’s stadium, Turf Moor with more bans, more arrests and quicker convictions. The scheme also aimed to target racists, with the example of a Burnley fan having given a Nazi salute during a Worthington Cup match against Tottenham Hotspur F.C.

On 7 December 2002, a 17 year old Nottingham Forest F.C. fan was killed when Burnley fans attacked Nottingham Forest fans in Burnley town centre. Two days later, a 19 year old Burnley fan, Andrew McNee, a member of the so called Suicide Youth Squad was arrested and charged with murder. In July 2003, McNee was sentenced to seven years in youth custody after he pleaded guilty to manslaughter. He was also banned from football matches for ten years. When passing sentence, the trial judge commented that the attack had happened, “for absolutely no reason, other than he supported a different football team and had the temerity to visit a public house the defendant and others believed he should have kept away from”; adding that football hooliganism was a “scourge on the sport” and said the courts should make it clear that anyone involved in violence would face harsh sentences. McNee was released from prison in 2006. Within weeks however, he was fined £200 after pleading guilty to breaching his ten year football banning order. On 22 July 2006 police caught him outside Turf Moor when Burnley were playing Bolton Wanderers F.C. Burnley’s first home game since McNee had been released from prison.

In July 2007, one of the founding members of the Suicide Squad, Andrew Porter, who wrote a book about his exploits with the firm was coming to the end of a three year ban from attending bothEngland and domestic matches. However, Burnley police applied for a fresh banning order with the start of the new season only weeks away under Operation Fixture which had been introduced in 2002.
In May 2009, another founder member of the Suicide Squad, Philip Holmes, was banned for a further three years from English & Welsh football grounds. The ban follows a steady stream of incidents since Holmes’ original ban expired in February 2007, including being the central figure in games against Stoke City & Sheffield United in the 2008-9 season.

The Suicide Squad featured in the television documentary series The Real Football Factories which was first shown on the Bravo Television channel.

 

Main rivals

When Burnley met their main rivals Blackburn rovers on April 4th 1983 they lost a Second Division game at Ewood Park , manager Frank Casper was forced to appeal for calm among the travelling supporters following unrest that had resulted Burnley fans climbing up onto the roof smashing up anything they could get their hands on including asbestos tiles being ripped from the roof of the Darwen End and used as missiles. This match was deemed to be ‘The match that died of shame’ or more notably ‘The Day the roof came off’. A quote from Simon Garner shows the hostility at the game that day, “I remember scoring two penalties against Burnley in 1983 and as I was running up to take the second, bricks were being thrown at me on the pitch”. The cotton mill derby or ‘el lancs Classico’ is arguably one of the fiercest derbies in English football. Since the fifth-round cup replay in 2005 and the violent aftermath of the first tie at Turf Moor both sets of supporters have been forced to travel to the rivals ground on buses surrounded by a heavy police escort although this still hasn’t put a stop to the violence as on the 28th march 2010 over 40 people were arrested after violence erupted in the stands with fans battling with police trying to get at the rovers fans sat smugly behind the police protection. The latest meeting between the two sides saw a 12:30 kick off on a sunday morning but this still didn’t seem to matter to some Burnley fans who reportedly bricked rival Blackburn fans coaches when they were entering Burnley.

On 18 October 2009, following the first FA Premier League derby between Blackburn Rovers and Burnley, members of the Suicide Squad clashed at the Station public house in the Cherry Tree area of the town in a riot described by police officers as “like something out of Braveheart”. 15 months later, 12 members of the Suicide Squad received prison sentences totalling 32 years along with lengthy banning orders. Andrew Porter, aged 44, was discovered to have organised the riot, receiving the heaviest sentence; a five-year prison sentence along with a 10-year banning order. Porter had written a book – Suicide Squad: The Inside Story of a Football Firm – about his experiences as a football hooligan.

1...154155156...233Stranica 155 of 233
Facebook Instagram Youtube
© BALKANSKINAVIJACI.COM 2022 SVA PRAVA PRIDRŽANA | ALL RIGHTS RESERVED