Kako je zastava Ultra Boys-a dospela do Grobara

Posle utakmice Crvena Zvezda-Ekeren doslo je do nestanka nekoliko bitnih zastava Delija. Celu utakmicu je padala kisa pa su zastave ostavljene da se suse u prostorijama kluba.

Bilo je tu mnogo zastava i svako je dolazio po svoju sutradan, pa je verovatno neko ko je uzeo svoju,nepaznjom ispricao nekom svom drugu Grobaru da i dalje stoji tamo 10 -ak zastava koje se suse. Grobari su to iskoristili tako sto su dovezli nekog klinca koji je usao i rekao portiru da ga je jedan tada vidjeniji i stariji cigan poslao po zastavu.

Glupi portir ga je pustio.Uzeo je Ultras Red Star Belgrade,Ultra Boys,Demons i jos par manjih,ukljucujuci i jedan barjak cini mi se.Saznavsi za ovo, cigani zovu grobare i prvo odlaze do njihovog stadiona sutradan,gde grobari beze iz agencije.Daju ultimatum da se vrate zastave jer su uzete nenavijacki. Grobari sedaju i vecaju i teskog srca vracaju zastave.Dovezao ih je jedan Grobar koji je rekao,”od danas imate neprijatelja manje”,zeleci da kaze da je on bio protiv vracanja ali su se ostali usrali pa su ih vratili. Naravno,taj lik se uredno pojaviljao kasnije kao da nista nije rekao.

Nakon sto su te zastave vracene nazad,cigani ih bukvalno bacaju na terasu od svojih prostorija,jer nisu vise zeleli da nose nesto sto je bilo kod Grobara. Isti mali grobar posle nekoga vremena,preskace na terasu i ovaj put uzima Ultra Boys samo koja se zatekla tu.

O tome su cutali posle mesecima a niko nije primetio da fali transparent.I dalje postoji nedoumica da l’ su tada uzeli i onu legendarnu Ultras ili neki drugi put,posto su i za nju cutali mudro i samo je rasirili na derbiju ali ne istom kad su sirili i Ultra boys.

Zastavu (Ultra Boys) su dali jednom uticajnijem Grobaru koji je tada bio aktuelan u gradu,kao sigurnost da im neko ne bi trazio zastavu nazad predpostavljam. I ta zastava je rasirena na sledecem derbiju. Derbi odigran 1998 na stadionu Partizana. Pred taj derbi su Grobari napali Cigane ispred marakane. Mozda je bilo i jednih i drugih 200. I nisu se lepo proveli i ako su imali bolju poziciju(dosli su od blagajne na severu a cigani su stajali dole ispred sportskog drustva).Bezali su krug oko cele Marakane,pa niz bulevar JNA do autokomande.Sve u svemu jedno kilometar! Dok su bezali lomili su stakla na trofenoj sali Marakane.
To je odprilike ta prica…

Preuzeto sa HR-HB foruma…

Sukob Bad Blue Boysa i Demona u Puli (VIDEO)

Pred utakmicu fudbalskog kluba Rijeke i  Dinama u finalu Kupa na Aldo Drosini u Puli, dvije skupine navijača sukobile su se u ulici koja je blizu stadiona. Policija ovog grada je zabilježila kršenje javnog reda i mira.

“Nisam vidio tko je prvi počeo, ali kad su vidjeli da dolazi policija, razbježali su se. Razbili su jedan auto,” izjavio je čitatelj portala 24sata.hr koji je poslao video sukoba navijača u Puli.

Zvanično policija nije mogla potvrditi da je bilo tučnjave niti da je oštećen automobil, ali rekli su kako su zabilježili kršenje javnog reda i mira.

Tučnjava se desila u ulici Marka Marulića koja je u blizini stadiona Aldo Drosina. Vidi se kako nekoliko navijača bježi pred povećom skupinom navijača, jedan od ovih koji bježe ima palicu, drugi se čini kako u ruci ima remen. Prema informacijama koje pristižu, Demoni su prvi napali auto Bad Blue Boys-a razbivši staklo na vratima.

Inače, Rijeka i Dinamo od 18 sati igraju finale Kupa na Aldo Drosini. VIDEO snimak možete pogledati na linku klikom OVDE.

Gasenje navijacke grupe Visa Sila

Navijacka grupa Visa Sila koja je pratila FK Brodarac bila je jedna od najkreativnijh grupa nizih liga , njihove parole se i dan danas koriste u navijackom svetu. Dolazili su iz beogradskih blokova oko Sajmista gde im se ujedno nalazio i stadion. Nomadi su im uleteli na tribinu i pokupili zastave, a oni vodjeni navijakim kodeksom istog dana ugasili grupu.

MW V3.50

 

Nakon gasenja ove grupe za Brodarac pocinje da navija grupa Ultras Brodarac.

 

Ovako je Visa Sila ostala bez svih zastava:

 

Tih godina se nije mnogo znalo za Nomade jer su bili na “pocetku” navijacke karijere, ali svi iz ekipe su zeleli da naprave neki “bum” po kojem ce i ostale grupe shvatiti koliko je ozbiljna ekipa koja dolazi iz Kumodza. U beton ligi nisu imali ozbiljnog rivala u navijackom svetu pa su odlucili da napadnu neku grupu koja je na dobrom glasu. Izbor je pao na Visu Silu koja je tih godina bila pravi hit u navijackom svetu… Sezona u najnizoj ligi jos nije bila pocela kada je Brodarac igrao svoju prvu utakmicu i to na domacem terenu.  D.G. je kao udarna igla ekipe odlucio da Nomadi upadnu bas na tu utakmicu i pokusaju da oduzmu zastavu Visoj Sili. U kumodraskom vrticu skupilo se 21 pripadnik Nomada ,dan je bio izuzetno lep i plan je bio da se svi obuku sto kulturnije, rasporede u nekoliko grupa po 3-4 coveka i na taj nacin neopazeno dodju do Brodarca. Za akciju su poneli nekoliko teleskopa sa buvljaka, par baklji i hiruske maske. Grupe su se neopazeno sastale na keju i onda trk na stadion gde upadaju na opste iznenadjenje Vise Sile koje je u tom trenutku bilo 20-ak na tribini. Mladji clanovi grupe su se dali u beg , a 6-7 starijih je stalo na crtu Nomadima koji su pocinili “savrsen zlocin” jer u akciji nijedan clan obeju grupa nije bio teze povredjen niti uhapsen. Na stadionu je u tom trenutku bilo samo 2 policajca koji nisu stigli (ni zeleli) da reaguju, vec su pozvali pojacanje. Nomadi su pokupili sve zastave koje su bile na ogradi i barjake sa tribine, razdvojili se u vise grupa i taksijima otisli put Kumodraza.

Istog dana se na forumu Srpska Tribina pojavio post pripadnika Vise Sile koji je glasio : Od danas nasa grupa vise ne postoji, momcima iz Kumodraza svaka cast za akciju, ispali smo picke ali jbg bilo je lepo dok je trajalo…

Italijanske grupe: Curva Nord Bari

Tokom sedamdesetih godina prošlog veka u Italiji gotovo da nije bilo fudbalskog kluba koji iza sebe nije imao brojnu navijačku grupu. Nakon Milana, Sampdorije, Torina, Rome, Intera i drugih prvoligaških timova, navijači su masovno počeli da se organizuju i na nižerazrednim utakmicama prateći svoje lokalne klubove. Jedna od većih navijačkih ekipa sa juga Italije su svakako i navijači Barija koji su se polovinom sedamdesetih okupili pod imenom “Ultras Curva Nord” (UCN). Naš sagovornik Rikardo, jedan od momaka iz prve ekipe, odgovarao je na naša pitanja i na taj način pokušao da nam predstavi svoju grupu.

Možeš li nam reći nešto više o osnivanju grupe?

Grupa “Ultras Cuva Nord” je nastala 1976. godine, spontano se okupljajući na severnoj tribini stadiona Barija. Osnivanjem grupe zauzeta je velika Maratona tribina. Jedan od osnivača, koji je i danas aktivan član je Florio. Njegova ideja je bila da se organizujemo i počnemo zajedno da odlazimo na gostovanja i pružamo podršku svom klubu. Ubrzo smo napravili prve transparente, a oko prve zastave je bilo okupljeno pedesetak ljudi. Današnja cifra doseže broj od oko hiljadu ljudi.

Da li je još neko od originalnih članova grupe aktivan i danas?

Osim Floria, još nekoliko momaka iz sedamdesetih je i dalje aktivno. Oni danas ne učestvuju u organizaciji grupe, ali ne izostaju sa stadiona. Njihov transparent “Kuei Vekki” ima počasno mesto na našoj tribini. Jedini iz te stare ekipe koji je i danas jedan od vođa je legendarni Alberto “Parižanin”.

Koju bi sezonu izdvojio kao najbolju?

Ne bih mogao da kažem koja je sezona bila najbolja, ali je svakako period između 1996. i 2001. godine dok smo se takmičili u Seriji A. Tada nas je bilo najviše i pravili smo nezaboravnu atmosferu na stadionu. Tribine Svetog Nikole bile su prepune, koreografije su bile neizbežne na svakoj utakmici a na gostovanja smo odlazili u velikom broju. Ubrzo smo postali jedna od vodećih navijačkih grupa u Italiji koju su svi drugi poštovali.

Imate li prijatelja među drugim navijačkim ekipama. Odnosno ko su vam najveći rivali?

Nakon dugo godina sukoba sa navijačima Salernitane i Ređine, od pre par sezona sa njima je sklopljeno primirje. Na utakmicama protiv ova dva tima tradicionalno je, zbog blizine gradova, uvek bilo dosta gostujućih navijača tako da su incidenti bili učestali. Sa navijačima iz Salerna smo se pre par godina pobratimili. Za najljuće protivnike smatramo navijače Napolija, Lećea, Palerma, Peruđe ali i grupe sa severa poput Intera, Livorna i Venecije. Prijatelji smo sa ultrasima Sampdorije, Vićence i Triestine.

Da li je vaša grupa politički orijentisana ?

Trudimo se da politiku zadržimo izvan naše tribine. Navijači Barija važe za desno orijentisane ali nismo ni blizu ekstremni po tom pitanju poput Lacijala, Internista i mnogih drugih koji javno to pokazuju. Među nama ima i levičara pa baš zbog te izmešanosti politiku ni ne pominjemo na utakmicama.

Kakav je odnos između grupa sa severa i juga Italije i koje su po tebi najbolje grupe u Italiji trenutno?

Nevezano za stadion, već uopšteno rivalitet između juga i severa je ogroman i to se oseti u svim društvenim slojevima i dešavanjima. Mnoge grupe sa severa se prema nama odnose kao rasisti prema crncima, mada i tu ima izuzetaka. Na stadion u Veroni, Bergamu, Milanu nema šanse da dođe ijedna grupa sa juga a da ih domaći navijači ne prozovu nekom pesmom ili parolom. Najbolje grupe sa severa su svakako: Breša, Atalanta, Đenova, Sampdorija i Torino a sa juga: Lacio, Roma, Napoli, Katanija i Sambenedetense. O našoj grupi neka sude drugi.

Kakvi su vam odnosi sa upravom, igračima, policijom?

Sa upravom i igračima se uzajamno poštujemo i to je sve. Ranije su se vođe družile sa igračima i imali bliske odnose sa upravom. Klub je dugo godina pomagao prilikom organizovanja odlazaka na gostovanja, dok danas sve sami finansiramo. Mislimo da je tako najbolje, jer smo nezavisni i niko ne može da nam prigovori za bilo šta. Sa policijom smo oduvek imali loše odnose, koji su se u poslednje dve sezone još biše pogoršali nakon što su jednom prilikom pokušali da privedu neke naše vođe na šta smo im odgovorili pesnicama.

Kakve rezultate beleži trenutno vaš klub i koliko to utiče na dešavanja na tribinama?

Na žalost već pet godina u Bariju se dešavaju malo svetle stvari. Prošle godine smo ispali u Serriju C, ali smo se na sreću ekspresno vratili u viši rang. Očigledno je da je ispadanje iz najjače lige 2001. godine uticalo da se mnogi navijači ohlade i prestanu da dolaze na stadion. Ipak, ova sezona kao da je nešto svetlija, pošto nas je neuporedivo više na tribinama nego u ijednoj sezoni od kada nismo u Seriji A. Svi se nadamo povratku u društvo najboljih naredne godine što bi svakako uticalo i na našu brojnost.

Reci nam nešto više o organizaciji grupe?

Trenutno su petorica momaka najbitniji. Oni se brinu o svim važnijim pitanjima. Svaki od njih ima svoju ekipu, koja sledi uputstva svojih vođa. Jedni su zaduženi za koreografiju, drugi za organizovanje putovanja, treći za izradu rekvizita, četvrti za odnos sa novinarima, policijom, upravom, a peti za članstvo (organizovanje sastanaka, pprikupljanje novih članova, skupljanje članarine). U tih pet ekipa je oko 300 ljudi. Najteže nam je naći novac za koreografije, jer se od nas očekuje da uvek, na svakoj utakmici zablistamo, kao nekada. Obično tokom letnje pauze sve osmislimo, šta ćemo na kojoj utakmici raditi, sve to izračunamo i već tada počnemo da skupljamo novac. Dobar deo love prikupljamo od članarine i prodatih navijačkih rekvizita, ali je dosta i pojedinačnih donacija navijača.

Kakav je zakon po pitanju pirotehnike i imate li problema prilikom unošenja i paljenja baklji i ostalih pirotehničkih sredstava?

U Italiji je zakon za navijače veoma rigorozan. Unošenje pirotehnike nije dozvoljeno. Situacija je različita od stadiona do stadiona. Negde te uhapse čim ti nađu baklju, dok te na drugom mestu ni ne pogledaju ako je upališ i baciš u teren. Svaka grupa i pojedinac su svesni posledica koje mogu da snose, ako kao što imate prilike da vidite gotovo da nema utakmice u Italiji na kojoj se ne pali pirotehnika.

Znaš li išta o navijačima sa ovih prostora?

Bari nikada nije igrao u evropskim kupovima, tako da nismo ni imali prilike da upoznamo neke strane navijačke grupe. O navijačima u Srbiji, kao uostalom i u drugim zemljama, znam veoma malo pošto slabo pratim dešavanja van Italije. Znam za nazive nekih navijačkih grupa, takođe znam i da pojedinci imaju neke kontakte u Srbiji ali ništa više od toga.

izvor: curvasrb.weebly.com

Intervju: Divlja Telad Valjevo

Možete li nam reći nešto više o počecima navijanja za Radnički i osnivanju same grupe?

​Sami počeci navijanja za Radnički datiraju još iz 1981 godine kada se u Osečini našlo preko hiljadu navijača Radničkog, a takođe i utakmice kod kuće bile su masovno posećene, tako da je stadion Krušika koji se koristio usled loših uslova na Petom puku uglavnom bio krcat i tražila se karta više. Godine 1987 Radnički dobija novi stadion i opet se vraća na Peti puk gde se nastavljaju mnoga zanimljiva dešavanja i na kome se igra i dan danas. O broju pristalica koje su pratile Radnički govori podatak da su tribine koje primaju 500 gledalaca uvek bile krcate i da je Radnički sa tribina bodrilo preko 1500 ljudi protiv LJiga, a taj kišoviti dan ostaće zauvek u sećanju svih navijača Radničkog. Tek u maju dvehiljadite navijači Radničkog po prvi put odlaze na utakmicu kao prava organizovana navijačka grupa, a aprila dve hiljade prve nastaje i ime koje krasi i krasiće još dugo našu grupu. Sasvim slučajno, pod dejstvom alkohola u kafani, čovek izvan svega toga uporedio je grupu i njeno ponašanje sa divljom teladi, a reakcija i masovno oduševljenje ostaće svima u sećanju. Kao i ime i prva zastava nastala je spontano, par snalažljivih momaka skinulo je narandžastu ciradu sa lokalne prodavnice, a jedina farba koje se našla je bila plava, tako su nastale boje grupe, boje koje postaju prepoznatljive na tifo sceni Srbije i koje postaju vremenom i boje voljenog kluba.

Radnički iz Valjeva godinama tavori u nižim ligama, da li se i kako to odražava na grupu?

Nastanak grupe nije nikad bio povezan sa uspehom kluba već isključivo kao pripadnost gradu u kome se i za koji se živi. Grupa je nastala u petom rangu takmičenja a dve hiljade pete klub je ušao u četvrtu ligu, u kojoj se i dan danas nalazi, tako da već 14 godina igramo isti niželigaški rang, za sada bez većih izgleda za ulazak u treću ligu. Svakako da bi eventualni sportski uspeh kluba dao vetar u leđa grupi, ali ona je navikla da funkcioniše bez ikakvih klupskih uspeha, tako da ljudi koji je sačinjavaju svakako ne zavise od rezultata, već su tu samo iz ljubavi. Svakako ostaje žal što naspram nas gotovo nikada nema protivničkih navijača i što uglavnom gostujemo po selima, ali naš klub je tu gde je i mi bolji nemamo.

Da li bi ste izdvojili neki period, sezonu, utakmicu ili akciju na koju ste posebno ponosni?

​Svakako najbrojnija sezona u istoriji grupe je 2010/11, tada je ceo navijački pokret u zemlji bio u ekspanziji, a naša grupa je redovno imala brojku u četvrtoj ligi kakvoj bi danas zavividela ogromna većina grupa na sceni, a na gotovo svakoj utakmici je bilo sadržaja u vidu pirotehnike, koreografija itd. Jedna od zanimljivijih akcija je svakako poklanjanje prvih narandžasto plavih dresova klubu, od tada se jedino takvi i nose. Uz to, pomagali smo ugroženim sugrađanima usled poplava, velikih smetova snega i imali smo akcije dobrovoljnog davanja krvi

Kakav je odnos navijača sa klubom, igračima i policijom?

S obzirom da je naš klub siromašan i da čak ni u okviru Valjeva ne zauzima mesto koje zaslužuje, bilo je situacija gde smo mi kao grupa pomagali njegov rad i opstanak, a naši ljudi preuzimali pozicije koje niko drugi nije želeo. Nikada od kluba ništa nismo tražili, oduvek funkcionišemo samostalno, čak je i sama grupa povremeno svoju energiju sa tribina usmeravala ka klubu. Igrači su svesni koliko značimo i odnosi su uglavnom dobri. Iz razloga što igramo niži rang, na domaćim utakmicama retko kada ima previše policije i to je jedan od retkih dobrih stvari tavorenja u nižim ligama. Na gostovanjima situacija je uvek neizvesna, često se lokalnim šerifima moraju pokazati zubi usled potpuno bezrazložne represije sa njihove strane.

Možete li nam reći nešto o vašem navijanju na ostalim sportovima?

​Dve hiljade trinaeste je onsovan naš košarkaški klub. Od tada, naša grupa bodri košarkaše kada god je u mogućnosti, što znači na domaćim utakmicama i na bitnijim gostovanjima. Krenuli smo od poslednjeg ranga i naši momci su ređali uspehe uz našu podršku, koja u akustičnoj hali posebno dolazi do izražaja. Uz to, navijali smo na valjevskim novogodišnjim turnirima u malom fudbalu gde se naš klub pojavljivao.

Kakav je odnos navijača sa klubom, igračima i policijom?

S obzirom da je naš klub siromašan i da čak ni u okviru Valjeva ne zauzima mesto koje zaslužuje, bilo je situacija gde smo mi kao grupa pomagali njegov rad i opstanak, a naši ljudi preuzimali pozicije koje niko drugi nije želeo. Nikada od kluba ništa nismo tražili, oduvek funkcionišemo samostalno, čak je i sama grupa povremeno svoju energiju sa tribina usmeravala ka klubu. Igrači su svesni koliko značimo i odnosi su uglavnom dobri. Iz razloga što igramo niži rang, na domaćim utakmicama retko kada ima previše policije i to je jedan od retkih dobrih stvari tavorenja u nižim ligama. Na gostovanjima situacija je uvek neizvesna, često se lokalnim šerifima moraju pokazati zubi usled potpuno bezrazložne represije sa njihove strane.

Možete li nam reći nešto o vašem navijanju na ostalim sportovima?

​Dve hiljade trinaeste je onsovan naš košarkaški klub. Od tada, naša grupa bodri košarkaše kada god je u mogućnosti, što znači na domaćim utakmicama i na bitnijim gostovanjima. Krenuli smo od poslednjeg ranga i naši momci su ređali uspehe uz našu podršku, koja u akustičnoj hali posebno dolazi do izražaja. Uz to, navijali smo na valjevskim novogodišnjim turnirima u malom fudbalu gde se naš klub pojavljivao.

Šta mislite o trenutnoj situaciji na navijačkoj sceni Srbije i da li imate neku poruku za navijače?

​Navijački pokret u našoj zemlji je, nažalost, evidentno u padu već godinama. Ne bismo zalazili u detalje zašto je to tako, većini aktivnih navijača je to sasvim jasno. Postoje inicijative da se stanje sredi koliko je to moguće i da navijači međusobno budu rivali, a ne dušmani. Mi smo uvek za zdravo navijačko rivalstvo i to je jedini put kojim će navijački pokret u Srbiji moći da stane na noge.

izvor: curvasrb.weebly.com

Kako je pala udarna zastava Invalida

Ubrzo nakon oduzimanja zastave Nomada situacija izmedju Invalida i Plave Unije sa jedne strane, a Nomada i United Force-a sa druge postaje veoma napeta. Invalidi su odlicnom akcijom uspeli da se dokopaju vrednog trofeja i znali su da ce Nomadi kad tad zeleti da se osvete za zastavu.

Tokom pauze u izmedju sezona medju Nomadima je pala odluka da se odgovori vec na prvoj utakmici u sledecoj sezoni gde je Vozdovac igrao u Zelezniku. Nekoliko ljudi je otislo na utakmicu u osmatranje i kada su javili da se samo 15-ak ljudi pojavilo na utakmici krenulo se u akciju. 14 Nomada naoruzanih sa nekoliko baklji, palica i armatura sa lokalnog stovarsta bili su i vise nego dovoljni za akciju. Puteljak koji je vodio do njihovog stadiona i tribine gde su bas Invalidi bili smesteni bio je savrsen za napad, s obzirom da se policijska stanica nalazi preko puta stadiona na stadionu gotovo da nije bio nijedan policajac. Jedan od momaka sa Kumodraza cekao je ispred stadiona u Renou koji je uvek morao da bude na gasu kako se ne bi ugasio. Akcija je pocela na poluvremenu kada su Nomadi uleteli sa leve strane tribine, Invalidi koji su u tom trenutku bili u cudu nisu uspeli da reaguju. Jedan najprisebniji u tom trenutku uspeo je da preskoci ogradu i pocne da skida zastave , medjutim onu najvredniju nije uspeo da otkaci i ona je zavrsila u Kumodrazu.

Neki od Invalida su preskocili u teren , neki su krenuli da se obracunaju sa Nomadima ali sve je bilo kasno. Nomadi su uzeli ono po sta su dosli…

Zastava je kasnije odnesena na Banjicu gde je na opste odusevljenje navijaca Rada kasnije iznesena na njihovoj utakmici sa OFK Beogradom i spaljena na ocigled svih…

HNS zabranio navijačima ulazak na Poljud, ali Torcida priprema spektakl

Splitski Hajduk u subotu protiv ekipe Istre može osigurati Europu kolo prije kraja prvenstva, a to će morati napraviti bez podrške navijača na Poljudu,

Iz krovne kuće hrvatskog fudbala stigla je kazna za Hajduk zatvaranjem Poljuda protiv Puljana zbog izgreda na Jadranskom derbiju koji je u sklopu 30. kola odigran na Poljudu.

Najvatreniji navijači Hajduka ponovno su odlučili pokazati da ih ni zabrane neće spriječiti da navijaju za voljeni klub. Iako ne mogu na stadion, cijeli grad će gorjeti za vrijeme utakmice. Sat vremena prije utakmice navijači će se skupiti na Lovrincu i u karuselu krenuti prema Klubu navijača.

“Kao što znate, ovu nedjelju na utakmici Hajduk – Istra, s početkom odigravanja u 16:30, na kojoj na žalost ne možemo prisustvovati zbog kazne praznih tribina poljudskog stadiona. Zato Vas pozivamo sve da se u nedjelju nađemo na velikom parkingu na Lovrincu u 15:30h, odakle ćemo svi zajedno u karuselu napraviti đir po gradu, uz zvukove sirena, barjake i pjesmu, pokazati svima dišpet i prkos prema zabranama i našu ljubav prema Hajduku.

Iza karusela organiziramo druženje i gledanje utakmice u Klubu navijača. Pokažimo svima da nas zabrane čine još jačima, i napravimo uvod u ono što slijedi, a to je invazija na Maksimir!

Nemir i strast, Torcida Split”, obavijestila je Torcida putem Facebooka.

Pad zastave Nomada iz Kumodraza

Grupa Nomadi je nastala pocetkom 2005 godine cinila ju je ekipa sa Kumodraza i pratila je klub Torlak, pored Torlaka vecina clanova je isla i na Rad. Jedan od osnivaca grupe bio je i Dusan Grijak tragicno stradali navijac ispred Sava Centra 2012. godine

Brojnost grupe je varirala ali nijedna utakmica Torlaka nije propracena sa manje od 10,a vise od 50 clanova. U prijateljskim odnosima su bili sa Sumarima iz Mirijeva i Brigants-ima sa Liona, jedno vreme bilo su i u dobrim odnosima sa podgrupom Gaucosa sa Dorcola Azzuro Morte dok ta podgrupa nije prestala da prati Dorcol.

 

Uvod za pad zastave Kumodraz dogodio na Strelistu u selu Rakovica gde je gostovao Torlak koji je u tom trenutku igrao najnizi rang takmicenja. Ekipa protiv koje je Torlak igrao zvala se Napredak, a oni su imali neku grupicu navijaca koji su u tom trenutku bili dobri sa Invalidima pa su i Vozdovcani dosli da im  pruze podrsku. Nomadi su smisljen ubacili jednog njihovog clana na tribinu sa Invalidima, momak koji je stajao sa njima poznavao je neke od Invalida jer je isao sa njima u srednju skolu. Nomadima je u pomoc doslo nekoliko Radovaca koji do tad nisu imali veze sa Nomadima. Momak na tribini sa Invalidima je vesto uspeo da strgne zastavu Rakovica Family i poceo da trci preko terena ga gostujucim navijacima , kada su Invalidi shvatili sta se desava jurnuli su u teren za njim u tom trenutku ulecu i Nomadi ali i policija i pocinje sukob Nomada i policije.Panduri sustizu momka sa zastavom i oduzimaju mu pa vracaju Invalidima. Tako da je ovaj pokusaj otimanja zastave Invalida propao…

Invalidi nisu cekali mnogo vremena na osvetu, jedan vikend kada je Torlak gostovao u Velikom Mokrom Lugu zbog izuzetno loseg vremena i kise koja je padala gotovo citav vikend,a utakmica se igrala u 11h prepodne na gostovanje je otislo samo 13 Nomada sa dva automobila. Na gostovanje su poneli gajbu piva i jednu macetu zbog koje je utakmica bila prekinuta sve dok je Nomadi nisu bacili. Sa tribina su krenule prozivke da su oni narkomani i kriminalci, sve dok jedan od Nomada nije izvadio indeks i poceo da mlati sa njim kako je on “fakultecki obrazovan”. Igrao se 45 minut , Torlak je imao korner ,a izvodio ga je Marko Zivoinovic (kasnije tragicno ubijeni mladic). Marko je u jednom trenutku skontao grupa koja je dolazila Nomadima sa ledja i upozorio ih je na to. U tom trenutku ulece grupa od 20-25 Invalida sa palicama i ciglama,neki od Invalida su bili iz starije ekipe od preko 30 godina.

Nomadi odgovaraju sa flasama,a dve zastave sa ograde se skidaju. Upravo onaj “fakultecki obrazovan” navijac sa jednom od zastava se tuce,medjutim jedam Invalid  ga udara palicom i rusi ,a zastavu oduzima. Nomadima u pomoc priskace ceo tim i strucni stab Torlaka i oni prelaze u dominaciju pa je tom prilikom dosta Invalida povredjeno , neki od njih su potrazili i pomoc po okolnim kucama. A zastava Nomada je skuterom zauvek odnesena…

Siniša Mihajlović krenuo na navijače Lacija, policija morala reagovati (VIDEO)

Prije finala Kupa Italije između Lazija i Atalante, policija je morala intervenisati i zaustaviti trenera Bologne Sinišu Mihajlovića koji se pokušao obračunati sa navijačem Lazija koji ga je vrijeđao.

Srpski trener Siniša Mihajlović se našao na meti navijača rimskog kluba koji su ga, navodno, nazvali ciganinom. To je bilo sasvim dovoljno da temperamentni Mihajlović krene na provokatora i objasni mu, kao prvo, da se nekada kao igrač borio za “nebeskoplave boje”, čak bio i šampion Italije.

Nije, ipak, došlo do obračuna Siniše i tifoza rimskog kluba jer su trojica karabinjera, uz pridržavanje, odgovorila Sinišu od svog nauma.

Pogledajte video zapis trenutka tenzije na ulicama Rima koji je zabeležila stanica RAI.

Svakako je interesantno da je Mihajlović dobar dio fudbalske karijere proveo u Laziju. Igrao je za Nebeskoplave od 1998. do 2004. godine i učestvovao je u velikim uspjesima Nebeskoplavih.

Siniša je 2000. godine osvojio Seriju A, dva puta je osvojio Kup i Superkup Italije, a okitio se naslovima Kupa pobjednika kupova i UEFA Superkupa. Poslije je uslijedio odlazak u Inter, a to mu očigledno navijači Lazija ne mogu zaboraviti i tretiraju ga kao izdajnika.

U dresu Lazija, Mihajlović je u šest godina odigrao 193 utakmice i postigao je 33 gola.

Uhapsena dvojica osumljicenih za prebijanje mladica posle utakmice u Kumodrazu

Pripadnici ministarstva unutrasnjih poslova uhapsili su juce dvojicu mladica osumljicenih za nanosenje teskih telesnih povreda 16-ogodisnjem mladicu posle utakmice u blizini stadiona fudbalskog kluba Torlak u Kumodrazu. Grupa mladica naoruzanih bejzbol palicama napala je momke koji su pratili utakmicu FK Torlak , a veruje se da su u pitanju navijaci sa Karaburme i Vozdovca koji su u losim odnosima sa navijackom grupom Nomadi iz Kumodraza.

Pored nesretnog mladica u napadu je povrede zadobio jos jedan momak ali njegove povrede nisu opasne po zivot.

Osumnjičenima je određeno zadržavanje do 48 časova i oni će, uz krivičnu prijavu, biti privedeni Višem javnom tužilaštvu u Beogradu.

Policija nastavlja rad na identifikaciji ostalih osoba koje su učestvovale u ovom incidentu i na rasvetljavanju svih okolnosti ovog događaja.