Navijači Celtic-a i Palestina

Poznato je da navijači škotskog Seltika podržavaju Palestinu i često na utakmicama ističu palestinske zastave. Na utakmici finala FA kupa Škotske, koju je Seltik igrao s ekipim Motherwell, navijači Seltika pokazali su transparent: Stojimo uz Palestinu, stop genocidu, stop cionizmu (Celtic stands with Palestine, end genocide, end zionism).

U avgustu 2016., u utakmici play offa Lige prvaka, Seltik je dočekao izraelski Hapoel Be'er Shevu. Utakmica će se, osim pobjede Seltika rezultatom 5:2, pamtiti po škotskim navijačima koji su prije, za vrijeme i nakon utakmice provocirali izraelske navijače palestinskim zastavama. Stadionom se orilo “Sloboda za Palestinu” i “Izrael je ubica Palestine”. UEFA je zbog ovoga kaznila Seltik s 10 hiljada eura, jer je prekršio pravilo koje kazuje da se zabranjuje korištenje “gesti, riječi, objekata ili drugih oblika koji prenose poruku koja ne odgovara sportskom događaju, posebno poruku koja je politička, ideološka, religijska, uvredljiva ili provokativna”.

Kada je Donald Tramp u decembru 2017. priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela, navijači Seltika pokazali su transparent na kojem je pisalo “Jerusalem je Palestina” i “Fuck Trump“. Dok je UEFA uredno kažnjavala Seltik, nisu im smetali, naprimjer, navijači holandskog Ajaxa, koji često na utakmicama pokazuju zastave Izraela, što se vidi na jednoj od slika. Očito da miješanje sporta i politike za nekoga važi, a za nekoga ne važi.

Bez obzira na kazne, Seltik je nastavio podržavati Palestinu, a navijači Seltika pokrenuli kampanju skupljanja novca za pomoć Palestini. Palestinci su uzvratili na prijateljski gest navijača Seltika. Naime, palestinska djeca u izbjegličkom kampu Ed-Dehisha na Zapadnoj obali dala su džeparac za Seltik kako bi mu pomogli da plati kaznu UEFA-i zbog podrške Palestini.

Autor: Legendarni bosanskohercegovački novinar Mladen Marić.

Navijacka scena Kavkaza

Kavkaz je geografski termin koji označava čitav kraj između Crnog i Azovskog mora i Kaspijskog jezera. Na sjeveru mu se granica pruža Kumo-maničkom dolinom, a na jugu se podudara s državnom granicom bivšeg SSSR prema Turskoj i Iranu (rijeke Ahurjan i Araks).

Obuhvaća oko 440 000 km. Sjeverno od Velikog Kavkaza i rijeke Psou nalazi se sjeverni Kavkaz s Predkavkazjem, a južno od njega Zakavkazje. Kavkaz je etnički vrlo šarolik; naseljuju ga Rusi, Azerbajdžanci, Gruzijci, Armenci, Oseti i druge manje skupine.

Zbog klimatskih razlika poljoprivredna proizvodnja je raznolika; žitarice uspijevaju u Predkavkazju, pamuk i industrijske biljke u dolini Kure, a mediteransko voće i povrće (umjetno natapanje) u Kolhidskoj dolini. Na planinskim pašnjacima razvijeno je ovčarstvo. Duž tokova rijeka izgrađene su brojne hidroelektrane.

Gradovi Baku i Groznij su središta proizvodnje i prerade nafte. Industrija je razvijena u gradovima Tbilisi, Erevan, Kirovabad, Batumi, Novorossijsk. Uz obalu Crnog mora i u Predkavkazju nalaze se brojna odmarališta i kupališta.

Kavkaz ili Kavkazija prostire se u Euroaziji, a omeđen je Anatolijom (Turska) i Iranom na jugu, Crnim morem na zapadu, Kaspijskim jezerom na istoku i europskim dijelom Rusije na sjeveru. Kavkazija obuhvaća planinu Kavkaz i okolne nizine.

Planina Kavkaz obično se smatra granicom između Europe i Azije, dok se teritoriji u Kavkaziji smatraju dijelovima jednog ili drugog kontinenta. Perzijsko ime za ovu regiju je Qafqâz, što upućuje na veze s Azijom. Sjeverni dio Kavkaza naziva se Ciskavkaz, a južni dio Transkavkaz. Najviši vrh na Kavkazu je Elbrus (5,642 m), koji se nalazi u zapadnom Ciskavkazu u Rusiji, a općenito se smatra najvišim vrhom Europe.

Kavkaz je jedan od lingvistički i kulturno najrazličitijih regija na Zemlji. Nacionalne države koje danas obuhvaćaju Kavkaz su sjeveroistočna Turska, postsovjetske države (Gruzija, Armenija, Azerbajdžan) i razni dijelovi Rusije. Ruski dijelovi uključuju Krasnodarski kraj, Stavropoljski kraj, te autonomne republike Adigeju, Kalmikiju, Karačajevo-Čerkeziju, Kabardino-Balkariju, Sjevernu Osetiju, Ingušetiju, Čečeniju i Dagestan. Četiri teritorija u regiji koji su proglasili nezavisnost, ali nisu priznati od međunarodne zajednice kao nacionalne države: Abhazija, Nagorno Karabah, Adžarija i Južna Osetija.

Kavkaz je teritorija gde različite narodnosti žive , sa različitim jezicima, ali sa sličnom kulturom i izgledom. Jedan deo je severni u Rusiji (Dagestan, Cečenija, Osetija, Balkaria) drugi je odvojen (Azerbejdžan, Jermenija, Gruzija), svaki od njih ima fudbalske timove sa navijačima koji imaju nekoliko ozbiljnih grupa. Posto je na ovim prostorima u proslosti besneo rat jer su pojedine ruske republike zelele da se odvoje od matice u ovim predelima vlada velika netrpeljivost sa ostalim navijackim grupama iz Rusije. Dve najpoznatije grupe iz ruskog dela Kavkaza dolaze iz Naljcika i Mahackale oni podrzavaju lokalne klubove Spartak i Anzi.

Navijaci ovih klubova bezbroj puta su napadali ruske grupe koje dodju na gostovanje u Dagestan ili Ceceniju i nekoliko puta im skidale zastave.

Ove grupe iskljucivo forsiraju borbe na ruke i po tome su jedni od najjacih u Rusiji, iako se retko bore u dogovorenim tucama oni na ulicama ne koriste nozeve i ostala pomagala. Posto vecina ruskih MMA boraca dolazi iz Dagestana i Cecenije u ovim grupama dosta momaka trenira neki od borilackih sportova pa su samim tim spremniji od ostalih.

Navijaci Anzija se zovu Antsi Ultras i od 2011. su poceli redovno i organizovano da prate svoj klub, neprijatelji su im sve ruske navijacke grupe dok sa grupama sa ruskog dela Kavkaza nemaju prijateljske ali ni neprijateljske odnose i ne napadaju jedni druge.

Azarbejdzan ima dva donekle ozbiljne navijacke grupe, a to su navijaci Karabaha i Nefcija.

Najozbiljnija grupa koja dolazi sa Kavkaza su navijaci Dinama iz Tbilisija koji su prethodnih godina imali nekoliko ozbiljnih akcija, iako grupa po brojnosti nije velika nekoliko puta su napadali mnogo jace i mnogobrojnije grupe od njih.

Naziv grupe je Elite Tbilisi. Navijaci sa Balkana se verovatno secaju sukoba sa Violama iz Maribora do pre nekoliko godina kada su Slovenci isprasili Gruzine.

Gruzini su u dobrim odnosima sa navijacima Dinama iz Zagreba i nekoliko puta su imali medjusobne posete.

Hrvatski navijači odlični na Svjetskom prventsvu, Srbija bez jake podrške

Hrvatska rukometna reprezentacija pobjedom nad Makedonijom 32:21 osigurala je drugi krug Svjetskog prvenstva. Sa druge strane Srbija se nije proslavila igrom, ali nije imala ni veliku podršku navijača.

Hrvatska ima odličnu podršku na turniru, protiv Makedonije bilo je oko pet hiljada hrvatskih navijača, dok je Makedonaca bilo dosta manje pa su ih Hrvati lako nadglasali. Sa druge strane mnogi su očekivali veču podršku rukometašima Srbije na Svjetskom prvenstvu, ali je ona izostala.

Istina je da je srpski rukomet trenutno u surovoj realnosti daleko od svetskog vrha, ali je odziv u Nemačkoj bio je daleko manji od očekivanog, s obzirom na to koliko Srba živi i radi u ovoj zemlji.

Mogla se vidjeti tek poneka zastava reprezentacije Srbije, dok su se Hrvati potrudili da dođu u što većem broju i okače sve zastave uz sam teren, kako bi jasno stavili do znanja Vatrenima da su uz njih.

Ne treba zaboraviti pohvaliti i Makedonce koji su se sjajno pokazali kao navijači, upravo na utakmici protiv Hrvatske. Inače, Hrvatskoj je podršku pružio i legendarni fudbaler Niko Kovač, aktuelni trener Bajerna.

Srbiji podršku je pružio Marko Grujić, fudbaler Herte.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Srbija do Berlina! 🔴⚪️💪🏻🇷🇸🇷🇸🇷🇸 #srbija

Objavu dijeli Aleksandar Milicevic (@milelale9)

Hockey: Koln-Dusseldorf (VIDEO)

Hockey: Koln-Dusseldorf  2:3

Navijači Sportinga slučajno zapalili svoju tribinu

Veliki portuga derbi portugalskog fudbala jučer je odigran između Sportinga i Porta, ali nažalost navijači nisu vidjeli golove.

Sporting i Porto odigrali su meč bez golova što se dugo nije desilo, no uzbuđenja nije nedostajalo na ovom susretu. To se prvenstveno odnosi na domaće navijače koji su priredili spektakularnu atmosferu na tribinama.

Ipak, jedan dio navijača Sportinga se previše zanio i sami su zapalili svoju tribinu. Na svu sreću vatrogasci su ekspresno reagovali i ugasili požar, a video je postao hit na društvenim mrežama.

Do požara je došlo kada je jedan od navijača bacio baklju na stolicu koju je ubrzo zahvatio plamen koji se počeo širiti. No, vatrogasci su odmah reagovali i spriječili katastrofu.

Ubijen mladi navijac Partizana

Na ulazu u Ulicu Slobodana Penezića Krcuna u laćaračkom naselju ‘’Bela ruža’’ danas je sve vrvelo od policije i novinarskih ekipa.

U snegu, iza žičane ograde tragovi krvi pokojnog Veljka Vasiljevića, koga je nakon kraće svađe jednim ubodom noža lišio života njegov najbolji drug Dušan Milanović.

Pored mesta zločina stoji fudbalska lopta, jer je ubijeni Veljko igrao fudbal za FK’’Radnički’’ iz Sremske Mitrovice i gore sveće, koje su ceo dan palili njegovi drugovi.

– Strašno je to šta se desilo, niko od nas ne može da dođe sebi! Bili su od detinjstva

nerazdvojni drugovi, stalno zajedno, u školu, iz škole, pa posle u grad, svuda smo ih
viđali da idu zajedno. I njihovi roditelji su dobri prijatelji, ovde žive i druže se već 20
godina. Prijatni ljudi, dobre komšije, Duletov otac je preduzetnik, Veljkov vozi kamione
u inostranstvu, čeka se njegov dolazak… Tragedija velika za obe porodice, ništa više ne
mogu da kažem – priča jedan komšija iz Ulice Slobodana Penezića Krcuna.

 

Veljkovi i Dušanovi drugovi koji su danas u grupama odlazili u Veljkovu kuću na kraju ulice da izjave saučešće njegov majci i mlađem bratu pognutih glava izbegavaju novinare.

– Svašta se sad priča, te posvađali su se oko devojke, te oko nekih dugova. Izlazili smo
zajedno, sinoć nisam bio sa njima, ali sam čuo da su bili na uobičajenim mestima, u
nekoliko mitrovačkih kafića i kada su se vratili Dušan je otišao kući po nož i mobilnim,
kako sam čuo, pozvao Veljka da izađe. Šta se tačno izdešavalo, ne znam – rekao je jedan od Veljkovih i Dušanovih drugova.

Po pozivu meštana na lice mesta odmah je stiglo vozilo Službe hitne pomoći mitrovačkog Doma zdravlja i policija, koja je uhapsila Dušana Milanovića, kome je određeno zadržavanje do 48 sati, nakon čega će biti sproveden kod istražnog sudije uz krivičnu prijavu za teško ubistvo.

 

Izvor: Informer

Klosari Busovaca

Osnivanje
Ultras pokret u Busovači uzima maha sada već davne 1998. Godine. Kada se manja grupa navijača (većinom iz Tisovačke ulice gdje se nalazi stadion NK Busovača- Kocke) okuplja pod nazivom “Djeca s Kocke”. Djeca s Kocke prate Busovaču na lokalnim gostovanjima u 1. Nogometnoj ligi Herceg-Bosne do raspada iste. Grupa prestaje sa organiziranim navijanjem 2000. Godine kada Busovača prelazi u 3.ligu BiH.
Povratak na nogometne utakmice
Od 2008. Godine mlađa generacija vraća navijače Busovače na stadion pod novim imenom “Klošari Busovača” te time započinje razdoblje navijanja sa zapadne tribine. 2010. Godine skupina prelazi na tribinu Istok-stajanje u na kojemu se okupljaju i danas.
Praćenje košarke
Te iste odine počinje organizirano praćenje Košarkaškog Kluba Busovača koja igra A1 prvu ligu Herceg-Bosne (2.liga BiH; u kojoj se nalazi i danas). Vrlo brzo stvaraju svoju reputaciju kao ozbiljna navijačka skupina nizom dobrih izdanja što na domačim utakmicama, tako i na gostovanjima.
Najbolja izdanja
Među najboljim izdanjima grupe uvršta se lokalni derbi protiv HOKK Vitez. Vitez.info prenosi da se za vrijeme derbija u športskoj dvorani u Busovači (kapaciteta maksimalno do 400 mjesta) nalazilo oko 650 domačih navijača, te 10-tak gostujućih (Vitezovi Vitez).
Najbolje gostovanje grupe jest famozno gostovanje prtiv KK Kiseljak iste godine. Na derbi je došlo 30-tak navijača Busovače koji su prije utakmice otišli u laganu šetnju uvijek nezgodnom Kiseljaku. KK Busovača lagano je odnjela pobjedu protiv domačina iz Kiseljaka što je utjecalo da se slavlje nastavi do ranih jutarnjih sati.
Najnoviji derbi dobio je svoje odlike dan prije Uskrsa 2017.Godine kada u Busovaču dolazi FK Krajišnik iz Velike Kladuše. Na tribinama stadiona u Busovači okupilo se 100-tinjak ultrasa, te oko 250 gledatelja sveukupno koji su napravili paklenu atmosferu koja je pomogla Busovači da dođe do lake pobjede nad jačim protivnikom.
Podgrupe

DEMETRA (2018.)
Klošari 98 (2016.)
Klošari Luka (2010.)
Klošari Grad (2010.)
Ekipa Kaonik (2008.)
Djeca s Kocke (po uzoru na prvotno ime grupe; 2008.)

Sukob Crvenih Djavola sa policijom i Freedom Fighters-ima u Uzicu

Mladja ekipa Red Devils-a, tacnije Inferno odlazi vec u jucerasnjim popodnevnim casovima za UE i tamo setaju po gradu u pokusaju da naidju na nekog od Freedom Fighters-a, ali bezuspesno jer od ”totalne mobilizacije” nailaze samo na nalepnice Mr. Green Vec u ranim prepodnevnim casovima RD se skuplja u centru grada i krece sa dva puna basa put Uzica (po mojoj slobodnoj proceni oko 110ljudi prvi bus najmladja ekipa i drugi bus sa po pola prve i srednje ekipe(jebena sreda)). Dole nas ceka inferno i pridruzuje nam se. U blizini stadiona dok napustamo buseve i formiramo korteo primecujemo grupu od 30-40 FF-a koja se pojavila na brdu iznad nas naoruzana do zuba kockama i stanglama i jednom bakljom. Krece rafal kamenica upucen ka nama(polomljena samo 2 stakla niko nije povredjen sto je za neverovati s’ obzirom na broj kamenica) i u tom trenutku krece pravi stampedo nasih ljudi upravo na to brdo gde se FF i nalazio,posle razmenjenih kamenica i sa jedne i sa druge strane FF se povlaci u tu sumu gde su imali stek(pohvale za samo tri lika koji su ostali sad jbg to ih je i kostalo rehgewt ) i pri tom gadjaju i stanglama jer im je kamenje ponestalo a mi se priblizavamo kroz muriju sdv .

 

 

 

U tom trenutku jedan pripadnik RD-a biva uhapsen i krece dobra pegla sa murijom u kojoj panduri vec pocinju da mole da stanemo. FF se opet pojavljuje sa brda sa istim brojem i stangli i kamenica ali pouceni predhodnim iskustvom ostaju na petnestak metara gde opet krece razmena kamenica gde je popilo jos dva partizana cigle mi se opet probijamo kroz muriju koja je vec pojacana sa 40 kornjaca a ff se gurka sa 3 kornjace i dva obicna drota kada je uspelo 10 C Dj-a da se probije i vec ozbiljno priblizili ”fighters-ima” krece opet bacanje stangli u nasem pravcu i stura u sumarak,ovih deset CDj-a se vraca jel tuca sa murijom opet dobija vece razmere i pri tom jednom panduru puca stit i jednoj kornjaci vizir od kacige od stangle FF-a u rukama CDj-a. U tom trenutku situacija se na izgled smiruje ali sado mazo ekipi ff nije dosta ponizavanja i kakvih takvih batina vec dolaze po treci put i krecu da gadjaju sa jos vece razdaljine opet juris uz brdo i opet bezanija. Djavoli se vracaju i taman da krenemo u korteu panduri krecu da guraju klince na kraju kortea i tad prave kobnu gresku i krece pravo bombardovanje ciglama sa gradilista i krcanje stanglama gde se povlace i razdvajaju u grupice zbog siline napada. Kada smo videli da i oni ne pruzaju otpor i da cak krecu da mole da prestanemo okrecemo se ka stadionu i krecemo tamo. Na ulazu do sad nama nepoznata scena, nema ni pandura ni redara i mi kao neka juznoamericka banda i razuzdana rulja sa sve stanglama(tridesetak) i ciglama ulazimo na stadion i zalecemo se istog trena ka kopu od jedno 200-250 ff. U tom trenutku pokusavamo da polomimo ogradu koja razdvaja tribine dok pola kopa ff-a(ova polovina do nas) se daje u beg a druga nemo posmatra sta cemo mi uraditi.

 

Krecemo da kamenujemo lokalne djilkose gde njih par uzvraca i pogadjaju jednog Djavola. Zbog neuspeha da polomomo ogradu a i neinteresovanja Freedom Fighters-a da se sukobi sa nama vraca se par Djavola koji su pokusali da preskoce ogradu i krece standarna ludnica u kopu. Nasi gube sa 1-0, a mi u pokusaju da dodjemo do tribine od preko puta razvaljujemo ogradu i krecemo opet u obracunom sa murijom.

 

 

Posle 2 min gadjanja u pandure koji su se zgrcili odlazimo ka basevima gde dolazi do sitnijih carki sa lokalnim stanovnistvom koji su srecni sto bacaju kamenje na jednogodisnju atrakciju u njihovom selu i pucanjem picke jednom panduru od stangle ulazimo u buseve i vracamo se u srce Sumadije. Takodje dodajem da su Djavoli do prvog napada bili naoruzani pesnicama i kaisevima dok nam drugari nisu dobacili stangle i izjava drota da to vecinom i nisu navijaci slobode vec zdruzene snage Cigana i Grobara iz Uzica sa po kojim Freedom Fighters-om.

Torcida “čestitala Božić” Armadi na Kantridi

Tradicionalni rivalitet između navijača jadranskih rivala dobilo je novi dokaz.

Navijači Hajduka tijekom noći su na ogradi stadiona Kantrida ostavili uvredljive poruke navijačima Rijeke.

Vulgarnosti koje su im pritom uputili su jasne, ali dodajemo par pojašnjenja.

Riječkoj Armadi, kao i svim navijačima Rijeke, stadion Kantrida je mitsko, kultno mjesto. Njeni pripadnici nikada se nisu saživjeli sa stadionom Rujevica, koji je na periferiji Rijeke napravljen kao privremeno rješenje dok se na sagradi nova, veća i komfornija Kantrida.

Ali veliki financijski problemi u koje je upala Rijeka pod predsjednikom Damirom Miškovićem znače da od nove Kantride nema ništa, pa je daleka i neželjena Rujevica postala trajni dom kluba. Armada zbog toga negoduje, a kao što je vidljivo, pripadnici Torcide iz tih razloga likuju.

Naime, pripadnici Torcide rivale iz Armade desetljećima, još od finala Kupa ‘87, koje su igrali Hajduk i Rijeka, vrijeđaju i provociraju da su “četnici” i “Srbi”, pa su stoga za ovaj desant na svetište navijača Rijeke izabrali Badnju noć za vjernike koje Božić slave po Julijanskom kalendaru.

Otuda Torcidina “božićna čestitka” Armadi na ogradi Kantride.

Ante Kostelić “Janicu su torcidaši htjeli baciti u more, bilo je strašno”

Patrik Macek/Pixsell

Gospodin Ante Kostelić, otac ponajboljih hrvatskih sportaša svih vremena Ivice i Janice, požalio se na situaciju koja se dogodila njegovoj kćeri.

Janica Kostelić, jedna od najboljih skijašica u povijesti, postala je 2016. godine državna tajnica za sport. Navijači Hajduka su je, nezadovoljni radom nadležnih organa, napali u lipnju 2017. godine na Braču, gdje je gledala finale ženskog teniskog turnira. Tada su zbog napada pritvorena sedmorica navijača Hajduka, piše index.hr

“Nisu oni Janicu samo verbalno napadali i nisu samo zato privedeni. Janica mi je rekla tada da su ju i gurali, a nakon što je ušla u automobil, tresli su ga. To je strašno. Strašno je da to nisu svi osudili, a trebali su. Ja mislim da Janica od tada nije išla u Dalmaciju”, požalio se Ante Kostelić u razgovoru za Večernji list.

“Da paradoks bude već, ime Hajduku dao je Janičin prastric Josip Barač, zvan “profešur”, a to je lik kojeg se zacijelo sjećate iz serijala “Velo misto”. A napisao je i “Marjane, Marjane” tekst kojeg je uglazbio Josip Hatze”, dodao je Ante.

1...118119120...233Stranica 119 of 233
Facebook Instagram Youtube
© BALKANSKINAVIJACI.COM 2022 SVA PRAVA PRIDRŽANA | ALL RIGHTS RESERVED