Jucerasnja utakmica Lige Nacija izmedju Crne Gore i Srbije izazvala je gomilu komentara kako pre tako i po zavrsetku utakmice. Uvod u samo utakmicu je bio sve samo ne fudbalski jer je politika umesala prste u fudbal, pre utakmice je vecina karata dodeljena clanovima vladajuceg DPS-a , a momci iz Crne Gore koji su pripadnici navijackih grupa Crvene Zvezde ili Partizana su privodjeni u policiju i bili su primorani da potpisu dokument u kojem se izjasnjavaju kao Srbi i gde potvrdjuju da se u cetvrtak nece pojaviti na utakmici, zatim karte za utakmicu za juznu gostujucu tribinu mogle su da se kupe u Beogradu, dok navijaci Srbije iz Crne Gore nisu imali pristup istima.
Korteo prema stadionu vodila je grupa Crnogorci Jug koja je vise puta upucivala uvredljive parole navijacima Srbije, sto nije naislo na odobravanje ostatka navijaca koji su na utakmicu isli da daju podrsku Crnoj Gori , a ne da vredjaju druge nacije. Opste je poznato da je skoro 30 % stanovnika Crne Gore srpske nacionalnosti i da svako od tih navijaca ima prijatelje ostalih nacionalnosti.
To je ista ona grupa Crnogorci Jug koja je u Zagrebu nakon otimanja zastava izjavila da je ona simpatizerska i da ne podrzava nikakve vidove nasilja i vredjanja po nacionalnoj,verskoj i rasnoj osnovi.
Do medjusobnih carki doslo je na ulicama Podgorice ali nista vredno pomena osim navijackog nadglasavanja i prepucavanja se nije dogodilo.
Navijaci Crne Gore smesteni su bili na severnoj tribini stadiona Pod Goricom, tokom utakmice doslo je do medjusobnog okrsaja domacih navijaca. Po nekim izvorima razlog za sukobe navodi se unosenje zastave “Kosovo je Srbija” tj zastava “Nema Predaje”, ovu zastavu su doneli momci iz Niksica iz grupe Anagastum.
https://www.youtube.com/watch?v=HKaBgAxrawU
Niksic je jedan od gradova gde je prethodnih godina bilo 4 ozbiljne navijacke grupe ali nikada nije bilo nekih ozbiljnijih incidenata medju tim grupama, jer je grad “mali” i svi se poznaju i tamo se nikada ne gleda da li se neko izjasnio kao Srbin ili Crnogorac. Na utakmici su kako navode zeleli da daju podrsku bratskom srpskom narodu u borbi za KIM.Poruka je takodje upucena svojim sunarodnicima koji su bili smesteni na juznu tribinu sa trobojkom i natpisom Niksic.
Grupa Crnogorci Jug izdali su sledece saopstenje:
Prenosimo njihovo saopštenje u celosti:
– Samo da pojasnimo neke stvari od sinoć. Majice “NIKAD VIŠE 1918”, koje su bile ispred ulaza na jugu su u jednom trenutku zabranjene od strane policije. Dosta naš je ušlo sa majicama, dok neki koji su kasnije pokušali da uđu morali su da ih skinu kako bi ušli na utakmicu! MAJICE NISU SKINUTE NI OD KOJE DRUGE NAVIJAČKE GRUPE!
– Druga stvar, frka nije ispala zbog zastave KOSOVO JE SRBIJA! Zastava nije oduzeta od strane naše grupe, niti je postojala želja za tim!
– Treće, frka je ispala zbog dolaska Anagostum grupe na naš deo tribine i provokacija tipa “MI SMO SRBI”, DIZANJA TRI PRSTA i zbog klupske netrpeljivosti pojedinih članova iz različitih grupa.
Niti smo tražili frku, niti smo išli na drugi deo tribine. Branili smo samo svoje!
MI OVDE NISMO ZBOG KLUBOVA, MI SMO OVDE SAMO IZ JEDNOG RAZLOGA! MI SMO OVDE ZBOG CRNE GORE – NAŠE SVETINJE! – zaključili su navijači Crne Gore.
Srpski navijaci smesteni su na juznu tribinu tj oko 100-tinak navijaca koji su uspeli da se dokopaju karata. U nekoliko momenata su uspeli da nadjacaju domace navijace ali je to kratko trajalo jer su ubrzo navijaci Crne Gore pojacali i nadglasali gostujuce navijace. Gostujuci navijaci ostavili su mrlju na kraju utakmice kada su pogrdno dozivali navijace domace reprezentacije.
Contusio cerebri novo je latinsko ime Marijana Simica, nekada bezimenog vernog navijaca Dinama i clana BBB. No kontuzija mozga nije samo dijagnoza Simicevog postoperativnog stanja vec i opomena na svim stadionima i oko njih.
Prica Marijana Simica pocinje 18. ozujka 1990. godine u nedelju navece posle utakmice Hajduk-Dinamo u Splitu koja je i dan danas ostala u crnom secanju. Ali nedesifrovane poruke nisu nikako mogle da izazovu sumnje u neregularan rezultat i da pomute slavlje zagrebackih plavih momaka. Stavise susret se pamti po ujedinjenim stavovima dugogodisnjih nerpijatelja BBB i Torcide. Cekajuci vlak za Zagreb nekoliko stotina BBB nije obracalo paznju na nekih 30-ak domacih navijaca koji su iz prikrajka uzvikivali “Mi smo splicani najbolji smo, najbolji!”. Sve do trenutka kada su prestali skandirati i poceli tuci jednom mladica sa salom Dinama.
-Cijeli taj dan bio je miran i bez provokacija, samo je ta ekipa od 30-tak clanova pokusavala na sve nacine da izazove neki incident. Posto mi je ta ekipa “ekstrema” bila poznata od ranije nisam obracao paznju na njih sve do trenutka kad su poceli tuci jednog decaka sa obelezjima Dinama. Prisao sam i povokao decka za jaknu i izvukao ga iz gomile, u tom trenutku osetio sam udarac u glavu…
Marijana je neko mucki udario betonskim blokom u glavu i on se istoga trenutka nasao na zemlji, splitskoj ekipi to ocigledno nije bilo dovoljno pa su ga poceli cipelati dok je on nepomicno lezao na zemlji. Lice mu je bilo unakazeno, a on je pao u komu. Hospitalizovan je u bolnici na Firulama, pet dana je vodio borbu za zivot i na kraju je ipak uspeo da odnese pobedu…
-Kad sam se probudio cela desna strana mi je bila oduzeta, najteze mi ja palo kad me je sestra morala hraniti. Smirio sam se kad sam opet osetio pokretljivost.
U dva tjedna hospitalizacije Marijana su u bolnici posetili majka i brat, decki iz Torcide, clanovi BBB, posrednik Dinama u Splitu, uprava Hajduka i njihov prvotimac Nikola Jerkan.
Marijan Simic rodjen je 1960. pokraj Djakova, kod kuce ima majku, mladjeg brata i mladju sestru koja je invalid, stariji brat im radi u SR Nemackoj. Marijan je cetiri godine radio kao kovinotokar kod privatnika u Zagrebu, ni rodbina kao ni gazda nisu razumeli njegovu strast prema Dinamu.
-Dinamo mi je u krvi, pamtim i prvu utakmicu na Maksimiru 1976. kad je gostovao Hajduk, a Dinamo pobedio sa 2:1.
Simic je jedan od onih navijaca kojima prva rec nije bila mama vec Dinamo. Sa BBB je od pocetka. Generacija Dinamovih navijaca koja se naziva BBB nije moja daju se lako isprovocirati, a kad zagusti pobegnu. Ne mislim da se trebaju tuci ali ako vec vicu parole trebali bi iza njih stajati i fizicki i psihicki. Nema sloge medju njima, anjvise mi smeta kad celu utakmicu vicu “Idemo u Sarajevo” , a kad treba da se poce dodje nas 30-ak. Ili neka odu sa severa ili neka ne vicu da idu jer idu samo najhrabriji i najludji, treba izdrzati sva ta mukotrpna putovanja. Nikad se nije svercovao u vlaku jer za kartu uvek mora biti.
I ako mu ne pamti ime Simic za vodju BBB priznaje Dugog iz Kozjaka , lidera kakvog po njemu oni vise nece imati. Premda poznaje i Kokana i Hasana(Sandra) tadasnjeg vodju. Dugi nikad ne bi dopusti provokatorima da se infiltriraju medju BBB.
E ovako moj narode,bio sam ti u zatvoru; Fleury-Mergois. Zatvor je smješten u pariškom predgrađu i največi je zatvorski kompleks u Evropi, prima 4000 osuđenika. U okviru tog kompleksa nalaze se i zgrade sa osuđenim maloljetnicima i ženama. Ako baš hočeš vidjeti kak izgleda,možeš na youtubeu vidjeti. Upišeš ime zatvora i ima tam jedna emisija skinuta sa France tv,u kojoj imaš snimke zatvorenika snimane sa mobovima iznutra.
Kaj se tiče zatvorenika,recimo da imaš otprilike ovakav omjer 40%crnci,30%arapi,20%bijelih ljudi iz uglavnom istočne evrope. Oko 10%(brijem i manje)sami Francuzi bijelci.
Naravno crnci i arapi su svi navijači PSG-a i kao takvi su me stalno pikirali. Jako malo ima navijača Marseilla, kaj su kao takvi bili moji saveznici. Naravno da u zatvorima oko Marseilla svi navijaju za taj lučki grad.
Večina zatvora je preuređena,i sobe su kao hotelske, dva čovjeka u sobama,tuševi,fakat sve super.tam su bili ova druga dvojica iz Zgba ali kak sam ja jbn maler,ja sam upao u dio zatvora koji se ove godine zatvara i mora se preurediti. ono strava,nema tuša,kenjara odvojena plahtom onak provizorno,zidovi išarani,vlažni,prljavi. struje u sobi više nema nego kaj ima. Jedina prednost je kaj su u sobi dva čovjeka a francuzi dobro gledaju koga bu stavili sa kim. tu mislim da ne stavljaju Cečena sa Rusom,Albanca sa Srbinom i tak.
Oni su nekaj brijali kak ja nebi trebao baš govoriti drugim zatvorenicima da sam tranu zbog sukoba sa psg-ovcima, ja sam ih hladno odjebao,i svima sam hladno stavio do znanja tko sam i zakaj. Zbog toga mi se na momente činilo da nebum izvukao živu glavu,ali isto tak sam stekao respekt kod nekih,meni poslje važnih ljudi. tu mislim na ruse i pripadnike albanskog klana(baš iz albanije).
Zbog toga kaj sam baš srao, ispočetka(40.dana)sam bio solo u čeliji. kaj za mene i nije bila kazna, nego nagrada. Imao sam tri puta tjedno tuširanje sa ostalima u velikoj prostoriji sa tuševima(koja se zaključa kada se svi tuševi zauzmu) i naravno svakodnevnu šetnju na kojoj sam bio glavna atrakcija,ispočetka. Naravno parižanima,večinom crncima i arapima navijačima pariza ali kak to več ide,skompao sam se sa gruzijcima i rusima, njima je bitno samo da si iz slavenske zemlje,da pričaš njima otprilike poznati jezik i da imaš slavensku facu, a ovo pravoslavci,katolici,poljaci,česi,srbi,hrvati.to njih ne jebe. Ti si za njih slavjanska bratva i bok. Naravno sviđalo im se,kaj sam se dva put bez razmišljanja potukao na stepenicama kada se išlo na šetnju,uglavnom sa nigerima i to više njih.U zatvoru punom hašiša, mobitela,i svakodnevnih šora, crnci su gazde ali bez imalo rasističkih predrasuda mogu reči da su crnci čkepi. napadaju samo kada ih je više i to po 10.na jednoga. na samoj šetnji,gdje inače grupno operiraju,nisu me dirali jer sam bio u gruzijsko-ruskoj ekipi. Kada su mi u sobu stavili jednog uglednog pripadnika ruske kriminalne zajednice u Parizu,sa kojim sam se fakat sprijateljio, popustio je i malo pritisak na mene, arapi su me pokušali napasti na tušu,rus je skočio za mene,i onako golih guzica smo ih nekak zadržali do dolaska čuvara ali tada su me premjestili ne drugi odjel. tu sam bio sa jednim albancem iz Tirane.
sve je bilo ok i na tušu i na šetnji neko vrijeme. Bio sam na toj strani zgrade bardo sa albancima i sa gruzijcima kojih fakat ima puno u parizu i sa par dobrih ljudi iz Srbije,normalno ne uvijek sa svima u isto vrijeme ali onda je došla tekma, PSG-Porto. Porto je dao prvi gol i ja i albanac u sobi i na prozoru smo to (pre)bučno proslavili. svi su poludili i opet su počela sranja, u jednom sam dobio lakše batine,da nije bio Albanac,moj cimer sa mnom,strgali bi me do dolaska murije.
Na kraju su mi dali 40 dana skračenja i torpedirali doma, inače tam stranci baš svi uglavnom dobivaju 50% skračenja eto ja nisam toliko dobio.
Nadam se e moj narode da sam ti odgovorio na pitanje. Uglavnom jednom sam dao batine, jednom primio,više puta uz pomoč se fakat dobro obranio,
ali baš kao i grupa kojoj pripadam nisam bježao i ponudio sam se protivniku na njegovom terenu. Tak da je to bio(barem meni)nekakav drugi čin navijačkog obračuna u parizu.
U četvrtak 11. oktobra od 20:45 sati na stadionu Budućnosti u Podgorici sastat će se Crna Gora i Srbija.
Kako se bliži utakmica između ove dvije susjedne zemlje u Ligi nacija, navijačka grupa Ultra Crna Gora pozvala je pristalice “sokolova” da politiku ostave kod kuće i bodre na sportski način izabranike Ljubiše Tumbakovića.
Bit će to, nadamo se, dobra utakmica, a ljudi u Podgorici malo se ipak pribojavaju nekih ružnih scena. Interesovanje je veliko a sa Sjeverne tribine sigurno je da će crnogorski nacionalni tim imati najveću podršku tokom duela sa selekcijom Mladena Krstajića.
”Sestre i braćo Crnogorke i Crnogorci, još jedan praznik fudbala je pred nama, jedan u nizu i ništa drugačiji od susreta nas 12 sa svim dosadašnjim gostima. U glavi svakog ko dođe na sjever treba bit’ samo Crna Gora, jedna i vječita. Sve ostalo, a pogotovo protivnik i bavljenje njime – sporedno je.
Ostavite doma politiku i slične gluposti, dođite da slavimo, pjevamo i zagrejemo dlanove, slavimo domovinu na koju će kao i mnogo puta do sad – još jedan protivnik zube slomit” – navodi se u saopštenju
Uvereni su i da crnogorski fudbaleri mogu da savladaju Srbiju, nakon što obe selekcije imaju po četiri boda na čelu grupe.
“Mala Crna Gora ne haje za veće od sebe, već gleda samo sebe i svoju decu, a 11 sokolova će naći način da uđe u legendu i ovog puta. Verujemo u njih, a kako mi ne možemo da igramo, neka ih nosi naš huk, pa šta ko ponese. Verujemo u vas vitezovi. Srce na teren i gore glavu, za slavu, za narod, za državu”– zaključili su navijači Crne Gore.
Novi trener Rijeke je Igor Bišćan, legenda Dinama omiljena među BBB-ima. Armada je nasljednika obožavanog Matjaža Keka dočekala porukom da je nepoželjan u njihovom klubu i gradu.
“Nikada zaboraviti, nikada oprostiti. Igore, odlazi! Prvaci 98/99”, napisala je Armada na svom službenom Facebook profilu uz fotografiju prekriženog Bišćana u dresu Dinama, odmah po objavi da je Bišćan novi trener Rijeke.
Razlog zbog kojeg su navijači Rijeke dočekali Bišćana na nož nije zato što je bivši igrač i navijač zagrebačkog Dinama. Jer teško je i pobrojati sve igrače i trenere koji su u povijesti iz tog kluba dolazili u Rijeku i obrnuto. Da ne spominjemo nedavni pakt Mamić-Mišković koji je rezultirao time da je nekoliko prekobrojnih igrača Dinama postalo nositeljima Rijeke.
Između svega, vlasnik i predsjednik Rijeke prije par godina priznao je da ga je gazda Dinama, njegov veliki prijatelj i kolega, uputio u tajne nogometnog biznisa, u koji je ušao iz naftaškog. Armada je s neskrivenim i više puta javno izraženim ogorčenjem gledala na ovakvo šurovanje s Mamićevim klubom, ili kako su se sami zapitali koreografijom na jednom derbiju: “Postajemo li filijala mrskog rivala?”
Međutim, ništa od ovog nema veze s onim kako su dočekali Bišćana. Njima nije bitno ni što je on jedan od najperspektivnijih hrvatskih trenera, dokazano uspješan i trofejan u oba kluba koja je do sada vodio i što je zbog Rijeke odbio već potpisanu bogatu gažu. Od njegovih recentnih postignuća s Rudešom i Olimpijom, ili od toga što je zbog Rijeke pobjegao iz Anorthosisa, s kojim je već potpisao predugovor, neusporedivo joj je bitnije ono što je napravio prije točno 20 godina.
Bilo je to davne ‘98, u eri Croatije i gradnje “novog” Maksimira
Potpisnik teksta te je nedjelje u jesen ‘98 bio na punom Maksimiru, gdje je s istočne tribine gledao derbi Croatia – Rijeka. Utakmica glavnih pretendenata za naslov završila je pobjedom domaćina 3:0, a drugi gol postigao je Igor Bišćan.
Nakon što je sredinom prvog poluvremena na centaršut Prosinečkog lijepo glavom pogodio rašlje Đonija Tafre i tako zabio svoj prvi gol u karijeri za 2:0, Bišćan je euforično slavio, što je i razumljivo. Jer mladi 20) i perspektivni defenzivac u cijeloj karijeri postići će tek 11 golova. Prvo poentiranje bilo mu je tim slađe jer mu je premijerno uspjelo u velikom derbiju, protiv izravnog rivala za naslov.
Bišćan je skočio na ubačaj Prosinečkog, sjajno zabio u rašlje Đonija Tafre i zatrčao se prema Armadi
I dok je zbog svega toga jasno zbog čega je u deliriju slavio gol, za osudu je ono što je pri tome napravio navijačima Rijeke. U eri grandioznih ulaganja i zahvata u državnom i dvorskom klubu te u sklopu gradnje novog stadiona, bila je srušena sjeverna tribina Maksimira, u to vrijeme namijenjena gostujućim navijačima. Armada je zato bila smještena na zapadnoj tribini. Iznimno brojni navijači Rijeke na tom meču zauzeli su veliki komad tog dijela stadiona prema sjeveru.
Psovanje, lamatanje rukama i hvatanje za jaja
Bišćan se nakon gola zaletio prema njima i gol za njegov klub slavio tako da se pred nekoliko tisuća Riječana hvatao za jaja. Pri tome je urlao psovke likujući i izazovno lamatajući rukama prema navijačima Rijeke, kao što možete vidjeti na ovoj snimci, na kojoj se pak ne vidi ono što mu Riječani najviše zamjeraju, a to je hvatanje za jaja:
Armada mu to očito nije oprostila, iako se Bišćan nakon utakmice ispričao, a danas žali zbog onog što je napravio kao 20-godišnjak, podvodeći to pod “mladost-ludost”.
Na kraju sezone iz koje datira incident s Bišćanom, njegov klub će osvojiti naslov prvaka zahvaljujući tome što je u režiji državnog vrha i uz egzekuciju tajnih službi, u zadnjem kolu titula ukradena upravo Rijeci.
Kada se dogodio pokušaj krađe preko puta zelene pijace u Smederevu reagovali su navijaci, a humani gest dvadesetogodišnjaka Nikole Petrovića i Aleksandra Miloševića zaslužuje svaku pohvalu!
Naime, jedan pripadnik Romske nacionalnosti oteo je torbu starijoj gospođi koja se vraćala sa pijace. Na sreću, na licu mesta našli su se navijači Smedereva, članovi grupe Ultra Semendria.
Oni su čuli zapomaganje napadnute žene, krenuli u poteru za lopovom koji je bežao u pravcu Šalinačke ulice i sustigli ga. Rom je ostao bez svog plena, a hrabri momci su našoj sugrađanki vratili torbu.
Fudbal u svom najboljem izdanju pruža zatvoreni i stimulativni bijeg koji mnogi ljudi trebaju kako bi zaboravili jad i ludilo koji se dešavaju van stadiona.
Sve je češće, međutim, da takav bijeg vodi do ekstremizma. Michel Platini je jednom prilikom upozorio: „Evropa sada doživljava rast nacionalizma i ekstremizma kakvima već dugo nismo svjedočili. Ovaj opasni trend se također može vidjeti na našim stadionima, budući da je fudbal odraz društva. Imajući u vidu njegovu popularnost, naš sport je barometar bolesti našeg kontinenta. Taj barometar sada upozorava na zabrinjavajuću situaciju.“
Nema sumnje da je porast huliganizma i incidenata desnice na fudbalskim stadionima alarmantan te indikativno ukazuje na šire društvene probleme, a uključivanje tih huligana u politiku desnice u velikoj mjeri van fudbala ustvari je velik i specifičan problem.
Ukrajina
Počinjemo naše putovanje u istočnoj Evropi. Prisjetimo se serije „Extreme“ Rossa Kempa, smještena je u narod pogođen ratom te uključuje nekoliko intervjua s ultrasima koji su se pridružili borbi protiv separatističkih pobunjenika koji traže samoupravu na istoku zemlje.
Mnogi od intervjuiranih su se pridružili ili se borili s batoljonom Azov, jer kako kažu, nacionalna je dužnost braniti svoju zemlju. Članak iz časopisa Esquire, autora Marca Bennettsa, s kraja 2014., naslovljen „Na tribinama najopasnijeg fudbalskog derbija“, također se fokusirao na ukrajinske ultrase. Neki od njih su izjavili da su putujući Evropom na gostujuće utakmice i vidjevši standard života u zemljama EU, osjetili veću želju da podrže bliže odnose sa EU, koje je Viktor Yanukovych slavno odbacio. Kako god, ultrasi su više od ičega izrazili duboku želju da svoju zemlju štite od užasnog djelovanja iz Rusije i spriječe njen raspad. Također se navodi da je veliki broj njih iz cijele države, i različitih klubova, zanemarilo klupsko suparništvo i pridružili se vojnim snagama ujedinjeni protiv veće prijetnje.
AFP PHOTO / GENYA SAVILOV
Od početka Euromajdana, demonstracija koje su bile uvod u građanski rat, postojao je distinktivan element desnice u protestima protiv Yanukovicha. Bez obzira na upozorenje zbog rasističkih elemenata ukrajinskih navijača, prije Eura 2012., interakcija između ultrasa i desničarskih pogleda nije ništa novo u ovom dijelu svijeta. Međutim, želja ultrasa da se aktivnije uključe u majdanske proteste i pruže zaštitu demonstrantima od vladinih snajpera ili kasnije, naoružanih separatista, te bore na prvim linijama fronta, predstavlja fundamentalni zaokret.
Odbrana „domovine“ je bez sumnje nešto s čim se većina ljudi može saosjećati , a uključivanje u politiku i rat nisu nužno loše stvari, naročito ako zemlju treba braniti od ruske agresije. Gdje ovo uključivanje može stvoriti probleme, kao što je to često slučaj s građanskim ratom, je kada grupe postanu suviše moćne da ih država kontrolira i kada „zaštita domovine“ izraste u progon svih koji etnički nisu vezani za to područje. Ovo često vodi do osvetništva, selektivne pravde i lokalnog rasizma. Vraćanje u stanje mira i stabilnosti poslije konflikta može učiniti još težim.
Krajnja desnica već dugi niz godina širom Evrope privlači razočarane i zbunjene fudbalske huligane. Budući da se huliganizam prati, ograničen skoro do izumiranja, a stadioni su zabranili unošenje ekstremističkih navijačkih transparenata, huligani od ranije su morali pronaći druge načine kroz koje će prakticirati svoju ljutnju i nezadovoljstvo društvom koje nikako ne uspijeva prepoznati njihov životni stil ili pogled na svijet kao legitiman. Široko rasprostranjeno nametanje represije nakon finansijske krize i općeg ekonomskog pada koji je pogodio eurozonu kao rezultat je dovelo do, i niko nije iznenađen, porasta esktremnih grupa koje šire nacionalizam pomiješan sa anti-imigrantskim osjećajima. Njemačka i Grčka su pogođene na različite načine interakcijom huliganizma i desničarskih političkih stavova.
Njemačka
U Njemačkoj, populistički pokret Pegida privlači veliki broj pristalica od modernih konzervativaca do neo-nacističkih frakcija i fudbalskih huligana. Njihov slogan, kratica od „Patriote Evropljani protiv islamizacije zapada“, predstavlja popularnu temu političkih događaja današnje Evrope. Posebno zanimljivo oko pridruživanja huligana u pokret Pegida je što se može gledati kao produžetak onoga što je Der Spiegel u novembru 2013. opisao kao razvoj fenomena „gnuhonnters“ ili „novih lovaca“.
Ova fraza se odnosi na udruživanje preko 17 različitih huliganskih grupa iz cijele Njemačke u ujedinjeni front s motom „drugovi po duhu“. Ovim su huligani privukli podršku ekstremista s krajnje desnice. Povezivanje dviju grupa se ubrzano razvija djelovanjem u Pegidi i ciljanim napadima na policiju i navijačke skupine, pristalice ljevice. Pobuna u Kelnu s kraja oktobra 2014. smatra se direktnom manifestacijom kombiniranog pokreta. Ovakvo ostavljanje po strani tradicionalnog i često žestokog fudbalskog rivalstva, kako bi se ostvario viši cilj ponovnog uspostavljanja, kako oni tvrde „tradicionalnih vrijednosti“, nosi sa sobom veliku opasnost.
IZVOR: VSJ.COM
Iako je podrška ovim skupinama porasla i, iako je došlo do nasilničkih sukoba, njihova interakcija s društvom u centralnoj i sjevernoj Evropi je generalno ostala stvar politike. Kako god, sposobnost da građanske nemire uzrokuju ovakve grupe i da se oni odigraju u fudbalskom kontekstu, ogleda se u ne tako davnim događajima u Grčkoj, zemlji gdje su šavovi društva vidno popucali.
Grčka
26. februara 2015. Grčka super liga je suspendirana nakon nasilja na utakmici Super lige između Olympiakosa i Panathinaikosa. Ovo je bila treća suspenzija fudbala u Grčkoj u toj sezoni nakon smrti navijača na utakmici treće lige i napada na asistenta direktora sudija. Liga je otad ponovo pokrenuta, a nasilje na fudbalskim stadionima nije novi problem u grčkom fudbalu s brojnim prethodnim incidentima.
Međutim, nivo nereda i očita nesposobnost vlasti da se uspješno nosi s problemima velikim dijelom su uzrokovani slomom društva i povezanim usponom retorike krajnje desnice u obliku Zlatne zore. Uspostavljena veza između ove neonacističke stranke i fudbalskih huligana stalno jača otkako je stranka osnovana početkom ‘90-ih.
Osnivači Zlatne zore stvorili su „Plavu armiju“ (Galazia Strati) kao sredstvo „odbrane identiteta“ reprezentacije. Bili su umiješani u nekoliko opasnih slučajeva u vezi s fudbalom, uključujući napade na albanske imigrante u Grčkoj nakon utakmice između dviju zemalja u septembru 2004. i kasnije, kada je FIFA kaznila Fudbalski savez Grčke jer su navijači koristili nacističke pozdrave za vrijeme kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo s Rumunijom u novembru 2013.
Ovaj nacionalni nacistički element dopunjava postojeće ultrase s desnice najvećih grčkih klubova. Njihovo posjećivanje utakmica i djelovanje na istima, na međunarodnom i domaćem planu, omogućilo je Zlatnoj zori da regrutira nove mlađe članove i fudbalske huligane. Društveno prihvatanje skupine i njihovih desničarskih pogleda dovelo je do situacije gdje su na određenim područjima zamijenili, ili barem dopunili, policiju kao one koji uvode red. Ovo je dovelo do prethodno opisanih problema, ničim izazvanih napada na imigrante, pristalice ljevice i neobuzdanog osvetništva.
Novi problem?
Skin headsi, ultra-nacionalisti i fašisti, oduvijek su prisutni u fudbalu i političkoj desnici širom Evrope i dalje. Međutim, ono što zastrašuje je stepen do kojeg su se obje strane uvezale. Različite huliganske grupe sada uveliko surađuju (kao što se pokazalo s Pegidom te u Ukrajini), a po strani ostavljaju svoje sportsko rivalstvo kako bi se posvetili onome što smatraju svojim najvećim suparnikom: masovnoj imigraciji i prijetnji islamizacije. Nikada ranije nismo svjedočili tako moćnom panevropskom desničarskom pokretu i lahkoći s kojom su huligani povezani – na nivou međusobnog razumijevanja i oko pitanja kako uspješno jačati članstvo, podršku i snagu muškaraca.
IZVOR: HUFFINGTONPOST
Što se tiče Velike Britanije, ovo se još nije pokazalo kao veći problem, imamo li u vidu relativnu slabost EDL-a (Engleske lige odbrane) i njihovih frakcija. Da li ovo možda sugerira tolerantniji pristup na ovom području? Da li je jača i stabilnija ekonomija (u poređenju s grčkom) ‘razrijedila’ anti-imigrantski osjećaj, ili su Britanci općenito ravnodušni na masovne proteste i građanske nemire? Vjerovatno se radi o kombinaciji sve tri ove stvari uz povećanu dominaciju UKIP-a (Stranke nezavisnosti UK) kao navodno ‘legitimnog’ fronta desničarskih stavova. Njihovo uključivanje u savremenu politiku možda je ublažilo težnje da neki postanu reakcionari ili revolucionari.
Građanski rat, nemiri i ekonomska stagnacija, kad govorimo o Ukrajini, Grčkoj i Njemačkoj, obezbijedili su plodno tlo za desnicu. Izgleda da su se i fudbalski huligani savršeno uklopili osjećajući se marginaliziranim iz „svog sporta“ i „svog društva“ – gorka ljutnja koju su nekada čuvali za navijače lokalnih rivala sada je usmjerena na političku elitu i imigrante za koje vjeruju da su doprinijeli njihovom padu blaženstva i koji nastavljaju ispijati blagodati s već presušenih državnih izvora. U Njemačkoj su se ovi osjećaji možda razvili i iz same frustracije, budući da su decenijama Nijemci bili nesposobni i nespremni javno izražavati osjećaje nacionalnog ponosa
Rješenje?
Reakcija politike potrebna za hvatanje u koštac s ovim problemima prevazilazi stepen ovog teksta, ali postoji nekoliko mjera koje se mogu poduzeti kako bi se spriječila potencijalna šteta. Kad govorimo o dugoročnoj društvenoj harmoniji, imperativ su ekonomski rast i stabilnost. Desnica ne bi trebala biti zanemarena u savremenoj politici i mora se pozvati u politički diskurs te joj dozvoliti da iznese svoje probleme i uzroke nezadovoljstva. Ovo će rezultirati dubljom analizom i odgovornošću. Pozivanje na njihovu kriminalizaciju, kao što se u par navrata desilo u Grčkoj sa Zlatnom zorom, samo će ojačati i radikalizirati pristalice ovih ciljeva.
U isto vrijeme, državni zakon o javnom redu i miru mora ostati centraliziran, a osvetništvo se izbjegavati, žele li Ukrajina i Grčka uspostaviti dugoročnu stabilnost. Nogometna zajednica također ima svoju ulogu i klubovi moraju surađivati s radikalnijim elementima njihovih navijača kako bi pokušali ohrabriti različitost i razumijevanje.
U fudbalu, naročito evropskom, ogroman je broj igrača različitog porijekla. Najbolje lige i takmičenja u igri imaju velike ugovore s TV kućama, ogromne novčane nagrade i naknade od transfera. S druge strane, velike skupine evropskih navijača prelaze na radikalnu desnicu zbog teške ekonomske situacije u Evropi, te njihove marginalizacije i nezadovoljstva zbog primijećene ravnodušnosti vladajuće elite na njihove probleme. Neophodno je odmah se suočiti s ovim problemom i spriječiti da prijetnja od huliganizma i radikalne desničarske politike dovedu do nesagledivih posljedica.
Tokom druge cetvrtine derbi utakmice drugog kola ABA lige izmedju Buducnosti i Crvene Zvezde doslo je do incidenta na tribinama, kada su navijaci domace ekipe napali troje navijaca Crvene Zvezde. Predpostavlja se da se na meti napadaca nasla porodica tj otac sa cerkom i sinom koji su dosli da bodre Crvenu Zvezdu.
Na snimku se vidi trenutak napada na coveka u zelenoj majici koji dobija udarac,a potom rusi napadaca i tada pocinje saketanje na obe strane. Sudija je u tom trenutku prekinuo utakmicu dok policija nije udaljila navijace beogradskog kluba, a zatim je utakmica nastavljena. Po zavrsetku utakmice dogodio se i obracun dve podgrupe Varvara, a zatim i sukob sa policijom. Jedna osoba je prosla sa tezim telesnim povredama dok je nekoliko lica lakse povredjeno.
Poznata je velika netrpeljivost izmedju navijaca podgorickog kluba i pristalica beogradskih klubova koji imaju veoma jako uporiste navijaca u Crnoj Gori. Grobari imaju najjace grupe u Niksicu, Baru i Kotoru, dok su Delije u Herceg Novom i Baru.
Prica o dva tragicno nastradala nerazdvojna prijatelja i navijaca Rada, Ranketu i Konanu. Momci koji su ceo zivot proveli zajedno i koji su redovno isli na utakmice Rada. Tragicno su preminuli 2010. godine, a navijaci Rada i njihovi prijatelji i nisu zaboravili pa se svake godine na Banjici odrzava memorijalni turnir u njihovu cast. Na turniru se okupljaju ekipe koje cine navijaci Rada i momci sa Banjice. Tog prvog oktobra 2010. godine u ranim jutarnjim casovima, kamion turskih registracionih oznaka naleteo je na vozilo u kojem su bili Milan Knezovic i Vladimir Rankovic.
Dok su se kombijem “folksvagen kedi” vraćali sa posla, oko jedan sat iza ponoći, na njih je, u punoj brzini naleteo šleper, za čijim volanom se nalazio turski državljanin K. O. K. (58). Teretnjak je potpuno uništio “kedi”, a nesrećni mladići su na mestu ostali mrtvi. Vozač kamiona je prevezen na odeljenje ortopedije Urgentnog centra, gde su mu konstatovane teške povrede kičme.
Dvojica nastradalih su oko ponoći krenuli službenim kombijem iz naselja Leštane kod Grocke, gde su bili zaposleni u restoranu brze hrane. Knezović je seo za volan, a na mestu suvozača nalazio se Ranković. Kao i svake večeri, krenuli su prvo ka Ripnju kako bi Milan odvezao drugara kući, a zatim nastavio ka Banjici, gde živi. Kada je “kedi” stigao na kružni put, na oko 500 metara od auto-pijace, vozač je skrenuo udesno u pravcu avalskog druma. Iz suprotnog pravca dolazio je turski šleper, težak više od 20 tona!
Iako je šofer K. O. K. stisnuo kočnicu, kamion je nastavio da se kreće i sudar je bio nezibežan. Smrskani “kedi” odleteo je pored puta, a teretnjak je klizao još nekoliko metara, skrenuo sa kolovoza i zakucao se u električnu banderu visokog napona.
Očevici su alarmirali policiju, a ubrzo je stigla i ekipa Hitne pomoći. Kako lekari nisu mogli da iz uništenog kombija izvuku dvojicu drugara, pozvani su vatrogasci. Posle sečenja lima, Knezović i Ranković su izneti, ali su, nažalost, već bili mrtvi.
Tuga je velika srce se slama Ranke i Konan zauvek sa nama…
Torcida je ponovno u posjedu svog udarnog transparenta kojega su im uzeli srbijanski policajci tijekom maltretiranja nakon povratka iz Bugarske. Kao što smo već objavili, transparent je danas izvješen na prostorijama Kluba navijača na Starom placu, a priča oko povratka je gotovo filmska.
Prvo se na internetu pojavila vijest da se transparent prodaje za par tisuća eura, što je nevjerojatno jer se zna da ga je policija uzela Torcidi. Kako doznajemo, kada su navijači Rada, United Force, saznali da na ovaj krajnje nenavijački način želi zaraditi jedan stariji radovac, oteli su mu transparent i uspostavili kontakt s Torcidom. Željeli su vratiti transparent i iz ove priče izaći krajnje fer.
Na Torcidi je bilo hoće li prihvatiti izazov i doći u Srbiju po transparent, jer Radovi navijači nisu pristali da ga samo pošalju u Split. Vrlo je opravdano bilo smatrati da se radi o nekoj zamci. I to u državi u kojoj policija krade predmete od hrvatskih navijača. Što učiniti? Treba li vjerovati da United Force ovo sve rade da ispadnu navijački ispravni? Kako će drugi navijači reagirati na odlazak torcidaša u Beograd ili ako budu snimljeni kojim riječima objasniti ‘druženje’ s radovcima? Tisuću je bilo pitanja, ali Torcida je prelomila: ide se u Beograd po ‘krpu’, pa što bude!
Međutim, kako doznajemo, organizirana je bila prava akcija, nalik onima iz špijunskih filmova. Dva torcidaša su išla zrakoplovom u Beograd, a na beogradskom su ih aerodromu prema dogovoru čekala dva radovca koji su im dali transparent. U WC-u se provjerilo je li zaista u vrećici transparent po kojega su došli, a kada se vidjelo da je sve u redu, nakon par razmijenjenih rečenica s UF-ovcima, krenulo se na avion. Sve se odigralo u nevjerojatnih 20 minuta, a – najzanimljivije – ta dva pripadnika Torcide su imali pratnju za koju nitko nije znao! Naime, grupa torcidaša je došla u beogradsku zračnu luku i pratila da se nešto ne dogodi dvojici kolega. Osiguranje je bilo ‘maskirano’, bili su uglavnom odjeveni u poslovna odijela tako da ništa ne bude sumnjivo.
Torcidaši su s transparentom sigurno otišli iz Beograda, a svakako se treba reći da se u ovoj situaciji United Force pokazala kao grupa koja drži do navijačkog kodeksa.
Bila je ovo nevjerojatna priča o kojoj će se, vjerujemo, više govoriti kako vrijeme bude odmicalo…
