Nogometni savez poslao obavještenje bh. navijačima

Nogometni savez BiH (NSBiH) pred sutrašnju utakmicu sa Belgijom na “Grbavici“ izdao je obavještenje navijačima. Naime, navijačima koji će prisustvovati utakmici bh. reprezentacije iz bezbjedonosnih razloga neće biti dozvoljeno unošenje na stadion predmeta kao što su: ruksaci, torbice, veće ručne torbe, niti bilo koji tvrdi predmet, prenosi Anadolu Agency (AA).

Dodaje se da neće biti dozvoljeno ni unošenje transparenata, banera i sličnih pisanih materijala, te hrane i pića.

“Zbog najave loših vremenskih prilika na dan odigravanja utakmice, preporučujemo navijačima da obuku prikladnu topliju odjeću, te priručne kišne jakne ili kabanice, jer iz bezbjednsnosnih razloga neće biti dozvoljeno unošenje kišobrana na stadion“, naglašavaju iz NSBiH.

Na svim ulazima stadiona „Grbavica“ prilikom ulaska gledalaca biće pojačana kontrola od strane pripadnika ovlaštene zaštitarske agencije koja će obezbjeđivati utakmicu, kao i pripadnika policije, uz video-nadzor.

“Još jednom pozivamo navijače da gromoglasno bodre našu reprezentaciju, te da iskažu dužno poštovanje himni Belgije i svim akterima utakmice. Napominjemo da se naš državni tim nalazi pod posebnim monitoringom zbog prethodnih događaja i aktuelne suspenzije stadiona u Zenici, pa bi svaki eventualni novi incident mogao imati nesagledive konsekvence“, zaključuju iz NSBiH.

Dva kola prije kraja nadmetanja u grupi “H“ kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine BiH zauzima drugo mjesto sa 14 bodova, osam manje od lidera Belgije koja je već osigurala mjesto na Mundijalu. Susret BiH – Belgija igraće se 7. oktobra na stadionu “Grbavica“ sa početkom u 18 sati. U posljednjem, desetom kolu BiH 10. oktobra gostuje Estoniji.

Na Mundijal u Rusiji plasiraće se pobjednici svih devet kvalifikacionih grupa, dok će osam najboljih drugoplasiranih igrati baraž.

Priča: Varvari u Splitu

Varvari u Splitu 2007

O gostovanju u Splitu na povratnu utakmicu se pričalo dugo, posle njihovog gostovanja , a odradili su ga (bez laganja) odlično, morali smo se „iscimat“ najbolje što smo mogli. Računali smo da će nas ići oko 300, odlično rekoh, da uzvratimo onim „gov…a“ gostovanje kako treba.

I onda problem koji je bio na vidiku! Neće niko da nam da buseve, neće niko da rizikuje da im se ošteti autobus. Mislili smo da će nas odbit dvije firme , tri i to je to! ALI nijedna firma autoprevoznika nije htjela ni po mnogo većoj cijeni da nas vozi, nijedna! Šta da radimo, puče bruka nećemo otić! Počeli smo da se „cimamo“ u okruženju. Preko navijača u Srbiji sa kojima imamo kontakte, tražili smo svuda i neće niko ni tamo da nam izda bus još kažu „ako vide tablice 4S ihaaa, nema šanse“. Isto smo nudili više novca. Onda Makedonja, ni tamo! Albanija – tamo su nam tražili 10000€ za jedan bus. Dani prolaze mediji bruje, 300 varvara za split a mi ni bus ne završismo.

Dva dana pred put bilo je jasno da nećemo ić, ispašćemo „pi…“ u navijačkom i u ljudskom svijetu. Oni su se pojavili u naš grad u većem broju nego što su „trebali“ zbog „šup….“ politike uprave a mi „trt“ ništa. Dan pred put imao sam obaveze, C.. i drugi su oko 20:00 otišli na sastanak sa direktorom kluba i po dogovoru zaprijetili klubu da neće imati našu podršku ako nam ne srede makar jedan bus, i ovaj direktor se zamalo šlogirao ufati ga srce vele ovi, i nekako smo uspjeli oko 22:00 sati vijest sjajna, IDEMO ZA SPLIT !

I sad novi problem. Za veoma kratko vrijeme trebalo je ponovo obavijestiti ljude da će se IĆI, iako je ranije rečeno da se neće ići. I pokupi se nekako preko noći 80 ljudi!
Ujutru ispred stadiona jedan bus i jedan minibus. Ekipa sjajna niko dvije čiste, pije se, puši duvan, ja rekoh u šali „po jedan iz kuće“ jer je bilo 5 parova braće rođene – fenomen! Krenusmo polako ka što su naši u boj išli stari protiv osmanlija i austrougara tako i mi sa malo mozga i više mu.a se zaputismo prema Dalmaciji. Kroz Herceg Novi ljudi nam mašu, šalju poljupce…znali su đe idemo i kod koga.
Na granici ŠOK!

Naša CG policija poče da nas hrabri, tipa: “momci drŠte se ,neka vas Bog čuva to su „go..a“ … Nijesu ni pošteno pogledali šare (pasoše), a da jesu vidjeli bi da je „Cipiripi“ išao na pasoš izvjesnog „M….“ , a njih dvojica se liče ka ja i Tajson! Pređosmo granicu i uđosmo u njihovu Lijepu! Sa dva trošna busa, gdje je šofer odmah po dolasku udario na granicu u zid neki. Rekoše nam ujke da se parkiramo pored i da ne može ovakav bus trošan da uđe u zemlju,S…. reče: „ dobro pješke ćemo“. Nekako uz prepiranje odlučiše da možemo ali zato pretres kao nikad.

Dovedoše pse, njuškaju traže pretresaju kao da teroristi putuju. Nađoše neke zamotuljke ali i baklje, noževe, palice… posle su to objavili na HRT. Cipiripi je bio kritičan ,đe na lažni pasoš, a ovi njihovi muvu neće propuštit. Ja mu rekoh : „aj ispred mene pa ćemo ga zbunit da ne obrati pažnju“, on krenu da pokazuje „sošpa“ a ja ga pitam „izvuni koliko je do Splita“, „a druže“ – a ovaj : „šta“?! Pa gleda „Cip..„ a ja mu dajem moj pasoš, i smutismo ga nekako. Pratnje kolima, 40 džipova a šlag na torti : HILIKOPTER! Namjerno odugovlače, nećemo stić na prvo poluvijeme kažu, čekaju nas ispred Splita. Prva smo grupa iz Srbije ili Crne Gore da gostujemo posle rata tamo.

C.. je predložio da bus sa ututrašnje strane oblijepimo trakama jer kad nas budu gađali da ne strca staklo u lice. Put do tamo zajebancija, pokazivanje srednjeg prsta, blejanje,… a najača scena đe baba stara stoji pored puta i improvizuje prerezivanje šije! Užas! U crno ka’ utvara pored puta. Tako je bilo skoro svuda kroz Dalmaciju, djeca mala isto pokazuju kako bi nas klali. Išli smo dužim putem, kasnili…Namjerno nas murija guši. Stigli smo na 5 min prije kraja prvog poluvremena, iskočismo ispred i sprovode nas do ulaza, neljubazni, grubi, više ih od nas 10 puta i sve se od murije „crni“ i od obezbjeđenja.

Iz Moskve je došao moj drug Deki stari Grobar iz BG koji je proveo čitav život u navijanju, da nas slika i da objavi u Ruski neki magazin! Deki oduševljen : „jao Čale sjajni ste“. A đe sjajni malo nas je, nije nije veli on. Ja sam ušao zadnji, Dekija nijesu pustili da nas slika, nama nijesu dali bubnjeve da unesemo. Mene pretresaju a nikoga okolo, ja sam i policajaca 500! Pita me jedan : “Jesi bija 1992 “. Nijesam rekoh bio sam mlad, išao bi. A on mi reče da skinem šorc do pola ono da vide jesam li baklju šteknuo. Ja se skidoh go one policajke se okrenuše a ovaj, ej obuci hlaće, ja polako ono i puštiše me.
Ulazak na stadion : KOLIKO MRŽNJE!

Kakva mržnja, to neme niđe. Ustaje čitav stadion i pjevaju „Ubij ubij, Srbina“. Skaču svi! 50000 ljudi trese se sve mi svi srednji prst, neko se skide go pokazuju im intimu,dva prsta, tri prsta sve im se pokazuje!!
Navijanje dobro koliko je moglo. Poljud velik, ne vidi se ništa. Počeše da pjevaju o njihovim ratnim herojima! Kao svaki podgoričani mi sačekasmo da završe i počesmo „svima nama A… A… k…. pušio“! Kako su poluđeli bili!

Izgubismo tu utakmicu i sad je trebalo se vratit. Igrači naši dođoše i par njih baciše dresove a njihova murija ne da da siđemo. Jedan policajac uze dres što ga bacio fudbaleri i baci ga sa strane, mi put njega i tu zamalo frka a njih mnooooogoooo, dođe glavni njihov i naredi da se uzme taj dres i da se da nama. Čekali smo dugo, sijevale su signalne oko nas, već nam se spremla čorba. Pustiše nas u WC da pijemo vodu i pišamo. A u WC su česme namazali bili gov…. da ne bi smo mogli pit, kakva đubrad bolesna.

Trebalo se vratit i došlo je vrijeme za nazad. Ali drugom prilikom..

Horde Zla se oglasile povodom 8 godina od ubistva Vedrana

Sutra se navršava punih osam godina od smrti navijača Sarajeva Vedrana Puljića. Povodom toga Udruženja navijača Fudbalskog kluba Sarajevo – “Horde zla” oglasili su se na Facebooku.

Njihovo saopštenje prenosimo u cjelosti:

Sutra, 04.10.2017. se navršava osam tužnih godina od ubistva našeg brata Vedrana Puljića, od strane policije Zapadnohercegovačkog kantona.
Kao što znamo, trpimo veliku nepravdu toliko godina. Porazna je činjenica da institucije ovog grada i države nisu prstom mrdnule da ubicu Vedrana Puljića stigne ovosvjetovna pravda, dok su pripadnici Hordi zla koji su nasumično pohapšeni, odavno odležali svoje kazne zbog načinjene materijalne štete oko stadiona u Širokom brijegu. Dvostruki aršini, apsurdi koje svaki dan živimo i gledamo, najbolje se ogledaju u ovom slučaju.

Zaključak je da je u ovoj državi portal na kiosku ratnog profitera vrijedniji od ljudskog života. Da je ubijeni Vedran sin nekog guzonje, počinitelj ubistva bi davno bio osuđen, ali nažalost živimo gdje živimo. Ne smije se zaboraviti ranjavanje sedam momaka, djece ovog grada, za šta još uvijek naravno niko nije odgovarao.
Nama ne ostaje ništa drugo nego da i dalje ukazujemo na nepravdu, i da našeg ubijenog druga ne damo zaboravu, jer je taj metak koji je pogodio njega bio namjenjen svima nama.

Kao i svakog 4. Oktobra posjetićemo mjesto gdje naš Vedran počiva u miru. Ovom prilikom pozivamo sve navijače F.K. Sarajevo da u 16:30h dođu na parking ispred gradskog groblja “Bare”, a insitucije ove države da konačno počnu raditi svoj posao!
ISTINA ZA VEDRANA!

 

Intervju Vladimir Savija

Prenosimo intervju koji je legenda severa dao za magazin “Fejm” pre tacno 10 godine…

„Delije” nisu nikakva sekta. Volimo da popijemo, ali nismo narkomani. Međutim, kada smo nezadovoljni, umemo da zatvorimo fudbalere u svlačionicu i ukažemo im na odnos prema dresu Crvene zvezde

Vladimir Šavija, vođa „Delija”, otkrio je u ekskluzivnom intervjuu za novi broj magazina Fejm, da su navijači Zvezde u „kriznim situacijama” upadali na treninge i zatvarali fudbalere u svlačionice, jer su imali „mnogo toga da im kažu”. Ipak, Šavija tvrdi da „Delije” nisu nikakva sekta, da vole da popiju, ali nisu narkomani i priča o tome kakav su uticaj na čuveni „Sever” imali Milošević, Arkan, opozicioni lideri i policija. Intervju prenosimo u skraćenom obliku i sa minimalnom redakcijskom obradom.

– O fami koja vlada o „Delijama”…

– Nismo mi sekta! Samo se dogovaramo i konsultujemo na koji način da se predstavimo na određenoj utakmici. Navijački život nisu samo tuče: treba se pokazati i u nekom drugom sv-etlu. Svi znaju koliki sam protivnik droge. Alkohol može, droga nikako! Obučemo navijačku odeću, nađemo se u kafiću, krene cirka, a čuje se i pesma…

– O odnosu prema igračima…

– Ne jednom, Zvezdini navijači su upadali na trening ili zatvarali fudbalere u svlačionicu jer su imali toliko toga da im kažu. Samo im skrenemo pažnju na njihov odnos prema grbu, klubu, a i nama. Ali poenta je birati reči kojima ćeš ih motivisati. Uterivati igraču strah u kosti može da bude kontraproduktivno. Zato je bitno da mu nađeš žicu.

– O uticaju Miloševića i opozicije…

– Mnogi opozicioni lideri iz tog doba pokušali su da nas pridobiju, ne bi li im „Sever” skan-dirao. Ali niko nije uspeo u tome. Arkan je to iskoristio i ujedinio nas u odbrani srpstva. Bili smo protiv Miloševića, jer je to bila volja naroda. I trpeli smo posledice zbog toga. Milošević je na stadionu konstantno demonstrirao silu. Već smo bili dovoljno porasli da smo mogli da se suprotstavimo. Sećam se i da je Otpor došao na ideju da se njihova crno-bela zastava s pesnicom na sredini terena sretne s našom crveno-belom, takođe s pesnicom. Iako je među nama bilo aktivista Otpora, borili smo se protiv toga.

Nismo policajcu gurali baklju

O napadu na policajca Nebojšu Trajkovića…

– Nisam bio na toj utakmici zbog smrtnog slučaja u porodici. Došlo je do koškanja na severnoj tribini, i kako sam čuo, navijači su počeli da se biju s pripadnikom Žandarmerije. Neko se tu s nekim zakačio. I to se brzo proširilo. Ono što se kasnije videlo na snimcima jeste da je taj čovek, kada je ostao sam, opalio dva metka. Niko ga u tom trenutku nije ugrožavao. I niko njemu nije stavljao baklju u usta! Prvi kontakt jeste bila tuča i na snimku se videlo kako trojica oko njega zamahuju bakljom prema njemu i on se brani koliko može. A vidi se i da su navijači sprečavali dalji sukob. Sva sreća da je tom čoveku sada dobro. Inače, čuo sam da je prvi put bio na takvom zadatku. Da se razumemo, navijači se na Zvezdinom stadionu mogu putem video-zapisa registrovati u svakom trenutku. Tako najlakše lociraš izgrednika.

Sami se finansiramo

O tome kako navijači dolaze do para…

– Nas ne zanima šta ko radi u privatnom životu. To ostavljaš ispred kapije stadiona na koji ulaziš samo kao navijač. Na koji način neko dolazi do love, nije od presudnog značaja. Najbitnije je koliko pruža grupi i tribini. Što se konkretnih para tiče, uglavnom se snalazimo sami ili putem donacija naših ljudi koji žive u inostranstvu. Registrovani smo kao udruženje građana, i kao takvi se trudimo da funkcionišemo. Mada, da se ne lažemo: onaj ko hoće da profitira od navijanja – može. Mnogo se tu raznih tipova muva.

– O Arkanu…

– Imao sam osamnaest godina kada sam se susreo sa Arkanom, on je tada bio vrlo bitan faktor u društvu. Prema nama mlađima bio je korektan. Nekoliko puta smo, doduše, došli u konfliktnu situaciju zbog stavova koji se njemu nisu sviđali. Za neku utakmicu kojom je Zvezda slavila titulu napravili smo koreografiju sa dosta pirotehnike. Ovi iz kluba su rekli da to policija mora da pregleda. Nismo imali ništa protiv. Međutim, iako nije bilo nikakvih eksplozivnih naprava, sve nam je zaplenjeno. E, onda smo se naljutili i dogovorili kako da se revanširamo. To se, normalno, saznalo i Arkan je bio taj koji je trebalo sve to da spreči. Došao je na naš sastanak, rekao da se ne slaže, ali smo mi bili čvrsti u nameri da uradimo to što smo naumili. Mislim da je on video da mi nismo barabe. Pazi, Arkan je tada bio najopasniji čovek u zemlji. Verovao sam da je njegov osnovni motiv dolaska na tribinu bio da kanališe veoma izražen nacionalni naboj. „Delijama” su bila puna usta Srbije. Je ‘l tako?! Pokažite to tamo gde treba. Naše starije drugare odveo je na ratište da brane srpstvo, a mi smo ostali da vodimo navijački život.

– O policiji…

– Stvoren je revolt prema policiji, jer nas tretira kao građane drugog reda. Ranije je postojala politička pozadina, a sada je to nešto drugo. Smirilo se malo posle Petog oktobra, ali je ponovo počelo. Stadion je najrealnija slika jednog društva, jer se tu skupljaju ljudi iz različitih slojeva. Policajci su devedetih bili simbol režima koji te je ugnjetavao i uskraćivao ljudska prava, što se na stadionu najbolje moglo osetiti. Ljudi su uvek dolazili na utakmice da budu ono što jesu, da se opuste i pronađu pravi ventil. Kada se jednom razbije ta barijera prema policiji, onda stvar izmakne kontroli. Tome se mora stati na put. Policija je servis građana, a i mi navijači smo neki građani ove zemlje.

– O sebi i „Severu”…

– Dokle vidim sebe u ovoj priči? Naravno da neću moći sebi vremenom da dozvolim neke stvari, ali Zvezda je poenta mog života. Svaka čast loži, međutim moje mesto je na „Severu”. Ni za šta na svetu se ja odatle ne bih pomerio.

Intervju: Firman Boys, navijači AIK-a

– Možete li se predstaviti i reći nešto o Firman Boys-u?

Naša grupa “Firman Bois” podržava “AIK Stockholm”, naša firma je jedna od najstarijih i najvećih u Skandinaviji. Naša grupa je osnovana 1991. godine i jedna je od najorganizovanijih grupa u zemlji. Imamo veliki uticaj na huliganizam i podržavamo naš klub.

– Koliko članova imate? Prosečne godine? Svi su huligani?

Firman Boys su najuticajniji i imaju monopol nad navijacima naseg kluba (odlučujući ko će se boriti u ime AIK-a) na Nacionalnom stadionu u Solni, Stockholm. Naši članovi su od 20 do 50 godina starosti, firma se sastoji od viših finansijskih zvaničnika, vrhunskih menadžera ili profesionalnih kriminalaca. Trudimo se da na sto vise utakmica idemo zajedno i da nam se brojka krece od nekoliko stotina do hiljadu huligana. Naša grupa ima i podgrupu firme Firman Bois – mlađa generacija, koja se zove “AIK: s Ingsta” i oni su pod našom kontrolom.

– Da li razmišljate o grupi za ultras ili huligane … ili možda oboje?

Naša grupa smatra huliganskom zato zašto preferiramo ime “firma”.

– Vaše mišljenje o akcijama grafita?

Grafite treba da imaju sve vece i sve ozbiljne grupe u Svedskoj

– Firmano Boys učestvuju u stvaranju koreografije i drugih ultra aktivnosti?

1990. godine, kada su koreografije bile zazivele u Švedskoj, organizovali smo mnoge velike koreografije, koji su bili praćeni vatrometom, ali smo ih poslednjih deset godina ostavili za naše ultra mladje organizacije. U svakom slučaju … i sada sve koreografije moraju biti odobrene od strane naše grupe.

– Da li posecujete gostujuce utakmice Vaseg kluba u Evropi?

Naša grupa prati naš klub na svim putovanjima, utakmicama, bez obzira na naš broj. Kada smo igrali sa Lech Poznanom za League Europe 2012. godine, naša firma je bila na ulicama sa 150 huligana (samo Firman Bois). U dobrom broju, išli smo na PSV, ili u Napulju, gde smo predstavljali našu grupu i klub. Usput, dobio sam od PSV čekić pre sukoba sa njima.

– Imate li bilo kakvog političkog gledišta kao grupu?

Firman Boys nikada nisu bili politička grupa i mi ne mešamo politiku sa fudbalom.

– Kako biste ocijenili hooligan scene za sezonu 2013/2014?

Nažalost, AIK se kvalifikovala za Evropski kup prošle godine, ali hul-scena u Švedskoj imala je nekoliko dobrih i krvavih sukoba. U centru Stokholma došlo je do sukoba između naše grupe i ostala dva najveća rivala iz Stokholma, “Djurgarden IF” i “Hammarbi IF”. Čak smo i dogovorili sukob sa suparničkim klubom “IFK Goteborg”, koji je drugi po veličini i najbolja firma u Švedskoj za nama. Imamo i jednu od nacionalnih skalpa kada smo morali da se borimo u šumi kod Stokholma, porazili nemačke huligane (borba je napravljena  70 vs 70 Firman Boys vs. Štutgart, Dortmund, Drezden, posle 3 minuta – pobeda za Firman Boys).

Ko su Vam prijatelji i neprijatelji?

AIK Stockholm i Firman Bois nemaju prijatelje, samo neprijatelje.

– Tvoja najdraža ultra i huliganska scena u Evropi?

Firman Boys je prelazak između stare britanske casual i sofisticirane kulture svakodnevnog nasilja, kao što je ultra italijanska kultura . To je dobar miks koji odgovara našoj grupi.

– Kako vidite dogovorene borbe u Poljskoj i Rusiji? Da li biste ih upoznali?

Spremni smo da upoznamo sve moguće rivale u Švedskoj i izvan … u šumi, na ulici ili na terenu.

– Oružje u borbama?

Mi ne koristimo oružje u dogovorenim borbama ili bilo gde drugde.

– Da li ideš da podržiš svoj nacionalni tim?

Ne idemo na svaku utakmicu. U Švedskoj je važnije podržati vaš klub od nacionalnog tima koji posvećuju fanove svih klubova medju kojima postoji velika mržnja

– Kakav je vaš odnos sa menadžmentom kluba?

Sa njima imamo veoma dobre odnose, što je vrlo dobro za obe strane. Istina je da je predsjednik i izvršni direktor AIK-a učestvovao u igri visokog rizika prošle godine, bilo je sukoba sa policijom. Inače, naš glavni izvršni direktor AIK je bivši član Hells Angells.

Sumanute akcije navijaca Milvola

Status legendarnih posebno imaju dve priče.

Naime, 1965. godine navijači Milvola su pratili svoj klub na gostovanju Brentford u okviru Divizije 3. Trijumfovao je Milvol sa 2:1 tog 6. novembra 1965, a dobar deo zasluga ide na „dušu“ navijača, koji su na teren ubacili, verovaili ili ne – bombu.

O tome je pisao Džim Neš, jedan od navijača Milvola, za „Anale CBL magazina“:

U to vreme imali smo dva velika neprijatelja, protivničke golmane i sudije. Tada je za Brentford branio pomalo „fensi“ golman po imenu Čarli Čik Brodi. Kako bismo ga poremetili, odlučili smo da „batalimo“ novčiće i da ubacimo nešto malo „ukusnije“. Jedan od članova „ekipe“ našao je staru ručnu bombu među stvarima svog oca iz II svetskog rata, i tako smo skovali plan koji će pošteno preplašiti Brodija… 

 

I uspeli su u tome, pošto su fotografije sa meča ubrzo obišle svet, a u novinama su na naslovnim stranama stajale reči – „Ručna bomba šokirala fudbal!“.

Druga priča je vezana za pokušaj da kidnapuju sudiju Lea Kalahana iz Velsa.

Kalahana su navijači Milvola već neko vreme držali na oku, pošto je nekoliko golova u poslednjim minutima poništio ovom timu, a propustio je par prilika i da svira penal, zbog čega je doneta odluka da se Kalahan zaplaši.

Kako su sudije u to vreme putovale vozom, nije bilo teško pogoditi u kom će biti Kalahan, pa je nakon meča na kom je ponovo poništio gol Milvolu, usledila „odmazda“.

Navijači su sačekali da se Kalahan ukuca u voz za Kardif, nakon čega su ga pratili bez klupskih obeležja. Ideja je bila da propusti poslednji voz za mesto u kom je živeo, Mertir Tidfil.

Došli su do Kalahana kada je napustio voz u Kardifu, i pozvali ga da im se priključi u praznom vagonu, kako ne bi bio napolju na hladnoći. Kada je Kalahan prihvatio, „banda“ iz Milvola je iskoristila situaciju, pa je naredno jutro dočekao vezan, a tifozi Milvola su mogli da srećno dočekaju jutro, znajući da su stavili do znanja omraženom arbitru da se sa „lavovima“ nije igrati.

A onda je svanulo jutro…

Kako nisu proverili kada imaju voz za London, ni navijači Milvola nisu uspeli da se vrate te večeri, pa je noć protekla u slavlju, ali na stanici u Kardifu. 

Ipak, prve novine su donele priču koja je na prvi pogled zvučala bizarno, a koja je pričala o „huliganima koji su oteli računovođu iz Glazgova, vezali ga i zatvorili u vagon na stanici u Kardifu“.

Ispostavilo se da nisu uspeli da spreče Kalahana, a umesto njega u vagonu, vezan, bio je čovek koji nije imao direktne veze sa fudbalom.

Posle ovog događaja, ređali su se problemi, a haos je otišao toliko daleko da je 1978. godine Bobi Robson, tada menadžer Ipsviča, nakon utakmice koja je više puta prekidana zbog nereda, izjavio:

– Policija je trebalo da koristi bacače plamena.

Četiri godine kasnije, tadašnji prvi čovek tima Alan Torn pretio je da će ugasiti klub zbog nasilja nakon poraza u FA kupu od Slau Tauna.

Već 1985. Milvol je ponovo u centru pažnje, ovog puta zbog tuče na Kenilvort Roudu, stadionu Lutona, gde je u šestoj rundi FA kupa susret završen 1:0 za Luton, a „lavovi“ tokom čitavog dana izazivali incidente.

Poslednji put kada su navijači Milvola, poznati i kao „Bushwackers“ (možda bi najbolji prevod bio „Odmetnici“), pre neverovatnog Larnera, privukli pažnju na sebe, bilo je prilikom gostovanja Vest Hemu na „Apton Parku“ 2009. godine, kada je jedan navijač Milvola izboden, a preko 20 osoba povređeno.

Što se sportske strane tiče, ekipa osnovana pre 132 je najveći deo svoje istorije provela u nižim ligama, mahom u drugom ili trećem rangu, a najveći uspeh Milvol je zabeležio u sezoni 1988-89, kada je završio kao 10. na tabeli tadašnje Divizije 1 (sadašnja Premijer liga), da bi naredne sezone ispao u Diviziju 2.

Talijani o Armadi: Trenuci terora u milanskom metrou

Talijani o Armadi: Trenuci terora u milanskom metrou

Na ovom videu možete pogledati djelić atmosfere u milanskom metrou koje su Talijani opisali kao “trenutke terora” i kažu da se to dogodilo poslije utakmice Milan – Rijeka.

Neke informacije su govorile o tome da su navijači na putu prema stadionu San Siro u korteu “uredili” neke stanice metroa te da je čak i promet bio zaustavljen neko vrijeme.

Bilo kako bilo na društvenim mrežama se može naći sve više videa vezanih uz utakmicu.

Neke informacije su govorile o tome da su navijači na putu prema stadionu San Siro u korteu “uredili” neke stanice metroa te da je čak i promet bio zaustavljen neko vrijeme.

Bilo kako bilo na društvenim mrežama se može naći sve više videa vezanih uz utakmicu.

Demoni Mladenovac

Prica nastaje pocetkom 90tih, tacnije te godine. Mladenovac je omladinski klub bio, mislim i sad je ali samo po imenu. U to vreme, malo poznata stvar je bila da se Belodedic “kalio” u Mladenovcu, ili pre bih rekao da su ga ovde krili, grupa je vec postojala, tad je dobila samo na ekspanziji, starijih Banjaca (Kraj u Mladenovcu, predgradje, blizu stadiona) po kome i nosi ime stadion Selters Banja , uglavnom Skins ekipa sa Banje i nastalo je prvo ime “Tormentori”, o toj grupi i nema bas nesto puno da se kaze, koreografije su bile uglavnom u vidu paljenja gumi, koji izazovu veci dim nego bilo koji dimnjak.Ta ekipa je nastavila da ide na tekme, da bi u sezoni, 95/96, grupa dobila konacno ime Demoni. Pre toga jos se to ime koristilo na Seltersu u vidu BLUE DEMONS, da bi na kraju od tad i do dana danasnjeg ostali Demoni.

To je taj period bio expanzije Skinhead pokreta u Srbiji, narocito godina 97, tada nastaje i nova grupa, Nazi Grupa, iz drugog kraja grada, Drapsin, pod nazivom “TRECA SMENA”. Mladenovac kao Beogradska opstina je naravno vezan za Zvezdu i Partizan, i ne treba da mi glumimo neke lokal patriote, gde ces vise, “znamo za jedan grad a blizu je Beograd” i ta parola je bila nasa vodilja. i svi momci koji su isli na Mladenovac, vec su bili upoznati dobro sa ultra pricom, preko Juga i Severa. Nastavlja se prica, to je bio period u Srbiji kad ni Delija nije bilo vise od 500 po tekmama, mogao je svako svakog da dobije. Dolazi to bomardovanje, i cuvena prijateljska utakmica protiv Partizana. Ta utakmica je za nas mladje znacila ispisivanje nove istorije za Mld. Uglavnom, Mladenovac je imao tad jednu od jachih ekipa na jugu, takozvani FUN CLUB MLADENOVAC, i danas najtrazenija zastava, za mnoge. Mnogi iz te ekipe su dolazili na tekme Mladenovca, kao i Delije, i nikad se nije desio neki nesporazum oko toga, postovali smo se, medjutim, oni na toj utakmici, dobijaju nase mesto zapad, zbog brojnosti, nas stavljaju na istok. Pricam ti iz pogleda, 13togoisnjaka u to vreme, Da, tad sam zagrizao za Mladenovac. Bombardovanje druze, sta vise da ti kazem, prijateljska tekma, pljujemo Kezmana, i ostale, nista naravno fanovci prekoputa, pred kraj poluvremena ni 5 ni 6 eto ti Youngera, njih 5torica, dovoljno zajedno sa Kovacem, krece prozivka, momci preksacu teren, krecu na nas, tj na starije, razbezase se svi druze, cim su culi KOvac. Ostasmo mi klinci sa dve gajbe praznih sokova koka kole, ne jebu silu ulaze kod nas na tribinu , i ostalo je par likova starijih necu da gresim dusu, ali nikad necu zaboraviti to cuveno ime Kovac od tad, usli su nam na tribinu, mi drzimo one flajke, cekamo da krenu, on kaze ” Necemo ovako, necu da bijem decu” okrene se lik i ode sa ekipom, stariji se polako vracaju na tribinu, nastaje ono standardno ko je picka, ko nije, em bomardovanje, i tako gasi se prica polako na godinu dana. Bili smo izigrani, verovali smo u starije u pricu oko skinsa, oko svege, nismo imali postovanje ni prema kome vise. od tad, nastaje mladja ekipa Demona, koja konacan Naziv dobija 2004, pod imenom PONOS GRADA, Svi smo bili Cigani(Delije) i danas smo, iskalili smo se dobro te 2000 i 2001 godine na severu, malo se pise oko cuvenih utakmica sa Torpedom, i Kijevom, Mladenovac ulazi u drugu ligu te godine i sve grupe se vracaju na zapad, krece opsta ekspanzija. Mi jos nismo imali zastavu, samo smo bili reseni da ovo bude nasa prica ili da nasu pricu niko ne zna osim nas. Nije bas tako moglo odjednom. desice se u narednom peridodu…. evo slika do 2002. pa nastavljam pricu.

Od 2001 do 2003 OFKM je igrao u drugoj ligi sadasnja prva liga Srbije, najposeceniji stadion u tom periodu, dolazilo je i 5000 navijaca,cirkus brate,
ono slece se helikopterom na centar stadiona, Predsednik Moskri, pun uvek stadion,
trebali smo da udjemo u prvu ligu,
te 2001 da, usao je Napredak iz Krusevca i Radnicki Nis, tu je bilo zanimljivih situacija kod kuce, ono standardno kamenovanje… Ali znas kako,
isli su na gostovanja oni koji su bili dobri sa predsednikom tadasnjim,
Profom(Novica Todorovic) i sve su imali od njega, znaci krenula su gostovanja, vec grupa dobija onaj pravi smisao, medjutim i nema nekih prici, za nas iz tog perioda,
mozda je neko od nas zaboo da ode jednom dva puta u vrh glave mladjih na gostovanje,
stariji su isli kombijem,
vise je bila cirka prica, nego neke akcije, mi nismo kao mladji isli, pa i ne mogu da pricam o tome. Mi smo bili redovni kuci,
Mladenovac ispada 2003 iz druge lige, i nastaje Beogradska prica
Od starijih ko je ostao ostao je, on i dan danas voli i gleda OFKM,
Raspala se starija ekipa skroz. Dolazi Nova Uprava, i krece nova prica. Tad je pricu povukla mladja ekipa, nastaje PONOS GRADA 2004,grupa od 15tak ljudi, gradska prica,
i krece se svuda na gostovanja, pazi sticicemo i do sela koja su stvarno ultra u kojima smo danas,
ali tad nema stadiona gde nismo bili, od starijih mozda po jedan covek, dva, je isao sa nama, od njih smo imali svoj sajt i forum,ali to nije odmah nastalo, znas kako to ide
kad krece da raste grupa,
to je bilo mozda tad zanimljivo,
danas sve naopako, sto se tice mislim interneta, ljudi svasta pricaju
Znaci sve, Borca,Knezevac Kijevo,Padinjak,PKB Rakovica,Zarkovo… ,
Pazi, jedini izvor informacija o navijacima smo imali je “Navijac”,casopis/fanzin,
koji je tad nastao.
i ti upadi na nas forum u jedinoj igraonici, pravili smo samo nekako svoju pricu,
nije imao ko vise da nam prica da li mozemo da nosimo salove po BGDU, i te fore,ako mogu da nosim Zvezdin sto ne mogu i mladenovacki, ono to je bio trip grupe,
kuci su dolazili stariji, tad je nastala obratna situacija, bilo je par scena sa njima,
ali nisu pomena. Opet ostali smo dobri, ko je ostao uz MLD, Bilo je i vrh prica kad se skupi dobra ekipa starijih, izdvojio bi gostovanja u Lazarevcu,
ono bijemo se izmedju sebe napadaju nas “Sve Ludaci” , cirkus sa njima, shou
kad smo sami isli bilo je situacija da protif Graficara,kad na nas petoricu izvadi batica utoku i kao “sedi dole” ali to je bila poenta nema stajanja pevalo se 90 minuta,
bili smo klinci,pa smo mozda imali i srece
a zivelo se za vikend pravo iz grada ujutru u 10 tekma pocine ekipa svuda izlazila skupljala se oko panka, vratio se taj duh, i samo taj fazon…
znaci od 2004 do 2008 grupa Demoni i Ponos Grada nema utakmice koju nisu obisli.
Mladenovac se vraca u drugu ligu, 2005 i nastaje dobra ekipa, opet pun stadion,
krenuli su i stariji na gostovanja, naravno tad smo dobili basove, i krece prava prica Demona. Kod kuce bih izdvojio bih situcaija sa Shumarima,
ludju ekipu nisam video, ali u nekom drugom smislu, ne zna se ko sta radi na tribini, jedan se puca, njih pet peva razlicite pesme, peglaju,kenjaju.. tad smo sjebali vise nasih ljudi,
mislim gledaoce i kola, pored shumara, jer je vec krenula prica gasenja navijaca i ona parola sto su nosili svi STOP REPRESIJI NAD NAVIJACIMA, pocelo je ono pravo sistematsko rusenje grupa,
bilo kakavog oblika, uvek je bilo previse pandura za takve grupe na tekmama,za malu grupu i mali grad zajebano, izadjemo sa stadiona, da ih napadnemo i desi se to, ali bilo je dosta murije, vec su znali ko je sta, pocela hapsenja po skoli, izvodjenje sa casova, bezali jebote nisam ni znao da ima toliku reku mladenovac, mislim na lug izasli u selo 10 km od mlda. Nastavila se dobra prica, medjutim mi klinci nikad zadovoljni, ono udjemo u drugu ligu, stariji sa igracima veceraju nama nista ,rusi sve, humus i cvece im sipaj u tanjir. Ne daju nam za jedno gostovanje, bas, mislim ono kako da odes u jebeno Sevojno, demoliramo stadion, ono bili smo pametni, umeli smo da cutimo, to je izaslo svuda po novinama, sad prosla prica, ali tad su se drugi hvalili da su to oni uradili. i Ono kad je trebala najveca podrska protiv Novog Pazara, za sta se prica spremala nedeljama, fala Bogu pa stvarno nisu dosli u shumadiju pa ti ovo sad pisem, ali opet nastane jos gore sranje, napravimo Naparavimo mladji parolu NOVI PAZAR NOPVA SREBRENICA< obmotamo je oko mladjeg lika da udje dva sata ranije na stadion, jos klinac trenirao za mladenovac i odmah ga provale i uzmu mu parolu panduri, znaci neko nas je druknuo, i udjemo na stadion, i krecemo ono standradno STA TO DRI NA OVO VECE, i uhapse odmah lika koji je poceo pesmu, ako znas kako ide ta pesma sa ponavljanjem, i krece frka, malo njih da skoci na kornjace, ali sjebali se panduri pa ostavili zastavu, na izlazu stavili je u obicnu kutiju, i u onoj guzvi smo je zaboli nekako, uspeli da izadjemo sa stadiona, jer odmah krenulo hapsenje a murije ne daj Boze,
izadjemo i razvijemo trans iznad stadiona,na putu, i tu je isto bio cirkus sa pandurima zabodemo im kljuceve od auta i tako.

Poenta da vise nismo mogli da mrdnemo mladji u gradu, nekako smo se izvukli za taj trans,
jer je jos Kostunjavi bio na vlasti, pa je i mogla da prodje prica,zamislli to da uradis za vreme Borhana. Ali vec svi su bili ono etiketirazni za nesto,i tako nastavila se prica, stariji su napravili bratstvo sa DJavolima Kragujevac, sto je nama bilo nekako bzvze da ti pravis pricu zbog par drugara, i sami su sjebali sto je nestala prica oko Demona, desi se to gostovanaje u Kragujevcu, nisam hteo da idem, ovde su dosli, ono jeste bilo kao razmena salova, ali nekom su i zaboli, pa sam i ja zaboo sal, znaci nije to bila ta prica, i tamo ode ekipa stvarno ludaka iz mlda, nevezano za OFKM vise i nastane cirkus, i tad stariji zvanicno ugase grupu.
Mi smo nastavili da idemo ali pocele su da nas interesuje vec neke druge stvari, a i nije moglo vise, mali grad da ti pravis sranja, stariji su napravili neku svoju ekipicu, vise za reprezentaciju PIJANE BUDALE, i isli na istok,
a mi zabodemo na zapad, i nestane prica polako, ustavari nije nestala, vec cekalo se na novu generaciju
, nije to bas odjednom bilo, ali ipak ti ne pisem knjigu o Demonima, vec prosto murija ucinila svoje, nastalo nepoverenje,mnogo losih situacija, a i mi smo krenuli nekim drugim putem, ko je ostao navijac vratio se da
navija za Zvezdu ili Partizan.


U periodu od 2008 -2015 postojalo je pokusaja vracanja Demona, u vidu grupa, fantomi, i tako bilo je mladjih pokusaja. Mi smo kao grupa prestali da idemo organizovano,
da stalno akcijamo. Vec ono odes gledas fudbal, ali i to je nestalo otisli smo drugim putem…
Da skratim pricu, Mladenovac igra,
poslednje dve godine, Beogradsku ligu Grupa C , odmah iznad betonske, 2016 nastaju ponovo Demoni, stara ekipa, godinu dana smo bili mi, i napravili jezgro mladjih, sad smo to prepustili njima,
na nacin na koji smo mi zamisljali da ide grupa, tu smo uz njih, ali oni sad vode pricu,
i najbolje mogu da objasne koliko su stvarno sela ultra.  Storeno je pravo pratsvo u vidu BANDE 256, sa Vukovima iz Leskovca, ali to je prava prica, i zdrava prica, pravo drugarstvo, gde su mladji prepusteni sami sebi.
Za sad toliko od Demona.

Nebojsa Andric Belgija 1963-2011

“Otiš'o si Belgija, ostala je tuga, uvek će te voleti Grobari sa juga – poznati navijački stih ispratio je tragično nastradalog Nebojšu Andrića (48), poznatijeg kao Belgija, jednog od najvećih legendi navijačkog pokreta u Srbiji i čoveka koji je, bar nakratko, ujedinio najvatrenije navijače Partizana i Crvene zvezde.
Belgija, koji je prema pričama starijih navijača Partizana dobio nadimak zbog toga što su mu roditelji jedno vreme radili u Belgiji, bio je jedan od vođa “Grobara” 80-ih godina prošlog veka.
<
Prema njihovim rečima, krasili su ga velika harizma, drugarstvo i optimizam. – Navijačka scena je izgubila legendu, a “Grobari” velikog drugara. U vrijeme kada je djelovao Nebojša Andrić navijačkim grupama se nije pridonosio toliki značaj kao danas, tako da Belgija nije pripadao određenoj navijačkoj skupini Grobara već je na utakmice dolazio sa svojim prijateljima iz susjedstva. Belgija se kasnije priključio čuvenoj grobarskoj “kaznenoj ekspediciji”, nastaloj početkom 80-ih, kada je na scenu stupila nova generacija navijača. Nadimak je, prema pričama starijih navijača, dobio zbog toga što su mu roditelji jedno vrijeme radili u Belgiji.
Belgija je čovek koji je izazivao poštovanje ne samo u staroj Jugoslaviji nego širom Evrope. To je bilo drugačije vreme od današnjeg, navijači su živeli za klub, navijali iz iskrene ljubavi, tuče su bile šmekerske. Generacija navijača koji su odrastali 90-ih godina i koji danas imaju više od 30 godina u njemu je tada videla idola i zaštitnika. Belgija je uvek bio pozitivna ličnost, staložen, družio se sa svima, uvek pravedan, spreman da pomogne svakome. U tučama je uvek bio prvi, ispred svih – pričaju “grobari” koji su došli na poslednji ispraćaj”

Kada su navijači u pitanju, onda se detalji o privatnom životu uvek uzimaju sa rezervom, a to je slučaj i sa Nebojšom Andrićem. U to vreme navijačke grupe nisu imale značaj kao danas, pa Belgija i nije pripadao nekoj određenoj navijačkoj grupi “Grobara” već je dolazio na utakmice sa svojim prijateljima iz kraja. Pripadao je čuvenoj grobarskoj “kaznenoj ekspediciji”, nastaloj početkom 80-ih, kada je na scenu stupila nova generacija navijača, koja je svaku utakmicu shvatala kao priliku za dokazivanje. Moto tadašnjih navijača bio je “uz Partizan do groba”, što dovoljno govori o ljubavi i vernosti koju su pokazivali prema klubu.
Ramba ili Supermena. Mi smo bili realniji. Ne mogu da budem Supermen, ali mogu da bijem “cigane” (navijače Zvezde). Napraviš ekipu i to je bilo to!

Navijac Spartaka ubijen u Becu

Nebojsa Kuzman, dvadesetjednogodisnji navijac subotickog Spartaka, podlegao je nakon povreda zadobijenih nozem u noci izmedju subote i nedelje. Njega i njegovog prijatelja iz Bugarske napala je grupa Avganistanaca i Cecena koji su u tuci koristili nozeve i zadali Nebojsi smrtonosne ubode, dok je Bugarin prosao sa tezim telesnim povredama i trenutno se nalazi u beckoj bolnici na odeljenju intezivne nege.
Napadaci su nakon tuce pobegli sa lica mesta ali je policija brzom intervencijom usla u trag napadacima, a kasnije ih i uhapsila.

 

Srbin i Bugarin potukli su se sa četvoricom Avganistanaca i Čečena na na trotoaru oko stanice podzemne železnice linije U6, a kako je saopštio portparol policije Harald Seres uzrok svađe još nije poznat.
Nebojsa je inace bio veliki navijac subotickog Spartaka, a u Austriju je otisao da radi.