Priča: Armada u Splitu 2016

Armada Rijeka u Splitu 2016

Ljetna noć sjedim u pivskom vrtu, s ekipom s kojom inače idem na utakmice. Sutra je Jadranski derbi na Poljudu, i suška se već par dana da će se probat upast u Split. Ovi moji kažu da se nešto možda priprema, al da oni misle ić normalno u koloni jer da nema smisla ionako će te murija privest negdje na putu i provest ćeš, cijeli dan u stanici.

Uvjek me to kopkalo zašto se nije probalo upast u taj jebeni Split koji put prije, ne možda svake godine al jednom u pet godina bio bi red. Bio sam prisutan i zadnji put kad se upalo mislim 2004 g. Kombijima bez pratnje do Poljuda pa je nastala tarapana kod onih kioska gdje se skreće za jug Poljuda, kad je murija pucala u zrak da zaustavi horde tovara koji su onako najprije u čudu gledali kako 4 kombija i par autiju bez pratnje dolazi na Poljud. Al to su bila neka druga vremena, a nije se tad planiralo upast bilo di, jednostavno se uspjelo doć bez pratnje.

Doduše kad čovjek gleda kojim kod putem da kreneš užasno je teško doć do Splita ne primjećen, ako nisi dobro organiziran i discpliniran. To nam nikad nije bila jača strana. Uvijek se putovalo ko da se ide na maturalnu, puni alkohola i drugih opijata, svako o nekom svom poslu i planu.

Tako smo uvijek bili laka meta. Al to se unazad nekoliko godina počelo mjenjat i ekipa je počela putovat organizirano i svi skupa.

I tovarima se to par puta obilo o glavu kao npr. Na Desincu.

Mislio sam nakon zadnje pive lagano krenuti doma na spavanje kad me zove frend koji godinama nije bio na utakmici i kaže da će on ić jer da ide i neka stara ekipa koja se odavno makla sa strane, jer taj djir vise nije društveno prihvatljiv za poslove i pozicije koje su sad imali.

Jebiga život nosi svoje neko umre od igle, a neko postane direktor, političar, doktor i tako to.

Mislim si vozeći se prema doma, ma koga jebe idem…

Vadim iz prošlo novogodišnje bukse topofski jedino šta mi je ostalo. Ženi kažem da idem sutra na utakmicu, nije joj previše drago, još kad joj kažem da krećem za par sati, izmotavam se ljetom i kolonama na autoputovima.

Dolazim na dogovoreno mjesta, nema nas puno, šarolika ekipa, neki nisu već dugo bili na utakmicama, s nekima nismo baš u dobro odnosu, drugi su oni mladji koji sad sve vode i tako to, al sve u svemu 35 ljudi ukupno. Mislio sam da će biti bar 50tak. Prema Dalmaciji su nam se trebalo pridružiti još par jakih igrača koji su južnije na godišnjem, al naravno kad smo ih trebali pokupit nisu se javili.

Sve skupa nema puno alkohola, iz pozadine se čuje onaj poznati zvuk šmrkanja, to se omladinci dopingiraju. Al sve u svemu uglavnom većina spava, nije onako razularena atmosfera kao kad se ide na uobičajena gostovanja. Ovaj frend do mene mućka proteine, svašta.

Približavamo se Zadru počelo je svitati, stali smo par puta na pišanje, dogovor je još jedno pred Splitom i to je to. Pada dogovor ide se na Rivu popit piće malo zapjevat, poslikat se snimit koji klip i ako nema odgovara, na janjetinu negdje u Klis il Drniš zbuksat se do tekme. Niko ne želi za kurac provesti dan pod paskom murije.

Skidamo se s autoputa i evo nas na magistrali prolazimo onim malim dalmatinskim mjestima uz samu obalu, tu i tamo koji sneni ribar na cesti, i evo nas već u onim njihovim Kaštelima, šta ja znam meni ta mjesta uopće nisu lijepa, nego baš obrnuto iz nedovršenih etaža vire armature za dić kat ako zatriba.

Čovjek kad s te strane ulazi u cvit mediterana ko da ulazi u šupak svijeta, neka ružna industrijska zona, cementara i tako to… s druge strane nazire se Poljud.

Ulazimo u Split, dobro je murija nas nije provalilia a bome ni sneni dalmatinci, doduše ovaj put smo se i prilično dobro kamuflirali. Pred splitskom lukom gužva, sve puno autiju, buseva koji mile prema trajektima. Ljeto je i grad je krcat turistama čak i u ovo rano doba.

Evo nas na Rivi izlazimo van, i kreće šetnja. Sjedamo u jedan od prvih kafića naručujemo pive.

Konobar u čudu, do sad mu je jasno s kim ima posla. Na početku Rive se cesta nešto preuredjuje sve je puno kamenih blokova, armature, nije dobra pozicija, ako krene tarapana, a hoće jer se već vidi kako neki klinci koji inače dijele letke strancima za turističke ture brodovima vade mobitele i uznevjereno zivkaju.

Armada u Splitu

Dogovor pade idemo se prošetat Rivom, zapjevat Rijeci i Armadi da ih riješimo dileme.

Pive su se pošteno platile, i vidi se na licu konobara olakšanje.

Prošli smo pola rive pjevajući, turisti zbunjeni, većina domaćih boli kurac, al nekoliko ih se lovi za mobitele i panično zovu. Pada jos jedna legendarna slika nasrid Rive ispod drvoreda palmi, ko Česi na odmoru. Danas je ionako najbitnije se poslikat jebes ostalo, jer ako nije na fejsu ko da se nije dogodilo.

Jebe nas se, mi smo svoje napravili, idemo nazad do prijevoznog sredstva koji nam je parkiran negdje kod trajektne luke, dajemo im jos 20 minuta šanse da se probude, a onda aj bok Splite iđe se na toplu janjetinu.

Jasno mi je da je i njima dopizdilo čekat nekog 10 godina, a taj nikad ne dodje, al to je njhov problem.

Krećemo nazad prema trajektima, sad je već sve puno ljudi, masa turista s torbama, juri prema otocima, evo nas i blizu autobusnog niti 50m do prijevoza, kad se iza nas čuje vika i komešanja, di ste pičke rečke čuje se deranja, vidim neku gomilu u onim smijesnim maskama ko iz filma Vrisak kako mašu teleskopima i trče s onim kamenim blokovima s početka priče. Teško je skužiti kolko ih ima jer su pomijašani s onom gomilom turista koja ide prema trajektima.

T. se dere skreni prema prvom kafiću tu držimo crtu…Prvo kamenje već zviždi oko glave, ekipa doslovno uzima ljudima s stola pepeljare, šalice s makijatom, stolice i vraća sve prema tovarima.

Ubrzo od pobacanih stolova i stolica nastaje teško prohodna barikada izmedju nas i njih. Kafić je zapravo neki uvučeni prostor u neki zid i ima na ulazu staklenu stijenu koja je već sva popucala od tovarskih grota, staklo pršti i bolje je biti vani nego unutra.

Odlazim bočno, do kioska jer imam feeling da bi nas mogli okružiti a onda će biti jebeno, provirujem iza kioska i shvaćam da i neki od tovara misle isto, lik stoji 10 m od mene, štrkljo neki s smiješnom maskom, u jednoj ruci teleskop u drugoj grota, dere se nešto.

Baca to prema meni ali promašuje, pored kioska neki dida na malom stoliću prodaje nekave metalne đežvice ko da smo u Turskoj, grabim to i bacam na tovara prva promašuje al druga ga pogađa u ruku, i mali se povlači, jebiga dida ode svih desetak đezvi u kurac. Shvaćam da imamo posla s nekom djecom i da ih nema previše. Dolazim do ovih svojih i govorim nema ih puno, i ne izgledaju nešto kažem T. daj onaj topofski šta sam ti ga dao da ga zbuksaš, da ga bacim pa kad pukne idemo u juriš da rastjeramo to…

On kaže nije ga uzeo sa sobom. A jebiga svako svoju stolicu i idemo.. Uzimamo stolice s one hrpe, al i s njihove strane već paljba lagano jenjava i krećemo oko kioska na njih, povlače se, a udaljini se čuju sirene, eto i intervetna se razbudila.

Drotovi dolaze trkom a mi započinjemo pjesmu o jebanju Splita i Rijeci šampionu.

Drotovi nervozni sad već sunce opako grije. Tjeraju nas sve u kafić da nas legitimiraju. Brojimo glave i gledamo se u čudu, nikom ništa nije, niti ogrebotine.

Zvoni mi telefon, a ono frend koji me i nagovorio da krenem, kaže sjedi u kafiću do i kaže da će on redovnom linijom doma, da dodjem, da ko će sad cjeli dan bit u muriji i na sudu…

Šta ja znam meni su ta privodjenja pogotovo u Dalmaciji zabavna, jednostavno ti likovi iz dalmatinske zagore u uniformama to čovjek mora doživit.

Jedva suzdržavam smjeh kad oni pokušavaju ispasti opaki drotovi, jednostavno to je takav naglasak, takva spika da me baca u smjeh.

Odvoze nas u stanicu, pred stanicom hitna, pitaju koga treba previt da su čuli da je bilo opako i da ima ozljeđenih, smijemo se i govorimo da nam nije dlaka s glave pala.

Drotu na ulazu isto ništa jasno, trpaju nas sve u istu sobu, drotovi se sprdaju dobro su raspoloženi, kažu pa kakva je to navijačka tuča kad nema ozljeđenih. Kažu da su priveli jednog na rivi i drugog u bolnici razbijene glave da će ih dovest na prepoznavanje. Slježemo ramenima i govorimo da nema potrebe da su imali maske, a i da smo ih vidjeli ne bi ih htjeli prepoznat.

Drot se smije i govori: A jebeno ste ih zajebali, bijesni su ko psi eno ih po Rivi trče i traže nekog, al kasno im je sad…kaže da se ne sića da ih je neko tako izjeba.

Imamo par maloljetnika sa sobom, kaže drot da će morat zvat roditelje da dodju po njih ili da mora neki pedagog garantirat i potpisat za njih. Imamo na svu sreću profesora tjelesnog medju nama pa on uzima to na sebe i potpisuje neku izjavu da garantira na za njih.

Na ulazu u sobu stoji na ormaru neka zolja, kaže drot da je to nekakva replika s praznom bojevom glavom. Ludi Grobničan je uzima stavlja je na rame i govori drotu da ga pusti da se malo prošeta po Rivi s tim, drot umire od smijeha. Nakon par sati dolazi drot govori ajde na utakmicu ne možete, sredili smo vam dezurnog suca potpišite priznanje o remećenju javnog reda i mira i puštamo vas doma.

Vode nas u sobu na popis mene kao i svaki put u Dalmaciji zbog prezimena pitaju, pa ti si naš, šta radiš s ovim srbima i talijanima…a ludog li svita…kaže drot sad ću te ja upoznat s rodicom… dolazi intervetna drotkinja, duga plava kosa, jebeni komad u onoj uniformi još bolje izgleda.

Ima isto prezime. Treba se onako više reda radi upoznaje, dok ovaj drot sa strane nešto komentira.

Ništa na sud, smijeh opet sutkinja govori, evo je može 200kn kazne napisat ću da ste pjevali Volim te Rijeko i time plašili i uznemiravali gradjanstvo, je to uredu?.. a je gospođo..

Kaže ona ajde samo brzo da stignem dici ručak skuvat…trpaju nas u naš prijevoz i pod pratnjom odlazimo iz cvita mediterana…

Rijeka urednu razgužuje Hajduka, slušamo prijenos na radiju, negdje u Lici stajemo na pumpi, palimo baklju i onaj nesuđeni rivin topofski para noćnu ličku tišinu..predivan dan vraćaš se doma s dvije pobjede s jednog gostovanja, kud ćeš bolje…smijemo se listajući mitomaniju na internetu di se priča da nas je pola završilo u bolnici na Firulama, da smo došli u Split u mrklom mraku i tako dalje i tako bliže…

Super gostovanje za okačit kopačke o klin, meni je dosta a klinci imaju potencijala za gurat dalje….

JEDINI INTERVJU VELJE NEVOLJE IKADA: Belivuk otkrio kako je preuzeo jug, kako se sve odvijalo…

Jedna od glavnih tema ovih dana na Balkanu je hapšenje Veljka Belivuka, poznatijeg kao Velja Nevolja i njegove kriminalne grupe.

Svakodnevno isplivavaju novi jezivi detalji o njihovom navodnim zločinima i ogromnoj količini novca koju su napravili. Nagađa se o mnogim stvarima – organizaciji, članovima, delovanju, sukobima, motivima…

Ipak, oko nekih stvari se ne mora nagađati, a to su reči samog Velje Nevolje, koji je neposredno posle ubistva Aleksandra Stankovića dao intervju Vojislavu Tufegdžiću u Newsweeku, odnosno Kuriru. U njemu je pričao o “preuzimanju” južne tribine, gašenju sukoba, ali i navodnim poslovima sa drogom.

Podsećamo, intervju je objavljen novembra 2016, dakle nekoliko godina pre nego što je Belivuk navodno osnovao kriminalnu grupu i navodno uspostavio saradnju sa Kavačkim klanom, za šta se sumnjiči.

Bilo je to i pre formiranja rivalske grupe “Partizanovci”, što je sukob koji je “rešen” na do tada neviđen način u navijačkom svetu: javnim ponižavanjem, navodnim upadanjem u stanove, čekanjem ispred kuća…

Pre svega toga, ovako je govorio Velja Nevolja…

O tome kako je uopšte došao na jug i na utakmice Partizana, gde se upoznao sa Saletom, kao i da su ubrzo počeli da rade kao obezbeđenje grupe navijača, iz čega se izrodio sukob i “preuzimanje” liderske pozicije na stadionu.

“Na južnoi tribini je bio neki sukob koji nisu mogli da reše, tadašnji “Alkatrazi”. Mi smo tu došli kao njihova zaštita. Međutim, s vremenom klupko počinje da se odmotava i mi shvatimo da uopšte nije ispravno to što rade. Tada odlučujemo da uzmemo stvar u svoje ruke. Ušli smo u otvoren sukob s tim nebitnim Vavićem, koji je prethodno ovde predstavljao strah i trepet. Od njega navijači nisu smeli ništa, maltretirali su ljude na tribini, igrače privatno, otimali im pare i tako dalje. Znate kako, fudbaleri su po mom mišljenju najgori ljudi, ubedljivo. Ima nekoliko izuzetaka, svaka im čast. Imate Saleta llića, pa Valerija Božinova, većeg Srbina od pola ovih ovde što igraju. Ali, određeni fudbaleri su voleli da izađu na splav, da se slikaju s tim Vavićem, da se voze blindiranim kolima… Zašto? Promašili su profesiju. To je kao kada taksista umisli da je kriminalac. To je taj problem. Pojedini fudbaleri su se družili s takvima, pa kada je došao dan za naplatu, onda su se poplašili i došli nama da se žale. I mi smo rešili da postavimo stvari na svoje mesto. Jer neću ja da dolazim i da branim te neke takve za dnevnicu, a oni da muzu sve živo odakle mogu. I s vremenom, spontano, dođe do toga da se ceo jug okrene prema nama i prihvati nas kao vođe”.

Naglasio je da se nikada nije deklarisao kao navijač koji će da ode na kraj sveta zbog Partizana, ali da je morao da reaguje.

“Javna je tajna da su drali mučenike. Evo primer: dečko iz Prijepolja, koji radi za 12.000 dinara mesečno, dođe u Beograd, mi organizujemo besplatan prevoz autobusom do Milana, a ekipa mu naplati 50 evra! Razumete to? Zatim, jedan momak koji fizički ne bi mogao ništa detetu od sedam godina terao je navijače da njih 20 mora da unese 50 baklji na stadion. Ko neće, dobije šamar. Ne razumem, postoji hiljadu načina da se te baklje unesu, što bi morao neko da se bije zbog toga? Bilo je svakakvih pritužbi, a kada ljudi dolaze da vam se žale, očekuju pomoć.

U tom trenutku Sale i ja smo se nekih šest meseci intenzivno družili i, ulično rečeno, potpuno skapirali. Ne predstavljam sebe i svoje drugove kao dobre Samarićane, mada generalno tako jeste, ali mi rešimo te probleme. Nama su došli ljudi s juga i prihvatili nas kao vođe. Oni ranije su postajali vođe tako što su išli na tuče, boli neku decu, skidali im majice, radili sve na silu. To je bilo 2013, kada su nam se i pojedini igrači požalili da ih dotadašnji ‘prijatelji’ reketiraju, bukvalno im traže pare. Onda smo porazgovarali sa tadašnjim vođama navijača, objasnili im da je njihovo vreme prošlo, da su završili karijeru, da su dosta draili ljude i da od sada puste da se to radi kako treba”.

Belivuk kaže da od kada su oni “preuzeli priču” tenzije stvorile na drugoj strani, između istoka i juga.

“Pazite, Alkatraz je najmanja moguća grupa koja postoji. To je grupa koja broji nekoliko ljudi i koja ne može ništa da uradi. Sve je počelo kada ja još nisam išao na utakmice, kada me nisu ni zanimale. lgrom slučaja mi je drugar s kojim sam radio obezbeđenje po klubovima rekao da njegov poznanik ima problem sa ‘Zabranjenima’ i ponudio da ih čuvamo za dnevnicu. Dolazilo je nas 10-15 spremni da ih odbranimo ako se pojave. U tom periodu sam dobio dete i to mi se činilo kao odlična ideja. Dinara tada nisam imao, bukvalno ni hleb da kupim. Sećam se da sam imao 30 dinara u kući, pa nisam mogao da kupim hleb koji je koštao 33 dinara, a pola hleba u radnji nisu hteli da mi prodaju.. Tako sam počeo. Nije me interesovalo ništa drugo, moje je biro da sačuvamo te momke ako se pojavi suprotna ekipa”, govorio je Belivuk.

On je priznao da nije oduvek navijao za Partizan, a na pitanje novinara da li je nekad bio član neke druge grupe, Belivuk je “uz širok osmeh odgovorio: ‘Jesam malo’.

“Kada bih bilo šta drugo rekao, slagao bih. I na jugu me cene zbog toga. Imali smo sastanak, iz cele Srbije smo zvali Grobare, da dođu po dvojica predstavnika. Bilo ih je između 300 i 400. I pred svima sam rekao da nisam ovde zato što volim Partizan i zato što su poginuti za njega, već sam ovde zbog drugarstva prema nekim ljudima. A ljubav prema Partizanu se samo nekako stvorila. Ne u toj meri kao nekom Sikiju, Čegiju ilii nekoj toj staroj ekipi. Nikad ja ne mogu da budem grobar kao oni. To je priča. I nije tajna da je Sale kao mlađi išao na Zvezdine utakmice, ali su gluposti da je bio vođa neke grupe sa Severa”, rekao je Belivuk.

Uvek kada bi neko ko ima veze sa tribinom bio ubijen, pominjala se trgovina drogom i primat na tom tržištu.

“Napokon i to pitanje, pošto od droge navodno svi kupismo kuće, kola, stanove… Kad god se desi neko ubistvo navijača, u novinama čitate da je to bilo zbog sukoba na narko-tržištu. Stariji ste od mene i mnogo mangupa ste upoznali, pa vas pitam – gde to ima da se tek tako zarađuju pare i da se tek tako ubijaju zbog droge? I koja se to droga prodaje na stadionu? Ima nekih koji su pijani, nekih koji su pod dejstvom nečeg drugog, to je sigurno, ali šta ja da radim? Kome sam ja nešto prodao i odakle to ide, da li se dobija uz kartu? Otprilike tako piše u novinama – bore se za prevlast nad tribinama jer onda drže narko-tržište. Imam 31 godinu, nikada priveden, nikada osumnjičen, nikada s drogom posla nisam imao”.

FOTO: ZORANA JEVTIĆ (kurir.rs)

A na pitanje da li je hapšen, odgovara sa “Da, ali za nešto fizički”.

“E pa, kako me vidite, take me i drugi vide. I onda hoće nešto. Kad god sam bio privođen, bilo je to zbog posla koji radimo u obezbeđenju klubova. Tamo su bili ti sukobi, ovako se to nikada nije desilo. Ma znate šta, našem čoveku možete da priđete i najljubaznije ga zamolite da nešto ne radi i u najboljem slučaju će vam reći ružnu reč. A ja, kakav god da sam, imam tu kulturu da se svakom ko je stariji obraćam sa ‘vi’. Kad ste fini, ljudi to često zloupotrebe. Radio sam s momkom koji je viši od mene, istetoviran, pa kad on opomene ljude na ponašanje, oni se smire. Kad ja to uradim, oni mi nešto loše kažu. A kratak mi je fitilj. Baš kratak”.

On je tada govorio da igrači više nemaju razloga za strah od navijača, pa je ispričao zanimljivu anegdotu.

“Prošli put kad je Marko Nikolić bio trener, kaže nam da neki loše igraju jer im roditelje izbacuju iz stana zbog neplaćenih stanarina. Odemo Sale i ja kod njih pred trening i pitamo kome treba da se plati stan, da ćemo da platimo, a da će nam oni vratiti kada dobiju plate, bez ikakve kamate ili nekog reketiranja, iz najbolje namere. Jer ja znam kako je to nemati. A oni se preplaše, misle da hoćemo da ih time držimo u šaci. Daleko od toga da oni nemaju, ali ima momaka koji su u takvoj situaciji. Nemaju svi platu od 10.000 evra. Neki momci dobijaju 300 evra, pa kad mu ne daju platu tri meseca, njemu izbace na ulicu oca, majku, ženu… I kako da igra fudbal? Ali, sve u svemu, dosta tu ima igrača koji nemaju veze s Partizanom, njih to ne interesuje, oni su došli samo da bi se dalje prodali”.

(VIDEO) Navijači Olympiakosa (Gate 7) napali klub navijača Pao-a (Gate 13)

Juče u 6 naveče, navijači Olympiakosa (Gate 7) napali su klub navijača Panathinaikosa (Gate 13).

Članovi Gate 13 nisu izašli napolje i ostali su zaključani.

Kasnije su se oglasili da njihov klub nije radio u to vrijeme a iz Gate 7 kaže da su to laži, jer je prozor bio otvoren.

Koji su najveci stadioni u EX-YU?

Nazalost velika većina stadiona sa ovih prostora teško da uopšte mogu zaslužiti epitet ljepote. 

Zaostalost sportske infrastrukture za sve većim potrebama modernog fudbala su dovele do toga da samo par stadiona po državi uopšte zadovoljava UEFA-in kriterij za odigravanje Evropskih utakmica.

Najveci stadioni na Balkanu po kapacitetu:

Grbavica- 13 500 (Sarajevo, Bosna i Hercegovina)

Goce Delcev – 15 000 (Prilep, Makedonija)

Karadjordje – 15 000 (Novi Sad, Srbija)

Gradski Stadion Tetovo – 15 000 (Tetovo, Makedonija)

Cika Daca – 15 100 (Kragujevac, Srbija)

Bilino Polje – 15 600 (Zenica, Bosna i Hercegovina)

Stozice – 16 038 (Ljubljana, Slovenija)

Gradski stadion Pristina Kosovo – 16 200

Pod Goricom – 17 000 (Podgorica, Crna Gora)

Gradski Smederevo – 17 200 (Smederevo, Srbija)

Cair – 18 500 (Niš, Srbija)

Gradski Vrt – 18 856 (Osijek, Hrvatska)

Omladinski Stadion Beograd – 19 100 (Beograd, Srbija)

Gradski Kosovska Mitrovica – 28 500

Stadion Partizana (JNA) –  32 700 (Beograd, Srbija)

Filip 2 – 33 460 (Skoplje, Makedonija)

Poljud – 34 183 (Split, Hrvatska)

Maksimir – 35 123 (Zagreb, Hrvatska)

Asim Ferhatović Hase (Koševo) – 37 500 (Sarajevo, Bosna i Hercegovina)

Rajko Mitić (Marakana) – 55 568 (Beograd, Srbija)

Policija i na Marakani! Stadion Crvene Zvezde blokiran

Policija je nastavila veliku akcije hapšenja pripadnika navijačkih grupa, a nakon prostorija na stadionu Partizana, intervenisali su i stadionu “Rajko Mitić”, domu Crvene Zvezde.

Predsednik Crvene zvezde Svetozar Mijailović je u izjavi za “Sputnjik” naveo da cela novonastala situacija ima veze isključivo sa kriminalom, nikako sportom, i objasnio šta se trenutno dešava u Ljutice Bogdana.

– Na “Marakani” se trenutno ne dešava ništa. Radnici nisu izbačeni, niti su ulazili u prostorije. One su samo blokirane, žandarmerija stoji ispred”, počeo je Mijailović.

Na pitanje da li je iznenađen akcijom žandarmerije, jer niko nije slutio da nešto ovako može da se dogodi samo dve nedelje pred dolazak Milana na meč Lige Evrope, predsednik jednog od najvećih srpsih klubova je odgovorio:

– Nisam iznenađen, rade ljudi posao za koji su plaćeni. Kako i na koji način to je njihova stvar. Ovo što se dešava nema veze sa sportom, niti sa navijačima, nego sa kriminalcima. Ne mogu ništa više da vam kažem jer trenutno ne znam, već čitam izveštaj policije. Ponavljam, ovo što se radi nema veze sa navijačima, već s kriminalom, samo citiram ministra za unutrašnje poslove Aleksandra Vulina”, poručio je Mijailović.

Nema zatvora za trans “Je*at ćemo srpsku djecu”, na sudu rekli da pomažu Srbima na Baniji

Ipak nema zatvorske kazne za pripadnike Bad Blue Boysa koji su u lipnju prošle godine u Zagrebu istaknuli gnjusni transparent “Je*at ćemo srpske žene i djecu” pri čemu je slovo “U” bilo pretvoreno u ustaški simbol.

Oni su na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu osuđeni, ali samo na uvjetne kazne, prenosi hrvatski portal index.hr

L. J, B. Ž., J. G. Z., D. Č. i T. Š. proglašeni su krivima jer su se s još nekolicinom nepoznatih osoba 11. lipnja 2020. oko 21 sat na Kustošijanskoj ulici prema dogovoru okupili i demonstrirali poteze mržnje i netrpeljivosti prema pripadnicima srpske nacionalne manjine.

Petorica pripadnika navijačke skupine Bad Blue Boys osuđena su u petak na Općinskom kaznenom sudu na uvjetne kazne od šest mjeseci zatvora s rokom kušnje od dvije godine, a još jedan na rad za opće dobro zbog transparenta kojim su u lipnju 2020. vrijeđali i pozivali na nasilje nad srpskim ženama i djecom.

Svi su priznali krivnju te su se pokajali zbog javnog poticanja na mržnju i nasilje. Uz to, okrivljenici su u svojim obranama istaknuli da su volontirali nakon potresa u Zagrebu i na sisačkom području, što je sud prihvatio kao olakotnu okolnost. Svi moraju platiti po 500 kuna sudskih troškova.

”Okrivljeni su djelo počinili s izravnom namjerom budući su njihovom sviješću i voljom bila obuhvaćena sva obilježja kaznenog djela čije su ostvarenje i htjeli. Sud je posebno cijenio i uzeo u obzir okolnost da su okrivljenici kao volonteri pomagali stradalnicima na potresom pogođenom području Banovine, uključujući i pripadnike srpske nacionalnosti, što ukazuje da djelo predstavlja nepromišljeni eksces, a ne obrazac njihova ponašanja’’, zaključio je sud.

Optužnica podignuta krajem srpnja 2020. pred zagrebačkom Općinskim kaznenim sudom teretila je 21-godišnjaka, trojicu 20-godišnjaka i dvojicu 22-godišnjaka.

Teretilo ih se da su se 11. lipnja oko 21 sat okupili s više nepoznatih osoba, a nakon što je prethodno prvoosumnjičeni 21-godišnjak izradio transparent koji prema svojem sadržaju i izgledu potiče nasilje i mržnju prema pripadnicima nacionalne manjine, izvijestilo je državno odvjetništvo nakon podizanja optužnice krajem srpnja prošle godine.

Tužiteljstvo je dodalo da su šestorica okrivljenika, zajedno s drugim nepoznatim osobama, motivirani netrpeljivošću prema pripadnicima nacionalne manjine i u nakani da kod drugih izazovu nasilne oblike ponašanja, netrpeljivost i prijezir prema osoba druge nacionalnosti, uz zapaljene baklje, razvili transparent kojeg je izradio 21-godišnjak. Pritom su glasno izvikivali riječi koje pozivaju na nasilje i mržnju, tvrdilo je tužiteljstvo.

U sudnici su se izvukli zatvora i tako što su navodili da su pomagali Srbima nakon potresa na Baniji. . Priznali su krivnju koja im se stavljala na teret optužnicom te se pokajali, međutim, nisu se bili složili s prijedlogom bezuvjetne kazne koju je za njih inicijalno tražilo tužiteljstvo.

“Pomagao sam na Baniji u selu u kojem su isključivo Srbi”

“Kajem se. Bio sam pod utjecajem alkohola. Inače sam pripadnik Bad Blue Boysa. Od razornog potresa na Banovini samo dva dana nisam išao tamo sa BBB-ima gdje organizirano pomažemo u kontinuitetu svim stradalnicima, a ne samo Hrvatima”, pojadao se sucu L. J., a prenosi Jutarnji list.

B. Ž. je izrazio kajanje te dodao da se “radilo o jednom incidentu za koji nema opravdanja”.

“Također, sa BBB-ima sam odlazio pomagati na Banovinu. Konkretno, bio sam u selu Umetići gdje smo pomagali skidati crjepove s porušenih kuća. Radi se o selu u kojem konkretno žive isključivo Srbi”, ustvrdio je B. Ž.

G. Z. se također, nakon iskazanog žaljenja, pozvao na potres na Baniji dodavši da je tamo proveo sedam dana, točnije u selu Žažina gdje je s prijateljima pomagao na sanaciji kuća.

Ne bi li umanjio kaznu, i D. Č. je dodao da je i on bio na Banovini s ostalim Bad Blue Boysima.

“Pomagali smo svima bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Svaki dan u drugom mjestu”, iskazao je D. Č.

A T. Š. je, osim kajanja i spominjana volontiranja na Banovini u raznim mjestima, podsjetio i na razorni potres u Zagrebu kada je pomagao sa Bad Blue Boysima u evakuaciji trudnica i beba iz rodilišta u Petrovoj.

Sud je njihove obrane prihvatio u cijelosti. Stav je suda i da su “djelo počinili s izravnom namjerom budući su njihovom sviješću i voljom bila obuhvaćena sva obilježja kaznenog djela čije su ostvarenje i htjeli”.

Olakotna okolnost

Što se tiče visina kazne, jedini se D. Č. složio sa predloženom kaznom tužiteljstva pa mu je zatvor zamijenjen radom za opće dobro. Za ostale optuženike, sud je mišljenja da će i uvjetne osude kod ostale petorice postići svrhu kažnjavanja s obzirom na postojanje čitavog niza olakotnih okolnosti počevši od toga da su osobe mlađe životne dobi, neosuđivane, ali i jer su (ne)djelo priznali i pokajali se i time ubrzali kazneni postupak, piše Jutarnji.

“Ovaj sud je posebno cijenio i uzeo u obzir okolnost da su okrivljenici kao volonteri pomagali stradalnicima na potresom pogođenom području Banovine, uključujući i pripadnike srpske nacionalnosti, što ukazuje da djelo predstavlja nepromišljeni eksces, a ne obrazac njihova ponašanja”, stoji u obrazloženju presude.

Posle pretresa policija oduzela velik broj zastava Grobarima

Nakon hapšenja i pretresa Grobara, policija je uzela i transparente koji pripadaju Grobarima.

Grobari su se oglasili na svom zvaničnom Instagram profilu.

“Posle pretresa i razbijanja naših prostorija od strane policije zatekli smo ovakvo stanje prostorija. Utvrdili smo da nam fale sledeće zastave-

Obrenovac
Kovin
Šedovs
Princip velika, mala
40+
Front
Vandali
Kosovo Je Srbija
Front velika
Samo Partizan
PAOK Partizan

Zahtevamo od nadređenih da nam nelegalno oduzete zastave vrate!
Navijanje nije zločin.”

Fudbal se vraća na balkanske terene! Pogledajte kvote i raspored prvih mečeva

Nakon duge i mukotrpne pauze dočekali smo napokon da fudbalska prvenstva startaju i po terenima našeg Balkana.

Iako na stadionima po svemu sudeći i dalje nisu otvorena vrata za publiku, uveliko se radi na tome. U Srbiji se već priča o postepenom povratku navijača, a u Bosni i Hercegovini je odobrena publika u zapadnohercegovačkoj županiji.

Nadamo se da ćemo uskoro imati priliku da deremo naša grla i dlanove, a tek vrela gostovanja koja jedva čekamo.

Danas startuje elitni fudbal u Srbiji, dok se u Hrvatskoj već “uveliko” igra najvažnija sporedna stvar na svijetu. Slovenci sutra igraju zaostalo kolo prije zvaničnog prekida pauze 10.2, dok će se u Bosni i Hercegovini sudijski zvižduk čuti tek od 27. Februara.

Crna Gora startuje u petak 19.2, a Makedonci nešto ranije od 14. Februara.

Na otvaranju Super lige Srbije imamo priliku gledati odličan duel između timova Vojvodine i TSC Bačke Topole. Vojvodina predvođena odličnim stručnjakom Lalatovićem ima pred sobom težak posao jer je Bačka Topola i ove godine svima tvrd orah, a pojačanjima u ovom prelaznom roku su najavili i borbu za vrh.

Najbolje kvote za ovaj meč pronađite na online kladionici BETWINNER, gdje je ponuda za pobjedu domaćina (1.83), dok za pobjedu gosta imamo odličnu kvotu od (4.04).Za nerješen ishod rezervisana je kvota od (3.42).

U Hrvatskoj nas čeka jako uzbudljivo kolo, a najzanimljiviji okršaj igra se na stadionu Gradski vrt gdje ekipa Osijeka dočekuje posrnuli Hajduk. Osiječani su ove godine pokazali izvjesne šanse da se bore za sami vrh, te imaju isti broj bodova kao vodeći Dinamo. Hajduk sa druge strane, mora početi skupljati bodove ako želi plasman u evropska takmičenja jer od treće pozicije na tabeli ih dijeli čak 10 bodova.

Najveću kvotu za tip 1 (2.04) možete pronaći na BETWINNER-u. Neriješen ishod iznosi kvotu od (3.24) dok je za pobjedu Splićana rezervisana kvota od ( 3.72 )

(Betwinner nudi sve načine podizanja novca, vaše isplate možete podići i preko kriptovaluta uključujući i najpopularniji bitcoin.)

Boysi burno reagirali na rušenje simbola Petrinje: Ponavlja se ‘91.

Navijačka skupina Bad Blue Boysi su veći dio ove godine proveli na području pogođenom potresima gdje, kao i druge navijačke skupine, marljivo rade na saniranju štete, zbrinjavanju ugroženih i dostavi najpotrebnijih namirnica.

Danas su na svojoj službenoj Facebook stranici komentirali odluku vlasti da obnovu Petrinje započnu rušenjem “Petrinjke”, jednog od simbola grada. Na istom mjestu se nalazi i jedan od najvećih murala koje su BBB-i posvetili Domovinskom ratu.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Mjesec dana prošlo je od razornog potresa koji je iza sebe ostavio stravične posljedice po stanovništvo Siska, Petrinje i ostatka razrušene Banovine. Hrvatski navijači, kao i prvog dana, aktivno i organizirano sudjeluju u gotovo svakoj aktivnosti vezanoj za pomoć i zbrinjavanje ljudi na potresom pogođenom području. U proteklih mjesec neispavanih dana provedenih u Banovini navikli smo gotovo na sve vrste društvenih anomalija, kao i na toliko spominjani termin „kada sustav zakaže“.

Tijekom ove prirodne katastrofe više puta smo isto tako mogli čuti paralelu s ratnim stanjem iz devedesetih, vremenima kada je nemali broj navijača spitke i levisice zamijenio vojnom odorom krenuvši u oslobođenje Domovine. Našu zemlju umjesto granata danas tresu potresi, naši članovi ovog puta umjesto oružja nose lopate, a kao i tada, i sad zapaženu ulogu od samog početka imaju i ratni profiteri u novijem izdanju.

Povijest se ponavlja, akteri su jednaki, nekolicina pohlepnih još jednom ima naum okoristiti se nad žrtvom, patnjom i stradavanjima većine. Dobrovoljni kuhari koji su tjednima hranili Petrinjce, pa i ostale volontere, doslovce su protjerani s glavnog petrinjskog trga, a zamijenili su ih prvi bageri namijenjeni za početak obnove razrušenog grada. Protivno svakoj logici, jedan od prvih objekata predviđen za rušenje je tzv. „Petrinjka“, stari robni centar ispred kojeg su do jučer kuhari specijalitetima posluživali lokalno stanovništvo i mnogobrojne volontere. To dovoljno govori o tome koliku je opasnost po okolinu predstavljala možda i najmanje oštećena zgrada u Petrinji, zapuštena još od ratnih vremena kao i sam grad u cjelini.

Nakon što su prilikom 24. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“ BBB ukrasili pročelje navedene zgrade, ona je još više postala općeprihvaćenim petrinjskim simbolom. Obnova Petrinje tako, simbolički, započinje rušenjem posvete onima koji su oslobodili taj grad”.

Uz objavu su i dvije slike u kojima su ispred Petrinjke razvili transparent na kojem piše: “Povijest se ponavlja. Jedni ginu, drugi kradu. Rušite najveći simbol neslomljivom gradu?!”.

(VIDEO) Navijači zapalili trening centar Marselja, traže ostavku predsednika!

Nevjerovatan incident dogodio se ovog popodneva u Marselju gde su besni navijači Olimpika provalili u trening centar nakon što su izazvali požar i gađali ulaz bakljama i diminim bombama, javljaju lokalni mediji.

Oko 150-200 navijača Olimpika okupilo se ispred trening centra zahtevajući ostavku predsednika kluba Žaka Anrija Ejara.

Kako javlja Radio Monte Karlo, grupa navijača uspela je da uđe u trening centar, mada nema informacija da li su tokom napada fudbaleri Olimpika i stručni štab, koji se spremaju za večerašnji okršaj sa Renom u borbi za Ligu šampiona, bili unutra.

1...484950...233Stranica 49 of 233
Facebook Instagram Youtube
© BALKANSKINAVIJACI.COM 2022 SVA PRAVA PRIDRŽANA | ALL RIGHTS RESERVED