Beograd važi za jedan od gradova u kome je nekoliko ozbiljnih navijačkih grupa *Pored najbrojnijih Delija i Grobara, tu su još navijači Rada, OFK-a, Zemuna i Voždovca, a svaka grupa ima određene krajeve u kojima je dominantna
Prestonica Srbije važi za jedan od najopsanijih gradova Evrope za strane navijače. Često nije bezbedno ni navijačima beogradskih klubova ukoliko sa obeležjem svog tima zalutaju u kraj kojim vladaju druge navijačke grupe.
Najbrojniji su navijači večitih rivala – Crvene zvezde i Partizana.
Ozbiljne grupe imaju i navijači Rada, Zemuna, OFK Beograda i Voždovca, i svi oni uglavnom su grupisani u određenom delu grada gde čine većinu.
U svakom kraju grada navijaci “vecitih rivala” imaju svoje pristalice samo sto su u nekim delovima bolje organizovani od ostalih grupa, a u nekim slabije.
Navijača Zvezde, popularnih Delija ima najviše. Oni su dominantni u najvećem broju Beogradskih krajeva.
Pristalica crveno-belih ima najviše u sledećim krajevima Beograda:
– Senjak – Bežanija – Mirijevo – Centar grada – Lion – Donji Dorćol – Voždovac – Zvezdara – Blok 21 i 25 na Novom Beogradu – Žarkovo – Mali Mokri Lug – Veliki Mokri Lug
Navijači Partizana drugi su po brojnosti u Beogradu, ali su grupisani i u nekoliko krajava, koji su zabranjena zona za Delije i ostale navijačke grupe.
U sledećim krajevima su Grobari najdominantniji:
– Gornji Dorćol – Vračar – Novi Beograd – Nekoliko većih blokova i kraj kod Fontane – Kluđerica – Železnik – Petlovo brdo – Konjarnik – Medaković – Deo Kumodraža – Deo Zemuna – Deo Karaburme – Borča
U ostalim krajevima grada su uglavnom pomesani veciti rivali i nema dominantnih grupa.
Navijači Rada najbrojniji su na Banjici, gde je, može se reći opasno igranje sa životom ukoliko šetate u obeležjima Crvene zvezde, Partizana ili nekih drugih klubova.
Popularni Junajted Forsi su kraj kod svog stadiona ukrasili brojnim grafitima u bojama svog kluba i grupe. Pored Banjice, Radovaca ima i na Vidikovcu, Ceraku, Zvezdari, Vozdovcu, delu Kumodraža, Jajincima, ali i u nekim delovima u centru Beograda ili na Novom Beogradu, Pancevu, ali su tu u manjim grupama.Navijači OFK Beograda grupisani su na Karaburmi, gde i igra njihov klub. Čitav kraj oko Omladinskog stadiona je u grafitima Plave unije.
Posle urušavanja svog stadiona, pokrenuli su akciju za spas Omladinskog stadiona na Karaburmi, i prema najavama gradskih vlasti, uskoro bi trebalo da bude započeta rekonstrukcija. Navijači Zemuna dominiraju u tom delu grada. Veoma su kreativni i na tribini, ali i kada je u pitanju crtanje grafita, pa su u svom kraju obeležili teritoriju lepim navijačkim grafitima.
Posle nekoliko godina tavorenja u nižim ligama, Zemun je konačno uspeo da se plasira u PLS, drugi po redu rang u Srbiji, što je na ulicama Zemuna propraćeno velikim slavljem navijača. Navijača Voždovca najviše ima u istoimenom kraju, gde su grupisani uglavnom u kraju kod svog stadiona.
Kad me Mrcina pitao hoćemo li ići pogledati derbi između Ruch Chorzowa i Gornik Zabrzea, automatski sam potvrdio, ali od srama nisam priznao da nemam pojma o kojim se uopće to klubovima radi.
Sveti Google mi je u miru doma izbacio podatke kako se radi o poljskim klubovima i jako nabrijanom, lokalnom derbiju regije Šleska.
Iz Zagreba smo krenuli tog popodneva 29.02.2008. ja, Mrcina, Frane i Roda pravcem Maribor – Beć – Bratislava, u koju dolazimo predvečer.
Kako smo već prije dolazili u Bratislavu kod iste ekipe, tako kao i po običaju, dolazimo u prenoćište Portus, u vlasništvu jednog od pripadnika USP-a (Ultras Slovan Pressburg).
Tek što smo ostavili stvari u sobama, njih nekoliko je došlo po nas.
– Za dom spremni! – Kaže Marek, simpatični Slovak sa seljački rumenim obrazima.
– Kamarati na straž! – Odgovara Mrcina.
Radilo se o inačici istog pozdrava, sličnih kvislinških država odanih njemačkoj čizmi.
Uslijedilo je grljenje i rukovanje, sve dok plavokosi Toci nije prekinuo gay paradu sa;
– Poďme chorvátskej priateľov.
Iako sam znao da nas ne vode u kazalište, u ovako zadimljenoj i podrumskoj krčmi još nisam bio. Tu nas je čekalo još desetak slovanovih huligana iz prve ekipe i par cura uz standardan repertoar – na jednu pivu dvije razarajuće borovićke, koje te prevare kao Potemkin caricu Katarinu.
Iza ponoć smo ispuzali iz te rupe poput miševa i krenuli u neku diskoteku. Nikad nisam vidio veće redare. Jebate, u svakom osam metara. Rusi.
Klasično debiliziranje u cilju zabavljanja prijatelja, pijane grimase i maltretiranje lokalnih cura je bio standardan izlazak. S tim da ni Slovaci nisu za nama zaostajali u količini gluposti.
A gdje će pijani Hrvati zorom nego u pekaru. Doduše nije splitski Bobis, ali jeste sličnog naziva – Pekaren v Babiš.
Jedemo tako ispred i onda scena koja mi se urezuje u sjećanje. Neki brkati Cigo ulazi u pekaru i taman prolazi pokraj jednog Slovaka, naslonjenog uz vrata i – Pljus!
Cigi puca šamarčina k’o u živo vapno, te odlazi držeći se za lice, a Slovak, bez imalo emocija na licu, nastavi jesti svoje pecivo. Bilo mi je užasno žao tog nesretnika.
Fascinantno je što, osim Slovakove bešćutnosti i hladnokrvnosti, nitko od njih, a i desetak prisutnih ljudi, nije progovorio niti riječ, kao da je to nešto sasvim normalno.
Inače, Slovaci su radikalno desno orijentiran narod i veoma mrze strance, iako ih mnogi Hrvati još doživljavaju kao simpatične turiste u šlapama, s “fudbalerka” frizurom i žućkastim brčićima.
Budim se oko 13.00 i pola sata, sjedeći uz rub kreveta, pokušavam rekonstruirati gdje smo bili i što smo radili, a najveće iznenađenje biva kada se pogledam u ogledalo i viknem;
– A ljudi di mi je glava? Na ramenima mi neka velika tikva!
Oko 15.00 smo na putu za Zabrze, grad u jugozapadnoj Poljskoj, gdje dolazimo nakon nekih šest sati.
Dočekuju nas dva Poljaka i odvode u hotel koji su nam rezervirali, a posli saznajemo i platili.
Pred hotelom poduzetni Frane otvori gepek, uzme neki paket i da ga jednom Poljaku, koji ga otvori i oduševljeno zahvali;
– Dziękuję moim przyjaciołom!
Bile su to baklje. Čak pedeset njih koje smo im donirali za derbi, a ja tek tada saznao, nakon prelaska tri granice. Divota.
Nakon kratkog tuširanja na putu smo za centar grada gdje se nalazi njihov klupski pub.
Nekih petnaest minuta smo se vozili za njima, čudeći se sivilu i crnim fasadama tog rudarskog grada, pa čak i crkve, k’o da se, u najmanju ruku, vragu mole.
U skladu s arhitekturom i pričama o zloglasnim poljskim navijačima, ne očekujem ni u pubu ružičaste i nasmijane likove, ali ono što nas je zateklo tamo, ne može se opisati drugom riječju osim – horor.
Velika dvodijelna prostorija puna ćelavih glava, grubih i namrgođenih. I to kakvi likovi. Prosjek godina oko 30-35, prave bitange, većina s ožiljcima, bez pokojeg zuba, a bogami i oka. Atmosfera kao na sahrani, tako da se napetost može rezati u zraku.
– Di smo ovo došli muku ti Gospinu? – Upitam Rodu, a u tom trenutku neugodnu tišinu prekine čovjek koji nas je tu i doveo;
– Społeczeństwo, pozdrawiamy naszego kumpla – Torcida Split! – na što svi ustanu, zaplješću, a neki se, Bogu hvala, konačno i nasmiju.
Vidjelo se kako im puno znači naš dolazak, budući da im je naša skupina bila uzor dok su oni bili pod “Željeznom zavjesom” i po kojoj su si dali ime – Torcida Zabrze.
Prilazili su nam ukočeno poput voštanih figura i propitkivali nas o navijačkim temama na mješavini poljskog i lošeg engleskog.
Ne moram napominjati kako su nam nalijevali votku i pivu svaki čas, takvom upornošću da nisi mogao a da se ne napiješ. I jedna riječ mi je doslovno parala uho koliko su je ponavljali. Kurva.
Riječ koja je doslovno poljski brend, a znači sve osim “prostitutka” i koristi se u svakoj situaciji kad želiš nešto ili nekoga opsovati. Nešto poput našeg “Jebem ti!”.
U jednom trenutku dolazi njihov vođa (s naslovnice ove priče, op.a.,) i poziva nas rukom da izađemo vani. Zbunjeni izlazimo, a ispred kluba zatičemo četiri upaljena auta.
Zahtijevaju da svako od nas uđe u svoje auto. Zbunjeni to i poslušamo, te se krajnje neugodno, između dva muškarca zada i dva sprijeda, vozimo u nepoznatom pravcu. Na upit: “Where we go?” – dobivamo samo osmijeh i klimanje ramenima.
Nakon deset minuta ulazimo u jedno dvorište sasvim obične kuće, pa kroz neka vrata ulazimo u prostoriju…kao iz raja. Naravno, radilo se o striptiz klubu!
Osmjesi nam se sam se automatski razvlače od uha do uha na prizor dvadesetak polugolih ku.., pardon na poljski “prostytutky”, jer ona prva riječ, rekli smo, ima potpuno drugo značenje.
Sjedamo u baršunaste fotelje i odmah nam za u društvo dolaze cure, a također i nekoliko boca odvratne, ruske votke.
Jedan Poljak nam kaže;
– Zapłaci ci lap dance i striptiz. Bitajte..
Nakon dva sata lokanja u klubu i domaćinskog “cale bite” na kraju izlazimo vani i odmah se poguramo s Poljacima, onako, prijateljski, jer je Roda rekao kako misli da nisu neki fajteri.
U tren smo se našli u gardu, sijevnuli su udarci i poluge na podu, praćeni zbunjenim pogledima “prostytutky” s prozora.
Rezultat – neriješeno.
Nakon toga idemo na zasluženi počinak iz kojeg se budimo i prije nego smo zapali jer su nam ubrzo, na vrata hotelske sobe, kucali neki drugi “kurva – Poljaci” koje su poslali da nas probude.
Nikako mi se na taj kišni i tmurni dan nije išlo nigdje, a najmanje na neku lokalnu utakmicu, ali isplatilo se zbog prizora koji nas je dočekao i nemalo iznenadio.
Na željezničkom kolodvoru na tisuće navijača, helikopter u zraku i na stotine oklopljenih i maskiranih specijalaca.
U ovoj priči čak ni vlak nije uobičajena pojava, jer nam dolazi neki ogromni i to na dva kata, u koji se ulazi u trku. Za mjesto se nismo trebali bojati, budući da je njihov vođa pucketom prsta oslobodio jedan kupe za nas.
U tih petnaestak kilometara stajemo bar petnaest puta iz sigurnosnih razloga. Da, mala je razdaljina tih gradova veličine Splita, ali je zato animozitet veliki.
Silazimo kilometar od stadiona, formiramo kolonu od par tisuća ljudi i krećemo ka stadionu, praćeni s dva helikoptera, nekoliko oklopljenih auta policije i više stotina policajaca.
Vidio sam raznorazne represije i derbi u Zagrebu u doba Tuđmana, ali ovakvu silu policije još ne.
Ulazimo u zaštićenu zonu pod našom tribinom i opet ostajem začuđen organizacijom Gornikovih navijača. Doslovno svaki, ali baš svaki navijač dobiva gratis prigodnu kapu, a mi, uz to, još i po šal.
Frane je upitao kako misle unijeti dvije stotine baklji koje misle zapaliti, a jedan od naših domaćina se nasmije i pokaže nekoliko velikih, plišanih medvjeda, koje imaju namjeru unijeti na stadion kao dio neke koreografije.
Shvaćam, baklje su u njima, ali ne mogu shvatiti koja budala može pasti na tu foru. Onda zaključujem da imaju svog čovjeka na ulazu koji ih lažno pregledava i pušta sa svom silom pirotehnike.
Osiguranje je, s obzirom na neugodna iskustva s poljskim, ekstremnim huliganizmom na nivou. Primjećujem barem tri vrste policije i još toliko firmi zaštitara, opremljenih bolje nego cijela hrvatska policija, a o broju nadzornih kamera, ograda i bodljikavih žica, da i ne govorim.
Navijački ritual počinje punih dva sata prije utakmice s ogromnim redom navijača na svim ulazima. Nekih petnaest minuta prije početka utakmice, gostujuća tribina Torcide Gornik je prepuna. Nevjerojatnih šest tisuća ljudi na gostovanju. Kako im objasniti da nas, kao njihovih uzora, gotovo nikad nema toliko van Splita?
I još jedna, za naše pojmove, neviđena pojava. Njihovi huligani ulaze u zadnjim minutama prije početka utakmice, isto kao i, pazi sad, nekoliko stotina navijača prijateljske grupe od nogometnog kluba FC Katowice.
I jedne i druge možeš prepoznati iz aviona. Prvi su bolesno nabrijani i naravno, bez ovih smiješnih kapa, a drugi su došli u zeleno-bijelim bojama svog kluba.
Kod njih su ta tradicionalna prijateljstva, isto kao i neprijateljstva, sasvim normalna stvar, dok je nama u Hrvatskoj to potpuno nepoznata pojava.
I onda zviždukom suca počinje show. Ruchovi navijači dižu impresivnu koreografiju, a odmah nakon toga i Gornikovi, čija tajanstvena poruka očito vrijeđa domaće navijače, koji se dižu na noge i zvižde.
I jedni i drugi psuju s “kurva!”, što je i glavna riječ u gotovo svakoj pjesmi. Bilo kako bilo, istinski uživamo u velikom spektaklu “lokalnog” derbija, dok kiša neumoljivo pada i moči nas do kože.
I onda, u jednom trenutku, kolektivno svršavanje. Gornik Zabrze vodi 1:0 i Torcida je doslovno proključala. Kao po zapovjedi, pali se ogroman broj baklji, vjerojatno i preko dvjesta komada. Pakao je mala riječ za to.
Impresivan prizor.
Pogledao sam razne inozemne derbije, ali takav žar sam rijetko kad vidio. Predobro za tamo “neke Poljake” kojima smo uzor.
Nakon utakmice smo gotovo dva sata čekali na stadionu da policija raščisti ulice od sukoba koji je tutnjao u daljini. Navodno je ova skupina od stotinjak “casual” huligana bila samo krinka, jer je duplo veća grupa, koja nije niti ulazila na stadion, napravila neki nered u blizini stadiona.
Ponovo smo išli u ogromnoj koloni put željezničkog kolodvora. Kiša je i dalje neumoljivo padala, tako da smo jedva čekali da uđemo u vlak.
U vlaku nas vođa nagovara da izađemo vani u jedan dobar klub.
– Zar opet, pobogu? – Upitam sa zavrtanjem očiju, ali Poljak je bio neumoljiv.
– Ok, But, only one drink. – rekao mu je Mrcina.
Iako smo bili umorni kao bugarski carinici, to nije smetalo dvima lokalnim curama da nam priđu jer smo im očito bili zanimljivi, samo ne znam zbog čega.
Danak svom neiskustvu su platile kada su išle u wc, gdje su ih zaskočile navijačice Gornika i prebile, očito misleći da se ove šminkerice nisu smjele približavati njihovim gostima.
Jedna je pobjegla, a drugu sam spasio u zadnji tren. Nakon što sam fotografirao prizor, naravno. Sad bi nekom logikom iza ove rečenice trebao ići “smajlić”, ali mi etika pisanja to ne dozvoljava.
Nedugo nakon toga smo krenuli prema drugom pubu, ali na izlasku iz ovog kluba odmah problemi. Naime, neki policajac je, ne znajući koliko ovih ima, išao jednog od njih legitimirati, pa su se počeli dodavati s njim.
Policajac je zvao pojačanje, a mi smo zaključili da je vrijeme za konačni počinak. Jednostavno su ti Poljaci preludi za naš pojam.
Zabrze smo napustili ujutro bez javljanja ikome, da ne bi opat bilo: “hajmo popit samo jednu u pub”. Što je sigurno, sigurno je.
Nekih stotinu kilometara dalje smo posjetili stravični koncentracijski logor Auschwitz i još jednom se uvjerili do koje besmislene granice može ići ljudsko ludilo i mržnja spram drugog čovjeka, od jebenog nogometa, to totalitarnog režima, bez razlike.
U Zagreb smo stigli u noćnim satima zadovoljni svime viđenim i doživljenim.
Nocas oko 02:00 posle ponoci doslo je do sukoba dveju grupa mladica u Zupanijskoj ulici u Vukovaru. Glas Slavonije javlja kako je riječ o suprotstavljenim navijačkim skupinama, odnosno BBB-ima i navijačima Partizana Grobarima.
Tri mladica napala je grupa od sestoro momaka koji su bejzbol palicama i bokserima jednom lici naneli teske telesne povrede u vidu loma celjusti. Kako hrvatski mediji prenose rec je o sukobu navijaca zagrebačkog Dinama i beogradskog Partizana.
– Šest ljudi u dobi od 18 do 25 godina napalo je troje ljudi u dobi od 24 i 23 godine. Jedan sudionik tučnjave teško je ozlijeđen, a dvoje lakše. Liječnička pomoć pružena im je u vukovarskoj bolnici, a teže ozlijeđeni mladić izvan je životne opasnosti – priopćila je policija.
Navode i da su svi sudionici sukoba s područja Grada Vukovara, kao i da je “o događaju obaviješteno Državno odvjetništvo”.
Sudac disciplinski Hrvatske Telekom Prve lige Alan Klakočer donio je odluke o kaznama po prijavama službenih osoba s utakmica 11. kola HT Prve lige.
Kažnjeni su Nemanja Ljubisavljević (Gorica) i Matej Senić (Varaždin) sa jednom utakmicom zabrane igranja i po 3.000 kuna novčane kazne (isključenja zbog dvije opomene).
Radi upaljene četiri baklje u 78. minuti utakmice Dinamo – Slaven Belupo među pripadnicima navijačke skupine BBB-a na sjevernoj tribini, GNK Dinamo mora platiti kaznu od 7.000 kuna.
Taj isti iznos kazne od 7.000 kuna mora platiti i HNK Rijeka zbog četiri baklje zapaljene od pripadnika navijačke skupine Armada u 60. minuti utakmice Rijeka – Lokomotiva pri čemu su baklje bačene u teren pa je igra na kratko bila prekinuta.
Armada na meču )Rijeka – Lokomotiva)
U toku utakmice Hajduk – Varaždin u periodu od 70. do 73. minute na sjevernoj tribini među pripadnicima navijačke skupine Torcida zapaljeno je šesnaest baklji, dvije dimne kutije i jedna bljeskalica zbog čega je HNK Hajduk kažnjen novčanom kaznom od 18.000 kuna.
Torcida na meču (Hajduk – Varaždin)
Kaznu moraju platiti i NK Lokomotiva i NK Osijek po 5.000 kuna zbog momčadskih prekršaja kažnjivih po članku 54. DP HNS-a.
Grupa od 20-ak huligana napala je oko 00:30 petoricu navijaca BIH ispred hotela gde su bili smesteni . Navodno je rec o navijacima AEK-a koji su kod sebe imali bejzbol palice, nozeve, a jedan od njih je nosio i pistolj.
Zahtevali su od navijaca reprezentacije BIH da se skinu kako bi videli da na sebi nemaju kukaste krstove. Kada su utvrdili da navijaci nisu desno orijentisani oduzeli su im obelezja i nastavili dalje.
Pretpostavljamo da je rec o nekoj grupi AEK-ovih navijaca jer se incident desio na 10 minuta od centra grada u delu gde su pristalice zuto – crnih, a dobro je poznato da medju njima ima dosta levicara.
– Sreća je da smo bili prisebni, a i oni su videli da smo normalni, tako da tokom razgovora s njihovim vođom nije došlo do težeg incidenta. Na kraju je taj vođa, koji ima između 40 i 50 godina, pozvao huligane da odu, nakon što su nam uzeli zastave, šalove i ostale rekvizite – rekao je navijač.
Podsećanja radi, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine poražena je na Olimpijskom stadionu “Spiridon Luis” u Atini od Grčke rezultatom 2:1 u susretu 8. kola kvalifikacija grupe J za Evropsko prvenstvo 2020.
Već je ustaljeno pravilo da su iz sezone u sezonu u Premijer ligi najbrojniji engleski fudbalski klubovi iz Londona.
Engleska prestonica sa okolinom ima skoro 15 fudbalskih klubova koji se takmiče u profesionalnim ligama svoje zemlje i preko 30 klubova u amaterskom rangu .
Nekolicina njih su standardni premijerligaši i spadaju u englesku fudbalsku elitu. Zbog većeg broja klubova iz ovog grada, gotovo da nema kola u Premijer ligi bez nekog, malog ili velikog, gradskog derbija u Londonu.
U nastavku vam prikazujemo nekoliko razlicitih mapa koje su objavili engleski sportski portali.
Arsenal
Arsenal je najtrofejniji londonski klub i prvi klub iz prestonice Engleske koji je bio šampion države. Takođe, “tobdžije” su rekorderi po broju osvojenih trofeja u FA kupu.
Svoje mečeve igraju na stadionu Emirati, a pre izgradnje ovog novog doma igrali su na kultnom Hajberiju.
Čelsi
Čelsi je osvajač Premijer lige u sezoni 2014/15. “Plavci” su prvi klub iz Londona koji je ovojio Ligu šampiona.
Od osnivanja igraju svoje mečeve na stadionu Stamford Bridž, ali klub ima ozbiljne planove da u narednih nekoliko godina značajno proširi kapacitet tribina. Interesantno je da se njihov stadion ipak ne nalazi u delu grada koji se zove Čelsi, već u Fulamu.
Kristal Palas
Kristal Palas polako ponovo postaje stabilan i dosta ozbiljan premijerligaški klub, sa sedištem u južnom delu Londona. Njihov stadion Selhurst Park prima oko 26.000 gledalaca.
Njihovi najveći gradski rivali u Milvol i Čarlton Atletik.
Totenhem
Totenhem je, kao i Arsenal, klub iz severnog dela Londona, pa zato između “pevaca” i “tobdžija” postoji veliko rivalstvo i mržnja. Totenhem je u istoriju engleskog fudbala upisan kao jedini neligaški klub koji je uspeo da osvoji FA kup (1901. godine). Takođe su i prvi tim koji je osvojio duplu krunu.
Dom fudbalera Totenhema je Vajt Hart Lejn.
Vest Hem
Vest Hem je jedan od malobrojnih klubova koji u svojoj istoriji nikada nisu ispadali do trećeg ranga takmičenja, ali takođe nikada nisu bili šampioni, niti naročito ozbiljni kandidati za to. FA kup su osvajali tri puta.
Klub je osnovan pod imenom “Thames Ironworks”, pa otuda i nadimak “čekićari”. Njihov dom je Apton Park ili Bolen Graund.
U subotu prije nekih sat vremena do početka utakmice fudbalskih reprezentacija BiH i Finske, dvije navijačke grupe koje prate reprezentacije BIH su imale okršaj ispred tržnog centar u Zenici.
Javnost u BiH je, naravno, osudila ovaj događaj, a nakon što se situacija stišala oglasilo se i jedan od vođa grupe “Ljuti Krajišnici”.
Objavu prenosimo u cjelosti:
Dragi moji zemljaci, dobio sam jučer, sinoć a i danas mnogo poruka skoro istog sadržaja, pitate me šta se to desilo između nas i BHF.
|” Hvala svima na brizi i podršci. Desile su se gluposti koje ni jedni ni drugi nismo smijeli dozvoliti niti smo ih kad željeli. Pojedinci su iskoristili trenutak i desilo se to što se desilo. Velika sramota koja nikom nije potrebna. Ti pojedinci bit će adekvatno kažnjeni.
BHF i Ljuti Krajišnici nemaju nikakav problem međusobno, niti su ga kad imali. Mi vođe smo se izvinuli jedni drugima, pružili ruku i nastavit ćemo dalje rame uz rame kako to dolikuje onima koji vole ovu državu i reprezentaciju. I već na sljedećoj utakmici zajedno ćemo kao jedan opet poderati avaz i dlanove za JEDNU NAM JEDINU BOSNU I HERCEGOVINU
bhf #ljutikrajisnici #reprezentacija #bih|”
Inače, reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras igra, pa možda i odlučujuću utakmicu u borbi za plasman na Euro. Ekipa Grčke će dočekati Zmajeve, a meč počinje večeras u 20:45h.
Utakmica između fudbalskih reprezentacija Crne Gore i Kosova u Prištini ne protiče u atmosferi koja bi se mogla okarakterisati kao prijateljska. Poprilično daleko od toga.
Ulazak crnogorskih navijača na stadion Fadilj Vokri
Amonzitet i napetost se osjećala još od trenutka kada je grupa od stotinjak crnogorskih navijača ušla na južnu tribinu stadiona Fadilj Vokri.
Koreografija navijača Kosova na meču protiv Crne Gore
Sve se nastavilo se prilikom intoniranja himne “Oj, svijetla majska zoro”, koja je ispraćena zvižducima… Mada je bilo i aplauza po njenom završetku.
Prva varnica je kresnula u 8. minutu, kada su se na južnoj tribini sukobili navijače dvije selekcije. Srećom, nije se rasplamsala u požar, zbog jakog obezbjeđenja pripadnika policije i redarskih službi. Bilo je guranja, uvreda, pljuvanja, ne i težih posljedica.
Pristalice Kosova, njih oko 13.000 koji su ispunili najveći nacionalni stadion do posljednjeg mjesta, reagovali su skandiranjem Oslobodilačkoj vojsci Kosova.
Nalog na tviteru pod nazivom “Kosovan Football”, koji prati reprezentaciju Kosova, ovako je protumačio incident…
Vjerovatno se aludira na to da su se dešavanja na tribinama odrazila na ona na terenu. Nepun minut kasnije, domaća reprezentacija je povela golom Amira Rahmanija.
Goooooooooooaaaaaaaaaallllll Rrahmani in Fadil Vokrri minute.
U centru grada večeras, iza mostarske Gimnazije pretučen je srednjoškolac.
Naime, maloljetnika je napala grupa od tri, četiri osobe koje su mu nanijele povrede metalnom palicom, tzv. kostolomcem, piše bh. novina “Faktor”
Mladić koji je pretučen prevezen je kolima Hitne pomoći u bolnicu.
Mostarska policija je takođe intervenisala, no u iz MUP-a HNK nam nisu mogli dati nikakve informacije o ovom slučaju.
Bosanskohercegovački mediji navode neslužbeno da su napadači članovi navijačke grupe Ultras.
Prema informacijama koje pristižu, u drušvu napadnutog su bile i dvije prijateljice.
Pripadnici policijskih sanga grada Mostara uhapsili su dvije osobe, od kojih je jedna maloljetna, dok se za trećim, također maloljetnikom, traga zbog teškog premlaćivanja maloljetnika u centru Mostara, potvrđeno je jutros iz MUP-a HNK.
Dakle sinoć oko 20.45 sati, maloljetnika M. B. (2003) je na Bulevaru narodne revolucije iza mostarske Gimnazije, gdje je bio sa dvije prijateljica, napala grupa od tri osobe, koje su mu nanijele povrede palicom.
On je jednog od napadača prepoznao i identifikovao kao maloljetnika R. Š. (2002) koji je po odobrenju tužioca uhapšen, naveli su iz MUP-a HNK.
– Na terenu su pripadnici policije operativnim radom saznali i utvrdili da su u napadu učestvovali i Albert A.(2000) koji je pronađen i lišen slobode kao i maloljetnik M. P. (2005) koji nije pronađen na adresi stanovanja. Od lica Albert A. izuzeta je jedna bejzbol palica – kazali su u MUP-u HNK.
Podsjećanja radi, protekle sedmice, tri osobe su u mostarskom prigradskom naselju Vrapčići pretukli mladića koji je kod pumpe “Selex” prodavao voće i povrće na štandu, a koji je na sebi imao majicu FK Velež.
Šef stručnog štaba ekipe Vojvodine Nenad Lalatović objasnio je šta se desilo u Italiji, tokom prijateljske utakmice Voše i Breše. Prijateljski susret je prekinut u 50. minutu zbog navijača, a Lalatović tvrdi da je tako i bolje.
Nekolicina Albanaca u grupi je mahala albanskim zastavama kako bi isprovocirala nekoliko desetina pristalica Vojvodine i prema Nenadovim rečima, sva je sreća da srpski navijači nisu preskočili ogradu.
Sve ovo što se dogodilo je bilo planirano i željeno od strane onih koji su isprovocirali incident. Na ogradi pored terena, nekoliko Albanaca je razvilo albanske zastave, nadajući se upravo ovakvoj reakciji naših navijača, s obzirom na to da je iza ograde bila grupa od 20-30 ljudi koji su čekali da se obračunaju sa njima. Na sreću, izbegnut je masakr koji je mogao da se dogodi. Naši navijači su veliki Srbi i patriote, a ja, iako ne opravdavam ovakav postupak, u isto vreme ne mogu ništa ni da zamerim bilo kome od njih. Jednostavno, svi mi mnogo volimo našu Srbiju i naše Kosovo, te ne možemo da ostanemo imuni kada nam neko dira osećanja prema našoj zemlji – rekao je Lalatović za zvanični klupski sajt Vojvodine.
Što je najgore, ovaj prekid nije bio prvi. Prvobitno se desio i jedan u 26. minutu kada je Lalatović isključen, pa je povukao ekipu sa terena zbog toga i posle je vratio.
Mi nismo došli ovde da budemo sparing partner fudbalerima Breše i da im pomognemo da se oni raspucaju i daju nam pet komada. Prvi gol su dali iz nepostojećeg penala, drugi iz ofsajda, Drinčiću su iscepali dres, a mi za prvih 20 minuta bukvalno nijedan faul nismo dobili. Kada sam povukao ekipu sa terena, u prostoru između svlačionica, bukvalno su mi i njihovi igrači prilazili i govorili da ne razumeju zašto je ovakvo suđenje i da se i oni slažu da je sramota. Rekao sam da, ako se ovakvo suđenje nastavi, mi više definitivno nećemo igrati. Srećom, suđenje je nakon toga bilo korektno – dodao je Lalatović.
Ekipa Lalatovića je posle prvog prekida uspeo da postigne gol preko Đuričina, Breša je postigla dva, ali Lalatović tvrdi da se prekid nije dogodio – da bi Vojvodina izvukla bar remi.
Inače, novosađani su sinoć doputovali u Novi Sad iz Breše i spremaju se za narednu nedelju jer ih u petak očekuje meč protiv Čukaričkog u Superligi.
